Sadržaj

I. Politička propaganda: definicije, osnovna načela i specifičnosti Jugoslavije

Propaganda kao sredstvo: istorijat i definicije

­ Šta je propaganda?

­ Dozvoljena i nedozvoljena propaganda

­ Efikasnost dokazana kroz istoriju

­ Propaganda i “Svi Srbi u jednoj državi”

Osnovni principi svake propagande

­ Simplifikacija

­ Projiciranje sopstvenih nedostataka na druge

­ Instrumentalizacija vesti u sopstvenu korist

­ Uporno ponavljanje poruke

­ Oslanjanje na mitove i istoriju

­ Izgradnja nacionalnog konsenzusa

Osnovne crte srpsko-jugoslovenske propagande

­ Mediji kao glavno oruđe propagande

­ Pravilo: zavaditi jugoslovenske zajednice

­ Korišćenje medija kao oružja u pravom smislu

II. Mediji u službi rata

Manipulisanje istorijom u korist nacionalističkih interesa

­ Odgovornost intelektualaca

­ Miloševićevo oslanjanje na medije u svrhu osvajanja vlasti

­ “Ugroženost srpskog identiteta”

­ Srpska mistika u službi vlasti

­ Medijatizacija “političkih liturgija”

­ Napad na medije

­ Televizija, glavna poluga mašinerije

Sredstva informisanja u središtu jugoslovenskog rata

­ Opravdanja za korišćenje sile protiv neprijatelja

­ Stigmatizacija protivnika

­ Paranoja zavere

Trijumf dezinformacije

­ Sistematsko minimiziranje ili iskrivljavanje uznemirujućih vesti

­ Širenje lažnih vesti da bi se neprijatelj još više stigmatizovao

III. Disciplinovanje celokupnog alternativnog informisanja i javnog mnenja kao preduslov uspešnosti zvanične propagande

Srpska štampa pod strogom paskom

­ Psihološki pritisci na neposlušne novinare

­ Odbacivanje svih sredstava informisanja saveznog karaktera

­ Direktno učešće bračnog para Milošević

Ratna propaganda i nacionalna kohezija za vreme rata na Kosovu

­ Pravila “čitanja”

­ Represivna politika protiv “izdajnika”

­ Srbija – žrtva neznano koje po redu međunarodne zavere

­ Novi rat “protiv srpskog naroda”

­ Karantin za međunarodnu štampu

Razlozi uticaja propagande na javno mnenje

­ Dezorijentisano stanovništvo u kontekstu sveopšte krize

­ Podrška režimu glavnih faktora kreiranja javnog mnenja

­ Državni mediji: jedini izvor informacija za 90% Srba

­ Nemogućnost demokratske smene vlasti

­ Posvemašnje odsustvo kritičkog duha