MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽITELJ
protiv
Slobodana Miloševića

Predmet broj IT-02-54-T

DEKLARACIJA

  1. Ja, Tore Soldal, svečano izjavljujem da je sadržaj slijedeće izjave po mom najboljem znanju i uvjerenju, istinit i točan.

  2. Radim kao istražitelj u Uredu Tužilaštva na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu. Jedna od dužnosti u opisu mog radnog mjesta bila je i istraga u predmetu Milošević sa posebnim naglaskom na razgovore sa internim svjedocima. Za Sud sam počeo raditi 1997. godine.

  3. Prvi put sam razgovarao sa Dejanom Terzićem 16. svibnja 2002. godine u svrhu uzimanja njegove izjave. Ponovo sam razgovarao s njim 30. svibnja i 3. lipnja 2002., zajedno sa istražiteljem iz Ureda Tužilaštva Michaelom Stevanovicem. Razgovori su svaki put vođeni u kući gospodina Terzića u Novom Sadu. Svaki razgovor trajao je otprilike pet sati. Tijekom svakog razgovora, gospodin Terzić pozivao se na bilježnicu za koju me je izvijestio da je bila njegov dnevnik koji je vodio u vremenu dok je radio za kazino “Royal” u Novom Sadu. Ovaj dnevnik je bio crne boje, formata A5 i otprilike 1,5 cm debljine. Vidio sam ga kako s vremena na vrijeme, tijekom svakog razgovora zaviruje u dnevnik kako bi valjda osvježio pamćenje da odgovori na naša pitanja. U jednom trenutku tijekom razgovora, gospodin Terzić je napustio prostoriju, a ja sam iskoristio priliku da zajedno sa svojim prevoditeljem pogledam u njegov dnevnik. Ono što je pisalo na otvorenim stranicama odnosilo se na teme o kojima smo pričali prije nego li je on izašao iz prostorije.

  4. Gospodin Terzić potpisao je svoju izjavu 3. lipnja 2002. On se na stranici trinaest u svojoj izjavi prevedenoj na engleski poziva na dnevnik koji je vodio “u vezi svojih poslova sa DB” /Državna Bezbednost/. Pitao sam ga za dnevnik nakon što je potpisao izjavu i ponovo kad je prvi put došao u Hag negdje u ožujku 2003. Nešto kasnije smo se viša analitičarka iz Ureda Tužilaštva Tracy Hoyler i ja sastali s njim. Izvijestio nas je da je ostavio svoj dnevnik u Srbiji i da ga je najvjerojatnije njegova majka uništila. Rekao je da će vidjeti da li ima bilješke iz dnevnika u materijalu koji je donio sa sobom u Hag.

  5. Nekoliko dana poslije kad smo pitali za dnevnik u ožujku 2003., gospodin Terzić je uručio MKSJ-u kopije stranica dnevnika pisane rukom sa slijedećom porukom naslovljenom na moje ime:

    “Poštovani gospodine Soldal,
    sukladno dogovoru u prilogu dostavljam ove bilješke.
    Riječ je o bilješkama koje sam prepisao iz mog izvornog dnevnika kad sam se pripremao za razgovor s Vama. Izvorni dnevnik sa još nekim svojim papirima sam ostavio u Novom Sadu, ali ga je moja majka iz sigurnosnih razloga uništila nakon što sam otišao iz Novog Sada, no nadam se da će Vam ove bilješke biti od koristi.”

  6. Dejan Terzić je svjedočio na suđenju Miloševiću 28. i 29. travnja 2003.

  7. 30. travnja 2003., otišao sam za Novi Sad gdje sam imao sastanak sa Jelicom Terzić, majkom Dejana Terzića. Moj zadatak je bio da istražim što se dogodilo s dnevnikom na koji se pozivao gospodin Terzić tijekom svog svjedočenja. Geoffrey Nice, glavni zastupnik optužbe u suđenju Miloševiću, mi je rekao da je obavijestio gospodina Terzića, nakon što je svjedočio, o našoj namjeri da kontaktiramo njegovu majku i da ga je on zamolio da to ne čini u međuvremenu.

  8. Sa gospođom Terzić sam se dogovorio par sati prije nego li sam stvarno krenuo za Novi Sad da se nađem s njom. Nisam joj rekao razlog našeg susreta.

  9. U 16:00 sati došao sam zajedno sa svojim prevoditeljem u kuću Jelice Terzić. Ona je živjela u istoj kući u kojoj sam razgovorao sa njezinim sinom Dejanom, ali u odvojenom stanu. Nikad prije nisam se susreo s njom. Prva stvar koju me je pitala kad sam stigao bila je da li se nešto loše dogodilo njezinom sinu. Kad sam joj odgovorio da je on dobro, ona mi je rekla da su se njih dvoje dogovorili da ne budu u vezi neko vrijeme zbog sigurnosnih razloga. Zadnji dan svjedočenja svog sina gledala je na televiziji.

  10. Rekao sam Jelici Terzić da sam došao kako bih ju pitao da li ona ima dnevnik njezinog sina koji je on koristio kad sam razgovarao s njim. Odgovorila mi je kako zna za dnevnik, jer je njezin sin imao običaj raditi bilješke iz dnevnika svaki put kad se trebao sastati s ljudima sa Suda. Ona se sjeća dnevnika iz razdoblja kad je njezin sin radio u kazinu, a ona i njezin suprug bili zabrinuti zbog toga što je njihov sin radio bilješke o onom što se događalo u kazinu. Smatrala da je bio premlad i neiskusan da bi razumio s kakvom vrstom ljudi ima posla.

  11. Kad je njezin sin otišao iz Novog Sada za Sud, rekao je obitelji da će najvjerojatnije biti odsutan duže vrijeme, te su onda oni odlučili obnoviti njegov dio kuće i dati ga na korištenje njegovoj sestri. Kako gospođa Terzić tvrdi, njezin sin je bio vrsta osobe koja je skupljala razne dokumente, pa ih je ona sve odlučila spaliti kad je čistila njegov stan prije nego li su počeli s renoviranjem. Dnevnik je bio među stvarima koje spalila. Smatrala je da je opasno zadržati taj dnevnik nakon što je njezin sin otišao u Hag da svjedoči, te je bila uvjerena kako ga on više neće trebati. Dnevnik je spaljen u vrtu.

Tore Soldal
Istražitelj u Timu 5
Datum: 20. kolovoz 2003.