PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 26. jula 2002.

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODLUKA PO ZAHTEVU OPTUŽBE ZA IZMENU ZAŠTITNIH MERA ZA SEDAM SVEDOKA KOJI SU OSETLJIVI IZVOR INFORMACIJA

Tužilaštvo:

g. Geoffrey Nice gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dirk Ryneveld g. Dermot Groome

Optuženi:

Slobodan Milošević

Amici curiae:

g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
Prof. Mischa Wladimiroff

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI po poverljivom i ex parte "Zahtevu optužbe za izmenu zaštitnih mera za sedam svedoka koji su osetljivi izvor informacija" (u daljem tekstu: zahtev), koji je 19. jula 2002. podnelo Tužilaštvo (u daljem tekstu: optužba), a kojim optužba traži izmenu naloga koje je Pretresno veće izdalo u dve prethodne odluke[1] u vezi sa sedam svedoka koji su osetljivi izvor informacija, kako sledi:

da se nalog (b) Prve odluke i nalog (c) Druge odluke izmene tako da se optužba oslobodi obaveze nametnute tim nalozima da do 26. jula 2002. optuženom, njegovim imenovanim saradnicima i amici curiae obelodani izjave označenih svedoka i dokazne materijale koji mogu biti obelodanjeni posredstvom ovih svedoka, redigovane tako da se izostave identifikujući podaci; i

da se ovi nalozi izmene za sedam svedoka označenih kao C-028, C-036, B-049, B-073, B-150, B-151 i B-152 (kojima su Prvom i Drugom odlukom dodeljene zaštitne mere) po osnovu činjenice da gotovo sve informacije sadržane u njihovim izjavama ukazuju na njihov identitet i da bi gotovo sve informacije koje nešto znače u njihovim izjavama morale biti izostavljene, kao i da tekući bezbednosni aranžmani za pet svedoka još nisu potpuno završeni,

IMAJUĆI U VIDU izuzetne zaštitne mere dodeljene ovim svedocima po osnovu bezbednosnih rizika sa kojima se suočavaju oni i/ili njihove porodice, relevantnost iskaza koje se smatra da će dati i činjenicu da svedočenja ovih svedoka ne bi na nepravičan način nanela štetu optuženom u pripremanju odbrane,

UZIMAJUĆI U OBZIR da izjave ovih svedoka u redigovanom obliku ne bi bile od velike pomoći optuženom u pripremi za svedočenje ovih svedoka i da su oni relativno malobrojni (sedam od 40 svedoka koji su osetljivi izvor informacija, a za koje je Pretresno veće izreklo vanredne zaštitne mere),

NA OSNOVU PRAVILA 69, 75 i 54 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda

OVIM ODOBRAVA zahtev optužbe i menja nalog (b) u Prvoj i u Drugoj odluci, te shodno tome oslobađa optužbu obaveze da do 26. jula 2002. optuženom, njegovim imenovanim saradnicima i amici curiae obelodani izjave sedam identifikovanih svedoka i dokazne materijale koji mogu biti obelodanjeni posredstvom ovih svedoka, redigovane tako da se izostave identifikujući podaci.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu /
Richard May,
predsedavajući
   
Dana 26. jula 2002.
U Hagu,
Holandija
[pečat Međunarodnog suda]

[1] "Prva odluka po zahtevu optužbe za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002. (u daljem tekstu: Prva odluka) i "Druga odluka po zahtevu optužbe za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 18. jun 2002. (u daljem tekstu: Druga odluka).