PRED PRETRESNIM VEĆEM

Sudija:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 30. oktobar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


POVERLJIVO


ODLUKA PO PREDLOGU OPTUŽBE DA SE POZOVE SVEDOK
NA OSNOVU PRAVILA 70


Optužba:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice
g. Dermot Groome

Optuženi:
Slobodan Milošević

Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud);

REŠAVAJUĆI po poverljivom i delimično ex parte "Predlogu optužbe da se pozove svedok na osnovu pravila 70 (B)", podnetom 10. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Zahtev), kojim se traži sledeće:

  1. dozvola da se pozove general Wesley Clark (u daljem tekstu: svedok) i da se njegovo ime doda na spisak svedoka budući da su za to izneti "valjani razlozi";

  2. da se, u skladu sa Odlukom Žalbenog veća o tumačenju i primeni pravila 70, sa svedokom i celim njegovim iskazom postupa kao s informacijama zaštićenim na osnovu pravila 70 (C) i (D);

  3. da se paragrafi 61, 62, 63, 65, 66, 67 i 85 rezimea priloženog kao ex parte Dodatak A Zahtevu predoče na zatvorenoj sednici, jer po mišljenju davaoca informacija, Vlade Sjedinjenih Američkih Država (u daljem tekstu: Vlada SAD), sadrže osetljive informacije koje zadiru u legitimne nacionalne interese te Vlade;

  4. da svedok ili predstavnici Vlade SAD mogu da zatraže da se iskaz daje na zatvorenoj sednici, u slučajevima kada je to neophodno radi zaštite osetljivih informacija;

  5. da se, radi sprovođenja traženih zaštitnih mera, javno emitovanje svedočenja odgodi za 48 časova (a ne za uobičajenih 30 minuta), kako bi se Vladi SAD omogućilo da pregleda transkript, te da se iskaz u celosti da na privremeno zatvorenoj sednici, pri čemu bi galerija za javnost bila zatvorena radi zaštite svih informacija koje su prvobitno date na otvorenoj sednici, ali za koje je naknadno zatražena zaštita u vidu zatvorene sednice;

  6. da se ispitivanje svedoka od strane optužbe ograniči na sadržaj rezimea priloženog uz Zahtev kao ex parte Dodatak A;

  7. da se obim unakrsnog ispitivanja ograniči na sadržaj glavnog ispitivanja, osim u meri u kojoj optuženi ili amici curiae zatraže njegovo proširenje, uz prethodnu saglasnost Vlade SAD; i

  8. da se Vladi SAD dâ pravo da njena dva predstavnika budu prisutna u sudnici za vreme svedočenja ovog svedoka,

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor amici curiae na predlog optužbe da se pozove svedok na osnovu pravila 70 (B) od 10. oktobra 2003." dostavljen 16. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Odgovor), u kojem se navodi sledeće:

  1. optužba nije pokazala "valjan razlog" za dodavanje ovog svedoka na spisak;

  2. i bez uvida u rezime svedoka (koji je optužba priložila uz Zahtev na ex parte osnovi), navodi se da bi zaštita davanjem iskaza na zatvorenoj sednici trebalo da se primeni samo na ono što je doista poverljivo, te da bi se održavanjem zatvorene sednice na nepravičan način ograničilo pravo optuženog da ispita svedoka; i

  3. procedura koju predlaže optužba radi zaštite poverljivih informacija može se smatrati neprimerenim zadiranjem u postupak, a interesi Vlade SAD mogu se, po potrebi, na adekvatan način zaštititi i u sudnici ako Vlada za tu priliku stavi na raspolaganje neophodno osoblje kompetentno da o tome odlučuje;

UZIMAJUĆI U OBZIR odluku koju je Pretresno veće donelo nakon podnošenja pretpretresnog materijala optužbe za Hrvatsku i Bosnu da će se zahtevi optužbe za uvrštavanje u spis dodatnih materijala odobravati samo ako se za to iznesu valjani razlozi,[1]

UZIMAJUĆI U OBZIR činjenicu da Pretresno veće smatra da ga je objašnjenje dato u Zahtevu uverilo da postoje valjani razlozi, budući da je osnov po kome je davalac informacija odobrio svedoku da svedoči dogovoren tek na dan podnošenja Zahteva, i da ovaj svedok može pružiti značajne dokaze,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Žalbeno veće zaključilo sledeće:

  1. u slučajevima kada se može dokazati da se optužbi dostavljaju informacije na poverljivoj osnovi u skladu s pravilom 70, te informacije zaštićene su na osnovu paragrafa (C) i (D) tog pravila;[2]

  2. kada se neko lice sa važnim saznanjima na poverljivoj osnovi stavlja na raspolaganje tužiocu, tada su ne samo identitet davaoca informacija nego i opšta tema njegovih saznanja "informacije" zaštićene pravilom 70, kao i sadržaj informacija koje to lice pruža (što se, kao što je to ovde slučaj, često čini u obliku rezimea izjave svedoka);[3]

  3. Pretresno veće ima ovlašćenje da proceni da li su informacije date u skladu sa pravilom 70 (B), premda "takvo ispitivanje mora biti samo ograničeno".[4]

  4. Pretresno veće zadržava pravo da, na osnovu pravila 70 (G), po svom nahođenju "izuzme dokaze ako potreba da se obezbedi pravično suđenje u značajnoj meri prevagne nad njihovom dokaznom vrednošću";[5] i

  5. Pretresno veće može da, po svom nahođenju, dopusti da predstavnici davaoca informacija budu prisutni u sudnici za vreme davanja iskaza,[6]

UZIMAJUĆI U OBZIR da Pretresno veće prihvata argumente optužbe o tome da se svedok i svedočenje koje će dati, stavljaju na raspolaganje na "poverljivoj osnovi", u skladu sa pravilom 70,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je primereno, u skladu sa ranijom praksom Pretresnog veća, da dva predstavnika Vlade SAD budu prisutna u sudnici za vreme svedočenja ovog svedoka,

IMAJUĆI U VIDU odredbe pravila 75 i 79 Pravilnika,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Vlada SAD postavila uslove za pružanje "informacija", kako se to navodi u Zahtevu optužbe i ponavlja gore u tekstu,

IMAJUĆI U VIDU pravilo 70 (G) koje predviđa da ništa sadržano u pravilu 70 (C) ili (D) ne utiče na ovlašćenje pretresnog veća iz pravila 89 (D) da izuzme dokaze ako potreba da se obezbedi pravično suđenje u značajnoj meri prevagne nad njihovom dokaznom vrednošću,

NA OSNOVU pravila 70, 75, 79 i 54 Pravilnika o postupku i dokazima

OVIM ODOBRAVA ZAHTEV i NALAŽE kako sledi:

  1. general Wesley Clark (u daljem tekstu: svedok) može biti dodat na spisak svedoka optužbe;

  2. sa iskazom ovog svedoka postupaće se kao sa informacijama datim i zaštićenim na osnovu pravila 70 (C) i (D);

  3. dva predstavnika Vlade SAD mogu da budu prisutna u sudnici za vreme svedočenja ovog svedoka;

  4. svedok će dati iskaz na otvorenoj sednici uz dolenavedene zaštitne mere;

  5. delovi iskaza sadržani u paragrafima 61, 62, 63, 65, 66, 67 i 85 rezimea priloženog uz Zahtev kao ex parte Dodatak A, mogu se dati na delimično zatvorenoj sednici kako bi se zaštitili nacionalni interesi SAD, a po istom osnovu može se podneti zahtev za dodatne dokaze;

  6. javna galerija biće zatvorena tokom svedočenja ovog svedoka;

  7. javno emitovanje svedočenja biće odgođeno za 48 časova kako bi se Vladi SAD omogućilo da pregleda transkript i iznese argumente o tome da li iskaz dat na otvorenoj sednici treba redigovati kako bi se zaštitili nacionalni interesi SAD, a odgoda će trajati izvesno vreme posle toga da bi se Pretresnom veću omogućilo da razmotri i utvrdi eventualna tražena redigovanja i, ukoliko ih naloži, da se pre objavljivanja traka na kojoj je snimljeno svedočenje rediguje;

  8. obim glavnog i unakrsnog ispitivanja svedoka će se ograničiti na sadržaj rezimea priloženog uz Zahtev kao ex parte Dodatak A;

  9. optuženi ili amici curiae mogu zatražiti da se obim ispitivanja proširi, uz prethodnu saglasnost Vlade SAD (pribavljenu neposredno od te Vlade ili posredstvom Tužilaštva), kada im se obelodani rezime glavnog iskaza; i

  10. optužba će bez odlaganja obelodaniti rezime sadržan u ex parte Dodatku A .

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavna engleska verzija.

  /potpis na originalu/
  Richard May,
  predsedavajući
   
Dana 30. oktobra 2003.  
U Hagu,  
Holandija  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] "Odluka po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka", 18. april 2002, str. 3.

[2] Tužilac protiv Miloševića, "Odluka o tumačenju i primeni pravila 70", predmet br. IT-02-54-AR108bis i AR73.3, 23. oktobar 2002. (u daljem tekstu: Odluka po žalbi u predmetu Milošević), par. 20.

[3] Ibid, par. 23.

[4] Ibid, par. 29. Žalbeno veće navodi da je to bio objektivan kriterijum, i nastavlja: "Veća svoje zaključke mogu izvoditi prosto na osnovu ispitivanja samih informacija, prihvatanjem navoda tužioca ili tako što će zatražiti potvrdu organa koji je informacije dao, ili pak, kad su posredi informacije u vidu dokumenta, na osnovu toga što dokument možda sadrži naznake da su informacije date na poverljivoj osnovi." Da bi ispunilo ovaj uslov, Pretresno veće davaocu informacija mora da omogući da se izjasni, makar pismenim putem. (par. 31).

[5] Ibid, par. 26.

[6] Ibid, par. 33.