PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 9. decembra 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODLUKA PO ZAHTEVU OPTUŽBE ZA UVRŠTAVANJE U DOKAZE PISMENIH IZJAVA PREMINULIH SVEDOKA IVANA RASTIJE, BOŠKA BRKIĆA I STANE ALBERT NA OSNOVU PRAVILA 92 bis (C)

Tužilaštvo: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome prof. Timothy McCormack

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO poverljivom "Zahtevu optužbe za uvrštavanje u dokaze pismenih izjava preminulih svedoka Ivana Rastije, Boška Brkića i Stane Albert na osnovu pravila 92 bis (A) i (C)", koji je optužba podnela 27. decembra 2003. (u daljem tekstu: Zahtev) i u kojem traži da se u dokaze uvrste pismene izjave i relevantni dokazni predmeti tri svedoka o bazi zločina, koji su u periodu posle davanja izjava preminuli,

IMAJUĆI U VIDU da pravilo 92 bis (C) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Pravilnik), u relevantnom delu, predviđa da pismena izjava koja nije u obliku propisanom pravilom 92 bis (B) Pravilnika može ipak biti prihvatljiva ukoliko ju je dala osoba koja je u međuvremenu preminula, ako se pretresno veće (1) ocenjivanjem verovatnoće uveri da je tu pismenu izjavu zaista dala osoba koja je u međuvremenu preminula i (2) na osnovu okolnosti u kojima je izjava data i zabeležena zaključi da postoje zadovoljavajuće indicije njene pouzdanosti,[1]

IMAJUĆI U VIDU da pravilo 92 bis (C) Pravilnika ne predviđa poseban i celovit metod izvođenja dokaza u pismenom obliku umesto usmenog svedočenja, već samo opravdava neizbežno odsustvo deklaracije koja je, shodno pravilu 92 bis (B), uslov za prihvatanje pismenih izjava na osnovu pravila 92 bis (A),[2]

IMAJUĆI U VIDU da je optužba dostavila smrtovnice za svakog svedoka,

UZIMAJUĆI U OBZIR da amici curie u svom "Odgovoru na zahtev optužbe za uvrštavanje u dokaze pismenih izjava preminulih svedoka Ivana Rastije, Boška Brkića i Stane Albert na osnovu pravila 92 bis (A) i (C) od 27. novembra 2003", koji je podnet 2. decembra 2003, nisu izneli prigovor na Zahtev u vezi s g. Rastijom i g. Brkićem, ali su izneli prigovor na Zahtev u vezi s gđom Albert, i to zbog toga što (1) se u izjavi gđe Albert kao datum rođenja navodi 27. decembar 1926, a u njenoj smrtovnici 28. decembar 1925; (2) pravilo 92 bis (C) (i) nalaže da se, ocenjivanjem verovatnoće, mora utvrditi da su svedoci zaista preminuli; i (3) ispunjavanje tog uslova zbog ove nepodudarnosti nije moguće,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se Pretresno veće, zbog blizine dva navedena datuma rođenja gđe Albert, ocenjivanjem verovatnoće, uverilo da je gđa Albert preminula posle davanja izjave optužbi,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se Pretresno veće, ocenjivanjem verovatnoće, uverilo da su g. Rastija i g. Brkić preminuli posle davanja izjave optužbi,

ZAKLJUČUJUĆI da je optužba pokazala i da se Pretresno veće, ocenjivanjem verovatnoće, uverilo da su svi svedoci preminuli posle davanja izjava optužbi i da je stoga ispunjen uslov iz pravila 92 bis (C) (i),

IMAJUĆI U VIDU da optužba tvrdi da okolnosti u kojima su izjave uzete pružaju dovoljno indicija njihove pouzdanosti i da su te izjave potkrepljujuće, odnosno nisu u suprotnosti sa iskazima viva voce dosad datim na suđenju, da ne govore o delima i ponašanju optuženog, te da se odnose na bazu zločina, a ne na pitanja od ključnog značaja za postupak,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je g. Rastija 1. marta 2002. dao izjavu optužbi uz pomoć prevodilaca čiji je rad odobrio Sekretarijat Međunarodnog suda, te da je potpisao svaku stranicu izjave i priloženu potvrdu da je sadržaj predmetne izjave istinit po njegovom najboljem sećanju,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je g. Brkić 19. i 20. marta 2002. dao izjavu optužbi uz pomoć prevodilaca čiji je rad odobrio Sekretarijat Međunarodnog suda, te da je potpisao svaku stranicu izjave i priloženu potvrdu da je sadržaj predmetne izjave istinit po njegovom najboljem sećanju,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je gđa Albert 13. i 17. decembra 1998. dala izjavu optužbi uz pomoć prevodilaca čiji je rad odobrio Sekretarijat Međunarodnog suda, te da je potpisala svaku stranicu izjave i priloženu potvrdu da je sadržaj predmetne izjave istinit po njenom najboljem sećanju,

ZAKLJUČUJUĆI da okolnosti u kojima su izjave uzete pružaju dovoljno indicija njihove pouzdanosti u smislu pravila 92 bis (C) (ii) Pravilnika,

IMAJUĆI U VIDU članove 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda,

UZIMAJUĆI U OBZIR načelno protivljenje optuženog uvrštavanju dokaza na osnovu pravila 92 bis,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se Pretresno veće uverilo da informacije koje te izjave sadrže imaju dokaznu vrednost i da su relevantne,[3] te da se njima ne dokazuju dela i ponašanje optuženog,[4]

NA OSNOVU pravila 92 bis (A) i (C) Pravilnika,

OVIM PRIHVATA Zahtev i NALAŽE da se izjave Ivana Rastije, Boška Brkića i Stane Albert uvrste u spis.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je merodavna engleska verzija.

  /potpis na originalu/
  Richard May,
  predsedavajući sudija
Dana 9. decembra 2003.  
U Hagu,  
Holandija  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Vidi Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-AR73.2, "Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C)", 7. jun 2002, par. 33 (u daljem tekstu: Odluka po žalbi u predmetu Galić).

[2] Odluka po žalbi u predmetu Galić, par. 24.

[3] Odluka po žalbi u predmetu Galić, par. 35.

[4] Odluka po žalbi u predmetu Galić, par. 24-25.