PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 16. decembra 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


PRELIMINARNA ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI
PRESRETNUTIH KOMUNIKACIJA

Tužilaštvo:

gđa Carla Del Ponte

gđa Hildegard Uertz-Retzlaff

g. Geoffrey Nice

g. Dermot Groome

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
prof. Timothy L.H. McCormack

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO zahtevu optužbe za uvrštavanje u spis određenog broja presretnutih komunikacija (u daljem tekstu: presretnuti razgovori) koje se odnose na deo suđenja vezan za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: BiH),[1]

IMAJUĆI U VIDU argumentaciju optuženog:

(a) da su svi snimljeni razgovori presretnuti bez ovlašćenja nadležne državne agencije;[2]

(b) da su presretnuti razgovori zlonamerno iskrivljeni i da nisu autentični odraz razgovora;[3] i

(c) da je većina tih razgovora vođena u miru,[4]

IMAJUĆI U VIDU argumentaciju amici curiae:

(a) da optužba nije utvrdila legalnost procesa snimanja presretnutih razgovora;[5]

(b) da autentičnost presretnutih razgovora, pa stoga i pouzdanost dokaza koje oni sadrže, nije utvrđena izvan razumne sumnje, te je potrebna analiza veštaka da bi se to utvrdilo;[6]

(c) da treba razmotriti svaki pojedinačni presretnuti razgovor,[7]

IMAJUĆI U VIDU argumentaciju optužbe:

(a) da presretanje komunikacija za vreme rata, bez obzira na to da li je u saglasnosti sa domaćim zakonom, ne podleže per se izuzimanju na osnovu pravila 95;[8]

(b) da su postojala zakonska ovlašćenja za presretanje komunikacija tokom perioda pre izbijanja sukoba;[9]

(c) da čak i ako su neke od presretnutih komunikacija pribavljene kršenjem domaćih zakona, trebalo bi ih prihvatiti u slučajevima koji se odnose na teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava;[10]

(d) da je autentičnost presretnutih razgovora utvrđena prima facie i da, u svakom slučaju, nije iznet nijedan "razumni" argument kojim se osporava autentičnost presretnutih razgovora,[11]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće označilo sve dosad podnete presretnute razgovore za identifikaciju,

IMAJUĆI U VIDU da su relevantne odredbe koje se odnose na prihvatljivost presretnutih razgovora pravilo 89 i, posebno, pravilo 95 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), koje glasi:

Pravilo 95
Izuzimanje određenih dokaza

Dokazi pribavljeni metodama koje bacaju ozbiljnu sumnju na njihovu verodostojnost, ili je njihovo prihvatanje u suprotnosti s integritetom postupka ili bi ga ozbiljno narušilo, nisu prihvatljivi.

UZIMAJUĆI U OBZIR da presretnuti razgovori moraju da budu relevantni da bi mogli da se prihvate i da je optužbi naloženo da dostavi prilog u kojem će pokazati zašto je svaki od presretnutih razgovora relevantan,[12] što će Pretresno veće potom dalje razmotriti,

UZIMAJUĆI U OBZIR da pitanje da li je proces snimanja presretnutih razgovora u saglasnosti sa domaćim zakonom BiH ne mora da bude presudno za utvrđivanje toga da li su ti presretnuti razgovori prihvatljivi, već se moraju primeniti odredbe koje se odnose na prihvatljivost dokaza na osnovu Statuta i Pravilnika Međunarodnog suda, kao i međunarodno pravo,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je optuženi pokrenuo dovoljno pitanja u vezi s autentičnošću presretnutih razgovora, tako da optužba mora da utvrdi njihovu autentičnost, a Pretresno veće mora da odredi proceduru putem koje će se utvrditi autentičnost presretnutih razgovora,

UZIMAJUĆI U OBZIR da će u slučajevima gde autentičnost ne može da se utvrdi izvan razumne sumnje, taj presretnuti razgovor biti izuzet,[13]

UZIMAJUĆI, MEĐUTIM, U OBZIR da se Pretresno veće uverilo da postoje dovoljne indicije o pouzdanosti da bi 245 transkripata sadržanih u dokaznom predmetu br. 613 mogli da se uvrste u dokaze na prima facie osnovi;[14] pa će se konačna odluka o prihvatljivosti doneti kada se Pretresno veće uveri u relevantnost i pouzdanost presretnutih razgovora,

NA OSNOVU PRAVILA 89 I 95 PRAVILNIKA,

OVIM NALAŽE SLEDEĆE:

(1) 245 transkripata sadržanih u dokaznom predmetu br. 613 uvrštavaju se u dokaze na prima facie osnovi; i

(2) Pretresno veće zadržava pravo da konačnu odluku o prihvatljivosti donese nakon što se utvrdi relevantnost i pouzdanost presretnutih razgovora.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra tekst na engleskom.

/potpis na originalu/
Richard May,
sudija
Dana 16. decembra 2003.
U Hagu,
Holandija
[pečat Međunarodnog suda]



[1] Prvi takav zahtev podnet je u "Odgovoru optužbe na primedbu optuženog u vezi sa prihvatanjem presretnutih komunikacija", 31. oktobar 2002. (u daljem tekstu: Odgovor optužbe). Posle toga je uveden određeni broj presretnutih komunikacija preko raznih svedoka, a poslednji je uveden svedok B-1793 da bi se proverila procedura i utvrdila autentičnost svih ranijih presretnutih razgovora i određenog broja novopodnetih presretnutih razgovora (što ukupno čini 245 presretnutih razgovora): 4. decembar 2003, T. na str. 30097-30212.

[2] 30. septembar 2002, T. na str. 10412.

[3] 10. decembar 2003. Relevantnost ovog argumenta zavisi od pitanja da li su, u ratu, domaći zakoni koji regulišu ta pitanja manje primenjivi ili uopšte nisu primenjivi.

[4] Ibid.

[5] 10. decembar 2003.

[6] Ibid. Amici curiae tvrde da Pretresno veće u ovom slučaju treba da primeni pravilo 89 (E) koje glasi: "Veće može zahtevati potvrdu autentičnosti dokaznog materijala pribavljenog izvan suda."

[7] 19. novembar 2002, T. na str. 13050; Opservacije amici curiae, par. 24 i 34.

[8] Odgovor optužbe, par. 5 (a).

[9] Ibid, par. 5 (b).

[10] Ibid, par. 5 (c).

[11] 10. decembar 2003.

[12] 4. decembar 2003, T. na str. 30109.

[13] U tom pogledu, Pretresno veće skreće pažnju na stav zauzet u predmetu Tužilac protiv Radoslava Brđanina, "Odluka po Prigovoru na prihvatanje presretnutih razgovora kao dokaza koji je uložila odbrana", 3. oktobar 2003. (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Brđanin), par. 66.

[14] Pretresno veće skreće pažnju na to da je ovakva procedura primenjena u Odluci u predmetu Brđanin, par. 68.