PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Patrick Robinson, predsedavajući
sudija Richard May
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 27. maja 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


NALOG OPTUŽENOM U VEZI SA ZAŠTITNIM MERAMA
ZA SVEDOKE ODBRANE

Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice
g. Dermot Groome
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
prof. Timothy L.H. McCormack

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

IMAJUĆI U VIDU "Poverljivi spisak svedoka" koji je optuženi podneo 13. aprila 2004. i u kojem, na osnovu pravila 65 ter Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Pravilnik) navodi podatke o 1.631 svedoku kojeg namerava da pozove da svedoči u korist svoje odbrane, uključujući "ime ili pseudonim svakog svedoka",[1]

IMAJUĆI U VIDU da su navedena imena za vrlo mali broj svedoka, a da se za većinu navodi isključivo pseudonim i da u napomeni na početku spiska svedoka piše da "većina svedoka nije donela definitivnu odluku o korišćenju, odnosno vrsti zaštitnih mera" /prevod s engleskog/ koje će zatražiti,

IMAJUĆI U VIDU da Pravilnik i praksa Međunarodnog suda predviđaju obavezu Tužilaštva da obelodani identitet svedoka i druge podatke pre početka suđenja[2], a, u izuzetnim okolnostima, bliže datumu svedočenja svedoka,[3] ali da, ako se izuzme odluka Pretresnog veća u predmetu Delalić,[4] malo toga reguliše postupanje odbrane u takvim pitanjima,

UZIMAJUĆI U OBZIR sledeće:

(1) osnovna obaveza Pretresnog veća je da obezbedi da suđenje bude "pravično i ekspeditivno";[5]

(2) u interesu pravde i primerenog vođenja suđenja je da Pretresno veće naloži optuženom da otkrije identitet svedoka koje namerava da pozove u razumnom roku kako bi omogućio optužbi i, eventualno, amici curiae da se pripreme za unakrsno ispitivanje svedoka; i

(3) postupak obelodanjivanja, kako je obrazloženo dole, ni na koji način ne narušava prava optuženog,

IMAJUĆI U VIDU da svedoci koje optuženi namerava da pozove imaju pravo da zatraže zaštitne mere i da će Pretresno veće svaki takav eventualni zahtev razmotriti u skladu sa sudskom praksom koju je Pretresno veće ranije utvrdilo u ovom predmetu:

[D]a bi tražene zaštitne mere bile odobrene, tražilac mora da pokaže da, ako se u javnosti sazna da je svedočio, nastaje realna opasnost po njegovu bezbednost ili bezbednost njegove rodbine. Nadalje, da bi se to pokazalo, nije dovoljno da svedok izrazi opšte strahovanje za svoju bezbednost. Mora da se pokaže konkretan razlog, a Pretresno veće mora da se uveri da izraženi strah ima objektivni temelj.[6]

UZIMAJUĆI, MEĐUTIM, U OBZIR da zahtev za određivanje takvih mera ne treba da utiče na neposredno obelodanjivanje imena svedoka koje optuženi namerava da pozove Pretresnom veću, optužbi i amici curiae, ali ne i javnosti, pod uslovom da nije podnet zahtev da se optužbi i amici curiae kasnije obelodani identitet onih svedoka za koje se može pokazati postojanje izuzetnih okolnosti,[7]

UZIMAJUĆI U OBZIR da, u svakom slučaju, ne postoji nijedan razlog da se Pretresnom veću odmah ne obelodani identitet svih svedoka sa spiska svedoka optuženog,

NA OSNOVU članova 20 i 21 Statuta i pravila 54 i 75 Pravilnika

OVIM NALAŽE SLEDEĆE:

(1) optuženi će, u roku od 14 dana, dostaviti Pretresnom veću identitet svih svedoka sa spiska svedoka na osnovu pravila 65 ter (G);

(2) optuženi će, u roku od 14 dana, obelodaniti optužbi i amici curiae identitet svih svedoka sa spiska svedoka na osnovu pravila 65 ter (G), izuzev onih koje optuženi navede kao svedoke za koje će se zatražiti zaštitna mera odgođenog obelodanjivanja;

(3) zahtevi za odgođeno obelodanjivanje za svedoke podneće se u roku od sedam dana od početka izvođenja dokaza odbrane; i

(4) zahtevi za određivanje zaštitnih mera za suđenje na osnovu pravila 75 ili 79 Pravilnika podneće se najmanje 14 dana pre svedočenja svedoka.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra tekst na engleskom.

  /potpis na originalu/
  sudija Robinson,
  predsedavajući
Dana 27. maja 2004.  
U Hagu,  
Holandija  
  [pečat Međunarodnog suda]


[1] Pravilo 65 ter (G) (1)(a). (Naglasak dodat)

[2] Vidi pravilo 66, a za raspravu o tome kako Tužilaštvo mora da postupa sa zahtevima za neobelodanjivanje informacija i za određivanje zaštitnih mera, vidi, na primer, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, "Odluka po zahtevu Tužioca za izricanje zaštitnih mera za svedoke za suđenje", 30. jul 2002.

[3] Vidi, na primer, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, "Prva odluka po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002.

[4] Tužilac protiv Delalića i ostalih, "Odluka po zahtjevu Tužilaštva kojim traži nalog prema kojem bi odbrana bila obavezna ranije otkriti svoje svjedoke", 4. februar 1998.

[5] Član 20.1 Statuta.

[6] Fusnota 2 supra, par. 11.

[7] U Odluci Pretresnog veća koja se odnosi na svedoke koji su osetljivi izvor informacija, navedenoj u fusnoti 3 supra, Veće je za izuzetne okolnosti koje iziskuju zaštitne mere koje traži optužba navelo da se radi o krajnjoj opasnosti ili riziku sa kojim se oni i/ili njihove porodice suočavaju ukoliko se sazna da oni svedoče u ovom postupku.