PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Patrick Robinson, predsedavajući
sudija O-Gon Kwon
sudija Iain Bonomy

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 6. jula 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


NALOG O BUDUĆEM VOĐENJU SUĐENJA

Optužba:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice
g. Dermot Groome
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

Amici curiae:
g. Steven Qay, QC
prof. Timothy L.H. McCormack
gđa Gillian Higgins

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

IMAJUĆI U VIDU pretres održan 5. jula 2004. i usmenu argumentaciju koju su izneli strane u postupku i amici curiae,

IMAJUĆI U VIDU zahtev optuženog da mu se odobri najmanje još jedan mesec pre nego što započne izvođenje dokaza odbrane,

IMAJUĆI, DALJE, U VIDU poverljivi “Izveštaj sekretara u skladu sa ‘Zbirnim nalogom Pretresnog veća o pitanjima koja su razmatrana na konferenciji pre izvođenja dokaza odbrane’” podnet 25. juna 2004, u kojem se navodi koliko je dana izgubljeno zbog bolesti optuženog i u koliko su prilika pravni savetnici optuženog bili sprečeni da se s njim sastanu zbog njegove bolesti,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće odlučilo i optuženog obavestilo na pretresu da će mu u odgovarajućem trenutku tokom postupka odobriti dodatno vreme za pripremu odbrane,

IMAJUĆI U VIDU istorijat ovog postupka, koji se odlikuje nizom prekida zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog, zbog čega je, zaključno sa 25. februarom 2004, izgubljeno 66 dana suđenja, kao i činjenicu da je optuženi bio bolestan tokom tromesečnog perioda koji mu je dodeljen za pripremu izvođenja dokaza odbrane,

IMAJUĆI U VIDU, posebno, najnoviji lekarski izveštaj dr Van Dijkmana od 2. jula 2004, u kojem se navodi da optuženi treba da se odmara najmanje do 9. jula 2004. i da ima zdravstveni problem koji će se, kako očekuje dr Van Dijkman, ponovo javljati,

IMAJUĆI U VIDU argumentaciju optuženog u vezi s njegovom fizičkom nesposobnošću da prisustvuje suđenju,

IMAJUĆI U VIDU “Obrazloženje odluke po predlogu tužioca za dodelu branioca” od 4. aprila 2003, u kojem je Pretresno veće obrazložilo zašto optuženom u toj fazi neće nametnuti branioca, pri čemu je zauzelo i sledeći stav:

Ipak, pravo optuženog da se sām brani nije apsolutno … postoje okolnosti… kada je u interesu pravde da se imenuje branilac. Takve okolnosti se, za sada, u ovom suđenju nisu pojavile. Međutim, kao što je već navelo, Pretresno veće zadržava pravo da preispita ovaj svoj stav. ... Pretresno veće odista ima obavezu da obezbedi da suđenje bude pravično i ekspeditivno; štaviše, kada je u pitanju zdravlje optuženog, ova obaveza poprima poseban značaj. ... [N]astojeći da obezbedi pravično i ekspeditivno suđenje, Pretresno veće takođe mora da obezbedi da prava optuženog, navedena u članu 21 Statuta, ne budu ugrožena.[1]

IMAJUĆI, DALJE, U VIDU “Odluku po zahtevu optužbe za izdavanje naloga o imenovanju branioca radi pružanja pomoći Vojislavu Šešelju pri vođenju odbrane” od 9. maja 2003, u kojoj je Pretresno veće II zauzelo stav da je ovlašćeno da, u slučaju optuženog koji se sām brani, dodeli branioca u pripravnosti protiv njegove volje i naložilo da mu se dodeli branilac u pripravnosti,[2] koji je sada i dodeljen,

IMAJUĆI U VIDU da osnov za dodelu branioca u pripravnosti i načini njegovog delovanja, izloženi u toj Odluci, nisu sveobuhvatni,

IMAJUĆI U VIDU odredbe člana 20(1) Statuta Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Statut) i obavezu Pretresnog veća da obezbedi da se suđenje vodi pravično i ekspeditivno,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je u interesu optuženog i širih interesa pravde da se ovo suđenje vodi i okonča u razumnom roku,

UZIMAJUĆI, DALJE, U OBZIR da Pretresno veće ima obavezu da utvrdi mere za dalje vođenje suđenja koje će biti efikasne, uzeti u obzir zdravstveno stanje optuženog i voditi pravičnom i primerenom izvođenju dokaza odbrane,

UZIMAJUĆI, TAKOĐE, U OBZIR da je sada potrebno radikalno preispitati buduće vođenje suđenja,

IMAJUĆI U VIDU tvrdnju amicus curiae g. Kaya da je, imajući u vidu nedavno pogoršanje zdravlja optuženog, možda došlo vreme da se razmotri sposobnost optuženog da mu se sudi,

IMAJUĆI U VIDU da je Tužilaštvo na to uzvratilo tvrdnjom da osnov za razmatranje fizičke sposobnosti optuženog da mu se sudi uopšte ne postoji, ali da je sada došlo vreme da se nametne branilac koji će optuženom delimično pomoći u izvođenju dokaza odbrane,

UZIMAJUĆI U OBZIR da nema dokaza da optuženi uopšte nije sposoban da mu se sudi, ali da ima dokaza da je zdravlje optuženog takvo da možda neće biti sposoban na nastavi da se sām brani i da bi njegovo dalje samozastupanje moglo negativno da utiče na pravično i ekspeditivno vođenje suđenja,

IMAJUĆI U VIDU praksu zemalja kontinentalnog prava, uključujući Srbiju i Crnu Goru, koja iziskuje dodelu branioca u slučajevima teških krivičnih dela,[3] po kojoj pravo obraćanja sudu imaju i optuženi i branilac,

IMAJUĆI U VIDU dalju nespremnost optuženog da angažuje branioca,

UZIMAJUĆI U OBZIR da će možda biti potrebno da se optuženom dodeli branilac i/ili donesu druge mere kako bi se obezbedilo pravično i ekspeditivno vođenje suđenja,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, s obzirom na značaj takvog koraka, primereno da još jedan, nezavisni konsultant kardiolog obavi lekarski pregled optuženog,

UZIMAJUĆI, DALJE, U OBZIR da je primereno da Pretresno veće sada preduzme korake kako bi, ako to bude neophodno zbog novih značajnih prekida suđenja, moglo da razmotri mogućnost dodele branioca koji će pomoći optuženom u pripremi i izvođenju dokaza odbrane ili, u vanrednim okolnostima, preuzeti vođenje odbrane,

NA OSNOVU članova 20 i 21 Statuta i pravila 54 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda,

OVIM NALAŽE SLEDEĆE:

(1) suđenje se odgađa do srede 14. jula 2004, kada će, zavisno od zdravstvenog stanja optuženog, biti nastavljeno;

(2) suđenje će zatim biti prekinuto u sredu 21. jula 2004. i nastaviće se u utorak 31. avgusta 2004, čime će se optuženom omogućiti dodatno vreme da se pripremi za izvođenje dokaza odbrane;

(3) sekretar Suda će Pretresnom veću dostaviti ime branioca kojem bi mogao da se dodeli ovaj predmet, ukoliko to Pretresno veće naloži;

(4) sekretar Suda će kontaktirati kardiologa koji ranije nije lečio optuženog i uputiti ga da pregleda optuženog, da uzme u obzir sve relevantne informacije vezane za njegovo zdravlje u kontekstu činjenice da se on sām brani i da quam primum podnese izveštaj Pretresnom veću o sposobnosti optuženog da se i dalje sām brani i, ako to bude i dalje činio, o mogućem uticaju na raspored suđenja.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra tekst na engleskom.

/potpis na originalu/
sudija Robinson,
predsedavajući
Dana 6. jula 2004.
U Hagu,
Holandija
[pečat Međunarodnog suda]


[1] Tužilac protiv Miloševića, “Obrazloženje odluke po predlogu tužioca za dodelu branioca”, 4. april 2003, par. 40-41.

[2] Tužilac protiv Šešelja, “Odluka po zahtevu optužbe za izdavanje naloga o imenovanju branioca radi pružanja pomoći Vojislavu Šešelju pri vođenju odbrane”, 9. maj 2003.

[3] Vidi primere navedene u ibid, par. 16-17. Stanovište Srbije i Crne Gore u vezi s ovim pravnim pitanjem vidi se iz Zakona o krivičnom postupku Savezne Republike Jugoslavije.