PRED PREDŽALBENIM SUDIJOM

Rješava: sudija Theodor Meron, predžalbeni sudija

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 26. aprila 2004.

TUŽILAC
protiv
MILOMIRA STAKIĆA


ODLUKA PO ZAHTJEVU ODBRANE ZA PRODUŽENJE ROKA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana:
g. Branko D. Lukić
g. John R. Ostojic

  1. Žalilac Milomir Stakić traži produženje roka za dostavljanje replike u ovom žalbenom postupku.[1] Na osnovu pravila 113 Pravilnika o postupku i dokazima, rok za dostavljanje replike žalioca bio je 23. april 2003., odnosno 15 dana nakon dostavljanja Odgovora optužbe. Žalilac traži da mu se da dodatni rok od 28 dana, odnosno do 20. maja 2004.

  2. U prilog svom zahtjevu žalilac tvrdi da Odgovor optužbe nije dostavljen njegovom braniocu čitavih 5 dana nakon što je zaveden. On dalje tvrdi da je primjerak koji mu je uručen nepotpun te da u vrijeme podnošenja ovog podneska još nije dobio dio koji nedostaje. Konačno, žalilac tvrdi da s obzirom na to da je Odgovor duži nego što je to uobičajeno na osnovu Pravilnika[2] i odnosi se na pitanja koja su kompleksna i značajna, braniocu treba više vremena da odgovori na argumente optužbe.

  3. Pravilo 127(B) dopušta Žalbenom vijeću da odobri zahtjev za produženje roka kada se za to iznesu opravdani razlozi. U ovom slučaju, teško je odlučiti. Žalilac je u pravu, a Sekretarijat Međunarodnog suda je to potvrdio, da primjerak Odgovora optužbe nije dostavljen njegovom braniocu čitavih pet dana nakon što je zaveden, i to zbog službenih neradnih dana UN-a koji su padali u tom periodu. Pomenuto zakašnjenje moglo bi predstavljati opravdanje za odobrenje dodatnog roka odbrani, premda ne onolikog koliki traži žalilac.

  4. Suprotno tome, argument žalioca da je njegovom braniocu uručen nepotpun primjerak Odgovora i da zahtjev branioca Sekretarijatu da to ispravi ostao bez odgovora ne predstavlja opravdan razlog. Na osnovu objašnjenja koje mi je dao Sekretarijat, zaključujem da se dio Odgovora koji nije uručen žaliocu sadrži samo dvije stranice. Taj propust je uslijedio zbog slučajnog kvara prilikom prijenosa telefaksom a ne zbog ikakvog nedostatka revnosti od strane Sekretarijata. Materijal koji odbrana nije primila predstavlja vrlo mali dio cjelokupnog Odgovora, a to što on nije primljen na vrijeme nije moglo u tolikoj mjeri ugroziti sposobnost odbrane da pripremi repliku da bi bilo opravdano odobriti dodatni rok. Nadalje, Sekretarijat me je obavijestio da nije dobio nijedan zahtjev za stranice koje nedostaju a koji branilac tvrdi da je podnio. Tumačeći činjenice u najpovoljnijem svjetlu za žalioca, čini se da elektronske poruke koje je branilac uputio Sekretarijatu nisu primljene. Iako problem nije nužno morao nastati krivicom branioca, ako branilac želi da se Sekretarijat smatra odgovornim za kvar svoje opreme za prijenos dokumenata, on mora preuzeti odgovornost za to što nije provjerio da li su njegove poruke stigle do Sekretarijata. Prigovor odbrane da nije dobila dio Odgovora i navodni propust Sekretarijata da to ispravi ne opravdavaju odobravanje dodatnog vremena.

  5. Ono što ide u prilog odobravanju traženog produženja jeste već potvrđena kompleksnost pitanja u ovom žalbenom postupku koja je već potvrđena. Teška priroda ovih pitanja ogleda se u činjenici da je optužba tražila i da joj je odobreno prekoračenje broja stranica za iznošenje argumenata u Odgovoru.[3] Posljedična kompleksnost Odgovora optužbe predstavlja opravdan razlog da se odobri zahtjev žalioca za produženje roka kako bi mu se omogućilo da adekvatno odgovori na argumente optužbe.[4] Bilo bi u interesu i Žalbenog vijeća i optužbe da žalilac dostavi pažljivo pripremljenu i detaljnu Repliku.[5] Odobravanje produženja roka koje traži žalilac neće dovesti do kašnjenja u razmatranju ovog zahtjeva niti će nanijeti štetu suprotnoj strani. U takvim okolnostima, produženje roka koje traži žalilac je opravdano i njegov zahtjev treba odobriti.

  6. Postoji još jedna stvar koju treba riješiti. Žalilac je svoj zahtjev označio kao povjerljiv. On ne objašnjava razloge za tako restriktivnu oznaku, niti su ti razlozi očigledni iz zahtjeva. Dokumenti se trebaju podnositi na povjerljivoj osnovi samo onda kada sadrže informacije koje, ako se objelodane, mogu nanijeti štetu, izazvati bojazni u pogledu bezbjednosti ili ozbiljne neprijatnosti stranama u postupku ili svjedocima, ili u slučajevima gdje sama činjenica podnošenja dokumenata može dovesti do istog rezultata. U ovom slučaju, činjenica da je žalilac zatražio produženje roka ne dovodi ni do jedne od takvih bojazni. Informacije sadržane u zahtjevu žalioca, od kojih je najveći dio prenesen u ovoj odluci, takođe ne dovode do rizika nanošenja štete, opasnosti ili neprijatnosti.

  7. Postupak pred Međunarodnim sudom, kako usmeni tako i pismeni, otvoren je za javnost. Otvorenost postupka je značajna kako bi se osigurao njegov integritet i obezbijedilo poštovanje javnosti za pravosudni proces. Jedini izuzetak od ovog principa transparentnosti jeste kada su informacije osjetljive i kada bi njihovo objelodanjivanje dovelo do posljedica kojima se, kako je gore objašnjeno, rizikuje nanošenje štete samom postupku. Označavajući rutinske podneske kao povjerljive bez opravdanog razloga, strana u postupku krši ovo važno načelo Međunarodnog suda. Branilac se ukorava zato što je neprimjereno označio svoj zahtjev kao povjerljiv. Sekretarijat se upućuje da podnesak objelodani javnosti.

  8. Iz gorenavedenih razloga, OVIM ODOBRAVAM zahtjev žalioca i NALAŽEM da žalilac najkasnije do 20. maja 2004. dostavi Repliku. Takođe UPUĆUJEM Sekretarijat da dokument pod naslovom "Hitni zahtjev žalioca Milomira Stakića za produženje roka za dostavljanje replike u prilog njegovoj žalbi", koji je kao povjerljiv dostavljen 20. aprila 2004., označi kao javni dokument.

    Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

Dana 26. aprila 2004.

/potpis na originalu/

U Haagu,

sudija Theodor Meron

Nizozemska

predžalbeni sudija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] "Hitni Zahtjev žalioca Milomira Stakića za produženje roka za dostavljanje replike kojom se potkrepljuje njegova žalba" zaveden kao povjerljiv 20. aprila 2004.

[2] Odgovor optužbe ima 130 stranica, što je 30 stranica duže od onoga što dopušta uobičajena praksa na osnovu Uputstva o dužini podnesaka i zahtjeva, IT/184 Rev. 1, 5. mart 2002. Dopuštenje da se prekorači rok dao sam ja, kao predžalbeni sudija, reagujući na Zahtjev optužbe za produženje roka na koji nije bilo prigovora. Vidi Odluku po Hitnom zahtjevu optužbe za produženje roka, 5. april 2004.

[3] Vidi Odluku po Hitnom zahtjevu optužbe da se odobri prekoračenje broja stranica, 5. april 2004.

[4] Vidi npr. Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, Odluka po zahtjevu žalioca za prekoračenje broja stranica i roka za podnošenje podnesaka, 24. juli 2003. (u kojoj se zaključuje da je produženje roka za podnošenje odgovora opravdano ukada je prvobitni podnesak dugačak i kompleksan).

[5] Usporedi Tužilac protiv Krstića, predmet br. IT-98-33-A, Odluka po vrlo hitnom zahtjevu optužbe za produženje roka, 14. oktobar 2003. (odobrava se zahtjev optužbe za produženje roka za podnošenje dokaza o pobijanju zbog toga što bi, između ostalog, od produženja roka koristi imali i Žalbeno vijeće i odbrana, dopuštajući optužbi da dokaze predoči na organizovan način).