PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Fausto Pocar, predsjedavajući
sudija Florence Mumba
sudija Mehmet Güney
sudija Wolfgang Schomburg
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 3. marta 2004.

TUŽILAC
protiv
TIHOMIRA BLAŠKIĆA


ODLUKA PO ZDRUŽENOM ZAHTJEVU BRANILACA ENVERA HADŽIHASANOVIĆA I AMIRA KUBURE ZA PRISTUP DODATNIM POVJERLJIVIM MATERIJALIMA U ŽALBENOM POSTUPKU U PREDMETU BLAŠKIĆ

Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih
Tužilaštvo:
g. Ekkehard Withopf

Odbrana:
gđa Edina Rešidović i g. Stéphane Bourgon za Envera Hadžihasanovića
g. Fahrudin Ibrišimović i g. Rodney Dixon za Amira Kuburu

Tužilac protiv Blaškića

Tužilaštvo: Pravni zastupnik žalioca:
g. Norman Farrell g. Anto Nobilo
  g. Russell Hayman
  g. Andrew Paley

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud),

RJEŠAVAJUĆI PO "Združenom zahtjevu branilaca za pristup dodatnim povjerljivim materijalima u žalbenom postupku u predmetu Blaškić" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji su 19. decembra 2003. podnijeli Enver Hadžihasanović i Amir Kubura (dalje u tekstu: molioci) i u kojem molioci traže da se Nalog Žalbenog vijeća od 27. januara 2003., kojim se odobrava pristup povjerljivom materijalu u predmetu Blaškić, proširi tako da uključi sav povjerljivi materijal do dana izdavanja novog naloga ili, ako se to bude smatralo primjerenim i pogodnim, do okončanja žalbenog postupka;

PODSJEĆAJUĆI na "Odluku po združenom zahtjevu Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića[1] i Amira Kubure za pristup svim povjerljivim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Tihomira Blaškića" od 24. januara 2003. (dalje u tekstu: Odluka I) i "Odluku po preliminarnom odgovoru optužbe i zahtjevu za razjašnjenje odluke po zajedničkom zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure od 24. januara 2003.” donijetu 23. maja 2003. (dalje u tekstu: Odluka o razjašnjenju);

IMAJUĆI U VIDU da molioci tvrde da imaju pravo na pristup povjerljivom materijalu iz svih novih postupaka koji se u tom predmetu pokrenu nakon prvobitnog naloga o davanju pristupa i koji su u vezi s istim činjenicama;[2]

IMAJUĆI U VIDU da molioci konkretno traže pristup transkriptima i materijalima s pretresa koji je započeo 8. decembra 2003. i na kojem su dani novi iskazi u vezi s oružanim sukobom i događajima u centralnoj Bosni 1993. godine koji su predmet teze molilaca;[3]

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na združeni zahtjev za pristup" podnijet 29. decembra 2003. (dalje u tekstu: Odgovor optužbe), u kojem se optužba ne protivi Zahtjevu, ukoliko materijali koje molioci traže spadaju u kategorije materijala za koje je moliocima već odobren pristup i ukoliko su ispunjeni uslovi koje je Žalbeno vijeće odredilo u Odluci I i Odluci o rješenju;[4]

IMAJUĆI U VIDU da optužba sugeriše Žalbenom vijeću da razmotri odobravanje dodatnih zaštitnih mjera za materijal u vezi sa svjedocima koji su svjedočili tokom izvođenja dokaza koje je započelo 8. decembra 2003.;[5]

IMAJUĆI U VIDU da optužba, dalje, tvrdi da bi bilo neprikladno izdati novi nalog koji bi bio na snazi poslije datuma donošenja ove odluke, jer bi otvoreni nalog praktički onemogućio ovo Vijeće da riješi eventualne probleme zaštite do kojih može doći kad se radi o bilo kojem novom materijalu u ovom predmetu;[6]

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor žalioca na združeni zahtjev Hadžihasanovića i Kubure za pristup dodatnom povjerljivom materijalu", koji je Tihomir Blaškić (dalje u tekstu: žalilac) podnio 31. decembra 2003. (dalje u tekstu: Odgovor žalioca) i u kojem se uglavnom ne protivi Zahtjevu, ukoliko uslovi iz ranije odluke Žalbenog vijeća ostanu na snazi;[7]

IMAJUĆI U VIDU, međutim, da se žalilac protivi objelodanjivanju povjerljivih informacija u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem, te zahtjevu molilaca za pristup povjerljivim informacijama i poslije datuma donošenja odluke Žalbenog vijeća po tom Zahtjevu;[8]

IMAJUĆI U VIDU da je moliocima već odobren pristup svim nejavnim dokumentima, materijalima i dokazima u predmetu Blaškić, uključujući nejavne postpretresne podneske, žalbene podneske i podneske prema pravilu 115 do datuma donošenja Odluke I, pod uslovom da je pribavljen pristanak osobe ili tijela, u skladu s pravilom 70 (c), koje je pružilo informaciju, pri čemu se to ne odnosi na "Treći zahtjev žalioca za prihvatanje dodatnih dokaza po žalbi prema pravilu 115" i relevantne podneske, kao ni podnesak optužbe u svrhu pobijanja od 7. januara 2003., te eventualne podneske podnijete na ex parte osnovi i odluke donijete u žalbenom postupku;[9]

IMAJUĆI U VIDU da su i Žalbeno[10] i Pretresno vijeće odredili izvjesne zaštitne mjere za nejavne materijale za koje je moliocima odobren pristup;

PONAVLJAJUĆI da molioci prema kriterijumu relevantnosti ispunjavaju uslove za dobivanja pristupa povjerljivim materijalima u predmetu Blaškić budući da su (a) u opštim crtama opisali traženi materijal i (b) pokazali da postoji legitimna forenzička svrha takvog pristupa;

UZIMAJUĆI U OBZIR da strane zainteresirane za rješavanje ovog Zahtjeva nisu tražile da se zaštitne mjere koje su trenutno na snazi izmijene, da se njihova primjena ograniči ili da se odrede dodatni uslovi za takav pristup;

PODSJEĆAJUĆI, međutim, da je optužba Žalbenom vijeću sugerisala da razmotri odobravanje dodatnih zaštitnih mjera za materijal u vezi sa svjedocima koji su svjedočili tokom rasprave s izvođenjem dokaza koja je započela 8. decembra 2003. zato što je nekoliko tih svjedoka izrazilo konkretne bojazni u pogledu objelodanjivanja njihovih svjedočenja stranama koje nisu strane u žalbenom postupku u predmetu Blaškić;

VODEĆI RAČUNA o obavezi Međunarodnog suda da uspostavi odgovarajuću ravnotežu između prava optuženog (ili molilaca) i prava svjedoka iz člana 21, odnosno člana 22 Statuta;

OVIM NALAŽE žaliocu da Žalbenom vijeću naznači za koje se od svjedoka koji su svjedočili na pretresu s izvođenjem dokaza koji je započeo 8. decembra 2003. traži određivanje dodatnih zaštitnih mjera u roku od sedam dana od donošenja ove Odluke;

DJELOMIČNO ODOBRAVA zahtjev molilaca za pristup dodatnim povjerljivim materijalima u žalbenom postupku u predmetu Blaškić do datuma donošenja ove Odluke, te u skladu s uslovima iz Odluke I i zaštitnim mjerama koje su određene u povjerljivoj "Odluci po zahtjevu žalioca za zaštitne mjere za nove svjedoke u žalbenom postupku" od 27. maja 2002.; i

NE ODOBRAVA moliocima pristup informacijama o žaliočevom zdravstvenom stanju i transkriptima pretresa koji je započeo 8. decembra 2003. dok se ne donese odluka o dodatnim zaštitnim mjerama.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.

  /potpis na originalu/
  sudija Fausto Pocar,
  predsjedavajući
Dana 3. marta 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Žalilac Mehmed Alagić je umro 7. marta 2003. Nalogom od 21. marta 2003., Pretresno vijeće je okončalo postupak protiv njega.

[2] Zahtjev, par. 5.

[3] Ibid., par. 4,6.

[4] Odgovor optužbe, par. 4-5.

[5] Ibid., par. 6.

[6] Ibid., par. 7.

[7] Odgovor žalioca, par. 2.

[8] Ibid., par. 3.

[9] Vidi Odluka I, str. 5 (dispozitiva).

[10] U Odluci I zaštitne mjere su određene sljedećim riječima:

Molioci, njihovi branioci i svi eventualni službenici kojima je naložen pristup ili su ih branioci ovlastili da imaju pristup povjerljivom materijalu u ovom predmetu na način opisan u paragrafu (b) ne smiju:

(i) objelodanjivati trećim stranama imena svjedoka, njihovo boravište, primjerke izjava svjedoka, sadržaj izjava svjedoka, transkripte svjedočenja svjedoka, njihov sadržaj ili bilo koju informaciju koja bi omogućila njihovu identifikaciju i predstavljala kršenje povjerljivosti već uvedenih zaštitnih mjera, osim kada je to apsolutno neophodno za izvođenje dokaza molilaca i uvijek uz dozvolu Žalbenog vijeća;

(ii) objelodanjivati trećim stranama nikakve dokumentarne niti druge dokaze ni bilo koju pismenu izjavu svjedoka, odnosno njen sadržaj, djelomično ili u cijelosti, niti bilo koje nejavne dokaze, izjave ili prethodne iskaze; i

(iii) kontaktirati bilo kojeg svjedoka, a da prethodno Žalbenom vijeću ne dokažu da bi svjedok u znatnoj mjeri i na neki konkretni način mogao biti od pomoći u izvođenju dokaza molilaca, te da im takva pomoć inače nije razumno dostupna. Ako Žalbeno vijeće dozvoli takav kontakt, optužba ima pravo, ako svjedok zatraži njeno prisustvo, prisustvovati bilo kojem takvom kontaktu ili razgovoru.

Ako za potrebe pripremanja izvođenja dokaza molilaca povjerljivi materijali budu objelodanjeni trećim stranama - pod uslovom da su ispunjeni uslovi iz paragrafa (i) - svaku osobu kojoj se objelodane povjerljivi materijali u ovom predmetu treba informisati da ne smije kopirati, reproducirati ili publicirati, djelomično ili u cijelosti, nijednu nejavnu informaciju niti je objelodanjivati nijednoj drugoj osobi, te nadalje da, ako takva osoba dobije te informacije, mora ih vratiti moliocima ili njihovim braniocima čim joj one više ne budu potrebne zbog pripreme za izvođenje dokaza.

Za potrebe gorenavedenih paragrafa treće strane ne uključuju: (i) molioce (ii) osobe kojima je sekretar odobrio da pomažu braniocima molilaca, (iii) osoblje Međunarodnog suda, uključujući (iv) predstavnike Tužilaštva.