| PRED ŽALBENIM VIJEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 12. maja 2004. TUŽILAC
ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud); RJEŠAVAJUĆI PO povjerljivom "Zahtjevu optužbe za dozvolu da odgovori na navode u vezi s pravilom 68 koje je usmeno iznio žalilac" od 25. marta 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev optužbe), u kojem optužba traži dozvolu da dostavi materijal kojim se pobija navod žalioca da optužba nije objelodanila ekskulpatorni materijal čime je prekršila svoje obaveze iz pravila 68 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: pravilo 68) i prava koja optuženi uživa na osnovu člana 21(4) (b) i (c) Statuta Međunarodnog suda; IMAJUĆI U VIDU "Prigovor žalioca na zahtjev optužbe za dozvolu da odgovori na navode u vezi s pravilom 68 koje je usmeno iznio žalilac" od 29. marta 2004., u kojem se žalilac protivi Zahtjevu optužbe, tvrdeći da se radi o pokušaju dopune žalbenog podneska optužbe i ponovnog iznošenja argumentacije o pitanjima koja su već raspravljena pred Žalbenim vijećem, te da je prekršeno i Uputstvo o dužini podnesaka i zahtjeva (IT/184/Rev.1) od 5. marta 2002.; IMAJUĆI U VIDU da optužba tvrdi da joj se, ukoliko postoji mogućnost da Žalbeno vijeće protumači navod žalioca kao tvrdnju da je optužba na suđenju u predmetu Blaškić namjerno zadržala dokaze za koje je znala da su ekskulpatorni, mora omogućiti da na tu tvrdnju odgovori;[1] IMAJUĆI U VIDU "Žalbeni podnesak žalioca", koji je kao povjerljiv dostavljen 14. januara 2002., te njegovu revidiranu i redigovanu verziju dostavljenu 4. jula 2002. (dalje u tekstu: Žaliočev podnesak), u kojima žalilac tvrdi da je optužba, time što nije ispunila obaveze objelodanjivanja iz pravila 68, nanijela stvarnu štetu mogućnostima optuženog da iznese svoju odbranu lišivši ga tako prava na pravično suđenje;[2] UZIMAJUĆI U OBZIR da se Zahtjev optužbe odnosi na žalbenu raspravu koja je održana 16. decembra 2003., kada je optužba najavila da će, ako žalilac bude insistirao na tvrdnji da je eventualno neobjelodanjivanje ekskulpatornog materijala bilo namjerno, tražiti dozvolu da dostavi materijal kojim se pobijaju takvi navodi;[3] UZIMAJUĆI U OBZIR da je tvrdnjama u Žaliočevom podnesku već sugerisano da navodna povreda obaveza koje optužba ima na osnovu pravila 68 nije bila nenamjerna;[4] IMAJUĆI U VIDU povjerljivi Podnesak respondenta, koji je 1. maja 2002. dostavila optužba, te javnu redigovanu verziju tužiočevog Podneska respondenta, koji je dostavljen 14. juna 2002. (dalje u tekstu: Podnesak respondenta), u kojima optužba tvrdi da žalilac nije naznačio na koji način i zbog čega mu je, po vlastitoj tvrdnji, nanesena šteta ponašanjem optužbe u vezi s objelodanjivanjem;[5] UZIMAJUĆI U OBZIR, stoga da je optužba imala priliku da odgovori na žaliočeve navode i da je to učinila; UZIMAJUĆI U OBZIR da su strane u postupku imale dosta mogućnosti da u svojim podnescima iznesu argumentaciju po ovom pitanju, što su i učinile; OVIM ODBACUJE Zahtjev optužbe. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.
pečat Međunarodnog suda [1] Zahtjev optužbe, par. 4. [2] Žaliočev podnesak, revidirana i redigovana verzija, str. 120-123. [3] Transkript žalbene rasprave, str. 729-730 (zatvorena sjednica). [4] "Motiv tužioca za zadržavanje dostave materijala na osnovu pravila 68 je jasan: tužilac je tražio slobodu da predoči alternativne i međusobno isključive verzije "činjenica" međunarodnom sudu na različitim suđenjima." Žaliočev podnesak, revidirana i redigovana verzija, str. 121. [5] Podnesak respondenta, javna redigovana verzija, par. od 4.82 do 4.102. |
|||||||||||||