|
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC SUDA
OPTUŽNICA Richard J. Goldstone, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, (Statut Suda), navodi: 1. Teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava dogodila su se u razdoblju od maja 1992. do maja 1993, kad su oružane snage Hrvatskog vijeća obrane (dalje HVO) Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna (dalje HZ HB) napale muslimansko civilno stanovništvo u gradovima, selima i zaseocima lašvanske doline u srednjoj Bosni ili tačnije, općine Vitez i Busovača, i civilno stanovništvo obližnjeg grada Zenice, na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine.
2. Dario KORDIĆ rođen je 14. decembra 1960. u Sarajevu, u Republici Bosni i Hercegovini. Već od 1991. pa sve do danas on je aktivan i utjecajan član hrvatske političke partije u Bosni pod nazivom Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (dalje HDZ BiH). Već od 22. septembra 1992, pa sve do danas, on je potpredsjednik i član predsjedništva HZ HB, a od 10. jula 1994. ili oko tog datuma, predsjednik je HDZ BiH. 3. Tihofil poznat i kao Tihomir BLAŠKIĆ, sin Ive, rođen je 2. novembra 1960. u selu Brestovsko, općina Kiseljak, u Republici Bosni i Hercegovini. Aktivni je vojni oficir koji je 1983. završio Vojnu akademiju u Beogradu. Ranije je bio kapetan u JNA. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, imao je čin pukovnika i bio zapovjednik HVO u Operativnoj zoni Srednja Bosna. Otprilike od avgusta 1993. ima čin generala i nalazi se na položaju načelnika stožera HVO u Mostaru. 4. Mario ČERKEZ, sin Tugomira, rođen je 27. marta 1959. u selu Rijeka, općina Vitez, Republika Bosna i Hercegovina. Njegov JMB je 2703959193612. U 1992, za vrijeme formiranja HVO snaga u Vitezu, postao je zapovjednik HVO brigade smještene u općini Vitez. Na tom položaju bio je bar do kraja maja 1993. kao i za vrijeme preuzimanja općinskih funkcija od strane HDZ BiH/HVO u općini Vitez. Trenutno boravi u Vitezu. 5. Ivan ŠANTIĆ, sin Stipe, rođen je 1942. i oženjen Maricom. On je inžinjer kemije i bio je tehnički direktor tvornice "Sintevit" u Vitezu. Bio je predsjednik općine Vitez bar od maja 1992. kao i za sve vrijeme bitno za ovu optužnicu. Na tom položaju bio je u vrijeme preuzimanja općinskih funkcija od strane HDZ BiH/HVO u općini Vitez. Trenutno boravi u Vitezu. 6. Pero SKOPLJAK, sin Ante, rođen je 4. juna 1943. u Vitezu, u Republici Bosni i Hercegovini. Njegov JMB je 0406943193610. Završio je Teološki fakultet rimo-katoličke crkve. Ranije je bio predsjednik Izvršnog odbora Izborne Skupštine HDZ BiH u Vitezu, a već od oktobra 1992. do maja 1993, načelnik policije u Stanici javne bezbjednosti u općini Vitez u srednjoj Bosni. Vjeruje se da je danas jedan od funkcionera u uredu potpredsjednika HZ HB. 7. Zlatko ALEKSOVSKI, sin Taleta i Eve (rođene Stanko), rođen je 8. januara 1960. u Pakracu, općina Pakrac, Republika Hrvatska. On je 28. septembra 1983. završio fakultet političkih nauka "Veljko Vlahović" u Sarajevu na odsjeku za sociologiju. Od 23. februara 1987. radio je kao vaspitač u Popravnom domu u Zenici do otprilike 29. januara 1993. kada je prešao raditi kao upravnik zatvora u Kaoniku, blizu Busovače. U vremenu poslije maja 1993. napustio je Kaonik da bi preuzeo dužnost načelnika okružnog zatvora HVO "Heliodrom" u Mostaru, koji je također bio pod upravom HZ HB.
8. Dario KORDIĆ izabran je 1991. za predsjednika HDZ BiH za općinu Busovača. Ta stranka bila je glavna politička stranka bosanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini. On je 18. novembra 1991. bio jedan od osnivača HZ HB i potpisnik Odluke o osnivanju HZ HB u Republici Bosni i Hercegovini. Ta politička tvorevina bosanskih Hrvata, unutar granica Bosne i Hercegovine, obuhvatala je općine bitne za ovu optužnicu, tj. Travnik, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Kiseljak. Već od 10. maja 1992. Kordić je bio potpredsjednik HVO u HZ HB, a od 22. maja 1992, postao je jedan od dva potpredsjednika HZ HB i ostao na toj funkciji za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica. 9. Dario KORDIĆ je, na temelju svoje funkcije potpredsjednika HZ HB, bio i član Predsjedništva, zakonodavnog tijela HZ HB. Prema članu 7 Odluke o osnivanju Hrvatske zajednice Herceg-Bosna od 3. jula 1992, Predsjedništvo sačinjavaju predsjednik, dva potpredsjednika i sekretar. 10. Dario KORDIĆ, na temelju raznih političkih funkcija na kojima se tokom vremena nalazio, od kojih je najviša funkcija potpredsjednika HZ HB i HVO, i s obzirom na snagu svoje političke baze u srednjoj Bosni, imao je moć, utjecaj i kontrolu nad političkim i strateškim ciljevima i operacijama HVO u Operativnoj zoni Srednja Bosna (jednoj od četiri vojne operativne zone HVO unutar HZ-HB) sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica. 11. Dario KORDIĆ pokazao je moć, utjecaj i kontrolu u raznim prilikama i na razne načine, između ostalog i sporazumima o prekidu vatre, izdavanjem naređenja koja su direktno ili indirektno vojne prirode, svojim predstavljanjem kao pukovnik HVO, oblačenjem uniforme HVO, posjedovanjem ureda za vojne operacije u Busovači, opozivanjem sporazuma o prekidu vatre kada mu uvjeti nisu odgovarali, izdavanjem naloga za hapšenje ili oslobađanje utjecajnih Muslimana koje je HVO držao zarobljene, i pregovaranjem o prolazu humanitarnih konvoja ili vozila Ujedinjenih nacija kroz kontrolne punktove u srednjoj Bosni. 12. Tihofil BLAŠKIĆ je, od osnivanja HVO 8. aprila 1992, bio sastavni dio provođenja strukture i funkcioniranja HVO u Operativnoj zoni Srednja Bosna. Već od maja 1992. bio je pukovnik HVO i zapovjednik Operativne zone Srednja Bosna i na tom položaju je ostao sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica. Ovlaštenja i zadaci Tihofila BLAŠKIĆA navedeni su u Uredbi o oružanim snagama Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna od 17. oktobra 1992. Ta uredba kaže, inter alia, da je on odgovoran za borbenu spremnost vojske pod njegovim zapovjedništvom, za mobilizaciju oružanih snaga i jedinica policije, te da ima ovlaštenje da postavlja zapovjednike. 13. Tihofil BLAŠKIĆ je na razne načine pokazao ili provodio svoju kontrolu nad vojnim pitanjima, između ostalog i sporazumima o prekidu vatre, pregovaranjem sa predstavnicima Ujedinjenih nacija, osnivanjem organizacione strukture oružanih snaga HVO, postavljanjem i smjenjivanjem vojnih zapovjednika, razmještanjem vojske, artiljerije i ostalih jedinica pod njegovom kontrolom, izdavanjem naređenja općinskim štabovima HVO, radeći kao veza sa visokim oficirima Hrvatske vojske, i kontroliranjem vojnih jedinica koje su došle sa strane i djelovale na njegovom zapovjednom području. 14. Mario ČERKEZ je već od avgusta 1992. bio zapovjednik brigade HVO koja se nalazila u općini Vitez i ostao na tom položaju sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica. Po svom položaju u HVO bio je podređen Tihofilu BLAŠKIĆU koji je u to vrijeme bio zapovjednik Operativne zone Srednja Bosna. Štab "Viteške" brigade nalazio se u hotelu "Vitez", u istoj zgradi gdje je bio i BLAŠKIĆEV štab. HVO brigada u Vitezu postala je poznata kao "Viteška" brigada. Ovlaštenja i zadaci Marija ČERKEZA navedene su u Uredbi o oružanim snagama Hrvatske zajednice Herceg-Bosna od 17. oktobra 1992, gdje se, inter alia, kaže da je odgovoran za borbenu spremnost vojske pod njegovim zapovjedništvom, mobilizaciju oružanih snaga i jedinica policije, te da ima ovlaštenje da postavlja zapovjednike. 15. Mario ČERKEZ je na razne načine pokazao ili provodio svoju kontrolu nad vojnim pitanjima, između ostalog i sporazumima o prekidu vatre sa civilnim i vojnim ličnostima na muslimanskoj strani, pregovaranjem sa predstavnicima Ujedinjenih nacija, postavljanjem vojnih zapovjednika, izdavanjem naređenja za razmještaj vojske i ostalih jedinica pod njegovim zapovjedništvom i kontroliranjem pritvora i postupanja sa zatvorenim civilima u vrijeme vojnog sukoba. 16. Ivan ŠANTIĆ je, već od maja 1992. do maja 1993, bio predsjednik općine Vitez. On je predstavljao bosansko hrvatsko stanovništvo Viteza u okviru HDZ BiH. Na temelju svog političkog i službenog položaja, imao je znatnu moć, utjecaj i kontrolu nad političkim i strateškim vojnim ciljevima HVO u općini Vitez. 17. Ivan ŠANTIĆ je na razne načine pokazao ili provodio svoju kontrolu nad civilnim i vojnim pitanjima u općini Vitez, između ostalog i sporazumima o prekidu vatre sa civilnim i vojnim predstavnicima muslimanske strane, pregovaranjem sa predstavnicima Ujedinjenih nacija, kontroliranjem općinskih i vladinih funkcija u općini Vitez, te kontroliranjem pritvora i postupanja sa zatvorenim civilima za vrijeme vojnog sukoba. 18. Pero SKOPLJAK je bio predsjednik Izvršnog odbora HDZ BiH za općinu Vitez. Već od oktobra 1992. do maja 1993. bio je načelnik policije u općini Vitez. Na temelju svog političkog i službenog položaja, imao je moć, utjecaj i kontrolu nad političkim i strateškim vojnim ciljevima HVO u općini Vitez. 19. Pero SKOPLJAK je na razne načine pokazao i provodio svoju kontrolu nad civilnim, policijskim i vojnim pitanjima u općini Vitez, između ostalog i sporazumima o prekidu vatre sa civilnim i vojnim predstavnicima muslimanske strane, pregovaranjem sa predstavnicima Ujedinjenih nacija, kontroliranjem općinskih i državnih funkcija kao i kontroliranjem pritvora i postupanja sa zatvorenim civilima za vrijeme vojnog sukoba. 20. Zlatko ALEKSOVSKI je radio u zatvoru u Zenici od 23. februara 1987. pa sve do odlaska na mjesto upravnika zatvoreničkog objekta u Kaoniku kod Busovače negdje oko 29. januara 1993. Bio je zadužen za logor Kaonik i bio je u nadređenom položaju u odnosu na sve ostale u logoru. Kao upravnik, sastajao se sa predstavnicima Međunarodnog Komiteta Crvenog Križa (dalje MKCK) i Posmatračkoj misiji evropske zajednice (dalje PMEZ) te im davao popise sa imenima zatvorenih lica i priznavao svoj položaj upravnika tog objekta i svoje shvatanje Ženevskih konvencija u odnosu na zatvaranje i postupanje sa zatvorenicima u njegovoj nadležnosti. 21. Zlatko ALEKSOVSKI je na razne načine pokazao i provodio svoju kontrolu nad zatvoreničkim objektom u logoru Kaonik, između ostalog i formalnim sastancima sa predstavnicima MKCK i PMEZ, prihvatanjem u pritvor lica koja je HVO uhapsio, dopuštanjem protuzakonitih ispitivanja zatvorenih lica, kao i dozvoljavanjem da se ta lica tjeraju na prinudni rad (kopanje rovova) i koriste za živi zid. 22. OPĆE POSTAVKE OPTUŽNICE
23. U razdoblju od 1. maja 1992. do 31. maja 1993, bosanski Muslimani u dolini rijeke Lašve u srednjoj Bosni bili su progonjeni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. Dario KORDIĆ i Tihofil BLAŠKIĆ, u tom razdoblju i na tim mjestima, svojim djelima i propustima, i u saradnji s drugima, počinili su zločin protiv čovječnosti progonjenjem bosanskih Muslimana na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. Oni su krivično odgovorni za ubijanje i ranjavanje muslimanskih civila ili zatvorenika, napadanje i granatiranje nebranjenih gradova, sela i naseljenih mjesta, za namjerne napade na civilno stanovništvo, za protuzakonito uništavanje poslovnih objekata i kuća, lične imovine i stoke, za protuzakonito postupanje sa zatvorenicima, ubijanje ili zatvaranje na duže vrijeme istaknutih političkih ili drugih ličnosti, za pljačkanje kuća i lične imovine, za iseljavanje ili tjeranje civila na iseljavanje iz doline rijeke Lašve na područja sa pretežno muslimanskim stanovništvom i za druge nečovječne radnje. Progoni su vršeni na jedan ili više gore navedenih načina od kojih ćemo neke detaljnije opisati. 24. U januaru i aprilu 1993, HVO snage ili njihovi saradnici, po upustvima i pod kontrolom Darija Kordića i Tihofila Blaškića, planirale su i izvršile sistematsku kampanju granatiranja, napada, i uništavanja gradova, sela i zaselaka u dolini rijeke Lašve ili njenim dijelovima, koji su nastanjeni pretežno bosanskim Muslimanima. Te zajednice i njihovo bosansko muslimansko stanovništvo bile su predmetom progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. Napade na te zajednice izvršile su snage HVO, koje su u općini Vitez obuhvatale pripadnike "Viteške" brigade pod direktivom i kontrolom Marija ČERKEZA. U zajednicama bosanskih Muslimana koje su napadnute u lašvanskoj dolini bilo je malo odnosno nimalo vojnika bosansko-hercegovačke armije (dalje ABiH) prisutnih unutar ili u blizini tih zajednica. Mnogi od napada počeli su rano ujutro kad je većina stanovnika bila u kućama i spavala. Ubijeno je najmanje stotinu, a još mnogi bespomoćni bosanski Muslimani civili su ranjeni, uključujući žene, djecu i stare i iznemogle i to u svojim kućama i dvorištima, dok su pokušavali pobjeći od napada HVO snaga ili granatiranja ili nakon što su ih zatvorili pripadnici HVO. 25. Krajem aprila 1993. kada su snage ABiH bile u kontra-napadu protiv HVO u lašvanskoj dolini ili oko nje, snage HVO ili njihovi saradnici, po upustvima i pod kontrolom Darija Kordića i Tihofila Blaškića granatirali su civile u zanatskom centru u Zenici. Rezultat tog granatiranja je smrt najmanje 17 i ranjavanje velikog broja civila. 26. U razdoblju od 1. januara pa najranije do 31. maja 1993, u općinama Busovača i Vitez, HVO snage ili njihovi saradnici, po upustvima i pod kontrolom Darija KORDIĆA i Tihofila BLAŠKIĆA, sistematski su odabirali i okupljali na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi stotine bosanskih Muslimana civila koji nisu uspjeli pobjeći ili nisu poginuli za vrijeme HVO napada. HVO snage ili njihovi saradnici, od kojih su neki bili pripadnici "Viteške" brigade pod direktivom i kontrolom Marija ČERKEZA, odvodili su i pritvorili te bosanske Muslimane civile, uključujući i mnoge koji su ranjeni za vrijeme napada. Ti su civili zatvarani, bez sudskog procesa, zajedno sa zarobljenim muslimanskim borcima, u raznim zatvoreničkim objektima u lašvanskoj dolini. Između ostalih, zatvorenički objekti bili su na sljedećim lokacijama:
27. Tim zatvoreničkim objektima upravljao je, vodio i kontrolirao HVO ili njegovi saradnici, po upustvima i pod kontrolom Darija KORDIĆA i Tihofila BLAŠKIĆA. 28. Stotine bosanskih Muslimana civila navedenih u tački 25, držani su u tim pritvorima duže ili kraće vrijeme na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, dok ih nisu ubili, prebacili ili prisilili na iseljenje u muslimanska područja izvan lašvanske doline, ili tačnije izvan općina Vitez, Novi Travnik i Busovača. 29. Za vrijeme pritvora, mnogi muslimanski civili i zarobljeni muslimanski borci, podvrgnuti su od strane HVO ili njihovih saradnika, po upustvima i pod kontrolom Darija KORDIĆA i Tihofila BLAŠKIĆA, nečovječnim postupcima: držani su u pretijesnim ili naguranim prostorijama, uz nedovoljno hrane i vode, bez odgovarajuće ili ikakve lječničke pomoći za nejake i ranjene, fizički i psihički zlostavljani i zastrašivani, tjerani da kopaju rovove za HVO na raznim lokacijama na ili u blizini prvih borbenih linija između HVO i ABiH i time izlagani psihičkom i fizičkom naporu, postavljani u "žive zidove" na raznim lokacijama u lašvanskoj dolini kako bi se vojni objekti ili snage HVO zaštitile od neprijatelja, a neke su pripadnici HVO ubili ili pretukli na smrt. 30. Nakon što je prethodno nadgledao hapšenje i zatvaranje stotina muslimanskih civila komandujući HVO postrojbama u Vitezu, Mario ČERKEZ je, 19. Aprila 1993, prijetio utjecajnom muslimanskom zatvoreniku da će pripadnici HVO ubiti 2.200 muslimanskih civila pritvorenih u Vitezu ako taj zatvorenik ne utječe da ABiH i civilne vlasti prekinu protunapad na području Viteza. Ovu prijetnju ponovili su istom zatvoreniku 20. aprila 1993. Pero SKOPLJAK i Ivan ŠANTIĆ, koji su tako uspjeli, takvim zastrašivanjem i prinudom, prisiliti zatvorenika da potpiše dokumenat u korist HVO, potencijalno štetan interesima ABiH. Zatim su Mario ČERKEZ, Pero SKOPLJAK i Ivan ŠANTIĆ dozvolili da zatvoreni muslimanski civili u njihovoj nadležnosti i pod njihovom kontrolom i dalje ostanu u pritvoru, da se s njima nečovječno postupa, da se tjeraju na prisilni rad (kopanje rovova), da se postavljaju u žive zidove. Za vrijeme takvog pritvora neki su ubijeni ili su na drugi način poginuli. 31. Od januara 1993. pa najranije do kraja maja 1993, Zlatko ALEKSOVSKI je, od pripadnika HVO ili njihovih saradnika, preuzeo u zatvorenički objekat u Kaoniku i u svoju nadležnost stotine uhapšenih bosanskih Muslimana civila. Zatvorenici su dolazili sa velikog područja, između ostalog sa područja općina Vitez i Busovača. Mnogi od zatvorenika u njegovoj nadležnosti podvrgavani su nečovječnim postupcima, između ostalih na prekomjerno i surovo ispitivanje, fizičke i psihičke povrede, prisilni rad (kopanje rovova) u opasnim situacijama, postavljanje u žive zidove, a neki su ubijeni ili na drugi način protuzakonito izgubili život. 32. Progoni u lašvanskoj dolini obuhvatali su sistematsko i bezobzirno uništavanje kuća bosanskih Muslimana, njihove lične imovine, stoke i poslovnih objekata od strane oružanih snaga HVO, policije i njihovih saradnika ili trećih lica uz njihovo znanje, po upustvima ili pod kontrolom Darija KORDIĆA i Tihofila BLAŠKIĆA. U razdoblju od oktobra 1992.do kraja maja 1993. imovina bosanskih Muslimana izdvojena je na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i sistematski uništavana, ili prije nego su započela neprijateljstva ili za vrijeme i poslije napada HVO snaga na muslimansko civilno stanovništvo u lašvanskoj dolini. Ovakvo protuzakonito, rasprostranjeno i bezobzirno uništavanje stotina kuća bosanskih Muslimana, lične imovine i stoke, koje nije opravdano vojnim potrebama, trebalo je osigurati da se preživjeli stanovnici ne mogu i neće vratiti svojim kućama i zajednicama u lašvanskoj dolini. Gradovi, sela i zaseoci, ili dijelovi naseljeni Muslimanima, gdje je došlo do rasprostranjenog razaranja, između ostalih, obuhvataju:
33. Početkom januara 1993, pa sve do maja 1993, HVO snage ili njihovi saradnici, su po upustvima ili pod kontrolom Darija KORDIĆA i Tihofila BLAŠKIĆA, po političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, protuzakonito granatirali zanatski centar u Zenici i sistematski napadali stotine nebranjenih naselja ili objekata u brojnim gradovima, selima i zaseocima na raznim lokacijama lašvanske doline, koji su bili vlasništvo bosanskih Muslimana civila koji su još živjeli u nekim od tih objekata, a u vrijeme napada ili granatiranja ti objekti nisu bili od vojnog značaja. Cilj napada bio je da se ubije, teroriše ili demorališe bosansko muslimansko stanovništvo. Stotine muslimanskih civila stradalo je, između brojnih ostalih i na sljedećim lokacijama:
TAČKE 1-3 35. Dario KORDIĆ i Tihofil BLAŠKIĆ su, pojedinačno, i u saradnji sa drugima, planirali, poticali, naređivali ili na drugi način potpomagali i sudjelovali u planiranju, pripremi ili izvršavanju sljedećih zločina:
ili su znali ili imali razloga znati da će njihovi podređeni počiniti ta djela, ili da su ih počinili, a oni nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe ili kazne krivce. Takvim djelima i propustima Dario KORDIĆ i Tihofil BLAŠKIĆ počinili su sljedeće zločine: Tačka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI prema članovima 5(h) (progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi) i 7(1) i 7(3) Statuta Suda (prema opisima u tačkama 23-34 koji su ovdje u cjelosti sadržani). Tačka 2: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI prema članovima 5(a) (ubistvo) i 7(1) i 7(3) Statuta Suda (prema opisima u tačkama 24-25 koji su ovdje u cjelosti sadržani). Tačka 3: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI prema članovima 5(i) (nečovječna djela) i 7(1) i 7(3) Statuta Suda (prema opisima u tačkama 23, 28-34, kao svako spominjanje ranjavanja ili nanošenja štete mnogim bosanskim civilima u tačkama 24-25, koji su ovdje u cijelosti sadržani).
TAČKE 4-7 36. Kao što je opisano u tačkama 24-25 ove optužnice, i u cijelosti ovdje sadržano, u razdoblju od 1. januara do 31. maja 1993. Dario KORDIĆ, Tihofil BLAŠKIĆ i Mario ČERKEZ, pojedinačno i u saradnji sa drugima, su planirali, poticali, naređivali ili na drugi način potpomagali i sudjelovali u planiranju, pripremi ili ubijanju preko stotinu civila i ranjavanju mnogih drugih u lašvanskoj dolini i gradu Zenici u Republici Bosni i Hercegovini, ili su pak znali ili imali razloga znati da će njihovi podređeni počiniti ta djela, ili su ih već počinili, a oni nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe ili kazne krivce. Ovim djelima i propustima, Dario KORDIĆ, Tihofil BLAŠKIĆ i Mario ČERKEZ, počinili su sljedeće zločine: Tačka 4: TEŠKU POVREDU prema članovima 2(a) (namjerno ubistvo), 7(1) i 7(3) Statuta Suda. Tačka 5: TEŠKU POVREDU prema članovima 2(c) (namjerno nanošenje teške patnje ili teških fizičkih i zdravstvenih povreda), 7(1) i 7(3) Statuta Suda. Tačka 6: KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA (namjerno napadanje civilnog stanovništva i civila kao pojedinaca) prema članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Suda. Tačka 7: KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA prema članovima 3, i 7(1) i 7(3) Statuta Suda i članu 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija iz 1949.
TAČKE 8-10 37. U razdoblju između 1. januara i 31. maja 1993., kao što je inače opisano u tačkama 23 i 26-31 ove optužnice, i u cijelosti ovdje sadržano, Dario KORDIĆ, Tihofil BLAŠKIĆ, Mario ČERKEZ, Ivan ŠANTIĆ, Pero SKOPLJAK i Zlatko ALEKSOVSKI pojedinačno, i u saradnji sa drugima, planirali su, poticali, naređivali ili na drugi način potpomagali i sudjelovali u planiranju, pripremi ili protuzakonitom postupanju sa zatvorenim bosanskim Muslimanima u lašvanskoj dolini u Republici Bosni i Hercegovini, ili su pak znali ili imali razloga znati, da će njihovi podređeni počiniti ta djela ili da su ih počinili, a oni nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe ili kazne krivce. Ovim djelima i propustima Dario KORDIĆ, Tihofil BLAŠKIĆ, Mario ČERKEZ, Ivan ŠANTIĆ, Pero SKOPLJAK i Zlatko ALEKSOVSKI počinili su sljedeće zločine: Tačka 8: TEŠKU POVREDU prema članovima 2(b) (nečovječno postupanje), 7(1) i 7(3) Statuta Suda. Tačka 9: TEŠKU POVREDU prema članovima 2(c) (namjerno nanošenje teške patnje ili tjelesnih i zdravstvenih povreda), 7 (1) i 7(3) Statuta Suda. Tačka 10: KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA (povreda ličnog dostojanstva) prema članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Suda.
TAČKE 11-13 38. U razdoblju između 1. januara i 31. maja 1993, kao što je inače opisano u tačkama 23-25 i 32-33 ove optužnice, i u cijelosti ovdje sadržano, Dario KORDIĆ, Tihofil BLAŠKIĆ i Mario ČERKEZ pojedinačno, i u saradnji sa ostalima, su planirali, poticali, naređivali ili na drugi način potpomagali i sudjelovali u planiranju, pripremi i izvođenju protuzakonitih napada, granatiranja i uništavanja naselja, poslovnih objekata, zgrada, lične imovine i stoke bosanskih Muslimana u lašvanskoj dolini u Republici Bosni i Hercegovini, ili su pak znali ili imali razloga znati, da će njihovi podređeni počiniti ta djela ili da su ih počinili, a oni nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe ili kazne krivce. Ovim djelima i propustima Dario KORDIĆ, Tihofil BLAŠKIĆ i Mario ČERKEZ počinili su sljedeće zločine: Tačka 11: TEŠKU POVREDU prema članovima 2(d) (rasprostranjeno uništavanje imovine), 7(1)i 7(3) Statuta Suda. Tačka 12: KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA (bezobzirno uništavanje naselja ili drugih objekata koje koristi samo civilno stanovništvo, uključujući i vjerske objekte) prema članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Suda. Tačka 13: KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA (napadanje naselja ili drugih objekata koje koristi samo civilno stanovništvo, uključujući i vjerske objekte) prema članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Suda.
/potpis/ |