PRED PREDŽALBENIM SUDIJOM

Rješava: sudija Mohamed Shahabuddeen

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 9. decembra 2004.

TUŽILAC
protiv
RADOSLAVA BRĐANINA


ODLUKA PO ZAHTJEVIMA ZA PRODUŽENJE ROKA

Tužilaštvo:
g. Mark J. McKeon

Odbrana:
g. John Ackerman

JA, MOHAMED SHAHABUDDEEN, sudija Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

IMAJUĆI U VIDU Presudu koju je 1. septembra 2004. u ovom predmetu donijelo Pretresno vijeće II (dalje u tekstu: Presuda);

IMAJUĆI U VIDU najnoviju procjenu Sekretarijata da prijevod Presude na bosanski/hrvatski/srpski neće biti završen do 15. februara 2005.;

IMAJUĆI U VIDU "Najavu žalbe Tužilaštva" od 30. septembra 2004.;

IMAJUĆI U VIDU "Najavu žalbe" Radoslava Brđanina, od 1. oktobra 2004. (dalje u tekstu: žalilac, odnosno, Najava žalbe žalioca);

IMAJUĆI U VIDU "Nalog kojim se imenuje predžalbeni sudija" od 22. oktobra 2004., kojim me je predsjednik imenovao za predžalbenog sudiju u ovom predmetu;

RJEŠAVAJUĆI PO "Zahtjevu za produženje roka za podnošenje žalbenog podneska" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je 18. novembra 2004. podnijela odbrana žalioca, u kom žalilac traži da mu se za podnošenje žalbenog podneska odobri rok od oko 75 dana računajući od 15. februara 2005., odnosno, do 1. maja 2005. ;

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor Tužilaštva na zahtjev za produženje roka za podnošenje žalbenog podneska", od 29. novembra 2004. (dalje u tekstu: Odgovor), u kom Tužilaštvo tvrdi da Zahtjev Tužilaštva treba odobriti u cjelini ili djelimično, ali da produženje roka, ako se odobri, treba da važi i za Tužilaštvo;[1]

IMAJUĆI U VIDU da žalilac nije uložio repliku na Odgovor Tužilaštva;

RJEŠAVAJUĆI NADALJE PO "Zahtjevu Tužilaštva za produženje roka za podnošenje žalbenog podneska i zahtjevu za izdavanje naloga da se skrati rok", od 7. decembra 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev Tužilaštva), u kom Tužilaštvo traži da mu se odobri produženje roka jednako kao i žaliocu za podnošenje žalbenog podneska, s obzirom na to da Tužilaštvo trenutno vrši istraživanja u vezi s pravnim pitanjima iz žalbenog podneska za koja je potrebno dosta vremena, i u kom Tužilaštvo dalje traži izdavanje naloga o skraćivanju roka za dostavljanje odgovora na Zahtjev Tužilaštva;

IMAJUĆI U VIDU pravilo 111 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) koje predviđa sljedeće: "Žalbeni podnesak u kojem se iznose svi argumenti i pravni izvori mora se dostaviti u roku od sedamdesetpet dana od podnošenja najave žalbe iz pravila 108";

IMAJUĆI U VIDU da je sadašnji rok u kojem žalilac treba podnijeti žalbeni podnesak 15. decembar 2004., a da je rok za podnošenje žalbenog podneska tužioca 14. decembar 2004.;

UZIMAJUĆI U OBZIR da Žalbeno vijeće može na osnovu pravila 127 (A) i (B), ako mu se za to iznesu opravdani razlozi, produžiti ili skratiti svaki rok propisan Pravilnikom ili na osnovu Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je u interesu pravde da se žaliocu omogući adekvatno vrijeme kako bi pročitao Presudu na jeziku koji razumije i kako bi se prije podnošenja žalbenog podneska posavjetovao s braniocem u skladu s pravilom 111, te da to predstavlja opravdan razlog u smislu pravila 127 (A) Pravilnika;[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da u žalbenom postupku na braniocu počiva glavni teret pripremanja argumentacije s obzirom na njegovu pravnu stručnost na osnovu koje može posavjetovati žalioca da li postoje ikakve potencijalne pravne ili činjenične pogreške;

UZIMAJUĆI U OBZIR nadalje da je engleski maternji jezik branioca i da je stoga u mogućnosti da započne pripremanje žalbe uz konsultacije s žaliocem i prije nego što bude dovršen prijevod Presude, te da, zbog toga, potpuno suspendovanje roka do okončanja prijevoda Presude ne bi bilo primjereno;[3]

UZIMAJUĆI U OBZIR sudsku praksu Međunarodnog suda, koja je, u sličnim slučajevima, produženje roka od 30 do 40 dana, računajući od dana kada je presuda postala dostupna optuženom na jeziku koji razumije, smatrala primjerenim;[4]

UZIMAJUĆI U OBZIR da kompleksnost predmeta i dužina Presude predstavljaju opravdane razloge u smislu pravila 127 (A) koji u ovom slučaju opravdavaju odstupanje od takve prakse;

IMAJUĆI U VIDU namjeru žaliočevog branioca da pregleda sudske spise iz srodnih predmeta kao i novootkrivene dokaze kako bi odlučio da li će na osnovu pravila 115 podnijeti zahtjev za izvođenje dodatnih dokaza;[5]

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da namjera podnošenja zahtjeva na osnovu pravila 115 ne predstavlja opravdane razloge u smislu pravila 127(A);

UZIMAJUĆI U OBZIR da argument Tužilaštva da će žalilac do dostavljanja prijevoda Presude u februaru 2005. biti zauzet drugim poslovima te da, stoga, neće imati vremena da replicira na žalbeni podnesak Tužilaštva u propisanom roku od 40 dana,[6] ne predstavlja opravdane razloge u smislu pravila 127 (A);

UZIMAJUĆI U OBZIR da je argument Tužilaštva da ima pravo da mu se odobri produženje roka na osnovu toga što će takvo odobrenje biti dato žaliocu pogrešno utemeljen, budući da Tužilaštvu da bi pripremilo svoj žalbeni podnesak, nije potreban prijevod Presude na bosanski/hrvatski/srpski jezik, i da svaki zahtjev za produženje roka treba razmotriti u meritumu;[7]

UZIMAJUĆI U OBZIR nadalje da argument Tužilaštva da će se sinhronizovanim podnošenjem žalbenih podnesaka obiju strana obezbijediti da se sva pitanja rješavaju istovremeno i da će raspored podnošenja podnesaka ostati neizmijenjen,[8] ne predstavlja opravdan razlog u smislu pravila 127 (A);

UZIMAJUĆI U OBZIR da značaj i kompleksnost istraživanja koja trenutno provodi Tužilaštvo predstavlja opravdan razlog u smislu pravila 127 (A), te, stoga, opravdava produženje roka za podnošenje žalbenog podneska Tužilaštva;

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da se čini da je produženje roka koje traži Tužilaštvo pretjerano, budući da Tužilaštvo, za razliku od žalioca, ne mora da zavisi od prijevoda Presude na bosanski/hrvatski/srpski jezik i pošto nije navelo nikakve razloge zbog kojih bi mu trebalo odobriti da svoj žalbeni podnesak podnese istovremeno s podnošenjem žalbenog podneska;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je branilac žalioca obavijestio Tužilaštvo da nema nikakvog prigovora na zahtjev Tužilaštva za produženje roka;[9]

UZIMAJUĆI U OBZIR, stoga, da žaliocu nije nanesena nikakva šteta time što je Žalbeno vijeće donijelo odluku ne davši mu mogućnost da odgovori na Zahtjev Tužilaštva;

UZIMAJUĆI U OBZIR nadalje da je, u svjetlu gorenavedenog, izdavanje naloga za skraćivanje roka za dostavljanje odgovora na Zahtjev Tužilaštva postalo bespredmetno;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

OVIM djelimično ODOBRAVAM Zahtjev žalioca i zahtjev Tužilaštva;

NALAŽEM žaliocu da svoj žalbeni podnesak dostavi najkasnije 50 dana od dostavljanja prijevoda Presude na bosanski/hrvatski/srpski jezik;

NALAŽEM Tužilaštvu da svoj žalbeni podnesak dostavi najkasnije do 28. januara 2005.;

MOLIM sekretara da o službenom zavođenju prijevoda Presude na bosanski/hrvatski/srpski jezik blagovremeno obavijesti Žalbeno vijeće i strane u ovom postupku.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 9. decembra 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
Mohamed Shahabuddeen,
predžalbeni sudija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Odgovor, par. 19, 24 i 25.

[2] Tužilac protiv Mladena Naletilića zvanog Tuta i Vinka Martinovića zvanog Štela, predmet br. IT-98-34-A, "Odluka po zahtjevima za produženje roka", 12. juni 2003., str. 4 i "Odluka po zahtjevima Mladena Naletilića za produženje roka", 25. juni 2003., str. 3; Tužilac protiv Juvénala Kajelijelija, ICTR-98-44A-A, "Odluka po zahtjevu za produženje roka za podnošenje najave žalbe i podneska žalioca", 17. decembar 2003., str. 3.

[3] Vidi Tužilac protiv Milomira Stakića, predmet br. IT-97-24-A, "Odluka po zahtjevu za produženje roka", 30. oktobar 2003., str. 3; Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Odluka po zahtjevima za produženje roka za podnošenje žalbenih podnesaka", 11. maj 2001., par. 18: "Ako je presuda ve} dostupna na jeziku koji branilac optu`enog govori, u interesu pravde nije da se ni{ta ne ~ini sve dok optu`eni ne bude u mogu}nosti pro~itati presudu. (...) Potpuno odga|anje dok presuda ne bude dostupna na jeziku koji optu`eni razumije ne bi bilo primjereno, jer je branilac u mogu}nosti zapo~eti pripremanje `albe, iako treba uzeti u obzir ~injenicu da `alilac nije imao na raspolaganju isto vrijeme za ~itanje i razmatranje presude."

[4] Tužilac protiv Dragana Nikolića, predmet br. IT-94-2-A, "Odluka po zahtjevu za izmjenu roka", 25. mart 2004., str. 3; Tužilac protiv Momira Nikolića, predmet br. IT-02-60/1-A, "Odluka po zahtjevu za izmjenu roka", 22. januar 2004., str. 5.

[5] Zahtjev, par. 4 i 5.

[6] Vidi pravilo 112.

[7] Tužilac protiv Milorada Krnojelca, predmet br. IT-97-25-A, "Odluka po zahtjevima za produženje roka", 20. juni 2002., str. 3; Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, predmet br. IT-95-14-2-A, "Odluka po molbi Marija Čerkeza za produženje roka za podnošenje podneska respondenta, 11. septembar 2001., par. 4-9.

[8] Odgovor, par. 23.

[9] Zahtjev Tužilaštva, par. 12.