PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

U sastavu:

sudija Carmel Agius, predsjedavajući
sudija Ivana Janu
sudija Chikako Taya

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 1. aprila 2003.

TUŽILAC
protiv
RADOSLAVA BRĐANINA

Tužilaštvo:
gđa Joanna Korner
g. Andrew Cayley

Odbrana:
g. John Ackerman

PRETRESNO VIJEĆE II (dalje u tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud):

RJEŠAVAJUĆI PO “Zahtjevu Momčila Grubana (dalje u tekstu: podnosilac zahtjeva) da mu se odobri uvid u povjerljive materijale iz predmeta Brđanin i Talić” (dalje u tekstu: Zahtjev) od 4. marta 2003. godine, u kojem podnosilac zahtjeva tvrdi da mu se moraju objelodaniti svi materijali iz postupka koji se vodi pred Pretresnim vijećem u predmetu Brđanin i Talić i kojim konkretno traži objelodanjivanje sljedećih dokumenata: a) redigovanih transkripata; b) naloga i odluka Pretresnog vijeća; c) dokaznih predmeta optužbe i odbrane; i d) dokumentarnih dokaza prihvaćenih tokom pretpretresne faze postupka;

UZIMAJUĆI U OBZIR argumente podnosioca zahtjeva da bi se objelodanjivanje gorepomenutih materijala trebalo odobriti zbog djelomičnog bitnog preklapanja optužnica iz predmeta podnosioca zahtjeva i predmeta u kojem sudi ovo Pretresno vijeće, tačnije, do preklapanja dolazi u dijelu koji se odnosi na logor Omarska, kao i zbog činjenice da se, prema pretpretresnom podnesku optužbe, navodi protiv podnosioca zahtjeva velikim dijelom potkrijepljuju iskazom svjedoka u predmetu Brđanin i Talić;

UZIMAJUĆI U OBZIR “Odgovor optužbe na zahtjev za objelodanjivanje koji je odbrana podnijela u ime Momčila Grubana” (dalje u tekstu: odgovor) od 10. marta 2003. godine, u kojem optužba navodi da se sada ne predviđa da se bilo koji od svjedoka iz predmeta Brđanin i Talić pozove da svjedoči u predmetu Gruban i smatra da se podnosiocu zahtjeva uvid i objelodanjivanje mogu odobriti samo u pogledu materijala koji se odnose na logore Keraterm i Omarska iz predmeta Tužilac protiv Stakića¹;

UZIMAJUĆI U OBZIR da optužba traži da joj se dâ vremena da identifikuje svjedoke i dokumente od važnosti za predmet Gruban koji sadrže povjerljive materijale ili koji potpadaju pod pravilo 70, te tvrdi da će Sekretarijatu naznačiti koji su materijali od važnosti za predmet Gruban, istaknuvši da će, u slučaju da ne želi da se objelodane relevantni materijali, u pogledu toga podnijeti zahtjev;

UZIMAJUĆI U OBZIR odluku Pretresnog vijeća od 20. septembra 2003. kojom se postupak protiv optuženog Talića odvaja od postupka protiv optuženog Brđanina;²

UZIMAJUĆI U OBZIR obaveze Tužilaštva da podnosiocu zahtjeva objelodani materijale u skladu s pravilima 66 i 68 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik);

UZIMAJUĆI U OBZIR pravilo 75(F) Pravilnika koje predviđa da “kad su u nekom postupku pred Međunarodnim sudom (dalje u tekstu: prvi postupak) za neku žrtvu ili svjedoka određene zaštitne mjere, te zaštitne mjere: (i) ostaju na snazi mutatis mutandis u svakom drugom postupku pred Međunarodnim sudom (dalje u tekstu: drugi postupak) dok god ne budu ukinute, izmijenjene ili pojačane u skladu sa procedurom predviđenom ovim pravilom; ali (ii) nisu prepreka tužiocu da u drugom postupku ispuni sve obaveze objelodanjivanja u skladu s Pravilnikom, uz uslov da tužilac odbranu kojoj se materijali objelodanjuju upozori na karakter zaštitnih mjera određenih u prvom postupku”;

ZAKLJUČUJUĆI da nema potrebe da Pretresno vijeće optužbi nameće bilo kakve daljnje obaveze da podnosiocu zahtjeva objelodanjuje materijale koji potpadaju pod pravila 66 i 68 Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se podnosiocu zahtjeva može odobriti pristup materijalima koji ne potpadaju pod pravila 66 i 68 Pravilnika, pod uslovom da je podnosilac zahtjeva u stanju da tačno navede dokumente koje traži ili opiše njihovu opštu prirodu, te da pokaže da takav pristup ima legitimnu forenzičku svrhu, i ukoliko ne budu određene odgovarajuće zaštitne mjere;³

ZAKLJUČUJUĆI da podnosilac zahtjeva nije pokazao da postoji vjerojatnost da će bilo koji materijal, osim onoga koji se odnosi na logor Omarska, suštinski pomoći njegovoj tezi, ili da u najmanju ruku postoji takva mogućnost⁴, i da stoga nije pokazao da pristup materijalima koji se ne odnose na logor Omarska ima bilo kakvu legitimnu forenzičku svrhu;

ZAKLJUČUJUĆI, nadalje, da Zahtjev kojim se traži pristup svim materijalima u predmetu Brđanin i Talić nije ništa drugo do pokušaj da se do informacija dođe na nedozvoljen način⁵, te da se u njemu ne navode dokumenti koji se traže niti opisuje njihova opšta priroda, čak ni kada se radi o dokumentima koji se odnose na logor Omarska;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA

OVIME odbacuje Zahtjev.

Sastavljeno na francuskom i engleskom, pri čemu je engleska verzija mjerodavna.

[pečat Međunarodnog suda]

¹ Tužilac protiv Stakića, predmet br. IT-97-24-T.

² Tužilac protiv Radoslava Brđanina i Momira Talića, predmet br. IT-99-36-T, “Odluka po usmenom zahtjevu optužbe za odvajanje suđenja”, 20. septembar 2002.

³ Tužilac protiv Radoslava Brđanina i Momira Talića, predmet br. IT-99-36-T, “Odluka po zajedničkom zahtjevu Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić za pristup transkriptima sa otvorenih i zatvorenih sjednica i predmetima koji su zavedeni kao zapečaćeni”, 13. mart 2002., paragraf 6.

⁴ Tužilac protiv Brđanina i Talića, “Odluka po zahtjevu Momira Talića za objelodanjivanje dokaza”, 27. juli 2000., paragrafi 5-8.

⁵ Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih, “Odluka po zahtjevu Marija Čerkeza za pristup povjerljivim popratim materijalima”, 10. oktobar 2001. u kojoj se navodi citat iz predmeta Tužilac protiv Delalića i drugih, predmet br. IT-86-21-A, “Izdvojeno mišljenje sudije Davida Hunta po zahtjevu Esada Landže da se sačuvaju i dostave dokazni materijali”, 22. april 1999., paragraf 4.