MEĐUNARODNI KRIVIČNI
SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
PREDMET Br. IT-02-61-PT
TUŽILAC
MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
MIROSLAVA DERONJIĆA
IZMIJENJENA OPTUŽNICA
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju,
u skladu s ovlaštenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu: Statut Međunarodnog suda),
optužuje:
MIROSLAVA DERONJIĆA
za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA
I OBIČAJA RATOVANJA kako slijedi:
OPTUŽENI:
-
Miroslav DERONJIĆ, sin Milovana, rođen je 6. juna
1954. godine u opštini Bratunac, Bosna i Hercegovina. Od septembra
1990. do 9. aprila 1992. godine bio je predsjednik Opštinskog odbora
SDS-a (Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine) u Bratuncu.
Izvršni odbor SDS-a ga je 6. septembra 1991. godine postavio za člana
Komisije za kadrovska pitanja i organizaciju te stranke. Miroslav
DERONJIĆ je bio predsjednik bratunačkog Kriznog štaba
od 9. aprila 1992. godine, kada je Krizni štab preuzeo ovlaštenja
Izvršnog odbora opštine i organa Skupštine opštine, do jula 1992.
godine kada je transformiran u Ratno povjereništvo.
INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
Član 7(1) Statuta Međunarodnog suda
-
Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost
iz člana 7(1) Statuta Međunarodnog suda (u daljnjem tekstu:
član 7(1)) za svaki od zločina iz članova 3 i 5 Statuta
Međunarodnog suda koji se navode protiv njega u ovoj optužnici,
a koje je počinio, naredio, ili čije je izvršenje pomagao
i podržavao. Kad u ovoj optužnici koristi riječ počiniti,
tužilac time ne misli da kaže da je optuženi lično fizički
počinio ijedan od zločina za koje se tereti. U ovoj optužnici,
riječ počiniti odnosi se na učešće u udruženom
zločinačkom poduhvatu. Priroda krivične odgovornosti
Miroslava DERONJIĆA iz člana 7(1) u vezi sa svakim
od incidenata navedenih u ovoj optužnici navedena je poslije svakog
incidenta.
-
Cilj udruženog zločinačkog poduhvata bilo je trajno uklanjanje
bosanskih Muslimana, silom ili drugim sredstvima, iz sela Glogova
u opštini Bratunac, činjenjem zločina kažnjivih po članovima
3 i 5 Statuta Međunarodnog suda. Miroslav DERONJIĆ
učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu u svojstvu
saizvršioca. Alternativno, Miroslav DERONJIĆ je učestvovao
u udruženom zločinačkom poduhvatu u svojstvu pomagača
i podržavaoca.
-
Zločini nabrojani u svim tačkama ove optužnice bili su
dio cilja udruženog zločinačkog poduhvata, a Miroslav
DERONJIĆ imao je stanje svijesti potrebno za počinjenje
svakog od ovih zločina. Alternativno, zločini nabrojani
u svim tačkama ove optužnice bili su prirodne i predvidive posljedice
sprovođenja ovog udruženog zločinačkog poduhvata, a
Miroslav DERONJIĆ je bio svjestan toga da su ti zločini
moguća posljedica sprovođenja udruženog zločinačkog
poduhvata.
-
Ovaj udruženi zločinački poduhvat postojao je u vrijeme
koje obuhvata period od 9. aprila 1992. do 9. maja 1992. godine.
-
U ovom udruženom zločinačkom poduhvatu učestvovali
su brojni pojedinci. Svaki od učesnika je, svojim radnjama ili
propustima, pridonio cilju poduhvata. Miroslav DERONJIĆ
je djelovao u dogovoru sa drugim učesnicima u udruženom zločinačkom
poduhvatu, uključujući pripadnike Teritorijalne odbrane
opštine Bratunac (u daljnjem tekstu: TO), pripadnike nekih elemenata
Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA), pripadnike
snaga bratunačke policije (za koje se takođe upotrebljava
naziv SUP, Sekretarijat unutrašnjih poslova), kao i pripadnike paravojnih
snaga.
-
Među pripadnicima TO-a koji su učestvovali u udruženom
zločinačkom poduhvatu bili su Momir NIKOLIĆ, Najdan
MLAĐENOVIĆ, Nenad DERONJIĆ, Dragutin TAKAĆ, Dušan
ŽIVANOVIĆ, Gojko (Živojina) RADIĆ, Zoran MLAĐENOVIĆ,
Milo zvani Riba i Milan ZARIĆ. Među pripadnicima JNA koji
su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu bili
su pripadnici Novosadskog korpusa iz Srbije, kojima je komandovao
kapetan RELJIĆ. Među pripadnicima snaga bratunačke
policije koji su učestvovali u udruženom zločinačkom
poduhvatu bili su Milutin MILOŠEVIĆ, načelnik srpskog MUP-a,
Miladin JOKIĆ, Vidoje RADOVIĆ, Dragan ILIĆ, Dragan
VASILJEVIĆ, Sredoje STEVIĆ, VUKŠIĆ (ime nepoznato)
i TEŠIĆ (ime nepoznato). Identitet pripadnika paravojnih snaga
koji su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu
je nepoznat.
-
Miroslav DERONJIĆ je obavljajući funkciju predsjednika
Kriznog štaba opštine Bratunac, a u dogovoru sa drugim učesnicima
u udruženom zločinačkom poduhvatu, u njemu učestvovao
na sljedeće načine:
-
Između 9. aprila i početka maja 1992. godine Miroslav
DERONJIĆ je, vršeći de facto i de jure kontrolu
nad TO-om i bratunačkim policijskim snagama kao predsjednik
Kriznog štaba Bratunca, ovlastio TO i snage bratunačke policije
da razoružaju bosansko-muslimansko stanovništvo u selu Glogova.
U tom vremenskom periodu, bratunačke policijske snage i TO
u dogovoru sa pripadnicima JNA su najmanje u tri navrata obišle
Glogovu oduzimajući oružje bosansko-muslimanskom stanovništvu.
-
Jednog dana krajem aprila 1992. godine bosansko-muslimanskom stanovništvu
Glogove naređeno je da dođe na sastanak u prostorije mjesne
zajednice u selu Glogova. Miroslav DERONJIĆ, kao predsjednik
Kriznog štaba Bratunca, stigao je sa policijskom pratnjom u prostorije
mjesne zajednice Glogova i rekao okupljenim mještanima da moraju
predati oružje. Obrativši se bosansko-muslimanskom stanovništvu
na ovaj način, Miroslav DERONJIĆ je pomogao proces
razoružavanja tog stanovništva.
-
Dana 25. aprila 1992. godine, ili približno tog datuma, u Glogovu
su stigli oklopni transporteri, vojni kamioni i policijski automobili.
Vojnici iz tog konvoja rekli su da su pripadnici Novosadskog korpusa
iz Srbije, i da su došli po oružje. Sa tom grupom bio je Najdan
MLAĐENOVIĆ iz TO-a kao i sljedeći bratunački
policajci: Milutin MILOŠEVIĆ, načelnik srpskog SUP-a,
Miladin JOKIĆ, Vidoje RADOVIĆ, Dragan ILIĆ, Dragan
VASILJEVIĆ, Sredoje STEVIĆ, VUKŠIĆ (ime nepoznato)
i TEŠIĆ (ime nepoznato). Ova grupa tražila je oružje po Glogovi
i mještanima izdala ultimatum da oružje mora da se preda za dva
dana. Najdan MLAĐENOVIĆ iz TO-a i bratunački policajci
bili su pod de facto i de jure kontrolom Miroslava
DERONJIĆA.
-
Dana 27. aprila 1992. godine, ili približno tog datuma, grupa
koja se sastojala od otprilike istih pojedinaca navedenih u alineji
(c) vratila se u Glogovu da bi pokupila oružje. Milutin MILOŠEVIĆ,
načelnik srpskog SUP-a, rekao je mještanima da Glogova neće
biti napadnuta jer su predali oružje. MILOŠEVIĆ je dodao da
govori u ime Miroslava DERONJIĆA.
-
Uveče 8. maja 1992. godine Miroslav DERONJIĆ,
u svojstvu predsjednika Kriznog štaba opštine Bratunac, na kojoj
funkciji je imao de facto i de jure kontrolu nad TO-om
opštine Bratunac, izdao je naređenje da se napadne i spali
selo Glogova. Budući da je učestvovao u razoružavanju
bosanskih Muslimana Glogove, Miroslav DERONJIĆ je 8.
maja 1992. godine bio svjestan da time naređuje da se napadne
selo sa nenaoružanim civilnim stanovništvom.
-
U ranim jutarnjim satima 9. maja 1992. godine, učesnici u
udruženom zločinačkom poduhvatu, konkretno pripadnici
bratunačkog TO-a, pripadnici JNA i nepoznati pripadnici paravojnih
snaga (dalje u tekstu: "napadačke snage"), u sadejstvu su opkolili
selo Glogovu i prvo ga granatirali iz artiljerijskog oruđa.
Nakon toga, pješadija napadačkih snaga je ušla u selo i preuzela
kontrolu nad njim. Bosansko-muslimanski stanovnici sela, koji su
prethodno bili razoružani, nisu pružili otpor. Napadačke snage
su potom zapalile kuće i druge objekte bosanskih Muslimana,
kao i džamiju, čime su prouzrokovale bezobzirno razaranje širokih
razmjera domova, poslovnih objekata, ustanova namijenjenih religiji
i lične imovine bosanskih Muslimana u selu Glogova. Bosansko-muslimanski
dio sela Glogova sravnjen je sa zemljom. Miroslav DERONJIĆ
je bio prisutan tokom napada na Glogovu.
-
Pripadnici TO-a Bratunca koji su tokom napada na Glogovu 9. maja
1992. godine djelovali u dogovoru sa pripadnicima JNA i nepoznatim
pripadnicima paravojnih snaga, te koji su učestvovali u ubistvima,
razaranju imovine i prisilnom premještanju civila opisanom u tačkama
od 1 do 6 ove optužnice bili su pod de facto i de jure
kontrolom Miroslava DERONJIĆA.
-
U vezi sa ubistvima koja su se 9. maja 1992. godine odigrala u selu
Glogova, o kojima se opširnije govori u paragrafima od 33 do 37 tačke
1 i paragrafima od 43 do 51 tačaka 2 i 3, Miroslav DERONJIĆ
snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za
počinjenje, te pomaganje i podržavanje izvršenja ovih ubistava.
-
U vezi sa bezobzirnim razaranjem širokih razmjera domova, poslovnih
objekata, ustanova namijenjenih religiji i lične imovine bosanskih
Muslimana, koje se odigralo 9. maja 1992. godine u selu Glogova, a
o kojem se opširnije govori u paragrafima 38 i 39 tačke 1 i paragrafima
od 52 do 55 tačaka 4 do 6, Miroslav DERONJIĆ snosi
individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje,
naređivanje, te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina
opisanih u ovom paragrafu.
-
U vezi sa prisilnim premještanjem civila iz sela Glogova 9. maja
1992. godine, o kojem se opširnije govori u paragrafima od 40 do 42
tačke 1, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu
odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje, naređivanje,
te pomaganje i podržavanje izvršenja ovog prisilnog premještanja.
Član 7(3) Statuta Međunarodnog suda
-
Miroslav DERONJIĆ, kao osoba na nadređenom položaju
takođe snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana
7(3) Statuta (u daljnjem tekstu: član 7(3)), za djela ili propuste
svojih podređenih. Nadređeni je odgovoran za krivična
djela svojih podređenih ukoliko je znao ili je bilo razloga da
zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela
ili su ih već počinili, a on nije poduzeo nužne i razumne
mjere da takva djela spriječi ili kazni njihove počinioce.
-
Kao predsjednik Kriznog štaba Bratunca, Miroslav DERONJIĆ
je od 9. aprila 1992. do 9. maja 1992. godine imao de facto
i de jure kontrolu nad pripadnicima Teritorijalne odbrane
opštine Bratunac (u daljnjem tekstu: bratunački TO) (među
kojima su bili Momir Nikolić, Najdan Mlađenović, Nenad
Deronjić, Dragutin Takać, Dušan Živanović, Gojko (Živojina)
Radić, Zoran Mlađenović, Milo zvani Riba i Milan Zarić)
i bratunačkih policijskih snaga (među kojima su bili Milutin
MILOŠEVIĆ, načelnik srpskog SUP-a, Miladin JOKIĆ, Vidoje
RADOVIĆ, Dragan ILIĆ, Dragan VASILJEVIĆ, Sredoje STEVIĆ,
VUKŠIĆ (ime nepoznato) i TEŠIĆ (ime nepoznato)) (dalje u
tekstu kolektivno: njegovi podređeni), koji su učestvovali
u zločinima navedenim u ovoj optužnici.
-
Miroslav DERONJIĆ je znao ili je bilo razloga da zna
da se njegovi podređeni spremaju počiniti sve zločine
navedene u optužnici ili da su ih već počinili, a on nije
poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili kazni
njihove počinioce. Miroslav DERONJIĆ stoga snosi
individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(3) Statuta
Međunarodnog suda za učešće svojih podređenih
u udruženom zločinačkom poduhvatu.
OPŠTI NAVODI
-
Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica u Republici Bosni i
Hercegovini postojalo je stanje oružanog sukoba.
-
Sve radnje i propusti opisani u ovoj optužnici koji se stavljaju
na teret kao zločini protiv čovječnosti bili su dio
rasprostranjenog i sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva,
prvenstveno bosansko-muslimanskog stanovništva opštine Bratunac u
Republici Bosni i Hercegovini.
-
Miroslav DERONJIĆ je od 9. aprila do 9. maja 1992. godine
bio obavezan pridržavati se zakona i običaja koji regulišu vođenje
oružanih sukoba.
-
Opšti navodi sadržani u paragrafima od 15 do 17 ponovo se navode
i uvrštavaju u svaku od povezanih tačaka optužnice.
ČINJENIČNI NAVODI
-
Opština Bratunac nalazi se u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine,
a prema popisu iz 1991. godine, u njoj je živjelo 33.619 stanovnika,
od kojih su 21.535 bili Muslimani, 11.475 Srbi, 223 Jugosloveni, 40
Hrvati, te 346 stanovnika drugih nacionalnosti. Opština Bratunac bila
je od velike važnosti za bosanske Srbe jer je to bila jedna od opština
unutar strateškog luka koji je Srbima bio potreban da bi povezali
srpsko stanovništvo Bosne i Hercegovine sa susjednom državom Srbijom.
-
U proljeće 1992. godine izbio je oružani sukob između
Srba i nesrba u Republici Bosni i Hercegovini, uključujući
i opštinu Bratunac.
-
Snage bosanskih Srba, snage Jugoslovenske narodne armije (JNA) i
paravojne snage su u okviru tog sukoba vršile rasprostranjene i sistematske
napade na civilno stanovništvo na tom području.
-
Snage bosanskih Srba su 17. aprila 1992. godine preuzele kontrolu
nad opštinom Bratunac i tada su ulagani sistematski napori da se bosansko-muslimansko
stanovništvo opštine razoruža, što je i dovršeno krajem aprila 1992.
godine .
-
Glogova je prije 9. maja 1992. godine bila malo selo u opštini Bratunac,
u Republici Bosni i Hercegovini, nekoliko kilometara od grada Bratunca.
U tom selu, čije su stanovništvo činili većinom bosanski
Muslimani, bilo je oko 750 kuća. Godine 1991., u selu je bilo
ukupno 1.913 stanovnika, od kojih su 1.901 bili Muslimani, 6 Srbi,
4 Jugosloveni, 1 stanovnik je bio Hrvat, a 1 ostali. Za potrebe
ove optužnice, kad god se u njoj spominje naziv Glogova, naziv se
odnosi na bosansko-muslimanski dio sela Glogova.
-
Krajem aprila i početkom maja 1992. godine, razoružani su bosansko-muslimanski
stanovnici sela Glogova. U tom vremenskom periodu, bratunačke
policijske snage, TO i JNA su najmanje u tri navrata obišle Glogovu
oduzimajući oružje bosansko-muslimanskom stanovništvu. Jednog
dana krajem aprila 1992. godine bosansko-muslimanskom stanovništvu
sela Glogova naređeno je da dođe na sastanak u prostorije
mjesne zajednice. Miroslav DERONJIĆ, kao predsjednik
Kriznog štaba Bratunca, stigao je sa policijskom pratnjom u prostorije
mjesne zajednice Glogova i rekao okupljenim mještanima da moraju predati
oružje. Obrativši se bosansko-muslimanskom stanovništvu na ovaj način,
Miroslav DERONJIĆ je pomogao proces razoružavanja tog
stanovništva.
-
Dana 25. aprila 1992. godine, ili približno tog datuma, u Glogovu
su stigli oklopni transporteri, vojni kamioni i policijski automobili.
Vojnici iz tog konvoja rekli su da su pripadnici Novosadskog korpusa
iz Srbije, i da su došli po oružje. Sa tom grupom bio je Najdan MLAĐENOVIĆ
iz TO-a, kao i sljedeći bratunački policajci: Milutin MILOŠEVIĆ,
načelnik srpskog SUP-a, Miladin JOKIĆ, Vidoje RADOVIĆ,
Dragan ILIĆ, Dragan VASILJEVIĆ, Sredoje STEVIĆ, VUKŠIĆ
(ime nepoznato) i TEŠIĆ (ime nepoznato). Ova grupa tražila je
oružje po Glogovi i mještanima izdala ultimatum da oružje mora da
se preda za dva dana. Najdan MLAĐENOVIĆ iz TO-a i bratunački
policajci bili su pod de facto i de jure kontrolom Miroslava
DERONJIĆA.
-
Dana 27. aprila 1992. godine, ili približno tog datuma, grupa koja
se sastojala od otprilike istih onih pojedinaca navedenih u paragrafu
25 vratila se u Glogovu da bi pokupila oružje. Milutin MILOŠEVIĆ,
načelnik srpskog SUP-a, rekao je mještanima da selo neće
biti napadnuto jer su predali oružje. MILOŠEVIĆ je dodao da govori
u ime Miroslava DERONJIĆA.
-
Uveče 8. maja 1992. godine Miroslav DERONJIĆ, u
svojstvu predsjednika Kriznog štaba opštine Bratunac, na kojoj funkciji
je imao de facto i de jure kontrolu nad TO-om opštine
Bratunac, izdao je naređenje da se napadne i spali selo Glogova.
Budući da je učestvovao u razoružavanju bosanskih Muslimana
iz Glogove, Miroslav DERONJIĆ je 8. maja 1992. godine
bio svjestan da time naređuje da se napadne selo sa nenaoružanim
civilnim stanovništvom.
-
Dana 9. maja 1992. godine pripadnici bratunačkog TO-a, JNA
i nepoznati pripadnici paravojnih snaga napali su selo Glogova. Pripadnici
napadačkih snaga granatirali su selo i zapalili džamiju, bosansko-muslimanske
domove, skladišta, poslovne objekte, polja i plastove sijena. Tokom
napada na selo 9. maja 1992. godine pogubljeno je više od 60 osoba
bosanskih Muslimana iz Glogove. Nakon napada Glogova je bila sravnjena
sa zemljom. Napadačke snage su bosansko-muslimansko stanovništvo
istjerale iz domova i prisilno ga premjestile iz sela Glogova na druga
mjesta u Republici Bosni i Hercegovini.
OPTUŽBE
TAČKA 1
PROGONI
-
Od 9. aprila do 9. maja 1992. godine, Miroslav DERONJIĆ
je, individualno, kao predsjednik Kriznog štaba opštine Bratunac,
i u dogovoru s drugim učesnicima u udruženom zločinačkom
poduhvatu, naredio, počinio i na druge načine pomagao i
podržavao izvršenje progona bosanskih Muslimana na političkoj,
rasnoj ili vjerskoj osnovi u selu Glogova u opštini Bratunac.
-
Od 9. aprila do 9. maja 1992. godine Miroslav DERONJIĆ
je, kao predsjednik Kriznog štaba opštine Bratunac, djelujući
pojedinačno i u dogovoru s drugim učesnicima u udruženom
zločinačkom poduhvatu, počinio progone na sljedeći
način:
Napad na selo Glogova
-
Uveče 8. maja 1992. godine, Miroslav DERONJIĆ je,
u svojstvu predsjednika Kriznog štaba opštine Bratunac, imajući
de facto i de jure kontrolu nad TO-om opštine Bratunac,
izdao naređenje bratunačkom TO-u da napadne i spali nebranjeno
selo Glogova.
-
U ranim jutarnjim satima 9. maja 1992. godine, učesnici u udruženom
zločinačkom poduhvatu, konkretno pripadnici bratunačkog
TO-a, pripadnici JNA i nepoznati pripadnici paravojnih snaga (u daljnjem
tekstu: napadačke snage), u sadejstvu su opkolili selo Glogovu
i prvo ga granatirali iz artiljerijskog oruđa. Nakon toga, pješadija
napadačkih snaga je ušla u selo i preuzela kontrolu nad njim.
Bosansko-muslimanski stanovnici sela, koji su prethodno bili razoružani,
nisu pružili otpor. Napadačke snage su potom zapalile kuće
bosanskih Muslimana, zgrade i džamiju, čime su prouzrokovale
bezobzirno razaranje širokih razmjera domova, poslovnih objekata,
ustanova namijenjenih religiji i lične imovine bosanskih Muslimana
u selu Glogova. Bosansko-muslimanski dio sela Glogova sravnjen je
sa zemljom. Miroslav DERONJIĆ je bio prisutan tokom napada
na Glogovu. Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje, naređivanje,
te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom
paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje
su počinili pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu.
Lišavanje života muslimanskih stanovnika sela Glogova
Lišavanje života Mede Delića, Šeće Ibiševića,
Zlatije Ibišević i
Adema Junuzovića
-
Sakupljajući bosansko-muslimanske stanovnike sela Glogova iz
njihovih kuća, pripadnici napadajućih snaga ubili su iz
vatrenog oružja ispred njihovih domova mještane bosanske Muslimane
Medu DELIĆA, Šeću IBIŠEVIĆA, njegovu suprugu Zlatiju
i Adema JUNUZOVIĆA. Tokom napada su pripadnici napadačkih
snaga na sličan način u blizini njihovih domova pogubili
i druge muškarce bosanske Muslimane. Miroslav DERONJIĆ
snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za
počinjenje, te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina
opisanih u ovom paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ
snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za
zločine koje su počinili pripadnici bratunačkog TO-a
opisane u ovom paragrafu.
Prvo masovno ubistvo
-
Tokom napada, pripadnici napadačkih snaga su pogubili grupu
od približno devetnaest (19) muškaraca bosanskih Muslimana iz sela
Glogova na glavnoj cesti blizu centra sela gdje su bili okupljeni
mještani sela Glogova. U ovoj prvoj grupi pogubljenih muškaraca bili
su: Đafo (Džafo) Delić, Hamed Delić, Šaban Gerović,
Šerif Golić, Avdo Golić, Rifat Golić, Ismail Ibišević,
Salih Junuzović, Alija Milaćević, Hajro (Hajrudin)
Memišević, Samir Omerović, Fejzo Omerović, Nezir Omerović,
Nevset Omerović, Ćamil Rizanović, Jamin Rizanović,
Mensur Rizanović, Nurija Rizanović i Uzeir Taloviš. Miroslav
DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost iz
člana 7(1) za počinjenje, te pomaganje i podržavanje izvršenja
zločina opisanih u ovom paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ
snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za
zločine koje su počinili pripadnici bratunačkog TO-a
opisane u ovom paragrafu.
Drugo masovno ubistvo
-
Nakon pogubljenja grupe bosanskih Muslimana navedene u paragrafu
34, pripadnici napadačkih snaga naredili su ostalim mještanima
Muslimanima da odnesu ta i druga tijela do rijeke. Miroslav DERONJIĆ
je bio u blizini mjesta na obali rijeke gdje su bačena tijela
bosanskih Muslimana. Na tom mjestu jedan pripadnik napadačkih
snaga pogubio je Jusufa Ibišivića, bosanskog Muslimana iz sela,
a Miroslav DERONJIĆ je tome lično prisustvovao. Kad
su sva tijela bačena u rijeku, oni bosanski Muslimani iz sela
kojima je naređeno da nose tijela postrojeni su pored rijeke
i pogubljeni. U toj grupi bili su Ramiz Ćosić, Selmo (Selman)
Omerović, Sabrija Ibišević, Mehmed Ibišević i Ramo
Ibišević, Sabrijin brat. Miroslav DERONJIĆ snosi
individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje,
te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom
paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje
su počinili pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu.
Treće masovno ubistvo
-
Kasnije tokom napada na Glogovu, pripadnici napadačkih snaga
okupili su grupu od oko dvadeset (20) muškaraca bosanskih Muslimana
kod pijace u Glogovi. Tim muškarcima bosanskim Muslimanima naređeno
je da otpješače do rijeke, gdje su ih pogubili pripadnici napadačkih
snaga po naređenju Najdana MLAĐENOVIĆA, pripadnika
bratunačkog TO-a koji je bio podređen Miroslavu DERONJIĆU.
U ovoj grupi bili su Šećo Delić, Ređo Delić, Meho
Delić, Gusiš (ime nepoznato), Hasibović (ime nepoznato),
Dževad (Đevad) Ibišević, Ilijaz Ibišević, Kemal Ibišević,
Muharem Ibišević, Mujo Ibišević, Mustafa Ibišević,
Ramo Ibišević, Sabrija Ibišević, Abid Junuzović, Huso
Junuzović, Mirzet Omerović, Selmo Omerović i Mensur
Omerović. Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu
odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje, te pomaganje i
podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom paragrafu. Pored
toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu
odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje su počinili
pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu.
-
Više od 60 muškaraca bosanskih Muslimana iz Glogove pogubljeno je
tokom napada 9. maja 1992. godine. Među ubijenima su, pored ostalih,
i osobe čija su imena navedena u Prilogu A, koji je priložen
uz ovu optužnicu i uvršten u njen sadržaj.
Uništavanje imovine u selu Glogova
-
Tokom napada na Glogovu 9. maja 1992. godine, napadačke snage
su granatirale Glogovu iz teškog artiljerijskog oruđa i zapalile
džamiju, domove, skladišta, poslovne objekte, polja i plastove sijena,
kako je opisano u ovoj optužnici.
-
Miroslav DERONJIĆ je prisustvovao napadu na Glogovu dok
su pripadnici napadačkih snaga bezobzirno uništavali domove,
poslovne objekte, ustanove namijenjene religiji i ličnu imovinu
bosanskih Muslimana, na način opisan u paragrafu 38. Glogova
je sravnjena sa zemljom. Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje, naređivanje,
te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom
paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje
su počinili pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu
i paragrafu 38.
Prisilno premještanje civila iz Glogove
-
Dana 8. i 9. maja 1992. godine, Miroslav DERONJIĆ je
počinio, naredio, te pomagao i podržavao izvršenje prisilnog
protjerivanja i premještanja preživjelih bosanskih Muslimana Glogove
iz opštine Bratunac.
-
Dana 9. maja 1992. godine, tokom i neposredno nakon napada na Glogovu,
učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu i osobe
podređene Miroslavu DERONJIĆU, to jest pripadnici
bratunačkog TO-a i bratunačke policije protjerali su bosansko-muslimanske
civile iz njihovih domova i prisilno ih premjestili iz sela Glogova
u druge dijelove Republike Bosne i Hercegovine. Konkretno, žene i
djeca koji su preživjeli napad ukrcani su u autobuse i prisilno premješteni
na teritoriju koju su držali Muslimani, a koja se nalazi izvan opštine
Bratunac. Preživjeli muškarci bosanski Muslimani prevezeni su na razne
lokacije u Bratuncu, uključujući bratunački stadion
i školu "Vuk Karadžić". Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje, naređivanje,
te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom
paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje
su počinili pripadnici bratunačkog TO-a i bratunačke
policije opisane u ovom paragrafu.
-
Progoni civila bosanskih Muslimana, navedeni u dosadašnjem tekstu,
imali su za posljedicu eliminisanje bosansko-muslimanskog stanovništva
iz Glogove i razaranje sela.
Tim radnjama i propustima, Miroslav DERONJIĆ je počinio,
naredio, te pomagao i podržavao izvršenje sljedećeg krivičnog
djela:
TAČKA 1: PROGON, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,
kažnjiv po članovima 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog
suda.
TAČKE 2-3
UBISTVO
-
Od 9. aprila do 9. maja 1992. godine, u opštini Bratunac u Republici
Bosni i Hercegovini, Miroslav DERONJIĆ, djelujući
individualno i u dogovoru s drugim učesnicima u udruženom zločinačkom
poduhvatu, počinio je, te pomagao i podržavao ubijanje više od
60 civila Muslimana u selu Glogova.
-
Dana 8. maja 1992. godine, Miroslav DERONJIĆ, u svojstvu
predsjednika Kriznog štaba opštine Bratunac, izdao je naređenje
da se napadne i spali selo Glogova.
-
Dana 9. maja 1992. godine, napadnuto je selo Glogova. Pripadnici
napadačkih snaga naredili su bosanskim Muslimanima iz sela da
izađu iz svojih kuća. Neki muškarci bosanski Muslimani su
ubijeni kad su izašli iz svojih kuća, dok su ostali bosanski
Muslimani iz sela upućeni u određene dijelove sela. Na tim
mjestima muškarci bosanski Muslimani su odvojeni od žena i djece i
neki od njih su vansudski pogubljeni.
-
U napadu na selo Glogova učestvovali su pripadnici bratunačkog
TO-a među kojima su bili Momir NIKOLIĆ, Najdan MLAĐENOVIĆ,
Milo zvani Riba, Milan ZARIĆ, Gojko RADIĆ, Drago TAKIĆ
i Dušan ŽIVANOVIĆ zvani Dule.
Lišavanje života Mede Delića, Šeće
Ibiševića, Zlatije Ibišević i Adema Junuzovića
-
Pripadnici napadačkih snaga ubili su iz vatrenog oružja ispred
njihovih domova mještane bosanske Muslimane Medu DELIĆA, Šeću
IBIŠEVIĆA, njegovu suprugu Zlatiju i Adema JUNUZOVIĆA. Tokom
napada su pripadnici napadačkih snaga na sličan način
u blizini njihovih domova pogubili i druge muškarce bosanske Muslimane.
Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost
iz člana 7(1) za počinjenje, te pomaganje i podržavanje
izvršenja zločina opisanih u ovom paragrafu. Pored toga, Miroslav
DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost iz
člana 7(3) za zločine koje su počinili pripadnici bratunačkog
TO-a opisane u ovom paragrafu.
Prvo masovno ubistvo
-
Tokom napada, pripadnici napadačkih snaga su pogubili grupu
od približno devetnaest (19) muškaraca bosanskih Muslimana iz sela
Glogova na glavnoj cesti blizu centra sela gdje su bili okupljeni
mještani sela Glogova. U ovoj prvoj grupi pogubljenih mušakaraca bili
su: Đafo (Džafo) Delić, Hamed Delić, Šaban Gerović,
Šerif Golić, Avdo Golić, Rifat Golić, Ismail Ibišević,
Salih Junuzović, Alija Milaćević, Hajro (Hajrudin)
Memišević, Samir Omerović, Fejzo Omerović, Nezir Omerović,
Nevset Omerović, Ćamil Rizanović Jasmin Rizanović,
Mensur Rizanović Nurija Rizanović i Uzeir Taloviš. Miroslav
DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost iz
člana 7(1) za počinjenje, te pomaganje i podržavanje izvršenja
zločina opisanih u ovom paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ
snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za
zločine koje su počinili pripadnici bratunačkog TO-a
opisane u ovom paragrafu.
Drugo masovno ubistvo
-
Nakon pogubljenja grupe bosanskih Muslimana navedene u paragrafu
48, pripadnici napadačkih snaga naredili su ostalim mještanima
Muslimanima da odnesu ta i druga tijela do rijeke. Miroslav DERONJIĆ
je bio u blizini mjesta na obali rijeke gdje su bačena tijela
bosanskih Muslimana. Na tom mjestu jedan pripadnik napadačkih
snaga pogubio je Jusufa Ibišivića, bosanskog Muslimana iz sela,
a Miroslav DERONJIĆ je tome lično prisustvovao. Kad
su sva tijela bačena u rijeku, oni bosanski Muslimani iz sela
kojima je naređeno da nose tijela postrojeni su pored rijeke
i pogubljeni. U toj grupi bili su Ramiz Ćosić, Selmo (Selman)
Omerović, Sabrija Ibišević, Mehmed Ibišević i Ramo
Ibišević, Sabrijin brat. Miroslav DERONJIĆ snosi
individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje,
te pomaganje i podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom
paragrafu. Pored toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu
krivičnu odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje
su počinili pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu.
Treće masovno ubistvo
-
Kasnije tokom napada na Glogovu, pripadnici napadačkih snaga
okupili su grupu od oko dvadeset (20) muškaraca bosanskih Muslimana
kod pijace u Glogovi. Tim muškarcima bosanskim Muslimanima naređeno
je da otpješače do rijeke, gdje su ih pogubili pripadnici napadačkih
snaga po naređenju Najdana MLAĐENOVIĆA, pripadnika
bratunačkog TO-a koji je bio podređen Miroslavu DERONJIĆU.
U ovoj grupi bili su Šećo Delić, Ređo Delić, Meho
Delić, Gusiš (ime nepoznato), Hasibović (ime nepoznato),
Dževad (Đevad) Ibišević, Ilijaz Ibišević, Kemal Ibišević,
Muharem Ibišević, Mujo Ibišević, Mustafa Ibišević,
Ramo Ibišević, Sabrija Ibišević, Abid Junuzović, Huso
Junuzović, Mirzet Omerović, Selmo Omerović i Mensur
Omerović. Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu
odgovornost iz člana 7(1) za počinjenje, te pomaganje i
podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom paragrafu. Pored
toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu
odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje su počinili
pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu.
-
Više od 60 muškaraca bosanskih Muslimana iz Glogove pogubljeno je
tokom napada 9. maja 1992. godine. Među ubijenima su, pored ostalih,
i osobe čija su imena navedena u Prilogu A, koji je priložen
uz ovu optužnicu i uvršten u njen sadržaj.
Tim radnjama i propustima Miroslav DERONJIĆ je počinio,
pomagao i podržavao izvršenje sljedećih krivičnih djela:
TAČKA 2: UBISTVO, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,
kažnjiv po članovima 5(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog
suda; i
TAČKA 3: UBISTVO, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA
RATOVANJA, sankcionisano članom 3(1)(a) Ženevske konvencije iz
1949. godine, kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog
suda.
TAČKE 4-6
BEZOBZIRNO RAZARANJE GRADOVA, NASELJA ILI SELA
UNIŠTAVANJE USTANOVA NAMIJENJENIH RELIGIJI
NAPAD NA NEBRANJENO SELO
-
Od 9. aprila do 9. maja 1992. godine, u opštini Bratunac, u Republici
Bosni i Hercegovini, Miroslav DERONJIĆ, djelujući
individualno i u dogovoru s drugim učesnicima u udruženom zločinačkom
poduhvatu, počinio je, naredio, te pomagao i podržavao izvršenje
napada na Glogovu, nebranjeno selo, i bezobzirno razaranje širokih
razmjera domova, poslovnih prostora, ustanova namijenjenih religiji
i lične imovine bosanskih Muslimana u selu Glogova.
-
Krajem aprila i početkom maja 1992. godine, bosansko-muslimanski
stanovnici Glogove predali su svoje oružje bratunačkim policijskim
snagama, koje su de facto i de jure bile pod kontrolom
Miroslava DERONJIĆA, kao predsjednika Kriznog štaba opštine
Bratunac, i pripadnicima JNA, te 9. maja 1992. godine nisu pružili
otpor napadačkim snagama.
-
Dana 8. maja 1992. godine Miroslav DERONJIĆ, u svojstvu
predsjednika Kriznog štaba opštine Bratunac, na kojoj funkciji je
imao de facto i de jure kontrolu nad TO-om opštine Bratunac,
izdao je naređenje da se napadne i spali selo Glogova. Miroslav
DERONJIĆ bio je prisutan tokom napada kada je selo sravnjeno
sa zemljom.
-
Dana 9. maja 1992. godine, napadnuta je Glogova. Pripadnici napadačkih
snaga granatirali su selo Glogovu i zapalili džamiju, domove, skladišta,
poslovne objekte, polja i plastove sijena koji su pripadali bosanskim
Muslimanima. Nakon napada Glogova je bila sravnjena sa zemljom. Miroslav
DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost iz
člana 7(1) za počinjenje, naređivanje te pomaganje
i podržavanje izvršenja zločina opisanih u ovom paragrafu. Pored
toga, Miroslav DERONJIĆ snosi individualnu krivičnu
odgovornost iz člana 7(3) za zločine koje su počinili
pripadnici bratunačkog TO-a opisane u ovom paragrafu.
Tim radnjama odnosno propustima Miroslav DERONJIĆ je počinio,
naredio te pomagao i podržavao izvršenje sljedećih krivičnih
djela:
TAČKA 4: BEZOBZIRNO RAZARANJE GRADOVA, NASELJA ILI SELA,
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članovima
3(b), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKA 5: UNIŠTAVANJE USTANOVA NAMIJENJENIH RELIGIJI,
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članovima
3(d), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKA 6: NAPAD NA NEBRANJENO SELO, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA
RATOVANJA, kažnjivo po članovima 3(c), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog
suda.
|
/potpis na originalu/
Carla Del Ponte,
tužilac |
|
|
|
[pečat Međunarodnog suda] |
Dana 29. novembra 2002.
U Hagu,
Nizozemska |
|
PRILOG A
Bosanski Muslimani ubijeni 9. maja 1992. godine
u selu Glogova
Broj
|
Prezime
|
Ime
|
1
|
ALIHROMIĆ
|
Hajdar
|
2
|
BEGANOVIĆ
|
Vahid
|
3
|
ĆOSIĆ
|
Ramiz
|
4
|
DELIĆ
|
Šećo
|
5
|
DELIĆ
|
Bego
|
6
|
DELIĆ
|
Medo
|
7
|
DELIĆ
|
Ređo
|
8
|
DELIĆ
|
Redžo
|
9
|
DELIĆ
|
Đafo ili Džafo
|
10
|
DELIĆ
|
Hamed
|
11
|
DELIĆ
|
Meho
|
12
|
DELIĆ
|
Meva
|
13
|
GEROVIĆ
|
Šaban
|
14
|
GEROVIĆ
|
Ramiz
|
15
|
GEROVIĆ
|
Ramo
|
16
|
GOLIĆ
|
Šerif
|
17
|
GOLIĆ
|
Avdo
|
18
|
GOLIĆ
|
Ramo
|
19
|
GOLIĆ
|
Rifat
|
20
|
GOLIĆ
|
nepoznato
|
21
|
GUSIŠ
|
nepoznato
|
22
|
HASIBOVIĆ
|
nepoznato
|
23
|
HUSEJNOVIĆ
|
Nezir
|
24
|
IBIŠEVIĆ
|
Dževad ili Đevad
|
25
|
IBIŠEVIĆ
|
Ilijaz
|
26
|
IBIŠEVIĆ
|
Jusuf
|
27
|
IBIŠEVIĆ
|
Kemal
|
28
|
IBIŠEVIĆ
|
Mehmed
|
29
|
IBIŠEVIĆ
|
Muharem
|
30
|
IBIŠEVIĆ
|
Mujo
|
31
|
IBIŠEVIĆ
|
Mustafa
|
32
|
IBIŠEVIĆ
|
Osman
|
33
|
IBIŠEVIĆ
|
Ramo
|
34
|
IBIŠEVIĆ
|
Refik
|
35
|
IBIŠEVIĆ
|
Sabrija
|
36
|
IBIŠEVIĆ
|
Ismail (ili nepoznato)
|
37
|
IBIŠEVIĆ
|
Šećo
|
38
|
IBIŠEVIĆ
|
Zlatija (Šećina supruga)
|
39
|
JUNUZOVIĆ
|
Abid
|
40
|
JUNUZOVIĆ
|
Huso
|
41
|
JUNUZOVIĆ
|
Adem
|
42
|
JUNUZOVIĆ
|
Banovka
|
43
|
JUNUZOVIĆ
|
Salih
|
44
|
MILAČEVIĆ
|
Halid
|
45
|
MILAĆEVIĆ
|
Alija
|
46
|
MUŠIĆ
|
Šaban
|
47
|
MEMIŠEVIĆ
|
Hajro ili Hajrudin
|
48
|
OMEROVIĆ
|
Mirzet
|
49
|
OMEROVIĆ
|
Samir
|
50
|
OMEROVIĆ
|
Selmo
|
51
|
OMEROVIĆ
|
Selmo (Selman)
|
52
|
OMEROVIĆ
|
Fejzo
|
53
|
OMEROVIĆ
|
Nezir
|
54
|
OMEROVIĆ
|
Mensur
|
55
|
OMEROVIĆ
|
Nevzet
|
56
|
OMEROVIĆ
|
Nermin
|
57
|
OMEROVIĆ
|
Elvis (nepoznato, sin Nezira)
|
58
|
RIZVANOVIĆ
|
Ćamil
|
59
|
RIZVANOVIĆ
|
Jasmin
|
60
|
RIZVANOVIĆ
|
Mensur
|
61
|
RIZVANOVIĆ
|
Mustafa
|
62
|
RIZVANOVIĆ
|
Nurija
|
63
|
ŠAĆIROVIĆ
|
Mujo
|
64
|
SELIMIĆ
|
nepoznato
|
65
|
TALOVIĆ
|
Uzeir
|
|