MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR. IT-98-29-I

TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
STANISLAVA GALIĆA
DRAGOMIRA MILOŠEVIĆA

OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje

STANISLAVA GALIĆA i DRAGOMIRA MILOŠEVIĆA

da su počinili ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kako slijedi:

OPŠTI PODACI:

1. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i proteže se u smjeru istok-zapad duž doline rijeke Miljacke u srednjoj Bosni. Grad je okružen strmim padinama obližnjih visokih planina. Na istoku se nalazi gusto naseljen gradski centar koji čini stambenu i trgovačku jezgru starog grada koji se proteže uz susjedna brda. Na otvorenijem prostoru prema zapadu nalaze se nove opštine sa razvijenom trgovačkom djelatnošću i brojnim stambenim zgradama. Istorija grada seže skoro dvije hiljade godina unazad. Do 1992. godine Sarajevo je bilo prosperitetna višenacionalna zajednica, te kulturni i privredni centar u bivšoj Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991. godine, u gradu i neposrednoj okolini bilo je 525.980 stanovnika čiji je nacionalni sastav bio sljedeći: 49,3% Muslimana, 29,9% Srba, 6,6% Hrvata, 10,7% onih koji su se izjasnili kao Jugoslaveni i 3,5% ostalih. U Sarajevu je živjelo 11% stanovništva Bosne i Hercegovine.

2. U Sarajevu su izbila oružana neprijateljstva ubrzo nakon što je 6. aprila 1992. Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao nezavisna država. Čak i prije izbijanja sukoba, oružane snage koje su podržavale Srpsku demokratsku stranku (SDS) i dijelovi Jugoslavenske narodne armije (JNA), uključujući jedinice 4. korpusa 2. vojne oblasti, zauzele su strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je kasnije bio blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i napadan iz snajpera. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su uglavnom sa položaja na brdima iznad Sarajeva, odakle su napadači imali jasan, precizan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom u gradu.

3. Na dan ili oko 20. maja 1992, nakon djelomičnog povlačenja JNA iz Bosne, 2. vojna oblast uspješno se transformirala u dio Vojske Republike Srpske (VRS). U sklopu te transformacije, 4. korpus 2. vojne oblasti postao je Sarajevsko-romanijski korpus sa štabom u kasarni Lukavica jugozapadno od Sarajeva.

4. (a) Tokom četrdeset četiri mjeseca, Sarajevsko-romanijski korpus sprovodio je vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba spola i svih starosnih dobi, uključujući djecu i starce.

(b) Sarajevsko-romanijski korpus usmjeravao je granatiranje i snajpersko djelovanje na civile koji su obrađivali povrtnjake, čekali u redu za kruh, sakupljali vodu, išli na sahrane, kupovali na pijacama, vozili se tramvajima, sakupljali drva, ili jednostavno šetali sa djecom ili prijateljima. Ljudi su ranjavani i ubijani čak u vlastitim domovima mecima koji bi ušli kroz prozore. Napadi na sarajevske civile često nisu imali veze sa vojnim djelovanjima i cilj im je bio da stanovništvo drže u neprekidnom strahu.

(c) Od početka aprila 1995, Romanijski korpus počeo je protiv Sarajeva koristiti oružje koje dotada nije bilo zapaženo u sukobu. Velike rasprskavajuće bombe, koje su napravljene da bi se izbacivale iz aviona, opremljene su specijalno adaptiranim raketnim pogonskim mehanizmom ali bez sistema navođenja, te su ispaljivane iznad Sarajeva. Te bombe su nanijele veliku štetu na objektima u širokom radijusu od mjesta udara.

Od eksplozija su uništavane ili teško oštećivane kuće i stambene zgrade. Bombe su ubile ili ranile brojne civile, a mnogi preživjeli od tih masovnih eksplozija imaju trajne posljedice, ožiljke ili invalidnost. To oružje izazivalo je strah među civilnim stanovništvom.

(d) Zbog granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civila, život svakog stanovnika Sarajeva postao je svakodnevna borba za opstanak. Bez plina, struje ili tekuće vode, ljudi su morali izlaziti van da nađu osnovne životne potrepštine. Svaki put kad bi izašli, bilo da sakupe drva, donesu vodu ili kupe kruh, rizikovali su život. Pored pravog pokolja ljudi koje je granatiranje i snajpersko djelovanje prouzrokovalo, neprekidni strah od smrti i osakaćivanja doveo je kod stanovnika Sarajeva do velikih trauma i psihičkih povreda.

OPTUŽENI:

5. STANISLAV GALIĆ, sin Dušana, rođen je 12. marta 1943. u selu Goleši u opštini Banja Luka. Imao je čin general-majora u Vojsci Republike Srpske. Preuzeo je komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusomSarajevsko-romanijskog korpusa na dan ili oko 10. septembra 1992. i ostao na tom položaju do otprilike 10. avgusta 1994. Za to vrijeme snage pod njegovim rukovođenjem i komandovanjem provodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja protiv civilnog stanovništva Sarajeva.

6. DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, sin Milorada, rođen je 4. februara 1942. u selu Murgaš u opštini Ub. Prije oružanog sukoba bio je oficir JNA, a služio je kao pukovnijski načelnik štaba i brigadni načelnik štaba u 49. motorizovanoj brigadi u Lukavici koja je bila dio 4. korpusa 2. vojne oblasti. Od otprilike marta 1993. DRAGOMIR MILOŠEVIĆ bio je načelnik štaba STANISLAVA GALIĆA kog je zatim naslijedio kao komandant Sarajevsko- romanijskog korpusa na dan ili oko 10. avgusta 1994. Na tom položaju DRAGOMIR MILOŠEVIĆ je ostao za vrijeme trajanja oružanog sukoba. Dok je on bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, snage pod rukovodstvom i komandom DRAGOMIRA MILOŠEVIĆA provodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja protiv civilnog stanovništva Sarajeva.

 

OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE

7. Sarajevsko-romanijski korpus bio je važan dio VRS kojom su komandovali Ratko MLADIĆ, komandant Glavnog štaba, i Radovan KARADŽIĆ koji je najprije bio predsjednik Predsjedništva Administracije bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, a kasnije predsjednik Republike Srpske i imenovani vrhovni komandant njenih oružanih snaga.

8. Do 10. septembra 1992. Sarajevsko-romanijski korpus uspostavio je kontrolu nad čitavim bosansko-srpskim teritorijem oko Sarajeva, uključujući uspostavljene linije sukoba i artiljerijske položaje.

9. STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, svaki tokom svoje službe kao komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa, bili su u nadređenom položaju u odnosu na oko 18.000 pripadnika vojske raspoređenih u deset brigada.

10. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, STANISLAV GALIĆ je svoj autoritet i kontrolu nad snagama koje su sačinjavale i bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, pokazao između ostalog i učestvovanjem u pregovorima i ostvarenju zone potpunog isključenja teškog naoružanja (zona potpunog isključenja), kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva, a naročito lokacijama na kojima se nalazilo teško naoružanje. Kad je DRAGOMIR MILOŠEVIĆ postao komandant korpusa, on je svoj autoritet i kontrolu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom pokazao između ostalog i pregovaranjem, potpisivanjem i provođenjem dogovora o prestanku snajperskog djelovanja, lokalnih sporazuma o prekidu vatre, učestvovanjem u pregovorima koji su se odnosili na teško naoružanje i kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva.

11. STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ pojedinačno su krivično odgovorni za planiranje, poticanje, naređivanje, izvršavanje ili na drugi način pomaganje i učestvovanje u planiranju, pripremi ili izvođenju granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, te za niže navedena djela koja su počinili pripadnici njihovih snaga i osobe pod njihovom komandom, u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

11. Kao komandant2. Kao sukcesivni komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa STANISLAV GALIĆ takođe snosi individual, STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ takođe snose pojedinačnu krivičnu odgovornost za ponašanje onih podređenih osoba u odnosu na koje je on biosu oni bili u nadređenom položaju. STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovorni je odgovoransu za djela i propuste svojih podređenih jer je znao ili imao razloga da zna da će njegsu znali ili imali razloga da znaju da će njihovi podređeni počiniti takva djela, ili da su ih već počinili, a on nije poduzeo razumne korake da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce. Zbog toga što nije poduzeo radnje koje je trebao poduzeti kao osobai nisu poduzeli razumne korake da spriječe takva djela ili da kazne počinioce. Zbog toga što nisu poduzeli mjere koje su trebali preduzeti kao osobe u nadređenom položaju, STANISLAV GALIĆ je odgovorani DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovorni su za djela i propuste koji se navode dolje u tekstu u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

123. Za sve vrijeme bitno za ovu optužnicu u Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije trajao je oružani sukob.

14. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, što je zločin prema članu 5 Statuta Međunarodnog suda, navodna djela i propusti bili su dio rasprostranjenog, sistematskog ili masovnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

15. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za kršenje ratnih zakona ili običaja, što je zločin prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda, ta djela i propusti bili su usmjereni protiv civila.

16. Navodi svih tačaka optužnice odnose se na kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva u cjelosti, no razmjeri su bili toliki da Prilozi pojedinačnim grupama tačaka u ovoj optužnici navode samo mali reprezentativan broj pojedinačnih incidenata u cilju konkretnosti iznošenja optužbi.

16. Tokom predmetnog vremena STANISLAV GALIĆ je bio dužan pridržavati se zakona ili običaja kojima se regulir7. Tokom predmetnog vremena, STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ bili su dužni pridržavati se zakona i običaja koji se odnose na vođenje rata.

 

OPTUŽBE:

TAČKA 1

(TERORISANJE STANOVNIŠTVA)

Otprilike od 10. septembra 1992. do oko 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 1: Kršenja ratnih zakona i običaja (nezakonito terorisanje civila kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 2 - 4

(SNAJPERSKO DJELOVANJE)

TAČKA 2

(TERORISANJE STANOVNIŠTVA)

Otprilike od 10. avgusta 1994. do 21. novembra 1995, DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje.

Svojim djelima i propustima DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 3: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i)2: Kršenja ratnih zakona i običaja (nezakonito terorisanje civila kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 5: Zločini protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjivi prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 6: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

 

TAČKE 3-5

(SNAJPERSKO DJELOVANJE - GALIĆ)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju spolova. Takvi napadi po svojoj prirodi uključivali su namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u prvom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 23: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 3: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 4: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 5: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 4: Kršenja ratnog prava i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

 

TAČKE 5 - 7

(GRANATIRANJE

TAČKE 6 - 8

(GRANATIRANJE - GALIĆ)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u drugom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 6: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 7: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 8: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 9 - 11

(SNAJPERSKO DJELOVANJE - MILOŠEVIĆ)

Između 10. avgusta 1994. i 21. novembra 1995, DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju spolova. Takvi napadi po svojoj prirodi uključivali su namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u trećem prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 9: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 10: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 11: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

 

TAČKE 12 - 14

(GRANATIRANJE - MILOŠEVIĆ)

Između 10. avgusta 1994. i 21. novembra 1995, DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u četvrtom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 12: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 13: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 14: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog Suda suda.

Dana
Potpis:
Dana 24. aprila 1998.

Potpis: /potpisano na originalu/
Louise Arbour
Tužilac