PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

Nije službeni dokument

U sastavu:

sudija Wolfgang Schomburg, predsjedavajući
sudija Florence Mumba
sudija Carmel A. Agius

Sekretar:g. Hans Holthuis

Odluka od:19. decembra 2001.

TUŽILAC

protiv

ENVERA HADŽIHASANOVIĆA

MEHMEDA ALAGIĆA

AMIRA KUBURE

Tužilaštvo:

gđa Jocelyne Bodson
g. Ekkehard Withopf
gđa Cynthia Fairweather

Odbrana:

gđa Edina Rešidović za Envera Hadžihasanovića
gđa Vasvija Vidović i g. John Jones za Mehmeda Alagića
g. Fahrudin Ibrišimović i g. Rodney Dixon za Amira Kuburu

Vlada Bosne i Hercegovine:

g. Šahbaz Džihanović, zamjenik minstra pravde
g. Tomislav Limov, zamjenik ministra unutrašnjih poslova

I. Proceduralni kontekst

U skladu sa pravilom 65 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik), optuženi Amir Kubura je 16. novembra 2001. podnio "Molbu za privremeno puštanje na slobodu Amira Kubure" (dalje u tekstu: Molba). Amir Kubura se zajedno sa Mehmedom Alagićem i Enverom Hadžihasanovićem tereti po osnovu odgovornosti vojnih zapovjednika (član 7(3) Statuta) za ratne zločine, ali ne i za genocid i zločine protiv čovječnosti, navodno počinjene u srednjoj Bosni od 1993. do 1994.

Tužilac je 29. novembra 2001. dostavio svoj odgovor na Molbu, u kojem je uložio prigovor na privremeno puštanje na slobodu (dalje u tekstu: Odgovor), s tim da nije zatražio odgodu izvršenja odluke predviđenu pravilom 65(E).

Zemlja domaćin, čiji je stav saslušan u skladu sa pravilom 65(D), nije se usprotivila pokretanju postupka za eventualno privremeno puštanje na slobodu, ali se uzdržala od ocjene argumenata iznijetih u Molbi.

Dana 12. i 13. decembra 2001., Pretresno vijeće je saslušalo usmene argumente strana i prijedloge predstavnika vlade Bosne i Hercegovine (dalje u tekstu: BiH).

II. Mjerodavno pravo

1. U pravilu 65 navodi se osnov po kojem pretresno vijeće može naložiti privremeno puštanje na slobodu optuženog.

   1. Nakon što je pritvoren, optuženi može biti pušten na slobodu samo na osnovu naloga vijeća.

   2. Pretresno vijeće može izdati nalog za puštanje na slobodu samo nakon što zemlji-domaćinu i državi u koju optuženi traži da bude pušten dade priliku da budu saslušane, i samo ako se uvjerilo da će se optuženi pojaviti na suđenju i da, u slučaju puštanja na slobodu, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu.

   3. Za puštanje optuženog na slobodu pretresno vijeće može odrediti bilo koje uslove koje smatra primjerenima, uključujući polaganje kaucije i poštivanje uslova potrebnih da bi se osiguralo prisustvo optuženog na suđenju i zaštita drugih osoba.

2. Član 21(3) Statuta Međunarodnog suda koji je Savjet bezbjednosti usvojio rezolucijom 827 od 25. maja 1993. (dalje u tekstu: Statut) propisuje da se "optuženi smatra nevinim sve dok mu se ne dokaže krivica". Ova odredba u isto vreme odražava i upućuje na međunarodne norme utjelovljene, između ostalog, i u članu 14(2) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (dalje u tekstu: ICCPR) od 19. decembra 1966. i članu 6(2) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (dalje u tekstu: ECHR) od 4. novembra 1950.

3. Nadalje, u članu 9(3) ICCPR-a naglašava se, između ostalog, da: "pritvaranje lica koja čekaju na suđenje nije pravilo, ali puštanje na slobodu može biti uslovljeno garancijama da će se dotično lice pojaviti na suđenju". Član 5(3) ECHR-a, između ostalog, predviđa i da: "svako ko je uhapšen ili lišen slobode ... mora imati pravo na suđenje u razumnom roku, ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama da će se osoba pojaviti na suđenju,"

4. Dodatni razlozi za primjenu ovih instrumenata o ljudskim pravima su sljedeći:

   1. u pogledu ICCPR-a:

      Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i SR Jugoslavija dijelovi su bivše Jugoslavije koji su danas članovi Ujedinjenih nacija i, među ukupno 147 država, potpisnici ICCPR-a.

      Kao sud Ujedinjenih nacija, MKSJ je opredijeljen za standarde ICCPR-a, a u okviru rada jednog takvog suda, suda Ujedinjenih nacija, stanovnici zemalja članica Ujedinjenih nacija uživaju sve osnovne slobode;

   2. u pogledu ECHR-a:

      Zemlje članice Savjeta Evrope i potpisnice ECHR-a su Hrvatska, Slovenija i Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija. Ostali dijelovi bivše Jugoslavije imaju status kandidata unutar Savjeta Evrope koji predstavlja 43 zemlje iz cijele Evrope od kojih su njih 41 ratifikovale ECHR.

5. MKSJ-u je povjereno da bivšoj Jugoslaviji, dijelu Evrope, donese pravdu. To, prije svega, znači pravdu za žrtve, njihovu rodbinu i nevine. No, pravda takođe znači poštovanje osnovnih prava navodnih počinilaca. Stoga se ne može praviti razlika između onih kojima se sudi u njihovoj zemlji i onih kojima se sudi na nekoj međunarodnoj instanci. Nadalje, razlika se ne može praviti među stanovnicima država bivše Jugoslavije, bez obzira na to da li su one sada članice Savjeta Evrope.

6. Stoga se pravilo 65 mora tumačiti u svjetlu ICCPR-a i EHCR-a.

   III. Primjena prava

7. Pri primjeni gorepomenutih principa, osnovna postavka je da de iure pretpretresni pritvor treba biti izuzetak, a ne pravilo krivičnog gonjenja pred međunarodnim sudovima. Budući da Međunarodni sud, za razliku od nacionalnih sudova, nema sopstvenih sredstava prisile za sprovođenje svojih odluka, čini se da je na MKSJ-u pretpretresni pritvor de facto pravilo. Nadalje se u obzir mora uzeti i to da se u punom nazivu MKSJ-a pominju samo "teški" zločini. Ipak, pravilo 65 predviđa mogućnost privremenog puštanja na slobodu, čime se gorepomenuta ljudska prava ne mijenjaju već se primjenjuju u specifičnoj situaciji svojstvenoj radu jednog međunarodnog krivičnog suda. Svaki sistem u kojem je pretpretresni pritvor obavezan je per se protivuslovan članu 5(3) Konvencije" (vidi Ilijkov protiv Bugarske, Evropski sud za ljudska prava, Odluka od 26. jula 2001., par. 84). S obzirom na to, Pretresno vijeće mora pravilo 65 tumačiti imajući u vidu skup činjenica svojstven svakom pojedinačnom slučaju, ne in abstracto, već uzimajući u obzir konkretnu situaciju pojedinca.

8. Pri tumačenju pravila 65 mora se, osim toga, uzeti u obzir i princip srazmjernosti. Neka mjera je u javnom međunarodnom pravu srazmjerna samo ako je (1) odgovarajuća, (2) neophodna i ako (3) njen stepen i obim ostaju u razumnom razmjeru sa željenim ciljem. Procesne mjere nikada ne smiju biti rezultat hira, niti pretjerane. Ako je preduzimanje neke blaže mjere dovoljno, onda se to mora i učiniti.

9. U skladu s ovim kriterijumima, Pretresno vijeće zaključuje da je dalje sprovođenje naloga za pritvor pred suđenje nepotrebno. Pretresno vijeće je uvjereno da 17 garancija koje je dao optuženi, te 7 garancija koje je dala vlada Bosne i Hercegovine predstavljaju razumno jamstvo za propisno vođenje postupka. No, Pretresno vijeće je svjesno činjenice da se nikada ne može dati apsolutna garancija da će se neki optuženi pojaviti na suđenju i da, ako bude pušten na slobodu, neće predstavljati opasnost za izvore dokaza.

10. Dobijene garancije su rezultat vijećanja sa stranama. Očito je da su ograničenja lične slobode nametnuta optuženom stroža od onih koja je predložilo Tužilaštvo. Za razliku od pojedinih nacionalnih pravosudnih sistema, Pretresno vijeće nije obavezno držati se prijedloga Tužilaštva. S druge strane, zahtjev odbrane da se nalože manje stroge mjere mora biti odbijen. U okolnostima svojstvenim ovom slučaju, one bi bile nedovoljne.

11. 11.S obzirom na date garancije, Pretresno vijeće ne vidi nikakvu konkretnu opasnost po dokaze. Tužilac nije uspio iznijeti nijednu indiciju koja bi ukazala na njeno postojanje, a procjena postojanja takve opasnosti ne smije se zasnivati samo na teoretskom razmatranju.

12. Tužilac je iznio argument da iz riječi "može" u pravilu 65(C) treba shvatiti da Pretresno vijeće, čak i onda kada su svi eksplicitno pomenuti preduslovi zadovoljeni, ima izvjestan stepen slobode pri donošenju odluke. Tužilac je iznio stav da bi, u slučaju da bude odobreno privremeno puštanje na slobodu, i žrtve zločina i međunarodna zajednica stekle pogrešan utisak te da, stoga privremeno puštanje na slobodu nije umjesno.

13. Pretresno vijeće ne prihvata ovu tvrdnju. Njegovo je da primjenjuje pravo, a ne da "daje utisak". U ovom konkretnom slučaju, pitanje da li se riječ "može" mora tumačiti kao "mora" ako su svi preduslovi iz pravila 65 ispunjeni, ostaje otvoreno. Pravilo je da se svi preduslovi vezani za lišavanje slobode moraju ustanoviti isključivo po pravu (vidi na primjer Statut stalnog Međunarodnog krivičnog suda od 17. jula 1998., član 60(2).

14. Pretresno vijeće mora uzeti u obzir činjenicu da se optuženi dobrovoljno predao MKSJ-u. Postojanje naloga za hapšenje ne dovodi u sumnju to da je predaja bila dobrovoljna. Tužilac nije uspio pokazati činjenični osnov dovoljan da se ospore argumenti optuženog. Pretresno vijeće je uvjereno da se optuženi nije samo odrekao prava na proceduru predaje u Bosni i Hercegovini (pojednostavljena predaja). Vratio se u Bosnu i Hercegovinu, iz Hrvatske odakle je lako mogao pobjeći u neku treću zemlju. Tužilaštvo nije odgovorilo na pitanje optuženog šta je još mogao da uradi kako bi pokazao svoju spremnost da mu se sudi pred Međunarodnim sudom.

15. Imajući u vidu nametnute uslove i date garancije, Pretresno vijeće ne mora razmatrati sljedeću stavku, odnosno pitanje srazmjernosti u užem smislu, odmjeravanjem između ostalog, težine zločina i težine optužbi s jedne strane, i vremena pritvora koje je već proteklo ili koje je za očekivati, s druge.

IV. Dispozitiv

PRETRESNO VIJEĆE OVIM ODOBRAVA Molbu i NALAŽE da se Amir Kubura pusti na slobodu pod sljedećim uslovima:

1. nizozemske vlasti će optuženog prebaciti do aerodroma Schiphol u Nizozemskoj;

2. na aerodromu Schiphol, optuženi će biti privremeno predat pod nadzor naimenovanim službenicima vlade BiH (čija imena će biti unaprijed dostavljena) koji će optuženog pratiti na putu za BiH sve do njegovog boravišta u Sarajevu;

3. optuženog će na povratnom letu za Nizozemsku pratiti naimenovani službenik Vlade BiH (ili neki drugi naimenovani službenici koje Pretresno vijeće prihvati nalogom), koji će optuženog na aerodromu Schiphol predati vlastima Nizozemske na dan i u vrijeme koje bude odredilo Pretresno vijeće, a zatim će nizozemske vlasti vratiti optuženog u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija;

4. tokom boravka na slobodi, optuženi se mora pridržavati sljedećih uslova, pri čemu vlasti BiH moraju obezbijediti pridržavanje tih uslova:

   1. da u roku od 3 dana po dolasku, sekretaru Međunarodnog suda dostavi adresu na kojoj će optuženi boraviti, kao i da o svakoj eventualnoj promjeni adrese obavijesti sekretara Suda u roku od 3 dana;

   2. da svoj pasoš preda vladi BiH;

   3. da ne napušta teritoriju Sarajeva;

   4. da se jednom sedmično javlja lokalnoj policiji u Sarajevu;

   5. da dâ saglasnost da službena lica BiH mogu preko lokalne policije provjeravati da li je prisutan, te da ta službena lica, ili osoba koju bude naimenovao sekretar Međunarodnog suda, mogu povremeno nenajavljeno posjetiti optuženog;

   6. da nema nikakvih kontakata sa suoptuženima u predmetu;

   7. da nema nikakvih kontakata niti da pokuša na bilo koji način uticati na žrtve i potencijalne svjedoke ili na neki drugi način ometati sudski postupak i sprovođenje pravde;

   8. da ne pokušava doći do dokumenata i arhiva;

   9. da, osim sa svojim braniocem i najbližim članovima porodice, o svom suđenju ne razgovara ni sa kim, što uključuje i sredstva javnog informisanja;

   10. da se ne prihvata nikakve službene dužnosti u BiH;

   11. da u roku od 3 dana od stupanja na radno mjesto, sekretara Međunarodnog suda obavijesti o vrsti radnog mjesta, te imenu i adresi poslodavca;

   12. da se striktno pridržava svih eventualnih zahtjeva vlasti BiH koji su nužni kako bi one mogle ispuniti svoje obaveze u skladu s ovim Nalogom i sa garancijama koje su dale;

   13. da se vrati na Međunarodni sud onog dana i sata koje Pretresno vijeće bude naložilo; i

   14. da se striktno pridržava svakog naloga Pretresnog vijeća za izmjenu uslova ili okončanje privremenog puštanja na slobodu optuženog,

ZAHTIJEVAod vlade Bosne i Hercegovine da preuzme odgovornost za:

1. troškove prijevoza optuženog od aerodroma Schiphol do njegovog boravišta i natrag;

2. ličnu sigurnost i bezbjednost optuženog dok se bude nalazio na slobodi;

3. trenutno izvještavanje sekretara Međunarodnog suda o svakoj eventualnoj prijetnji bezbjednosti optuženog i njenom sadržaju, uključujući i davanje kompletnog izvještaja o istragama vođenim u vezi sa tim prijetnjama;

4. pomoć, na zahtjev Pretresnog vijeća ili strana u postupku, kod svih vidova saradnje i komunikacije između strana i obezbjeđivanje povjerljivosti dotičnih komunikacija;

5. podnošenje sekretaru Međunarodnog suda mjesečnog izvještaja o prisustvu optuženog i o tome da li se optuženi pridržava uslova iz ovog Naloga;

6. trenutno pritvaranje optuženog bude li prekršio bilo koji od uslova pod kojima je privremeno pušten na slobodu i trenutno izvještavanje Pretresnog vijeća o nepoštivanju bilo kojeg od tih uslova;

7. poštovanje primata Međunarodnog suda u odnosu na svaki tekući ili budući postupak protiv optuženog u BiH;

UPUĆUJE sekretara Međunarodnog suda da se posavjetuje sa Ministarstvom pravde Nizozemske i vlastima BiH u vezi sa praktičnim aspektima privremenog puštanja optuženog na slobodu,

UMOLJAVA vlasti svih država kroz koje će optuženi putovati:

1. da drže optuženog pod nadzorom za sve vrijeme koje bude proveo u tranzitu na aerodromu;

2. da optuženog, bude li pokušao pobjeći, uhapse i pritvore sve dok ne bude vraćen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija,

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se mjerodavnom smatra engleska verzija.

/potpis na originalu/
Wolfgang Schomburg,
predsjedavajući sudija

Dana 19. decembra 2001.
U Hagu,
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]