PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 21. juna 2004.

TUŽILAC
protiv
SEFERA HALILOVIĆA


ODLUKA U VEZI S IZDAVANJEM NALOGA SUBPOENA

Tužilaštvo:
g. Ekkerhard Withopf
g. Vladimir Tochilovsky

Odbrana:
g. Stefan Kirsch
g. Guénaël Mettraux

  1. Ovom interlokutornom žalbom pokrenuto je pitanje da li, pri rješavanju po zahtjevima za izdavanje naloga subpoena, pretresno vijeće može takav zahtjev odbiti samo zbog toga što će predloženog svjedoka ionako pozvati druga strana u postupku pa će tako strani koja je podnijela zahtjev taj svjedok stajati na raspolaganju za unakrsno ispitivanje.

  2. Proceduralni kontekst

  3. Tokom priprema za suđenje u ovom predmetu, odbrana Sefera Halilovića nastojala je obaviti razgovor sa tri osobe koje su obuhvaćene spiskom predloženih svjedoka optužbe. Nakon što su ti svjedoci više puta odbili da se sastanu s predstavnicima odbrane, odbrana je zatražila od Pretresnog vijeća da izda naloge subpoena kako bi se oni primorali da pristupe Sudu.[1] Pretresno vijeće je odbacilo ovaj zahtjev. Vijeće je primijetilo da će odbrana na suđenju unakrsno ispitati sva tri navedena svjedoka, te da odbrana "nije konkretno navela koji aspekti moraju biti obrađeni tokom [traženih pretpretresnih] razgovora sa sva tri svjedoka, a koji ne bi na adekvatan način bili obrađeni putem unakrsnog ispitivanja."[2]

  4. Odbrana je od Pretresnog vijeća zatražila da ponovno razmotri svoju odluku te je dostavila dodatne, konkretnije informacije kojima se potkrepljuje prvi zahtjev.[3] Pretresno vijeće je uvažilo to što je odbrana "iznijela dodatne pojedinosti u vezi sa sva tri predložena svjedoka", ali je bez obzira na to zaključilo da neće izdati naloge subpoena za svjedoke koji "svi trebaju svjedočiti viva voce i biti unakrsno ispitani na suđenju."[4] Pretresno vijeće je stoga ostalo pri ranijoj odluci, ali je izdalo potvrdu radi ulaganja interlokutorne žalbe.[5]

  5. Odbrana je uložila predmetnu žalbu, tražeći od Žalbenog vijeća da ukine odluku Pretresnog vijeća od 16. februara 2004. i da izda naloge subpoena za tri svjedoka ili, alternativno, da izda uputstvo Pretresnom vijeću da to učini.[6] Optužba je odgovorila, ustvrdivši da je u pobijanoj odluci Pretresnog vijeća valjano primijenjeno pravo zbog čega je treba potvrditi.[7]

  6. Diskusija

  7. Pretresno vijeće može izdavati naloge subpoena "koji su potrebni za vršenje istrage ili pripremu i vođenje suđenja."[8] Ova odredba podrazumijeva ovlaštenje da se "od potencijalnog svjedoka zahtijeva da se u određeno vrijeme pojavi na određenom mjestu kako bi odbrana s njime razgovarala u slučajevima kada je takvo pojavljivanje potrebno za pripremu ili vođenje suđenja."[9]

  8. Podnosilac zahtjeva za izdavanje naloga subpoena mora iznijeti određene dokaze koji ukazuju na potrebu da se izda nalog subpoena. On posebno mora pokazati da postoje razumne osnove za vjerovanje da će potencijalni svjedok pružiti informacije koje će suštinski pomoći podnosiocu zahtjeva u pogledu jasno navedenih pitanja na predstojećem suđenju.[10] Da bi se ispunio ovaj uslov, može se ukazati potreba da podnosilac zahtjeva predoči informacije o određenim faktorima kao što su položaj koji je potencijalni svjedok zauzimao u odnosu na događaje o kojima je riječ, odnose koji su eventualno postojali između svjedoka i optuženog a koji su relevantni za optužbe, svaku mogućnost koju je svjedok imao da posmatra ili da sazna za ove događaje, te svaku izjavu koju je svjedok dao optužbi i drugim licima u vezi s njima.[11] Pretresnom vijeću je povjereno diskreciono ovlaštenje da utvrdi da li je podnosilac zahtjeva uspješno iznio tražene dokaze, pri čemu je diskreciona ocjena neophodna kako bi se osiguralo da se ne zloupotrebljava mehanizam naloga subpoena.[12] Kako je istaklo Žalbeno vijeće, "odluka [da se izda nalog subpoena] ne smije [se] donijeti olako. Izdavanje subpoene za sobom povlači upotrebu prisilnih mjera i može dovesti do nametanja krivičnih sankcija."[13]

  9. Prilikom odlučivanja da li je podnosilac zahtjeva ispunio kriterije dokazivanja, Pretresno vijeće može na odgovarajući nači uzeti u obzir kako pitanje da li su informacije koje podnosilac zahtjeva nastoji pribaviti koristeći se nalogom subpoena neophodne za pripremu njegovih dokaza tako i pitanje da li je do tih informacija moguće doći drugim sredstvima.[14] Načelno pitanje u vezi s oba navedena razloga jeste da li je, kako to nalaže pravilo 54, izdavanje naloga subpoena neophodno "za pripremu i vođenje suđenja." Razmatranja pretresnog vijeća se stoga moraju usredsrediti ne samo na korisnost informacija za podnosioca zahtjeva nego i na njihovu sveukupnu neophodnost kako bi se obezbijedilo da se suđenje vodi na upućen i pravičan način.[15]

  10. U ovom predmetu, Pretresno vijeće je, na početku analize zahtjeva odbrane za izdavanje naloga subpoena, zaključilo da odbrana nije pružila informacije koje bi bile dovoljno konkretne da zadovolje kriterije dokazivanja. Prema zaključku Pretresnog vijeća, odbrana je "navela samo opće osnove prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje naloga subpoena", i njezinom zahtjevu je nedostajala potrebna preciznost.[16] Kada bi bio tačan, ovaj zaključak bi predstavljao dovoljan osnov za odbacivanje zahtjeva odbrane. Odbrana je nastojala otkloniti ovaj nedostatak zatraživši od Pretresnog vijeća da preispita svoju odluku, pri čemu je iznijela ono što je opisala kao dodatne, konkretnije informacije. Pretresno vijeće je uvažilo ovu činjenicu, navodeći da je "odbrana iznijela dodatne pojedinosti u vezi sa sva tri predložena svjedoka optužbe tražeći da se stvar preispita."[17] Pretresno vijeće nije razmatralo navedene dodatne dokaze odbrane, i nije navelo da li su oni dovoljno konkretni da bi ispunili kriterije dokazivanja i nalagali izdavanje naloga subpoena. U odsustvu bilo kakvih izričitih zaključaka o ovom pitanju, Žalbeno vijeće mora poći od pretpostavke da je Pretresno vijeće prihvatilo, iako samo teoretski, da su dodatne informacije koje je iznijela odbrana bile dovoljno precizne.

  11. Odluka Pretresnog vijeća da odbije zahtjev odbrane stoga se zasnivala na drugačijem osnovu, odnosno, na zaključku Vijeća da s obzirom na to da se od dotičnih svjedoka očekuje da na suđenju svjedoče za optužbu, odbrana može izvesti tražene informacije putem unakrsnog ispitivanja.[18] Precizna analiza ovog pitanja od strane Pretresnog vijeća nije, međutim, sasvim jasna. U svojoj prvoj odluci po zahtjevu odbrane, Pretresno vijeće je kao razlog za odbijanje zahtjeva navelo to da odbrana "nije specificirala koji bi se aspekti morali proći tokom razgovora sa svakim od tri svjedoka koje ne bi bilo moguće na odgovarajući način pokriti tokom unakrsnog ispitivanja."[19] Drugim riječima, Pretresno vijeće je, po svemu sudeći, zaključilo da odbrana ničim nije obrazložila svoj zahtjev da obavi razgovor sa svjedocima prije početka suđenja, izuzev želje da se pripremi za unakrsno ispitivanje tih svjedoka.[20]

  12. Premda je pripremanje unakrsnog ispitivanja nesumnjivo sastavni dio ukupnih priprema za suđenje, ono samo po sebi ne predstavlja dovoljan osnov za izdavanje naloga subpoena. Budući da se radi o mehanizmu sudske prinude, koji je potkrijepljen prijetnjom i ovlaštenjem za izricanje krivičnih sankcija u slučaju neizvršenja, nalog subpoena jeste sredstvo koje se ne smije olako koristiti. Iako Pretresno vijeće bez oklijevanja treba koristiti ovaj instrument kada je to neophodno radi pribavljanja informacija koje su bitne za predmet i da se osigura da optuženi raspolaže dovoljnim sredstvima za prikupljanje informacija neophodnih za djelotvornu odbranu, Vijeće mora voditi računa o tome da nalozi subpoena ne postanu mehanizam koji se rutinski koristi kao dio procesne taktike. U slučajevima kada se očekuje da će informacije koje odbrana prije suđenja traži od svjedoka suprotne strane ionako biti predočene na suđenju tokom direktnog ispitivanja svjedoka, nema potrebe za izdavanjem naloga subpoena. Dotične informacije će biti predočene kako Sudu tako i odbrani, pri čemu će ova potonja biti u mogućnosti da provjeri istinitost, tačnost i vjerodostojnost tih informacija putem unakrsnog ispitivanja. Prilikom razmatranja zahtjeva za izdavanje naloga subpoena, Pretresno vijeće je stoga ovlašteno da uzme u obzir činjenicu da svjedok za kojeg neka strana traži izdavanje naloga subpoena već ima zakazano svjedočenje tokom suđenja, te da takav zahtjev odbije ako je njegov isključivi razlog priprema za djelotvornije unakrsno ispitivanje. Nalog subpoena podrazumijeva korištenje sudskih ovlaštenja prinude, te se, kao takav, mora koristiti onda kada služi sveukupnim interesima krivičnog postupka, a ne samo kada naprosto olakšava stranama u postupku izvođenje određenih zadataka u vođenju spora. Da je analiza Pretresnog vijeća bila ovakva, odbijanje da se izda nalog subpoena bilo bi ispravno.

  13. Pretresno vijeće je, međutim, u svojoj odluci po zahtjevu odbrane za preispitivanje primijenilo nešto drugačiju analizu. Pretresno vijeće je u toj odluci, potvrdivši da je odbrana sada iznijela dodatne detaljne informacije u prilog svom zahtjevu, ipak izjavilo da neće izdati naloge subpoena za svjedoke koji "koji inače svi trebaju svjedočiti viva voce i biti unakrsno ispitani na suđenju."[21] Za razliku od svoje ranije odluke, Pretresno vijeće nije ispitivalo da li zahtjev odbrane za izdavanje naloga subpoena prevazilazi okvire pitanja o kojima trebaju svjedočiti svjedoci optužbe. Naime, ono je zaključilo da je sama činjenica da će svjedoci biti na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja dovoljna da se odbije zahtjev za izdavanje naloga subpoena. Takav zaključak je pogrešan.

  14. Kada jedna od strana u postupku uvrsti na spisak svjedoka osobu od koje očekuje da će za nju svjedočiti u vezi s određenim pitanjima, iz toga ne mora nužno proizlaziti da taj svjedok neće imati informacija od značaja za suprotnu stranu o drugim pitanjima u vezi s tim predmetom. Suprotna strana može legitimno očekivati da joj se omogući obavljanje razgovora s takvim svjedokom kako bi pribavila ove informacije i tako bolje pripremila dokaze svog klijenta. Lišiti stranu koja ima takvo očekivanje mogućnosti da to obavi značilo bi dati nepravičnu prednost suprotnoj strani, koja bi tada mogla blokirati mogućnost da njezini oponenti obave razgovor s ključnim svjedocima time što bi jednostavno uvrstila te svjedoke na svoj spisak svjedoka.

  15. Štaviše, strana koja je dotičnog svjedoka uvrstila na svoj spisak svjedoka može naknadno odlučiti da uopšte ne pozove tog svjedoka. Iako druga strana može, kao što to u ovom predmetu čini odbrana, nakon toga podnijeti zahtjev Pretresnom vijeću za izdavanje naloga subpoena u svrhu pribavljanja informacija od svjedoka, ta strana bi izgubila dragocjeno vrijeme na pribavljanje tih informacija i na kraju bi se mogla nepravično naći u nepovoljnijem položaju u odnosu na pripremanje predmeta.

  16. Takođe se čini da je Pretresno vijeće previdjelo činjenicu da tokom unakrsnog ispitivanja, strana koja vodi takvo ispitivanje može navesti svjedoka da pruži dokaze koji prevazilaze okvire predmeta glavnog iskaza i iznese stvari koje utiču na kredibilitet svjedoka, pod uslovom da "taj svjedok može dati iskaz koji je relevantan za tezu strane koja vrši unakrsno ispitivanje."[22] S obzirom na to da tokom unakrsnog ispitivanja odbrana može od svjedoka optužbe tražiti da iznese informacije koje su relevantne za njezinu tezu i koje prevazilaze obim direktnog ispitivanja od strane optužbe, odbrana može imati legitimnu potrebu da obavi razgovor s tim svjedokom prije suđenja radi odgovarajućeg pripremanja svoje teze.

  17. U takvim okolnostima, Pretresno vijeće je pogriješilo kada je odbilo zahtjev odbrane za izdavanje naloga subpoena za tri svjedoka optužbe isključivo na osnovu činjenice da će odbrana imati mogućnost da unakrsno ispita te svjedoke. Pretresno vijeće je trebalo ispitati da li je odbrana iznijela razloge zbog kojih je potrebno da obavi razgovor s tim svjedocima koji prevazilaze potrebu za pripremanje što djelotvornijeg unakrsnog ispitivanja. Budući da taj uslov iziskuje utvrđivanje činjenica koje je s pravom prepušteno Pretresnom vijeću, Žalbeno vijeće se neće na ovom mjestu samo upuštati u takvu analizu.[23] Pretresno vijeće se upućuje da ponovno razmotri zahtjev odbrane u svjetlu principa postavljenih u ovoj odluci. Ukoliko se na osnovu te analize pojavi potreba da odbrana obavi razgovor sa dotičnim svjedocima, kako je gore navedeno, naloge subpoena treba izdati.

Dispozitiv

Žalba se djelimično usvaja. "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena" koju je 16. februara 2004. donijelo Pretresno vijeće ovim se ukida. Stvar se vraća Pretresnom vijeću koje se upućuje da je ponovno razmotri u svjetlu ove odluke i da izda naloge subpoena ako nakon ponovnog ispitivanja utvrdi da je potrebno da se obavi razgovor s dotičnim svjedocima. Sudija Weinberg de Roca izražava suprotno mišljenje u odnosu na ovaj dispozitiv i smatra da žalbu treba odbiti.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

Dana 21. juna 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Theodor Meron,
predsjedavajući

Sudija Mohamed Shahabuddeen prilaže izjavu.
Sudija Inés Mónica Weinberg de Roca prilaže suprotno mišljenje.

[pečat Međunarodnog suda]


IZJAVA SUDIJE SHAHABUDDEENA

  1. Nakon što mi je ukazana čast da pročitam radnu verziju suprotnog mišljenja sudije Weinberg de Roca, smatram za svoju obavezu da objasnim zbog čega podržavam današnju odluku, premda je ona u suprotnosti sa mojim stavom iznijetim u paragrafima 20-44 suprotnog mišljenja koje sam dao u predmetu Krstić.[24] Razlog jeste u tome što smatram da treba slijediti stav većine u tom predmetu sve dok je isti na snazi; to objašnjava i stav koji sam iznio u predmetu Mrkšić.[25] Međutim, izuzev tog razloga, ne nalazim nijedan razlog zbog kojeg bih preispitao stavove koje sam iznio u suprotnom mišljenju u predmetu Krstić.

  2. Usporedbe radi, moglo bi se ukazati na stav optužbe. Koliko god velika da su ovlaštenja koje optužba ima na osnovu članova 16(1) i 18(2) Statuta i pravila 39 Pravilnika o postupku i dokazima, Žalbeno vijeće je u paragrafu 15 svoje odluke u predmetu Mrkšić utvrdilo da "ako neko, iz bilo kog razloga, odbija da razgovara, optužba ne može da ga primora da dođe na razgovor ili da odgovara na njena pitanja." Dakle, potencijalni svjedok može odbiti da se odazove pozivu Tužilaštva na razgovor. Pitanje je da li u tom slučaju vijeće može nastupiti kako bi primoralo svjedoka da se odazove pozivu na razgovor i da odgovara na pitanja - bez obzira na to koja od strana u postupku traži razgovor.

  3. Pravilo 54 Pravilnika o postupku i dokazima ovlašćuje sudije i pretresna vijeća da mogu "izdavati naloge, sudske pozive, subpoene, naloge za hapšenje i dovođenje i druge naloge koji su potrebni za vršenje istrage ili pripremu i vođenje suđenja." Ta ovlašćenja su široka; ali, bez obzira na njihov obim, treba ih tumačiti i primjenjivati u skladu s principima poznatim narodima u međunarodnoj zajednici. Nemam utisak da principi poznati narodima u međunarodnoj zajednici dopuštaju sudovima da izdaju naloge subpoena potencijalnim svjedocima da u određeno vrijeme dođu na određeno mjesto radi razgovora sa stranom u nekom krivičnom postupku, a još manje u slučajevima kao što je ovaj, u kojima se on odbio odazvati pozivu na razgovor; nije poznat slučaj iz prakse nacionalnih sudova u kojem je sud postupio na način koji se navodi u predmetu Krstić. Osoba s kojom je na taj način obavljen razgovor možda nikada ne bi mogla biti pozvana pred sud; međutim, takva osoba bi podlijegala krivičnim sankcijama na osnovu naloga subpoena za razgovor sa stranom u postupku izvan sudnice.

  4. Postoji javni interes da se zaštiti pravo određene osobe na privatnost kao i javni interes da se obezbijede informacije koje su potrebne za krivično suđenje. Ova dva interesa moraju biti izbalansirana. Ovim se sugeriše da se to balansiranje izvrši tako što će se povući granica čije bi prelaženje dovelo do ugrožavanja privatnosti neke osobe samo onda kada postoji suprotstavljena i utvrđena pravna obaveza, kao što je obaveza određene osobe da svjedoči prije postupku koji se vodi pred sudskim službenikom.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

/potpis na originalu/
Mohamed Shahabuddeen

Dana 21. juna 2004.
U Haagu,
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]


SUPROTNO MIŠLJENJE SUDIJE WEINBERG DE ROCA

  1. Uz dužno poštovanje izražavam protivljenje odluci Žalbenog vijeća u ovoj stvari. Smatram da je većina pogrešno protumačila razloge zbog kojih je Pretresno vijeće odbilo zahtjev odbrane za izdavanje naloga subpoena.

  2. Većina stoji na stanovištu da je Pretresno vijeće odbilo zahtjev odbrane isključivo zbog toga što će dotični svjedoci stajati na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja. Međutim i iz odluke od 16. februara 2004.[26] i iz odluke od 2. aprila 2004.[27] jasno proizlazi da Pretresno vijeće nije stalo na stanovište da je samo ta činjenica dovoljan osnov za odbijanje zahtjeva da izda naloge subpoena. Doista, Pretresno vijeće je ispravno uvažilo mogućnost da jedna strana zatraži da obavi razgovor sa svjedokom suprotne strane.[28] Međutim, Pretresno vijeće je naglasilo potrebu da se iskaže "potreban oprez" u primjeni mehanizama prinude kao što su nalozi subpoena.[29]

  3. U skladu s tim, Pretresno vijeće je zahtijevalo da se pokaže da su traženi nalozi subpoena nužni radi otkrivanja informacija "koje ne bi bilo moguće na odgovarajući način pokriti tokom unakrsnog ispitivanja."[30] Nakon što je ispravno primijenilo ovaj viši standard, Pretresno vijeće i dalje nije uvjereno da je ova mjera potrebna: "Pretresno vijeće se nije uvjerilo da bi trebalo izdati naloge subpoena za tri predložena svjedoka..."[31]

  4. Žalbeno vijeće je izričito uvažilo značaj balansiranja prava svjedoka na privatnost u odnosu na obavezu Međunarodnog suda da prilikom presuđivanja postupa temeljito, i to posebno u odlukama u predmetima Mrkšić[32] i Blaškić.[33] Iz tog razloga bili smo obazrivi u primjeni prinudnih mehanizama naloga subpoena, budući da oni podrazumijevaju prijetnju krivičnim sankcijama. Dalje smo utvrdili da je "potrebna posebna obazrivost u slučajevima kada optužba traži da obavi razgovor sa svjedokom koji je to odbio", kao što je to ovdje slučaj.[34] Prinuditi na razgovor prije početka suđenja svjedoka koji to ne želi, a u odsustvu jasnih dokaza da je takva mjera neophodna za pravično presuđivanje u predmetu, doista bi dovelo do teškog narušavanja privatnosti.

  5. Pretresno vijeće je u tom pogledu pokazalo potrebnu obazrivost, tražeći veće pokazivanje neophodnosti od strane odbrane kako bi se očuvalo značajno pravo svjedoka na privatnost. U skladu s tim, smatram da je Pretresno vijeće primijenilo ispravan standard i da stoga nije pogriješilo kada je odbilo zahtjev odbrane za izdavanje naloga subpoena dotičnim svjedocima. Uz dužno poštovanje prema stavu većine, ja bih odbila žalbu odbrane.

  /potpis na originalu/
  sudija Inés Mónica Weinberg de Roca
Dana 21. juna 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  


[1] Povjerljivi "Zahtjev za izdavanje naloga subpoena" od 29. decembra 2003.

[2] "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", predmet br. IT-01-48-PT, 16. februar 2004.

[3] Povjerljivi "Zahtjev za preispitivanje odluke ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe" od 24. februara 2004.

[4] "Odluka po zahtjevu za preispitivanje ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe", predmet br. IT-01-48-PT, 2. april 2004.

[5] Ibid.

[6] Djelimično povjerljiva "Žalba odbrane u vezi s izdavanjem naloga subpoena" od 13. aprila 2004.

[7] "Odgovor optužbe na žalbu odbrane u vezi s izdavanjem naloga subpoena" od 23. aprila 2004.

[8] Pravilo 54 Pravilnika o postupku i dokazima.

[9] Tužilac protiv Krstića, predmet br. IT-98-33-A, "Odluka po molbi da se izdaju subpoene", 1. juli 2003., par. 10.

[10] Ibid.

[11] Ibid., par. 11.

[12] Vidi Tužilac protiv Brđanina i Talića, predmet br. IT-99-36-AR73.9, "Odluka po interlokutornoj žalbi", 11. decembar 2002., par. 31.

[13] Ibid.

[14] Krstić, predmet br. IT-98-33-A, "Odluka po molbi da se izdaju subpoene", par. 10-12; Brđanin i Talić, predmet br. IT-99-36-AR73.9, "Odluka po interlokutornoj žalbi", par. 48-50.

[15] Vidi npr.,Brđanin i Talić, predmet br. IT-99-36-AR73.9, "Odluka po interlokutornoj žalbi", par. 46 (prilikom odlučivanja da li treba izdati nalog subpoena, Pretresno vijeće mora uzeti u obzir ne samo interese strana u postupku nego i sveobuhvatne interese pravde i druge javne interese).

[16] "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", predmet br. IT-01-48-PT, str. 3; "Odluka po zahtjevu za preispitivanjeodluke, ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe", predmet br. IT-01-48-PT, str. 3.

[17] "Odluka po zahtjevu za preispitivanje odluke, ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe", predmet br. IT-01-48-PT, str. 3 i fusnota 7.

[18] "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", predmet br. IT-01-48-PT, str. 3; "Odluka po zahtjevu za preispitivanje odluke ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe", str. 3.

[19] "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", predmet br. IT-01-48-PT, str. 3.

[20] Ovakvo tumačenje podrazumijeva da je Pretresno vijeće zaključilo, na osnovu argumenata odbrane kojima se potkrepljuje zahtjev za izdavanje naloga subpoena, da namjerava ograničiti unakrsno ispitivanje svjedoka na pitanje obima direktnog ispitivanja od strane optužbe. Naravno, kako je dolje objašnjeno, pravilo 90(H)(i) Pravilnika o postupku i dokazima dopušta da obim unakrsnog ispitvanja bude širi. Odluka Pretresnog vijeća stoga možda pati od još nekih slabosti, o čemu će biti riječi u paragrafu 14, infra.

[21] "Odluka po zahtjevu za preispitivanje odluke ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe", predmet br. IT-01-48-PT, str. 3.

[22] Pravilo 90(H)(i) Pravilnika o postupku i dokazima.

[23] Vidi Brđanin i Talić, predmet br. IT-99-36-AR73.9, "Odluka po interlokutornoj žalbi", par. 54.

[24] Predmet br. IT-98-33-A, 1. juli 2003.

[25] Predmet br. IT-95-13/1-AR73, 30. juli 2003.

[26] Tužilac protiv Sefera Halilovića, povjerljiva "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", 16. februar 2004.

[27] Tužilac protiv Sefera Halilovića, povjerljiva "Odluka po zahtjevu za preispitivanje odluke ili, alternativno, za potvrdu radi ulaganja žalbe", 2. april 2004.

[28] Ibid., str. 2.

[29] Ibid.

[30] Tužilac protiv Sefera Halilovića, povjerljiva "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", 16. februar 2004., str 3.

[31] Ibid., str. 3.

[32] Tužilac protiv Mrkšića, "Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane o komuniciranju s potencijalnim svjedocima suprotne strane", 30. juli 2003.

[33] Tužilac protiv Blaškića, povjerljiva i ex parte "Odluku po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga subpoena", 26. novembar 2003.

[34] Ibid.