PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Wolfgang Schomburg, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Florence Mumba
sudija Mehmet Güney
sudija Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 13. oktobra 2003.

TUŽILAC
protiv
Darija KORDIĆA i Marija ČERKEZA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana u predmetu Kordić i Čerkez:
g. Mitko Naumovski, g. Turner T Smith mlađi i g. Stephen M Sayers za Darija Kordića
g. Božidar Kovačić i g. Goran Mikuličić za Marija Čerkeza

Odbrana u predmetu Hadžihasanovića i drugih:
gđa Edina Rešidović i g. Stéphane Bourgon za Envera Hadžihasanovića
g. Fahrudin Ibrišimović i g. Rodney Dixon za Amira Kuburu

Proceduralni kontekst

1. Dana 6. septembra 2001,[1] branioci Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića (preminulog) i Amira Kubure (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) su podnijeli "Združeni zahtjev Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure za pristup svim povjerljivim materijalima - transkriptima i dokaznim predmetima iz predmeta Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza (predmet br. IT-95-14/2-T)". Dana 25. septembra 2001., predsjednik Suda izdao je "Ordonnance du Président relative ŕ la Requęte conjointe de la Défense dans de l'Affaire Le Procureur c/Hadžihasanović et consorts aux fins d'autoriser l'accčs ŕ des pičces confidentielles de l'affaire le Procureur c/Kupreskić et consorts" /"Nalog predsjednika po združenom zahtjevu odbrane u predmetu Tužilac protiv Hadžihasanovića i ostalih da im se dozvoli pristup povjerljivim materijalima iz predmeta Tužilac protiv Kupreškića i ostalih"/, kojim je odbio Zahtjev. Dana 29. oktobra 2001.[2] , predsjednik Suda je izdao "Nalog predsjednika po združenom zahtjevu odbrane u predmetu Tužilac protiv Hadžihasanovića i ostalih da im se dozvoli pristup povjerljivim materijalima iz predmeta Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza", kojim je odgodio izvršenje odluke po Zahtjevu u vezi s povjerljivim materijalima iz predmeta Kordić i Čerkez dok Žalbeno vijeće ne riješi Hadžihasanovićev Zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe na Nalog predsjednika Suda od 25. septembra 2001.

2. Dana 23. aprila 2002., Žalbeno vijeće je donijelo "Odluku po žalbi na odbijanje zahtjeva da se odobri pristup povjerljivim materijalima iz drugog predmeta", u kojoj je zaključilo da je predsjednik Suda pogrešno primijenio pravo kada je odbio da odobri pristup traženim materijalima. Žalbeno vijeće je vratilo predmet predsjedniku Suda da on odobri pristup traženim materijalima i odredi eventualne zaštitne mere.

3. Dana 28. maja 2002., predsjednik Suda je izdao "Nalog predsjednika po zahtjevu odbrane da se odobri pristup povjerljivim materijalima iz predmeta Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza," gdje je naveo da će, kada se konstituira Žalbeno vijeće koje će postupati u predmetu Kordić i Čerkez, to Vijeće biti nadležno za rješavanje po zahtjevima za izmjenu zaštitnih mjera, čak i onda kada je Zahtjev podnesen prije izmjena i dopuna pravila 75(D) usvojenih 28. decembra 2001. Predsjednik Suda pozvao je sekretara Suda da Zahtjev proslijedi Žalbenom vijeću koje postupa u predmetu Kordić i Čerkez.

4. Dana 12. jula 2002., optužba je dostavila "Odgovor optužbe na zahtjev Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure za pristup svim povjerljivim materijalima – transkriptima i dokaznim predmetima iz predmeta Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza (predmet br. IT-95-14/2-T) i zahtjev za produženje roka"[3] u kojem je zatražila produženje roka. Dana 18. jula, odbrana je dostavila "Odgovor odbrane na podnesak optužbe od 12. jula 2002.", u kojem je iznijela prigovor na zahtjev optužbe za produženje roka zbog toga što je neblagovremeno podnesen, ali je zatražila da se, ukoliko se taj zahtjev odobri, odbrani odobri da uloži repliku na taj odgovor.[4] Dana 29. jula 2002., odbrana je dostavila "Zajedničku repliku odbrane na odgovor optužbe od 12. jula 2002."

5. Dana 23. januara 2003., Žalbeno vijeće je donijelo "Odluku po zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Kordić i Čerkez" (dalje u tekstu: Prvobitna odluka), u kojoj je zaključilo da su podnosioci zahtjeva (a) naveli opšti karakter traženih materijala i (b) ukazali na legitimnu forenzičku svrhu takvog pristupa.[5] Žalbeno vijeće je takođe izdalo sljedeće naloge:[6]

(a) optužba i odbrana u predmetu Kordić i Čerkez moraju tražiti saglasnost davaoca informacija prije nego što podnosiocima zahtjeva objelodane materijale koji nisu namijenjeni javnosti, koji potpadaju pod pravilo 70(C), a ukoliko dobiju tu saglasnost, moraju podnosiocima zahtjeva dostaviti materijal u neredigovanom obliku ili u roku od 14 dana podnijeti zahtjev za njegovo redigovanje;

(b) ukoliko bilo koja od strana u predmetu Kordić i Čerkez podnese zahtjev za dodatne zaštitne mjere u roku od 14 dana, Sekretarijat će podnosiocima zahtjeva odobriti pristup svim javnim dokumentima i dokumentima koji nisu namijenjeni javnosti, materijalima i dokaznim predmetima iz predmeta Kordić i Čerkez, uključujući postpretresne podneske koji nisu namijenjeni javnosti, žalbene podneske i prijedloge u skladu sa pravilom 115 koji su podneseni u žalbenom postupku u predmetu Kordić i Čerkez do dana donošenja ove odluke;

(c) na materijale kojima je omogućen pristup primjenjuju se iste zaštitne mjere koje je Pretresno vijeće već odredilo;

(d) podnosioci zahtjeva, njihovi pravni zastupnici i svi službenici kojima su date upute ili ovlaštenja od strane pravnih zastupnika za pristup povjerljivom materijalu u ovom predmetu ne smiju:

(i) objelodanjivati trećim stranama imena svjedoka, lokacije na kojima se oni nalaze, kopije izjava svjedoka, sadržaj izjava svjedoka, transkripte svjedočenja i njihov sadržaj, niti bilo kakvu informaciju koja bi omogućila da svjedoci budu identifikovani i kojom bi se narušila povjerljivost zaštitnih mjera koje su već na snazi, osim ako je to apsolutno neophodno za pripremu izvođenja dokaza podnosilaca zahtjeva, i to uvijek uz odobrenje Žalbenog vijeća;

(ii) objelodanjivati trećim stranama nikakav dokumentarni ni drugi dokazni materijal niti bilo kakvu pismenu izjavu svjedoka niti sadržaj, u cjelini ili djelimično, bilo kojeg dokaza koji nije namijenjen javnosti, izjave ili prijašnjeg svjedočenja; ni

(iii) kontaktirati nijednog svjedoka u predmetu Kordić & Čerkez čiji identitet podliježe zaštitnim mjerama a da prethodno ne uvjeri Žalbeno vijeće da svjedok može na konkretan način suštinski pomoći pri izvođenju dokaza podnosilaca zahtjeva a da im takva pomoć nije na neki drugi razuman način dostupna. Ukoliko Žalbeno vijeće odobri takav kontakt, optužba ima pravo da bude prisutna tokom svakog eventualnog kontakta ili razgovora, ukoliko svjedok zatraži njeno prisustvo;

(e) ukoliko se, u svrhu pripreme izvođenja dokaza podnosilaca zahtjeva, povjerljivi materijal objelodani trećim stranama - pod uslovom da se ispune uslovi navedeni u paragrafu (i) - svaka osoba kojoj je objelodanjen povjerljivi materijal u ovom predmetu biće obaviještena o tome da ne smije da umnožava, reproducira ili objavljuje, u cijelosti ili djelimično, nijednu informaciju koja nije namijenjena javnosti ili da je objelodani bilo kojoj drugoj osobi, a ako nekoj osobi dostavi takvu informaciju, ta osoba je mora vratiti podnosiocima zahtjeva ili njihovom braniocu čim joj više ne bude potrebna za pripremu izvođenja dokaza;

(f) u smislu gornjih paragrafa, u treće strane ne spadaju: (i) podnosioci zahtjeva, (ii) osobe koje sekretar Suda ovlasti da pomažu braniocima podnosilaca zahtjeva, (iii) osoblje Međunarodnog suda, uključujući osoblje Tužilaštva.

6. Dana 28. januara 2003., Čerkez je dostavio "Obavijest Marija Čerkeza u vezi s Odlukom Žalbenog vijeća po zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure za pristup povjerljivim propratnim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Kordić i Čerkez", u kojoj je naveo da on ne treba tražiti saglasnost svjedoka ili tijela iz pravila 70(C) da bi se podnosiocima zahtjeva omogućio pristup dotičnim materijalima, te naveo da neće podnositi zahtjev za dodatne zaštitne mjere u vezi s tim materijalima.

7. Dana 6. februara, Kordić je tražio dodatne zaštitne mjere u vezi s nekim materijalima.[7] Dana 10. februara, viši sudski savjetnik Žalbenog vijeća uputio je stranama u ovom postupku dopis kojim je pozvao Kordića da iznese daljnje argumente u vezi sa zaštitnim mjerama koje traži. Dana 14. februara, Kordić je odgovorio na taj dopis. Dana 20. februara, podnosioci zahtjeva su dostavili zajednički odgovor na Kordićev zahtjev.[8]

8. Dana 6. februara, optužba je podnijela "Zahtjev optužbe za dodatne zaštitne mjere, pojašnjenje i produženje roka u vezi s Odlukom o pristupu od 23. januara 2003." (dalje u tekstu: Zahtjev optužbe), u kojem se traži, kako se navodi – "pojašnjenje", u vezi s jednim brojem pitanja i zaštitnih mjera. Dana 17. februara, Kordić je dostavio odgovor na Zahtjev optužbe.[9] Dana 20. februara, podnosioci zahtjeva dostavili su zajednički odgovor na Zahtjev optužbe i Kordićev zahtjev.[10]

Predmet zahtjeva optužbe

9. Optužba je zatražila sljedeća pravna sredstva:[11]

• odgodu izvršenja Prvobitne odluke do daljnjeg naloga;

• pojašnjenje da li su Prvobitnom odlukom obuhvaćeni pretpretresni i pretresni podnesci, te ex parte podnesci na pretresu i u žalbenom postupku;

• nalog kojim će se utvrditi da je na Sekretarijatu, a ne na optužbi, da podnosiocima zahtjeva omogući pristup materijalima iz pravila 70(C);

• nalog kojim će se odrediti iste one zaštitne mjere koje su navedene u Nalogu o pristupu u predmetu Ljubičić za materijal koji se objelodanjuje;[12]

• nalog da svjedoke mora kontaktirati Služba za žrtve i svjedoke, a ne optužba ni odbrana;

• nalog da je Sekretarijat, a ne optužba, odogovoran za sva neophodna redigovanja materijala koji se objelodanjuju podnosiocima zahtjeva;

• pojašnjenje procedure koja bi se primjenjivala u slučaju da povjerljivi svjedoci iz jednog predmeta ne pristanu na objelodanjivanje materijala u drugom predmetu;

• mogućnost da se dostave daljnji podnesci u vezi s vremenom koje je potrebno za postupanje po Odluci Vijeća;

10. Čini se da zahtjev optužbe za "pojašnjenje" u vezi s jednim brojem naloga iz Prvobitne odluke u stvari predstavlja zahtjev za preispitivanje. U slučajevima kada se traži preispitivanje, a ne pojašnjenje, postupaće se shodno tome.[13]

11. Optužba u Zahtjevu takođe traži dozvolu da za dvije stranice prekorači ograničenje predviđeno Uputstvom o dužini podnesaka i zahtjeva (IT/184 Rev 1) "u svjetlu značajnih pitanje koja treba pojasniti."[14] Ni Kordić ni podnosioci zahtjeva nisu istakli nikakav prigovor na prekoračenje broja stranica. Žalbeno vijeće prihvata da pitanja koja optužba treba obraditi u Zahtjevu predstavlja valjani razlog.

12. Pored toga, s obzirom na nemogućnost da ispoštuje rok koji je postavilo Žalbeno vijeće u ovom predmetu, optužba traži dozvolu za produženje roka kako bi postupila po Prvobitnoj odluci. Kordić nije istakao prigovor na odgodu izvršenja odluke ni na odobrenje za produženje roka. Podnosioci zahtjeva su sa svoje strane iznijeli prigovor da optužba nije ispoštovala Odluku Žalbenog vijeća i da nije pokazala nikakav osnov za odgodu izvršenja Odluke.[15]

13. Prvobitnom odlukom utvrđeno je da i jedna i druga strana u predmetu Kordić i Čerkez mogu tražiti dodatne zaštitne mjere u roku od 14 dana. Optužba i Kordić su to učinili u navedenom vremenskom okviru. U onoj mjeri u kojoj bi nalaganje optužbi da odmah ispoštuje Prvobitnu odluku Žalbenog vijeća ili odbijanje odgode izvršenja ove Odluke učinilo ovaj zahtjev za zaštitne mjere bespredmetnim, dozvola za produženje roka mora se dati dok se ne razriješi pitanje zaštitnih mjera. To će sa svoje strane ovisiti o vremenu koje će, po procjeni optužbe, njoj biti potrebno da ispoštuje Odluku Žalbenog vijeća koja se "pojašnjava" ovom Odlukom. S obzirom na brojna pitanja sa kojima će optužba morati da se pozabavi kako bi ispoštovala ovu Odluku i uzimajući u obzir činjenicu da je optužba morala da počne da postupa po Prvobitnoj odluci u onoj mjeri u kojoj to ne iziskuje nikakvo "pojašnjenje", Žalbeno vijeće će naložiti optužbi da u roku od 14 dana postupi po ovoj odluci kao i po Prvobitnoj odluci, u onoj mjeri u kojoj ona bude izmijenjena i dopunjena ili pojašnjena ovom Odlukom.

14. Optužba dalje traži pojašnjenje u vezi s opsegom prvobitnog naloga. Prvobitna odluka ograničava se na materijale za koje su podnosioci zahtjeva tražili da im se stave na raspolaganje. Optužba navodi da, s obzirom na to da podnosioci zahtjeva nisu izričito pomenuli pretpretresne i pretresne podneske, ti podnesci nisu obuhvaćeni prvobitnim zahtjevom za "svim povjerljivim materijalima" i "dokumentima koji nisu namijenjeni jaavnosti", te da podnosiocima zahtjeva ne bi trebalo odobriti pristup tim materijalima.[16] Preporučljivo je da strana u postupku precizno navede materijale za koje traži pristup, a u prvobitnom zahtjevu nije izričito zatražen pristup ni pretpretresnim ni pretresnim povjerljivim podnescima. Sada je jasno stavljeno do znanja da je namjera bila da se obuhvate i ti materijali.[17] S obzirom na to da je legitimna forenzička svrha tih materijala ista, a i da bi se izbjeglo podnošenje daljnjih zahtjeva, zahtjev podnosioca zahtjeva za pristup povjerljivim materijalima na osnovu pravila 70 tumačiće se kao da obuhvata zahtjev za pristup svim povjerljivim materijalima uključujući pretpretresne i pretresne podneske.[18]

15. Prvobitni nalog nije, međutim, obuhvatao podneske ex parte. Premda su podnesci ex parte povjerljivi materijali koji mogu biti obuhvaćeni zahtjevom za "svim povjerljivim materijalima" prema pravilu 70, njih treba razlikovati od drugih povjerljivih materijala s obzirom na njihov specifičan karakter dokumenata sačinjenih na povjerljivoj osnovi između jedne strane i Pretresnog vijeća. U slučajevima kada postoji valjan razlog da strani u postupku nije odobren i dalje se ne odobrava pristup konkretnim podnescima, trećim stranama a fortiori se ne može odobriti pristup traženim materijalima.[19]

16. Žalbeno vijeće prihvata argument optužbe da je na Sekretarijatu, koji je zvanični čuvar sudskog arhiva, da stavi na raspolaganje materijale za koje je strani u postupku odobren pristup, te da to ne može činiti bilo koja od strana u postupku[20] i prima na znanje saglasnost podnosilaca zahtjeva po tom pitanju.[21]

17. Prvobitnom odlukom predviđa se da bilo koja od strana u postupku u predmetu Kordić i Čerkez može zatražiti dodatne zaštitne mjere u vezi s materijalom za koji je odobren pristup. Optužba sada traži da se u ovom predmetu odobre iste zaštitne mjere kao i one koje su određene u Nalogu o pristupu u predmetu Ljubičić. [22] Optužba tvrdi da je "zaštita tih istih svjedoka podjednako prijeka potreba" u ovom predmetu, kao što je bio slučaj kada je riječ o zahtjevu za pristup ovim materijalima u predmetu Ljubičić. [23]

18. Nužnost određivanja zaštitnih mjera i karakter mjera koje se nalažu ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta. Zaštitne mjere koje su možda potrebne u jednom predmetu ne moraju nužno biti potrebne u drugom, iako povezanom, različitom predmetu. U ovom slučaju, optužba tvrdi da:[24] (i) nema razloga da se pravi razlika između zaštitnih mjera koje su bile tražene u predmetu Ljubičić i onih koje traže podnosioci zahtjeva; (ii) važno je da se osigura da se zaštitne mjere za svjedoke u predmetu Kordić i Čerkez dosljedno primjenjuju u svim postupcima; (iii) pristup treba odobriti podjednako Ljubičiću kao i ovim podnosiocima zahtjeva; i (iv) ne bi trebalo dozvoliti da pitanja resursa odnesu prevagu u odnosu na prioritet koji se daje zaštiti svjedoka. Navedena pitanja – a posebno pitanje (ii) – su doista relevantna, i pristup tim materijalima biće odobren pod istim uslovima kao i u predmetu Ljubičić. Nakon što pregledaju taj materijal i utvrde da im je potreban u cijelosti ili djelimično u neredigovanom obliku, podnosioci zahtjeva moraju navesti one dijelove materijala za koje tvrde da im mogu pomoći u vođenju odbrane, a koji im inače nisu dostupni i dostaviti podnesak u kojem će opravdati uklanjanje redaktura. Ukoliko se za to ukaže potreba, razmotriće se uvođenje dodatnih zaštitnih mjera.

19. Žalbeno vijeće prihvata argumente strana u postupku o tome da je preporučljivo da Sekretarijat, koji je, za razliku od strana u postupku, zvanični čuvar sudske arhive, izvrši neophodna redigovanja. Međutim, od Sekretarijata se ne može očekivati da vrši redigovanja bez detaljno obrazloženih pismenih podnesaka strana u postupku u vezi s traženim redigovanjima. Stoga se stranama u postupku nalaže da dostave pismene podneske.

20. Žalbeno vijeće se u ovoj fazi neće baviti procedurom koju treba usvojiti u slučajevima kada se davaoci informacija po pravilu 70(C) ne saglase sa objelodanjivanjem materijala u drugom predmetu, s obzirom na to da u ovom slučaju nije nastao takav problem.

21. Konačno, Pretresno vijeće odbacuje tvrdnju optužbe da Služba za žrtve i svjedoke, a ne optužba ili odbrana, treba kontaktirati svjedoke koje su oni pozvali na suđenje. Te svjedoke pozvale su strane u postupku i oni su u mnogim slučajevima imali samo ograničene kontakte sa Službom za žrtve i svjedoke. S obzirom na svoje veze s tim svjedocima, svaka od strana u postupku je u mnogo boljem položaju da kontaktira svjedoke koje je sama pozvala i da utvrdi koje su eventualne bojazni za njihovu sigurnost.

Zahtjev Kordića za dodatne zaštitne mjere

22. Kordić je u svom zahtjevu tražio dodatne zaštitne mjere za šest svjedoka odbrane koje je on pozvao na suđenje. Tokom statusne konferencije održane 7. februara 2003., tadašnji v.d. predžalbenog sudije skrenuo je pažnju Kordićevom braniocu na činjenicu da razlozi koje je on iznio u prilog određivanju daljnjih zaštitnih mjera za te svjedoke sami po sebi ne opravdavaju zaštitne mjere. U svom dopisu od 10. februara, viši sudski savjetnik Žalbenog vijeća skrenuo je pažnju branilaca na činjenicu da eventualna strahovanja samih svjedoka da bi mogli biti dovedeni u opasnost ili izložiti se riziku nisu sami po sebi dovoljni za uspostavljanje stvarne vjerovatnoće da će oni stvarno biti dovedeni u opasnost ili izloženi riziku. Kordić je bio pozvan da iznese daljnje argumente po ovom pitanju. U odgovoru na taj dopis, Kordić je naveo da nema ništa da doda svojim argumentima i da su stavovi zainteresiranih svjedoka tačno navedeni u njegovom prethodnom podnesku. Optužba je usmeno obavijestila Žalbeno vijeće da neće iznositi daljnje argumente po tom pitanju.

23. Žalbeno vijeće nije se uvjerilo da je Kordić pokazao da su dodatne zaštitne mjere za šest svjedoka odbrane opravdane. Kako je Kordiću jasno stavljeno do znanja od strane tadašnjeg v.d. predžalbenog sudije na statusnoj konferenciji, i u dopisu višeg sudskog savjetnika, zaštitne mjere se odobravaju samo onda kada žrtva ili svjedok "mogu biti dovedeni u opasnost ili izloženi riziku". To se uvijek tumačilo potrebom da postoji nešto više od pukog izražavanja bojazni dotične osobe; potreban je određeni objektivni osnov kako bi se pokazala stvarna vjerovatnoća da ta osoba može biti dovedena u opasnost ili izložena riziku.[25] S obzirom na to da Kordić nije pokazao postojanje objektivnog osnova za bojazni šest svjedoka odbrane, nikakve dodatne mjere izuzev onih koje je naložilo Pretresno vijeće nisu opravdane i zahtjev treba odbiti.

Obrazloženje

24. Žalbeno vijeće izdaje sljedeće naloge:

(i) ODOBRAVA se prekoračenje broja stranica koje je zatražila optužba u vezi sa svojim Zahtjevom i prihvata se Zahtjev kao valjano podnesen.

(ii) ODOBRAVA se produženje roka koje traži optužba i ODGAĐA IZVRŠENJE Prvobitne odluke za 14 dana, u kojem periodu optužba treba da kontaktira davaoce informacija iz pravila 70(C). Kada optužba pribavi saglasnost davalaca informacija iz pravila 70(C), dostaviće obavijest o eventualnim uslovima davalaca informacija pod kojima su pristali da se materijali objelodane podnosiocima zahtjeva. Žalbeno vijeće smatra preuranjenim zahtjev optužbe da se daju smjernice u vezi s procedurom koju valja slijediti u slučaju da davalac informacija odbije omogućiti pristup. Daljnji nalozi izdaće se ako se davaoci informacija usprotive davanju pristupa ili ako za to budu postavljali uslove.

(iii) ODOBRAVA zaštitne mjere koje traži optužba i NALAŽE optužbi da u roku od 14 dana od donošenja ove odluke iznese detaljne pisane argumente o tome koja redigovanja materijala koji se treba objelodaniti smatra neophodnim. Ako nakon pregleda materijala podnosioci zahtjeva utvrde da im materijal je potreban, u cjelini ili djelimično, u neredigovanom obliku, moraju navesti one dijelove materijala za koje smatraju da im može pomoći u vođenju odbrane i koji im na drugi način nisu dostupni, te podnijeti zahtjev u kojem trebaju obrazložiti uklanjanje redigovanih dijelova. Nakon toga će se, po potrebi, razmotriti uvođenje dodatnih zaštitnih mjera.

(iv) Pod uslovom da optužba dostavi detaljno obrazložene podneske, NALAŽE Sekretarijatu da podnosiocima zahtjeva odobri pristup gorenavedenom materijalu pod uslovima navedenim u ovoj Odluci i u Prvobitnom nalogu.

(v) Kordić treba kontaktirati davaoce informacija po pravilu 70 (C). Kada pribavi saglasnost davalaca informacija iz pravila 70(C), mora dostaviti obavijest u vezi s eventualnim uslovima pod kojima su se davaoci informacija saglasili da se materijali objelodane podnosiocima zahtjeva.

(vi) Žalbeno vijeće ODBACUJE Kordićev zahtjev za dodatne zaštitne mjere za šest svjedoka odbrane koje je on pozvao na suđenju.

(vi) Žalbeno vijeće ODBACUJE zahtjeve optužbe za "pojašnjenje" u vezi sa nadležnošću za redigovanja po budućim zahtjevima kao preuranjene.[26]

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 13. oktobra 2003.
U Hagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Wolfgang Schomburg,
predsjedavajući

[pečat Međunarodnog suda]

[1] Datum na prvoj stranici zahtjeva je 5. septembar 2001.

[2] Datum na prvoj stranici zahtjeva je 16. oktobar 2001

[3] Dana 19. jula 2002., predžalbeni sudija u ovom predmetu odobrio je zahtjev optužbe za produženje roka, smatrajući odgovor optužbe valjano podnesenim i odobrivši zahtjev odbrane za dozvolu za ulaganje replike na odgovor optužbe (dalje u tekstu: Odluka po zahtjevu za produženje roka).

[4] Vidi Tužilac protiv Kupreškića i drugih, "Odluka po žalbi na odbijanje da se odobri pristup povjerljivim materijalima iz drugog predmeta", 23. april 2002.

[5] Prvobitna odluka, str. 4.

[6] Ibid, str. 4-5.

[7] Zahtjev Darija Kordića i obavijest na osnovu 'Odluke po zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Kordić i Čerkez'" (dalje u tekstu: Kordićev zahtjev).

[8] "Zajednički odgovor odbrane Hadžihasanovića i drugih na zahtjev i obavijest Darija Kordića na osnovu 'Odluke po zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure za pristup povjerljivom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Kordić i Čerkez'" (dalje u tekstu: Odgovor podnosilaca zahtjeva Kordiću), od 23. januara 2003.

[9] "Odgovor Darija Kordića na Zahtjev optužbe za dodatne zaštitne mjere, pojašnjenje i produženje roka u vezi s odlukom o pristupu od 23. januara 2000." (dalje u tekstu: Kordićev odgovor).

[10] "Zajednički odgovor odbrane Hadžihasanovića i drugih na Zahtjev optužbe od 6. februara 2003. za dodatne zaštitne mjere, pojašnjenje i produženje roka u vezi s Odlukom o pristupu od 23. januara 2003." (dalje u tekstu: Odgovor podnosilaca zahtjeva).

[11] Zahtjev, par. 36.

[12] Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, IT-95-14/2-A, Nalog po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima, u predmetu, 19. juli 2002., str. 5-6.

[13] Okolnosti pod kojima Žalbeno vijeće može preispitati neku svoju odluku navedene su u nedavnoj Presudi po žalbi na izrečenu kaznu u predmetu Mucić i drugi (Tužilac protiv Mucića i drugih, IT-96-21-Abis, Presuda po žalbi na izrečenu kaznu, 8. april 2003., par. 49 et seq).

[14] Zahtjev, par. 5.

[15] Odgovor podnosilaca zahtjeva, par. 2-4, 21.

[16] Zahtjev, par. 7.

[17] Odgovor podnosilaca zahtjeva, par. 10.

[18] To je bilo tumačenje Žalbenog vijeća u vezi sa zahtjevima ove vrste u Odluci po "Preliminarnom odgovoru optužbe i zahtjevu za pojašnjenje Odluke po zajedničkom zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure od 24. januara 2003. (dalje u tekstu Odluka u predmetu Blaškić).

[19] U svom Odgovoru, Kordić je naveo da bi se stvorila "anomalija" ako bi optuženi u drugim predmetima dobijali materijale iz njegovog predmeta za koje njemu samom nije odobren pristup. (Kordićev odgovor, par. 2). On dodaje da se ne bi protivio da se takav pristup odobri podnosiocima zahtjeva pod uslovom da se i njemu odobri to isto. (Kordićev odgovor, par. 3).

[20] Zahtjev, par. 13-15.

[21] Odgovor podnosilaca zahtjeva, par. 17-18.

[22] To bi uključivalo: (1) da se kontaktiraju povjerljivi svjedoci i sve relevantne vlade ili entiteti kako bi se utvrdio njihov stav po pitanju odobravanja pristupa podnosiocima zahtjeva; (iii) da materijali koji se odnose na te svjedoke budu redigovani kako bi se izostavile sve informacije koje ukazuju na identitet svjedoka; i (iii) po prijemu materijala u redigovanom obliku, na podnosiocima zahtjeva je da pokažu uvjerljive razloge zbog kojih bi oni imali pravo na pristup tim materijalima u neredigovanom obliku (vidi Zahtjev, par. 36).

[23] Zahtjev, par. 22.

[24] Zahtjev, par. 22.

[25] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, "Povjerljiva odluka po zahtjevu odbrane za zaštitne mjere", 18. novembar 2002. na str. 5; Tužilac protiv Brđanina i Talića, predmet br. IT-99-36-PT, "Odluka po zahtjevu optužbe za zaštitne mjere", 3. juli 2000., par. 26, Tužilac protiv Simića i drugih, predmet br. IT-95-9-T, "Nalog za zaštitne mjere", 4. decembar 2001, str. 2; "Povjerljivi nalog za zaštitne mjere", 24. juni 2002, str. 3; Tužilac protiv Miloševića, IT-02-54-T, "Prva odluka po zahtevu optužbe za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002, par. 4;"Odluka po zahtevu tužioca za izricanje zaštitnih mera za svedoke za suđenje (Bosna)", 30. juli 2002., par. 11.

[26] Žalbeno vijeće je u Odluci u predmetu Blaškić na sličan način odbilo da "utvrdi praksu koja bi važila za sve predmete", par. 29.