PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Wolfgang Schomburg, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba
sudija Mehmet GŁney
sudija Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 19. aprila 2004.

TUŽILAC
protiv
Darija KORDIĆA i Marija ČERKEZA


ODLUKA PO ZAHTJEVU DARIJA KORDIĆA ZA PRIVREMENO PUŠTANJE NA SLOBODU

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
gđa Helen Brady

Odbrana:
g. Mitko Naumovski, g. Turner T. Smith i g. Stephen M. Sayers za Darija Kordića
g. Božidar Kovačić i g. Goran Mikulić za Marija Čerkeza

I. Proceduralni kontekst

1. Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po "Zahtjevu Darija Kordića za privremeno puštanje na slobodu iz humanih razloga " od 2. aprila 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je, na osnovu pravila 65(I) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik), podnio branilac Darija Kordića (dalje u tekstu: odbrana). Po usmenom odobrenju za produženje roka, [1] optužba je odgovorila 16. aprila 2004.[2] Odbrana je replicirala 19. aprila 2004.[3]

2. Pitanje koje rješava Žalbeno vijeće jeste da li Zahtjev ispunjava uslove predviđene pravilom 65(I) Pravilnika za odobrenje privremenog puštanja na slobodu.

3. Dana 26. februara 2001. Pretresno vijeće III je Kordiću izreklo kaznu zatvora u trajanju od 25 godina. Žalbeno vijeće trenutno rješava po žalbama odbrane i optužbe na presudu Pretresnog vijeća.

II. Mjerodavno pravo

4. Pravilo 65 (I) predviđa sljedeće:

(I) Bez prejudiciranja odredbi pravila 107, Žalbeno vijeće može odobriti privremeno puštanje na slobodu osuđenih osoba koje čekaju žalbeni postupak ili na neko određeno vrijeme ukoliko se uvjerilo:

(i) da će se žalilac, ako bude pušten, pojaviti na žalbenom pretresu odnosno predati u pritvor po isteku određenog roka;

(ii) da žalilac, ako bude pušten, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu, i

(iii) da postoje posebne okolnosti koje opravdavaju takvo puštanje.

Odredbe paragrafa (C) i (H) primjenjuju se mutatis mutandis.

Gorenavedeno pravilo 65(C) i (H) predviđa, na odgovarajućim mjestima, sljedeće:

(C) Za puštanje optuženog na slobodu pretresno vijeće može odrediti bilo koje uslove koje smatra primjerenima, uključujući polaganje kaucije i poštivanje uslova potrebnih da bi se osiguralo prisustvo optuženog na suđenju i zaštita drugih osoba. [...]

III. Argumenti strana u postupku i diskusija

5. U Zahtjevu, odbrana traži od Žalbenog vijeća da odobri petodnevno privremeno puštanje Darija Kordića iz pritvora iz humanih razloga kako bi mu se omogućilo da posjeti majku koja je izuzetno lošeg zdravlja, a on smatra da svakog časa može nastupiti njezina smrt. U tu svrhu odbrana podnosi tri ljekarska izvještaja specijalista, u kojima se, inter alia, potvrđuje da je majka Darija Kordića od 1994. godine pretrpjela tri teška moždana udara.

6. Odbrana podsjeća da se Dario Kordić već šest i po godina nalazi u pritvoru Međunarodnog suda i da je njegovo ponašanje tokom boravka u pritvoru bilo primjerno. Ističe da bi eventualno privremeno puštanje na slobodu bilo uvjetovano strogim garancijama od strane Republike Hrvatske i drugim uvjetima koje Žalbeno vijeće bude smatralo potrebnim. U tu svrhu odbrana je dostavila obećanje ministra pravde Hrvatske, u kojem se navodi da je Republika Hrvatska spremna da učini sve što je potrebno kako bi se osiguralo da Dario Kordić tokom privremenog boravka na slobodi bude sve vrijeme pod nadzorom, da ne predstavlja opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ili neku drugu osobu, te da će se, nakon posjete iz humanih razloga, odmah vrati u pritvor Međunarodnog suda.

7. Optužba iznosi prigovor na Zahtjev, inter alia, iz razloga što postoji opasnost od bjekstva, pošto je Dario Kordić osuđen za izuzetno teška krivična djela i bio je visoki politički rukovodilac u srednjoj Bosni. Optužba dodaje i to da će Žalbeno vijeće nakon rasprave o žalbi biti u boljoj poziciji da ocijeni utemeljenost obje žalbe, a moglo bi dobiti i daljnje informacije o stanju njegove majke, posebno s obzirom na to da se ono od 1994. godine znatno pogoršalo.

8. U skladu s kriterijima koje na osnovu pravila 65(I) treba zadovoljiti kako bi se odobrilo privremeno puštanje na slobodu, Žalbeno vijeće će prvo utvrditi da li se uvjerilo da Dario Kordić neće pobjeći ako bude privremeno pušten na slobodu. Žalbeno vijeće napominje da je Dario Kordić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina. Taj faktor, bez obzira na garancije koje je ponudila Republika Hrvatska, stvara snažan podsticaj za bjekstvo jer, iako se Kordić nalazi u pritvoru već više od šest godina, njemu preostaje da odsluži dobar dio svoje kazne ako ona u cjelini ili djelimično bude potvrđena. Žalbeno vijeće, međutim, napominje da bi, premda kazna može biti smanjena uslijed žalbe Darija Kordića, uslijed žalbe optužbe moglo doći i do njezinog povećanja. Ishod postupka u ovom predmeta nije predvidiv. Kako tvrdi odbrana, Mario Čerkez je jednom bio privremeno pušten na slobodu. Razlozi njegovog puštanja ne mogu se porediti s onima o kojima je ovdje riječ.[4] Valja imati u vidu da je Žalbeno vijeće odbilo nedavni zahtjev Marija Čerkeza za privremeno puštanje na slobodu. Postupivši tako, Žalbeno vijeće je uzelo u obzir, inter alia, i to da je on u prvom stepenu osuđen na 15 godina zatvora, bez obzira na činjenicu da se u pritvoru nalazi već više od šest godina.[5] U takvim okolnostima, a posebno s obzirom na dužinu kazne koju je izreklo Pretresno vijeće, Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da Dario Kordić, ako bude privremeno pušten na slobodu, neće pokušati pobjeći, čak i ako bude pod strogim nadzorom stražara.

9. Nadalje, Žalbeno vijeće primjećuje da je, usprkos činjenici da su razlozi izvan kontrole ovog Međunarodnog suda doveli do znatnog odugovlačenja postupka u ovom predmetu,[6] daljnji boravak Darija Kordića u pritvoru adekvatno odmjerena mjera.[7] Daljnji boravak u pritvoru je nužan zbog težine zločina za koje je on osuđen; nastavak lišenja slobode je također u užem smislu adekvatno odmjeren. On služi svrsi da se, u skladu s pravilom 65(I) izbjegne mogućnost da se Dario Kordić, ako bude privremeno pušten na slobodu, ne vrati u pritvor Međunarodnog suda i time prouzrokuje kako daljnje odlaganje žalbenog postupka tako i njegovo odsustvo iz pritvora ako osuda bude, u cjelini ili djelimično, potvrđena na osnovu pravila 118(B). Nikakva blaža mjera ne bi bila dovoljna.

10. U svjetlu gorenavedenog, Žalbeno vijeće konstatira da Zahtjev ne ispunjava uslove predviđene pravilom 65(I)(i). Budući da su uslovi koji se navode u tom pravilu kumulativni, ako nije ispunjen prvi uslov iz pravila 65(I), nema potrebe da Žalbeno vijeće razmatra eventualne daljnje argumente strana u postupku.

IV. Dispozitiv

11. Iz gorenavedenih razloga i na osnovu pravila 65(I) Pravilnika, Zahtjev se, stoga, odbija.

V. Dodatna napomena

12. Žalbeno vijeće želi napomenuti da, u slučaju da nastupe izuzetne okolnosti, kao na primjer znatno pogoršanje zdravlja majke Darija Kordića, odbrana može podnijeti detaljno potkrijepljen zahtjev za njegovu privremenu nadziranu posjetu majci. Troškove takve nadzirane posjete moraće snositi Dario Kordić.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu/
  sudija Wolfgang Schomburg,
  predsjedavajući
Dana 19. aprila 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  


[1] Vidi Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Zahtjev optužbe za produženje roka za odgovor na zahtjev Darija Kordića za privremeno puštanje na slobodu", 7. april 2004. i, u istom predmetu, "Odgovor Darija Kordića na zahtjev optužbe od 7. aprila 2004. za produženje roka", 8. april 2004.

[2] Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Odgovor optužbe na zahtjev Darija Kordića za privremeno puštanje na slobodu", 16. april 2004. (dostavljen kao povjerljiv).

[3] Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Replika Darija Kordića na odgovor od 16. aprila 2004. na njegov Zahtjev za privremeno puštanje na slobodu iz humanih razloga", 19. april 2004. (zaveden kao povjerljiv).

[4] Vidi Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Nalog po zajedničkom zahtjevu odbrane za privremeno puštanje na slobodu", 14. septembar 1999.

[5] Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Odluka po zahtjevu Marija Čerkeza za privremeno puštanje na slobodu", 12. decembar 2003., par. 8.

[6] O pravu na suđenje bez nepotrebnog odlaganja, vidi predmet Bottazzi v. Italy, Tužba br. 7975/77, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka od 13. decembra 1978. te, u istom predmetu, Presudu Evropskog suda za ljudska prava od 28. jula 1999.

[7] U predmetu Limaj, Tročlano žalbeno vijeće je izjavilo sljedeće: "... Određena mjera u međunarodnom pravu je srazmjerna samo kada je (1) pogodna, (2) nužna i kada (3) njezin stepen i obim ostaju u razumnom odnosu sa predviđenom svrhom. Proceduralne mjere nikad ne trebaju biti kapriciozne ili pretjerane. Ako je dovoljno da se primjeni blaža mjera od obaveznog pritvora, tada se ona mora primijeniti." Vidi npr. Tužilac protiv Fatmira Limaja, Haradina Bale i Isaka Musliua, predmet br. IT-03-66-AR65, "Odluka po zahtjevu Fatmira Limaja za privremeno puštanje na slobodu", predmet br. IT-03-66-AR65, 31. oktobar 2003., par. 13, Tužilac protiv Darka Mrđe, predmet br. IT-02-59-PT, "Odluka po zahtjevu Darka Mrđe za privremeno puštanje na slobodu", 15. april 2002., par. 41-43, i Tužilac protiv Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure, predmet br. IT-01-47-PT, "Odluka kojom se odobrava privremeno puštanje na slobodu Envera Hadžihasanovića", 19. decembar 2001.7