MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU
JUGOSLAVIJU PREDMET BR. IT-00-39-I TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
IZMIJENJENA I DOPUNJENA OPTUŽNICA Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, na osnovu svog ovlaštenja iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje MOMČILA KRAJIŠNIKA za GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATA i TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA kako slijedi: OPTUŽENI 1) Momčilo KRAJIŠNIK, sin Sretena i Milke (rođene Špirić), rođen je 20. januara 1945. u Zabrđu, opština Novi Grad, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. 2) Momčilo KRAJIŠNIK je bio jedan od vodećih članova Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: SDS) od vremena njenog osnivanja u Bosni i Hercegovini. Momčilo KRAJIŠNIK je dugogodišnji saradnik Radovana KARADŽIĆA, bivšeg predsjednika SDS-a. Zajedno sa Radovanom KARADŽIĆEM, Momčilo KRAJIŠNIK je vršio funkcije u raznim tijelima i odborima SDS-a. Dana 12. jula 1991. Momčilo KRAJIŠNIK je izabran u Glavni odbor SDS-a. 3) Momčilo KRAJIŠNIK je bio predsjednik Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: skupština bosanskih Srba) od 24. oktobra 1991. i najmanje do novembra 1995. godine. 4) Od 27. marta 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugim članovima SDS-a, bio član Savjeta za nacionalnu bezbjednost takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: srpska republika). Momčilo KRAJIŠNIK je, zajedno sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugim članovima SDS-a, bio član proširenog predsjedništva srpske republike od početka juna 1992. do 17. decembra 1992. Od otprilike 30. novembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, uz Radovana KARADŽIĆA i druge članove SDS-a, bio član vrhovne komande oružanih snaga srpske republike. TAČKE OPTUŽNICE 5) Između 1. jula 1991. i 30. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, učestvovao u krivičnim djelima za koja se tereti u tekstu koji slijedi kako bi se obezbijedila kontrola nad onim područjima Bosne i Hercegovine koja su proglašena dijelovima Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Ta područja uključuju, među ostalim, slijedeće opštine: Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bratunac, Brčko, Čajniče, Čelinac, Doboj, Donji Vakuf, Foča, Gacko, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Jajce, Ključ, Kalinovik, Kotor Varoš, Nevesinje, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Prnjavor, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Šekovići, Šipovo, Sokolac, Teslić, Trnovo, Višegrad, Vlasenica, Vogošća, Zavidovići i Zvornik. 6) Da bi postiglo taj cilj, vodstvo bosanskih Srba, uključujući Momčila KRAJIŠNIKA i Radovana KARADŽIĆA, potaklo je i sprovelo način ponašanja koji je uključivao stvaranje nemogućih uslova za život, uključujući taktiku progona i terora čiji je efekat trebao biti da podstakne ne-Srbe na odlazak iz tih područja, deportaciju onih koji nisu bili voljni otići i likvidaciju drugih. Takav način ponašanja je do 31. decembra 1992. rezultirao smrću ili prisilnim odlaskom značajnog dijela bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih grupa iz tih opšina. 7) Snage bosanskih Srba, što je obuhvatalo vojne i paravojne jedinice te jedinice teritorijalne odbrane i policije (u daljem tekstu: snage bosanskih Srba), SDS i državne vlasti koje su djelovale pod rukovođenjem i kontrolom Momčila KRAJIŠNIKA, Radovana KARADŽIĆA i drugih, preduzele su niz raznih akcija da se značajno smanji broj bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija tih opština. 8) Počevši od kraja marta 1992. snage bosanskih Srba preuzele su fizičku kontrolu nad opštinama navedenim u paragrafu 5, često putem silovitih napada. Ti napadi i preuzimanje vlasti odigravali su se na koordinisani i planirani način. Organizaciju i rukovođenje u preuzimanju vlasti i događajima koji su uslijedili obezbijedili su SDS, vojno i policijsko vodstvo i rukovodeći organi srpskih opština, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva. TAČKE 1-6 (GENOCID, SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU, ISTREBLJENJE, UBISTVO, HOTIMIČNO LIŠAVANJE ŽIVOTA) 9) Povezujući ih sa tačkama 1-6, tužilac ponovno navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 1-8 i paragrafe 32-58. 10) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje uništenja, u cijelosti ili djelimično, bosanskomuslimanskih i bosanskohrvatskih nacionalnih, etničkih, rasnih ili vjerskih grupa kao takvih, u više opština, među ostalim u Bijeljini, Bratuncu, Bosanskom Šamcu, Brčkom, Doboju, Foči, Ilijašu, Ključu, Kotor Varošu, Novom Gradu, Prijedoru, Rogatici, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici, Zavidovićima i Zvorniku. Uništavanje tih grupa u tim opštinama sprovedeno je:
11) Ubistva koja su snage bosanskih Srba izvršile tokom i nakon napada na i unutar tih opština uključuju ali nisu ograničena na slijedeća:
13) Mnogi od bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koji su preživjeli napade i prisilne marševe odvedeni su u te logore i objekte za zatočenje među kojima su bili i slijedeći:
14) U tim logorima i zatočeničkim objektima radio je i njima upravljao vojni i policijski kadar, kojim je na najvišoj instanci rukovodilo i koji je kontrolisalo visoko rukovodstvo bosanskih Srba, uključujući Momčila KRAJIŠNIKA i Radovana KARADŽIĆA. 15) Ubistva koja su snage bosanskih Srba počinile nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u tim logorima i zatočeničkim objektima ili nakon što su iz njih odvedeni, uključuju ali nisu ograničena na slijedeća:
16) Snage bosanskih Srba i drugi kojima je omogućen nesmetan pristup u logore, izlagali su u logorima i zatočeničkim objektima zatočenike, bosanske Muslimane i bosanske Hrvate iz tih opština, fizičkom i duševnom zlostavljanju, nanijevši im time teške tjelesne i duševne povrede. Posljedica tih nečovječnih djela jeste to što su u periodu od kraja maja do 31. decembra 1992, hiljade bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u tim zatočeničkim objektima izgubili život.
17) Uslovi u logorima i zatočeničkim objektima uključivali su neadekvatnu ishranu, često dovoljnu samo za puko preživljavanje, zagađenu vodu, nedovoljnu ili nepostojeću ljekarsku njegu, nedovoljno higijenske uslove i nedostatak prostora. 18) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovođenjem i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 10 do 17, ili da su ih počinile. Momčilo KRAJIŠNIK nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce. Tim djelima i propustima Momčilo KRAJIŠNIK učestvovao je u slijedećem:
19) Povezujući ih sa tačkom 7, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 9-17, paragrafe 23-24 i paragrafe 32-58. 20) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje progona bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija navedenih u paragrafu 5. Ti progoni uključuju ali nisu ograničeni na slijedeće:
21) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovođenjem i kontrolom čine djela opisana u paragrafu 20 ili da su to učinile. Momčilo KRAJIŠNIK nije preduzeo nužne i neophodne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce. Tim djelima i propustima Momčilo KRAJIŠNIK je učestvovao u slijedećem:
22) Povezujući ih sa tačkama 8-9, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 19-21 i paragrafe 32-58. 23) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, djelujući sam i u saradnji, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje prisilnog premještanja i deportacije desetina hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 5. 24) Organizovano prisilno premještanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija iz tih opština započelo je početkom aprila 1992. Oni su deportovani u područja Bosne i Hercegovine koja su bila pod kontrolom međunarodno priznatih vlasti te u Hrvatsku i Srbiju. Prisilna premještanja i deportacije organizirale su policijske snage bosanskih Srba i drugi opštinski organi bosanskih Srba koji su djelovali po uputstvima kriznih štabova. U mnogim slučajevima se od bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba tražilo da potpišu dokumente u kojima se navodi da svu svoju imovinu predaju republici bosanskih Srba kako bi im vlasti bosanskih Srba dozvolile da odu ili ih pustile iz objekata za zatočenje. 25) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovođenjem i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 23 i 24 ili da su to učinile. Momčilo KRAJIŠNIK nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce. Tim djelima i propustima Momčilo KRAJIŠNIK je učestvovao u slijedećem:
26) Kao aktivni član vodstva bosanskih Srba za vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, i formalno i de facto imao ovlasti i kontrolu nad snagama bosanskih Srba i svim organima SDS-a i državnim organima koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici. 27) Posebno je, kroz svoje funkcije člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost i člana predsjedništva srpske republike, Momčilo KRAJIŠNIK, sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, kontrolisao snage bosanskih Srba i organe SDS-a i državne organe koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici.
28) Povrh toga, kroz svoj položaj člana Glavnog odbora SDS-a, Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, imao ovlasti i kontrolu nad snagama bosanskih Srba i svim organima SDS-a i državnim organima, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva, koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici:
29) Od 24. oktobra 1991. nadalje, Momčilo KRAJIŠNIK je koristio svoj položaj predsjednika skupštine bosanskih Srba da bi rukovodio uspostavljanjem odvojenih srpskih opštinskih vlasti u područjima koja je SDS proglasio za svoja područja. Od Jugoslovenske narodne armije (u daljem tekstu: JNA) tražio je oružje, municiju i drugu vojnu opremu za zaštitu onih teritorija Bosne i Hercegovine u kojima su se bosanski Srbi i drugi građani glasanjem izjasnili za ostanak u Jugoslaviji pod srpskom dominacijom. Momčilo KRAJIŠNIK je podsticao poslanike SDS-a u skupštini bosanskih Srba da podrže preuzimanje vlasti i obezbjeđivanje kontrole SDS-a nad teritorijom za koju je SDS proglasio da pripada srpskoj republici, pozvavši jednom prilikom na etničko razdvajanje. Zaključci koje je donosila skupština bosanskih Srba odmah su prosljeđivani vlastima srpskih opština koje su ih sprovodile u djelo. 30) Momčilo KRAJIŠNIK je takođe imao ovlasti i kontrolu nad organima i institucijama navedenim u paragrafima 26 do 29 na osnovu svoje tijesne povezanosti sa Radovanom KARADŽIĆEM, predsjednikom SDS-a, predsjednikom predsjedništva srpske republike, a kasnije i predsjednikom srpske republike, i na osnovu njihove zajedničke uloge glavnih kreatora politike SDS-a. 31) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, kako na osnovu svojih gorenavedenih formalnih funkcija, tako i na osnovu svoje de facto vlasti, Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod kontrolom vodstva bosanskih Srba čine krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici ili da su ih počinile, a nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi ta djela ili kazni njihove počinioce. OPŠTE POSTAVKE 32) Sva djela i propusti za koja se ovom optužnicom optužuje za genocid ili saučesništvo u genocidu počinjena su sa namjerom da se unište, u cjelini ili djelimično, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, kao takva. 33) Sva djela i propusti za koja se ovom optužnicom optužuje za zločine protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i/ili drugih nesrpskih civilnih populacija Bosne i Hercegovine. 34) U svo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba i djelimične okupacije. 35) Sva djela i propusti za koja se ovom optužnicom optužuje za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. (u daljem tekstu: teške povrede) dogodili su se za vrijeme oružanog sukoba i djelimične okupacije Bosne i Hercegovine. 36) Momčilo KRAJIŠNIK se morao pridržavati zakona i običaja koji regulišu vođenje oružanih sukoba, uključujući Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole. 37) Momčilo KRAJIŠNIK je individualno odgovoran za krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici, na osnovu člana 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost uključuje planiranje, podsticanje, naređivanje, počinjenje ili pomaganje i podržavanje na neki drugi način planiranja, pripremanja ili izvršenja bilo kojeg od krivičnih djela navedenih u članovima 2 do 5 Statuta Međunarodnog suda. 38) Momčilo KRAJIŠNIK je, dok je bio na nadređenim položajima
navedenim u prethodnim paragrafima, krivično odgovoran i za djela svojih
potčinjenih na osnovu člana 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni
je odgovoran za djela svojih podređenih ako je nadređeni znao ili imao
razloga znati da će njegovi podređeni počiniti takva djela ili da su ih
počinili, a nadređeni nije poduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi
takva djela ili kazni njihove počinioce. DODATNE ČINJENICE 39) SDS je bio jedna od tri nacionalno orijentisane stranke koje su se pojavile u Bosni i Hercegovini u vrijeme kad su se pripremali višestranački izbori koji su trebali biti održani u novembru te godine. Od samog osnivanja Radovan KARADŽIĆ je bio predsjednik stranke SDS, a Momčilo KRAJIŠNIK njen vodeći član. Svaka od tri stranke bila je povezana sa jednom od tri glavne etničke grupe u Bosni: SDS je bila glavna srpska nacionalna stranka, Stranka demokratske akcije (u daljem tekstu: SDA) bila je glavna stranka bosanskih Muslimana, a Hrvatska demokratska zajednica (u daljem tekstu: HDZ) bila je glavna hrvatska nacionalna stranka. Rezultati izbora pokazali su dominaciju te tri glavne nacionalne stranke. Na republičkom nivou, SDA je osvojila najviše mjesta u Skupštini, a slijedili su je SDS i zatim HDZ. Ostatak mjesta podijelile su ostale stranke, među njima i bivša komunistička stranka. 40) Centralna ideja političkog programa SDS-a, onako kako su ga formulisali Momčilo KRAJIŠNIK i Radovan KARADŽIĆ, bilo je ujedinjenje svih Srba unutar Jugoslavije kao jedini način da se zaštite srpski nacionalni interesi. Ta ideja bila je povezana sa koncepcijom "Velike Srbije" koja je krajem osamdesetih godina počela otvoreno kružiti Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom (u daljem tekstu: SFRJ). SDS je izdvajanje Bosne i Hercegovine iz jugoslovenskog saveznog sistema smatrao prijetnjom interesima Srba koji žive u Bosni i Hercegovini. 41) Rezultati izbora u novembru 1990. značili su da SDS, kako vrijeme bude odmicalo, neće imati dovoljno političke vlasti da Bosnu i Hercegovinu zadrži u Jugoslaviji demokratskim političkim procesima. U proljeće 1991. SDS je počeo organizovati neka područja Bosne i Hercegovine u formalne regionalne strukture, koristeći koncept zajednica opština koje su postojale u jugoslovenskom ustavnom uređenju iz 1974. godine. 42) Uporedo sa svojom organizacijskom strukturom koja je postojala na nivou republike, regije, opštine i mjesne zajednice, vodstvo SDS-a je 1991. razvilo zatvoreni i tajni interni sistem rukovođenja, komandovanja i komuniciranja. U tom sistemu glavna vlast pripadala je centralnim stranačkim organima SDS-a, a posebno predsjedniku i Glavnom odboru stranke, čime je vodstvo stranke obezbijedilo potpunu kontrolu. 43) Krajem juna 1991. SFRJ se počela raspadati u nizu ratova u Sloveniji i Hrvatskoj nakon što su te dvije republike 25. juna proglasile nezavisnost. JNA se povukla iz Slovenije nakon veoma kratkog vremena, omogućivši njeno otcjepljenje od SFRJ. Međutim, u Hrvatskoj su se borbe nastavile tokom cijelog ljeta i u jesen 1991. godine. 44) JNA je za rat u Hrvatskoj izdavala naloge za mobilizaciju muškim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Vlada Bosne i Hercegovine se tim nalozima usprotivila i uputila nalog stanovnicima da se mobilizaciji ne moraju odazvati. Kao rezultat toga, veoma malo bosanskih Muslimana i Hrvata odazvalo se pozivima. S druge strane, bosanski Srbi odazivali su se u velikom broju, podsticani na to od strane SDS-a. 45) Kako je rat u Hrvatskoj odmicao, postajalo je sve vjerovatnije da će i Bosna i Hercegovina proglasiti nezavisnost od SFRJ. SDS je, međutim, htio da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji. Kad je postalo jasno da neće moći zadržati Bosnu i Hercegovinu u jugoslovenskoj federaciji, SDS se ozbiljno prihvatio stvaranja odvojene srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Do septembra 1991. SDS je proglasio jednu srpsku autonomnu regiju i četiri srpske autonomne oblasti (u daljem tekstu: SAO). SAO su postali prvi teritorijalni osnov na kojem će biti utemeljena srpska republika. 46) Sa stanovišta vođa SDS-a, značajan broj bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-srpskih populacija koje su živjele u područjima na koje je SDS polagao pravo bio je veliki problem u stvaranju i kontroli srpske teritorije. Zbog toga je značajan aspekt plana za stvaranje nove srpske države bilo trajno uklanjanje ili "etničko čišćenje" gotovo cjelokupne populacije bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija iz tih područja, nakon čega bi ostao samo mali broj ne-Srba koji bi pristali na uslove života u državi kojom dominiraju Srbi. 47) U jesen 1991. JNA je počela povlačiti svoje snage iz Hrvatske i razmještati ih u Bosni i Hercegovini. Postupajući u sprezi s određenim elementima u JNA, SDS je počeo potajno naoružavati civilno stanovništvo bosanskih Srba. 48) Dana 24. oktobra 1991. formirana je odvojena skupština bosanskih Srba, u kojoj je dominirao SDS, kao najviši predstavnički i zakonodavni organ Srba u Bosni. 49) Krajem decembra 1991. vođe SDS-a započele su pripreme za fizičko preuzimanje vlasti u onim opštinama u Bosni i Hercegovini u kojima Srbi nisu imali izrazitu kontrolu, i sa pripremama za kasnije sprovođenje generalnog plana etničkog čišćenja područja koja su smatrali srpskim. Preuzimanje vlasti vršeno je prema uputstvima koja je izdalo vodstvo SDS-a, često putem kriznih štabova koji su stvoreni za tu svrhu. 50) Krizni štab je bio formiran po uzoru na tijelo koje je postojalo kao dio odbrambenog sistema SFRJ i za koje je bilo predviđeno da preuzme funkcionisanje opština, odnosno republičke vlade, u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja kada skupština, inače najviši organ vlasti, ne može da zasjeda. 51) Krizni štabovi počeli su funkcionisati u opštinama na koje je SDS polagao pravo krajem decembra 1991. Radili su na regionalnom i na opštinskom nivou vlasti, kao tijela koja će biti odgovorna za koordinaciju izvršenja najvećeg dijela operativne faze plana etničkog čišćenja. 52) Predsjedništvo je 31. maja i 10. juna 1992. naredilo preimenovanje kriznih štabova u ratna predsjedništva, a kasnije i ratna povjereništva u opštinama. Ratna predsjedništva, odnosno ratna povjereništva, zadržala su istu strukturu i gotovo ista ovlašćenja kao i krizni štabovi, i u javnosti su i dalje bili poznati kao krizni štabovi. 53) Krizni štabovi su trebali prestati sa radom kada skupštine ponovo mogu zasjedati ili raditi. Tada nastavljaju sa radom redovni opštinski organi, uglavnom pod rukovodstvom istih vođa SDS-a. Ti opštinski organi su tada potvrđivali ili verifikovali poteze Kriznih štabova. 54) Dana 9. januara 1992. skupština bosanskih Srba, pod vodstvom Momčila KRAJIŠNIKA, proglasila je "Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu". Proglašeno je da teritorija te republike obuhvata "teritorije srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etničkih cjelina u Bosni i Hercegovini, uključujući i područja u kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u Drugom svjetskom ratu", i da čini dio jugoslovenske savezne države. 55) Od kraja marta 1992. snage bosanskih Srba počele su preuzimati fizičku kontrolu nad etnički miješanim opštinama koje su proglašene dijelom srpske države, među ostalim opštinama navedenim u paragrafu 5. Ti napadi i preuzimanje vlasti odigrali su se na sličan koordinisani i isplanirani način. Napade, preuzimanje vlasti i događaje koji su uslijedili, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomogli i podržali krizni štabovi, ratna predsjedništva, ratna povjereništva i drugi organi SDS-a i državni organi koji su djelovali pod kontrolom i rukovođenjem vodstva SDS-a, uključujući Momčila KRAJIŠNIKA i Radovana KARADŽIĆA. 56) Dana 15. aprila 1992. vršioci predsjedničkih dužnosti u srpskoj republici izdali su i potpisali proglas u kojem se objavljuje neposredna ratna opasnost. 57) Skupština bosanskih Srba je 12. maja takođe izglasala formiranje Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VRS), čime su u biti jedinice JNA koje su preostale u Bosni i Hercegovini i druge oružane snage koje su sarađivale sa njima u Bosni i Hercegovini pretvorene u komande nove vojske. Skupština bosanskih Srba imenovala je Ratka MLADIĆA za komandanta Glavnog štaba VRS. Ratko MLADIĆ je u tom svojstvu bio direktno podređen predsjedništvu. 58) JNA se "zvanično" povukla iz Bosne i Hercegovine 19. maja 1992, ali su vojne operacije uperene protiv nesrpskog stanovništva nastavili sprovoditi VRS i policija bosanskih Srba. JNA, koje je tokom transformacije SFRJ u SRJ u aprilu 1992. preimenovana u Vojsku Jugoslavije (u daljem tekstu: VJ), nastavila je održavati tijesne veze sa VRS-om. Pružala je bitnu borbenu, finacijsku i logističku podršku vojnim naporima bosanskih Srba. Mnogi oficiri, komandanti, vojnici, logistički centri i veliki dio opreme i sredstava bivše JNA ostavljeni su za potrebe bosanskih Srba. Bivši oficiri JNA prekomandovani su sa svojih dužnosti u jedinicama JNA u nasljednike tih istih jedinica u VRS, i većina je nastavila komandovati tim jedinicama tokom cijelog sukoba u Bosni i Hercegovini. Plate oficira VRS-a i dalje je plaćao Beograd. Osim toga, povremeno su i nakon 19. maja 1992. elementi VJ-a imali neposrednu ulogu u sukobu u Bosni i Hercegovini i pružali su ključnu borbenu podršku VRS-u.
|