MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR. IT-97-25-I

TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
MILORADA KRNOJELCA
zvanog "Mićo"

DRUGA IZMIJENJENA OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:

MILORADA KRNOJELCA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA (DALJE U TEKSTU: TEŠKE POVREDE) i KRŠENJA RATNIH ZAKONA I OBIČAJA kako slijedi:

OSNOVNI PODACI

1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513 stanovnika, u Foči je bilo 51.6% Muslimana, 45.3% Srba i 3.1% ostalih nacionalnosti. Dana 7. aprila 1992. srpske vojne jedinice u kojima su se nalazili i bosanski Srbi, kao i građani srpskog porijekla iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, započele su okupaciju grada Foče, koji je u potpunosti zauzet 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela bila su pod opsadom do sredine jula 1992.

2. Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji vojnika mještana i vojnika iz drugih krajeva, počela je hapsiti Muslimane i ostale stanovnike koji nisu bili Srbi. Srpske vlasti nastavile su da sakupljaju i hapse Muslimane, mještane okolnih sela u opštini, do sredine jula 1992. Srpske vlasti odvajale su muškarce od žena i protivpravno pritvarale hiljade Muslimana i ostalih ne-Srba, uključujući intelektualce, ljekare i novinare. Kazneno-popravni dom (KP dom) u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni zatočenički objekat za muškarce. Počev od ili otprilike 14. aprila 1992., srpske civilne i vojne vlasti počele su koristiti zatvor za pritvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, kao i nekolicine Srba koji su pokušali da izbjegnu vojnu obavezu. Zatočeni Srbi držani su odvojeno od nesrpskih zatočenika. Zbog neprekidnih hapšenja, zatvor je tokom prvih mjeseci bio pretrpan, a maksimalan broj zatočenika bio je preko 760. Do kraja 1992., prosječan broj zatočenika iznosio je oko 600. Većina zatočenika razmijenjena je ili puštena tokom 1992. i 1993., ali je KP dom i dalje korišten kao zatočenički objekat do 5. oktobra 1994.

1.3 Većina, ako ne i svi zatočenici, bili su civili koji nisu optuženi ni za kakvo krivično djelo, uglavnom muškarci, Muslimani, stari od 16 do 80 godina, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe.

1.4 Zatvorski kompleks bio je okružen tri metra visokim zidom, na kojem se nalazila bodljikava žica, i osmatračnicama na kojima su bili postavljeni mitraljezi. Unutrašnji krug bio je miniran. Vojnici i zatvorski stražari posmatrali su zatočenike sa osmatračnica i redovno patrolirali kompleksom. Zatočenici su bili smješteni u četverospratnici koja se sastojala od zatvoreničkih ćelija i samica, veličine 3 x 3 metra. Unutar zatvorskog kompleksa nalazila se i upravna zgrada, radionice i tvornica namještaja.

OPTUŽENI

2.1 MILORAD KRNOJELAC, zvani Mićo, sin Bogdana, rođen 25. jula 1940. u selu Birotići kraj Foče, stalno nastanjen u Foči. Prije rata bio je nastavnik. U JNA (Jugoslovenska narodna armija) je imao čin kapetana I klase. Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma.

NADREĐENOST

3.1 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma i nalazio se u nadređenom položaju u odnosu na sve u logoru. Kao upravnik KP doma, MILORAD KRNOJELAC bio je odgovoran za funkcionisanje KP doma kao zatočeničkog logora. MILORAD KRNOJELAC imao je ovlaštenja i dužnosti primjerene njegovom nadređenom položaju. On je dnevno izdavao naređenja i nadzirao osoblje zatvora. On je održavao vezu sa vojnim i političkim vlastima izvan zatvora. MILORAD KRNOJELAC je prisustvovao dovođenju zatočenika, pojavljivao se prilikom batinanja i lično kontaktirao sa nekim zatočenicima.

OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE

4.1 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i Hercegovini, na teritoriji bivše Jugoslavije, trajalo je stanje međunarodnog oružanog sukoba i djelimične okupacije.

4.2 Sva djela ili propusti navedeni kao teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i kažnjivi prema članu 2 Statuta Međunarodnog suda dogodili su se za vrijeme tog oružanog sukoba i djelimične okupacije.

4.3 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, zatočenici u KP domu koji se pominju u optužbama, bili su lica zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949.

4.4 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi je bio dužan da se pridržava ratnih zakona i običaja.

4.5 Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju od aprila 1992. do augusta 1993., osim ako nije drugačije navedeno.

4.6 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za mučenje, neko službeno lice ili lice koje je imalo to svojstvo izvršilo je ili podstaklo da se izvrši djelo ili je djelo počinjeno uz njegovu saglasnost ili pristanak, i to iz jednog od sljedećih razloga: da se dobije informacija ili priznanje od žrtve ili trećeg lica; da se žrtva kazni za djelo koje je počinila ili za koje je osumnjičena žrtva ili treće lice; da se zastraši ili prisili žrtva ili treće lice; i/ili iz bilo kojeg razloga zasnovanog na diskriminaciji bilo koje vrste.

4.7 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, djela i propusti bili su dio rasprostranjenog, masovnog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo, konkretno muslimansko i hrvatsko stanovništvo u opštini Foča.

4.8 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili pseudonimima, kao FWS-137, ili inicijalima kao E.G.

4.9 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC snosi individualnu odgovornost za krivična djela kojima ga tereti ova optužnica shodno članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost obuhvata izvršavanje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje planiranja, pripreme ili izvršavanja nekog od dolje navedenih djela ili propusta.

4.10 MILORAD KRNOJELAC takođe, ili alternativno, snosi krivičnu odgovornost nadređenog za djela svojih potčinjenih, shodno članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Komandna krivična odgovornost jeste odgovornost nadređenog lica za djela njegovih podređenih ako je to nadređeno lice znalo ili je imalo razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti ta djela ili da su ih već počinili, a nadređeni nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalje vršenje takvih djela ili da kazni podređene.

OPTUŽBE

TAČKA 1
(Progoni)

5.1 Dok je, od aprila 1992. do augusta 1993., bio upravnik KP doma u Foči, MILORAD KRNOJELAC je, zajedno sa stražarima KP doma pod njegovim zapovjedništvom i sa zajedničkom namjerom kao stražari i vojnici navedeni na drugim mjestima u ovoj optužnici, proganjao Muslimane i druge muškarce, civile koji nisu bili srpskog porijekla, zatočene u KP domu na rasnoj, političkoj i vjerskoj osnovi.

U okviru tih progona, MILORAD KRNOJELAC učestvovao je ili pomagao i podržavao izvršavanje zajedničkog plana koji je obuhvatao sljedeće:

• dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočavanje Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili Srbi iz opštine Foča i okolice u KP domu;
• višekratno mučenje i batinanje Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili Srbi, zatočenih u KP domu;
• brojna ubistva Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili Srbi, zatočenih u KP domu;
• čest i dugotrajan prisilni rad Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili Srbi, zatočenih u KP domu; i
• uvođenje i održavanje nehumanih uslova u zatočeničkom objektu KP

MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u dugotrajnom i rutinskom zatočavanju nesrpskih civila pod nehumanim uslovima time što je obezbjeđivao zatočeničke objekte, time što se nalazio na mjestu upravnika logora i time što je uveo životne uslove za koje je bilo karakteristično nehumano postupanje, pretrpanost objekata, izgladnjivanje, prisilni rad i stalno fizičko i psihičko maltretiranje.

Sporazumno sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je uveo sistem mučenja i batinanja gdje su stražari zatočenike izvodili iz ćelija i odvodili ih u prostorije za ispitivanje, te obezbjeđivao prostorije gdje su se odvijala ta dnevna ispitivanja i batinanja. U dogovoru sa političkim ili vojnim liderima i ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je pripremao spiskove zatočenika za dodatna batinanja tokom noćnih ispitivanja i uspostavio dnevnu rutinu tih batinanja. U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je naređivao stražarima da tuku zatočenike, čak i za sitna kršenja zatvorskih pravila; zajedno sa potčinjenima podvrgavao je druge zatvorenike kolektivnoj kazni; u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora učestvovao je u batinanju zatočenika tako što je naredio kažnjavanje na taj način. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinjanju zatočenika time što je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da uđu u zatvor i da napadaju zatočenike kad god su to htjeli i time što je svoje stražare upućivao da vojnike vode do ćelija i biraju zatočenike koje će tući; podsticao je i odobravao zlostavljanja od strane stražara.

MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinanjima i ubistvima nesrpskih zatočenika, civila, time što je izdavao naređenja i nadgledao postupke svojih stražara i omogućavao vojnim licima pristup zatočenicima u te svrhe.

U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC formirao je i isprva nadzirao grupu radnika koju je činilo oko 70 zatočenika - kvalifikovanih radnika. Većina ovih zatočenika držana je u pritvoru od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994. prvenstveno u svrhu prisilnog rada.

Osim toga, MILORAD KRNOJELAC pomagao je da se deportuje ili protjera većina Muslimana i ostalih muškaraca nesrpskog porijekla iz opštine Foča, izdvajajući zatočenike iz KP doma za deportaciju u Crnu Goru.

5.3 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavu 5.2, MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5 (h) (progoni na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 2-7
(Mučenja i batinanja)

Batinanja po dolasku u zatvorsko dvorište

U periodu od aprila do decembra 1992, u prisustvu redovnog zatvorskog osoblja, zatvorski stražari ili vojnici su u zatvorskom dvorištu, po dolasku zatočenika u zatvor-logor u KP domu tukli zatočenike, među kojima su se nalazili FWS-71, FWS-46 i drugi zatočeni muškarci, Muslimani, čiji je identitet nepoznat (dalje u tekstu: neidentifikovani), kao što je opisano u stavovima 5.5 i 5.6. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima time što je vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je podsticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.

5.5 Dana 25. maja 1992., u grupi od 21 zatočenika koji su mahom bili iz Foče i uhapšeni u Crnoj Gori, u KP dom je stigao FWS-71. Po dolasku u KP dom, vojnici su ih postrojili uza zid zatvora sa rukama iznad glave, a zatim su ih tukli i udarali nogama i kundacima.

5.6 Dana 1. juna 1992., u KP dom su prebačeni FWS-46 i 47 drugih muškaraca iz Jeleča koji su bili zarobljeni u Kalinoviku i privremeno zatočeni u Bileći. Po dolasku u KP dom, stražari su ih pretukli.

Batinanja oko kantine

5.7 Između maja i decembra 1992., stražari u KP domu i srpski vojnici izvan KP doma zlostavljali su zatočenike na odlasku ili povratku iz kantine i za vrijeme obroka, kao što je opisano u stavovima 5.8 do 5.13. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima tako što je vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je podsticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.

5.8 Nepoznatog datuma u augustu 1992., sedmorica ili osmorica nepoznatih vojnih policajaca iz Trebinja ušli su u zatvor i prišli grupi neidentifikovanih zatočenika koji su se vraćali iz kantine. Vojni policajci su teško pretukli ove zatočenike, u prisustvu nekolicine stražara čiji identitet nije poznat. U početku, stražari su ovo promatrali bez uplitanja. Komandir straže intervenisao je tek kada su ljudi iz Trebinja uperili oružje na zatočenike u namjeri da ih ubiju.

5.9 Nepoznatog datuma u junu 1992., zatočenik E.G., invalid u ruku i nogu koji uz to ima i epilepsiju, žalio se na male obroke. Trojica neidentifikovanih stražara su ga zbog toga pretukla rukama i nogama.

5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. ("Pace") postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.

5.11 U više navrata između aprila i decembra 1992., nepoznati vojnici izvan KP doma prilazili su zatočeniku FWS-137, koji je odlazio ili se vraćao iz kantine zajedno sa grupom neidentifikovanih zatočenika, i zlostavljali njega i druge zatočenike, dok su stražari, čiji identitet nije poznat, ovo posmatrali bez uplitanja.

5.12 Nepoznatog datuma krajem oktobra ili početkom novembra 1992., nepoznati vojnici iz Nevesinja su, u prisustvu neidentifikovanih stražara, zlostavljali zatočenike FWS-214 i FWS-113 kad su izašli iz kantine.

5.13 Dana 30. oktobra 1992., za vrijeme ručka, trojica ili četvorica nepoznatih vojnika koji su dolazili izvan KP doma zlostavljala su FWS-215 i druge zatočenike koji su stajali ispred kantine a čiji identitet nije poznat. Vojnici su zatočenike desetak minuta udarali kundacima i nogama, u prisustvu neidentifikovanih stražara koji su ovo gledali bez uplitanja.

Nasumična batinanja

5.14 Za vrijeme zatočeništva, stražari ili vojnici koji su dolazili izvan KP doma su, nasumice i iznenada, iz nepoznatih razloga tukli zatočenike. Pripadnici mjesnih vojnih i paravojnih jedinica dolazili bi u zatvor obično uveče ili po noći. Zatvorski stražari vodili su vojnike do raznih ćelija da odaberu zatočenike koje će tući. Ova batinanja opisana su u stavovima 5.15 i 5.16 i u Prilogu A ove optužnice. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima time što je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da ulaze u zatvor i zlostavljaju zatočenike kad god požele, i time što je upućivao stražare da vojnike odvode do raznih ćelija i biraju zatočenike za batinanja.

5.15 Dana 10. juna 1992., jedan srpski vojnik koji je došao izvan KP doma surovo je pretukao zatočenika Z.B. Nakon batinanja, proveo je oko mjesec dana zatvoren u samici. Z.B. je od ovog batinanja izgubio sluh.

5.16 Dana 11. jula 1992., dvojica stražara prozvali su iz ćelije zatočenika FWS-71, odveli ga do samica u zatočeničkoj zgradi i tukli ga dvadesetak minuta raznim predmetima dok se FWS-71 nije onesvijestio. Kada je FWS-71 došao k svijesti u svojoj ćeliji, imao je modrice po cijelom tijelu.

Mučenja i batinanja kao kazna

5.17 MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa drugim rukovodećim osobljem zatvora, naređivao je stražarima da tuku zatočenike čak i za sitna kršenja zatvorskih pravila, kako je opisano u stavovima 5.18 do 5.21.

5.18 Zatočenik FWS-54 bio je zadužen za raspodjelu hrane zatočenicima. Kad mu je povjeravan ovaj zadatak, upozoren je da nijednom zatočeniku ne smije dati više hrane. Dana 8. augusta 1992., FWS-54 je jednom zatočeniku dao još jednu krišku hljeba. Za kaznu, jedan stražar je svjedoka izudarao nogama i pendrekom i zatvorio ga u samicu. FWS-54 je pušten nakon četiri dana.

5.19 Nepoznatog datuma u ljeto 1992., stražar Dragomir Obrenović (zvani Dragan i Obren) za kaznu je pretukao zatočenike A.M., F.M., H.T., i S. zato što su jedan drugom slali poruke.

5.20 Nepoznatog datuma u aprilu ili maju 1993., oko 06:00 sati ujutru, stražari Dragomir Obrenović (zvani Dragan i Obren) i Zoran Matović prozvali su zatočenike FWS-71, FWS-76, I.I. i D.C. iz njihovih soba i odveli ih u samice u zatočeničkom objektu. Ti stražari su u hodniku premlatili zatočenike za kaznu što su prethodnog dana krali hljeb iz kantine.

5.21 U junu, julu ili augustu 1993., nakon pokušaja bjekstva zatočenika E.Z., koji je radio u mašinskoj radionici u KP domu, MILORAD KRNOJELAC i njegovi podređeni podvrgli su ostale zatočenike kolektivnom kažnjavanju. U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem logora, MILORAD KRNOJELAC je u tome učestvovao time što je naredio kažnjavanje. Od početka zatočeništva, zatočenicima je zaprijećeno smrću ako neko pokuša da pobjegne. U znak kolektivne kazne nakon bjekstva E.Z., svim zatočenicima u KP domu prepolovljeni su obroci u trajanju od najmanje deset dana. FWS-73, FWS-110, FWS-144, FWS-210 i još desetak drugih zatočenika koji su radili zajedno sa odbjeglim, kao i dežurni zatočenik u sobi odbjeglog, odvedeni su u upravnu zgradu gdje ih je u prisustvu MILORADA KRNOJELCA surovo pretuklo desetak pripadnika zatvorskog osoblja. FWS-73 su oko pet minuta tukli i udarali nogama uglavnom u predjelu donjeg dijela stomaka. FWS-110 su tako jako udarali nogama da je izgubio svijest. Kao dodatna kazna, FWS-73, FWS-110, FWS-144, FWS-210 i neki drugi neidentifikovani zatočenici zatvoreni su u samicu, u različitom trajanju, do 15 dana.

Mučenje i batinanja za vrijeme ispitivanja

5.22 Policajci mjesne i vojne policije, u dogovoru sa zatvorskim vlastima, su po dolasku u KP dom ispitivali zatočenike. U dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je uveo praksu po kojoj su stražari izvodili zatočenike iz ćelija i dovodili ih u sobe za ispitivanje. To ispitivanje, koje se vršilo po danu, održavalo se u kancelarijama koje je takođe obezbjeđivao MILORAD KRNOJELAC. Ispitivanje se svodilo na to da li je zatočenik član SDA (Stranke demokratske akcije), da li posjeduje oružje i da li se borio protiv srpskih snaga. Za vrijeme ili poslije ispitivanja, stražari i policija često bi tukli zatočenike kako je opisano u stavovima 5.23 do 5.25. MILORAD KRNOJELAC je pomagao i na drugi način podržavao ova batinanjima time što je mjesnoj i vojnoj policiji omogućavao pristup zatočenicima i time što je podsticao i odobravao postupke svojih stražara.

5.23 Dana 24. maja 1992., vojna policija uhapsila je FWS-03 i H.D., članove SDA, i njihovog komšiju H.S. i odvela ih u KP dom. U KP domu ih je istog dana ispitivalo pet ili šest vojnih policajaca. Policajci su svu trojicu tukli za vrijeme ispitivanja kako bi ih prisilili na priznanje. Tukli su ih tako surovo da se H.S. dvaput onesvijestio.

5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu nekoliko puta su surovo pretukli Hasima Glušca. Zbog tih batinanja i surovih životnih uslova ozbiljno su mu oštećena pluća.

5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992., stražari KP doma su prilikom ispitivanja surovo pretukli Ibrahima Sandala i vratili ga u ćeliju s teškim povredama.

5.26 Od aprila do jula 1992., MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa političkim vođama ili vojnim komandantima i drugim rukovodećim osobljem zatvora, pripremao je liste zatočenika koje treba dodatno tući tokom noćnih ispitivanja i uveo je dnevnu rutinu za ova batinanja. Odabrani zatočenici bili su uglavnom viđeniji stanovnici Foče, za koje se sumnjalo da prilikom redovnog ispitivanja po danu nisu rekli istinu, koji su optuženi da posjeduju oružje ili koji su bili članovi SDA. Skoro svako veče tokom tog perioda, takvi spiskovi dostavljani su stražarima, koji su zatočenike zatim odvodili u upravnu zgradu na dodatno ispitivanje i batinanje. Komandir straže je obično prisustvovao odabiranju zatočenika. Ponekad bi sa popisa čitao imena odabranih zatočenika. Zatim su zatočenici odvođeni u upravnu zgradu gdje bi ih tukli zatvorski stražari ili vojnici kojima je MILORAD KRNOJELAC dozvolio da uđu u zatvor i tuku zatočenike. Stražari i vojnici su zatočenike zlostavljali svim vrstama oružja uključujući palice, kundake, noževe i alatke. Neki od zatočenika vratili su se u svoje sobe teško povrijeđeni. Neki od zatočenika nekoliko puta su izdvajani za batinanje. Veliki broj izdvojenih zatočenika sa batinanja se nikada nije vratio i još se vode kao nestali. Ovi incidenti detaljnije su opisani u stavovima 5.27 do 5.29 i u Prilogu B ove optužnice.

5.27 U junu ili julu 1992., stražari KP doma su najmanje dvaput surovo pretukli Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA, Zulfu Veiza i Salema Biču, bivše policajce, i Hrvata Krunoslava Marinovića, novinara, koje su u modricama, krvave i teško povrijeđene, vratili u ćelije.

5.28 U junu 1992., stražari KP doma mučili su i tukli zatočenika S.M. jer su ga zamijenili sa drugim zatočenikom čije ime se nalazilo na popisu zatočenika koji su odabrani za ispitivanje i mučenje. Počinioci su S.M. tukli i posjekli nožem. Prijetili su da će mu iskopati oko. Dok su ga tukli, pojavio se MILORAD KRNOJELAC koji je, uočivši grešku, naredio stražarima da prestanu tući S.M. Žrtva je vraćena u ćeliju, teško povrijeđena i oblivena krvlju.

5.29 U najmanje dva navrata u periodu od maja do jula 1992., stražari u KP domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala, bivšeg policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Prilikom mučenja i batinanja A.S. su slomljena tri rebra, a Džemalu Vahidi je slomljena vilica i izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na ruci i tijelo mu je bilo puno modrica. Nakon batinanja, žrtve su nekoliko dana držane u samici a zatim vraćane u ćelije s teškim povedama. Enez Uzunović i Džemal Vahida su kasnije ubijeni, kako je opisano u stavu 5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.

5.30 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.17 do 5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 2:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(f) (mučenje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 3:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(b) (mučenje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 4:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (mučenje) Ženevskih konvencija.

5.31 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.4 do 5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 5:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 6:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške povrede tijelu ili zdravlju) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 7:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih konvencija.

TAČKE 8-10
(Hotimično lišavanje života i ubistvo)

5.32 Između juna i augusta 1992., MILORAD KRNOJELAC i stražari u KP domu koji su se nalazili pod njegovom kontrolom povećali su broj ispitivanja i batinanja. U tom razdoblju, stražari bi odabrali grupu zatočenika prema spiskovima koje bi dobili od zatvorskih vlasti i odvodili ih, jednog po jednog, u jednu prostoriju u upravnoj zgradi. U toj prostoriji bi stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, često lancima vezivali zatočenika raširenih ruku i nogu prije nego što bi ga počeli tući. Stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, bi svakog zatočenika udarali nogama, gumenim palicama, drškama od sjekire i pesnicama. Za vrijeme batinanja, stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, pitali bi zatočenika gdje je sakrio oružje ili šta zna o drugim licima. Ponekad bi stražari zatočenike nakon batinanja bacili na deku, zamotali ih i odvukli iz upravne zgrade. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima i ubistvima time što je naređivao i nadzirao postupke stražara i omogućavao vojnom osoblju pristup zatočenicima u tu svrhu.

5.33 Ne zna se koliko je mučenih i pretučenih zatočenika umrlo u tim incidentima. Neki od onih koji su preživjeli batinanje ubijeni su iz vatrenog oružja ili su u samicama podlegli povredama. Batinanja i mučenja prouzrokovala su smrt zatočenika čija se imena nalaze u Prilogu C ove optužnice, kao i nepoznatog broja drugih neidentifikovanih zatočenika.

5.34 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.32 i 5.33, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 8:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(a) (ubistvo) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 9:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(a) (hotimično lišavanje života) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 10:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija.

TAČKE 11-15
(Protupravno zatočavanje, zatvaranje i nehumani uslovi u KP domu)

5.35 Počev od ili oko 14. aprila 1992. pa do 5. oktobra 1994., srpske civilne i vojne vlasti koristile su KP dom za zatvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe. Iako je grad Foča konačno zauzet 16. ili 17. aprila 1992., a cijela opština Foča potpala pod kontrolu Srba bar od polovine jula 1992., KP dom je služio kao zatočenički objekat za civile Muslimane i ostale ne-Srbe do 5. oktobra 1994. Među pritvorenim licima nalazili su se intelektualci, ljekari, novinari i članovi SDA. Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC je, svojim postupcima kao upravnik zatvora-logora, učestvovao u sprovođenju ovog protupravnog zatočavanja.

5.36 Uslovi u KP domu bili su surovi. Dok je od aprila 1992. do augusta 1993. MILORAD KRNOJELAC bio upravnik zatvora, životne uslove u logoru karakterisalo je nečovječno postupanje, prenatrpanost, izgladnjivanje, prisilni rad, kao i neprekidno fizičko i psihičko zlostavljanje.

5.37 Tokom zatočeništva, zatočenici su bili zaključani u ćelijama, osim kad bi ih postrojili i odvodili da jedu u kantinu ili na radnu obavezu. Poslije aprila 1992., ćelije su bile prenatrpane, bez dovoljno prostora za spavanje ili za održavanje lične higijene. Obroci za zatočenike bili su dovoljni tek za preživljavanje. Nisu imali odjeću za presvlačenje. U zimskom periodu nisu imali grijanje. Nisu dobijali odgovarajuću ljekarsku njegu. Zbog životnih uslova u KP domu mnogim zatočenicima uništeno je zdravlje. Zbog nedostatka odgovarajuće ljekarske njege, 40-godišnji zatočenik Enes Hadžić umro je u aprilu ili maju 1992. kada mu je pukao čir. Dodatni incidenti opisani su u Prilogu D ove optužnice.

5.38 Zatočenici su mogli čuti zvuke mučenja, batinanja i ubijanja koji su opisani u stavovima 5.4 do 5.33 ove optužnice. Posljedica toga bila je da su živjeli u stalnom strahu da su oni sljedeći na redu. Samice su korištene kao metod terora i prijetnji. Budući da su svi zatočenici živjeli u neprekidnom strahu, neki su postali suicidalni dok je druge obuzela totalna ravnodušnost prema onom što im se može dogoditi. Većina, ako ne i svi zatočenici patili su od depresije i još uvijek imaju fizičke i duhovne ožiljke od zatočeništva u KP domu. Ovi incidenti opisani su u Prilogu D ove optužnice.

5.39 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.35 do 5.38, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 11:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(e) (zatvaranje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 12:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(g) (protupravno zatočavanje civila) Statuta Međunarodnog suda.

5.40 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.36 do 5.38, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 13:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 14:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške patnje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 15:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih konvencija.

TAČKE 16-18
(Porobljavanje)

5.41 Od maja 1992. do oktobra 1994. zatočenici su morali obavljati prisilni rad. MILORAD KRNOJELAC je u tim zločinačkim djelima učestvovao od maja 1992. do augusta 1993. U maju 1992., MILORAD KRNOJELAC odobrio je odluke da se pojedini zatočenici šalju na prisilni rad. U julu 1992., MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora, formirao je i počeo da nadgleda grupu radnika od najmanje 70 zatočenika – kvalifikovanih radnika. Većina tih ljudi bila je zatočena od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994. a glavna svrha njihovog zatočenja bio je prisilni rad. Dodatne pojedinosti o prisilnom radu za vrijeme uprave MILORADA KRNOJELCA date su u stavovima 5.42 do 5.45. Imena zatočenika koji su morali ići na prisilni rad navedena su u Prilogu E ove optužnice.

5.42 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, stražari su svakodnevno prozivali pripadnike ove grupe radnika i prisiljavali ih da rade u logoru i izvan njega od 07:00 sati do najmaje 15:00 ili 16:00 sati. Zatočenicima taj rad nije plaćan. Oni nisu radili dobrovoljno. Na rad su prisiljavani čak i bolesni i povrijeđeni zatočenici. Oni koji bi odbili da rade zatvarani su u samice. Za vrijeme rada, zatočenike su čuvali ili redovni zatvorski stražari ili srpski vojnici.

5.43 U samom zatvoru, zatočenici su morali da rade u kuhinji, u fabrici namještaja i u metalskoj i mašinskoj radionici. U radionici su zatočenici popravljali vojna vozila ili ukradene automobile.

5.44 Izvan zatvora, zatočenici su morali da obavljaju poljoprivredne radove na zatvorskoj ekonomiji Brioni, da rade u mlinovima i u rudniku Miljevina, a vođeni su i na razna mjesta u Foči da rasčišćavaju ruševine. Tokom zime 1992./1993. godine, zatočenici su morali da popravljaju kuću MILORADA KRNOJELCA, da montiraju bar u kući jednog od njegovih sinova i da opreme radnju jednog od njegovih sinova. Osoblje zatvora naređivalo je zatočenicima da pomažu srpskim vojnicima u pljačkanju muslimanskih kuća i džamija.

5.45 Zatočenici su odvođeni na rad na linijama fronta - da kopaju rovove ili grade kasarne. Negdje od juna do oktobra 1992., zatočenik FWS-141 morao je da vozi vojnike i materijal na linije fronta. Zatočenici FWS-109 i G.K. odvedeni su u policijsku stanicu u Kalinoviku da traže mine. Između septembra 1992. i marta 1993., zatočenici su najmanje osam puta morali voziti ispred srpskih konvoja radi otkrivanja mina. Tokom zime 1992./1993., grupa zatočenika iz KP doma, među kojima se nalazio i svjedok FWS-110, provela je najmanje deset dana na liniji fronta kod Previle gdje su ih odveli da sijeku drva i da ih nose u rovove. FWS-110 je morao polagati telefonske linije između rovova.

5.46 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.41 do 5.45, MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 16:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(c) (porobljavanje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 17:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(b) (nečovječno postupanje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 18:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno Konvencijom o ropstvu i međunarodnim običajnim pravom (porobljavanje).

/potpis na originalu/
Carla Del Ponte
Tužilac

Dana 2. marta 2000.
U Hagu, Holandija

POVJERLJIVO
PRILOG C