MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR. IT-97-25-I

 

TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
MILORADA KRNOJELCA
zvanog "Mićo"

 

TREĆA IZMIJENJENA OPTUŽNICA

 

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:

MILORADA KRNOJELCA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako slijedi:


OSNOVNI PODACI

1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513 stanovnika, u Foči je bilo 51,6% Muslimana, 45,3% Srba i 3,1% ostalih nacionalnosti. Dana 7. aprila 1992. srpske vojne jedinice u kojima su se nalazili i bosanski Srbi, te građani srpskog porijekla iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, započele su okupaciju grada Foče, koji je u potpunosti zauzet 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela bila su pod opsadom do sredine jula 1992.

1.2. Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji vojnika mještana i vojnika iz drugih krajeva, počela je hapsiti Muslimane i ostale stanovnike koji nisu bili Srbi. Srpske vlasti su do sredine jula 1992. nastavile da sakupljaju i hapse Muslimane širom opštine. Srpske vlasti su odvajale muškarce od žena i protivpravno zatočavale na hiljade Muslimana i ostalih ne-Srba, uključujući intelektualce, ljekare i novinare. Kazneno-popravni dom (KP dom) u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni zatočenički objekat za muškarce. Počev od ili otprilike 14. aprila 1992., srpske civilne i vojne vlasti počele su koristiti ovaj zatvor za zatočenje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, kao i nekolicine Srba koji su pokušali da izbjegnu vojnu obavezu. Zatočeni Srbi držani su odvojeno od nesrpskih zatočenika. Zbog stalnih hapšenja, zatvor je tokom prvih mjeseci bio pretrpan, a maksimalan broj zatočenika bio je preko 760. Do kraja 1992., prosječan broj zatočenika iznosio je oko 600. Većina zatočenika razmijenjena je ili puštena tokom 1992. i 1993., ali je KP dom do 5. oktobra 1994. i dalje korišten kao zatočenički objekat.

1.3 Većina, ako ne i svi zatočenici, bili su civili koji nisu optuženi ni za kakvo krivično djelo, uglavnom muškarci, Muslimani, stari od 16 do 80 godina, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe.

1.4 Zatvorski kompleks bio je okružen tri metra visokim zidom, na kojem se nalazila bodljikava žica, i osmatračnicama na kojima su bili postavljeni mitraljezi. Unutrašnji krug bio je miniran. Vojnici i zatvorski stražari posmatrali su zatočenike sa osmatračnica i redovito patrolirali kompleksom. Zatočenici su bili smješteni u četverospratnici koja se sastojala od ćelija za više zatvorenika i samica, veličine 3 x 3 metra. Unutar zatvorskog kompleksa bile su i upravne zgrade, radionice i tvornica namještaja.


OPTU
ŽENI

2.1 MILORAD KRNOJELAC, zvani Mićo, sin Bogdana, rođen 25. jula 1940. u selu Birotići kraj Foče, stalno nastanjen u Foči. Prije rata bio je nastavnik. U JNA (Jugoslovenska narodna armija) je imao čin kapetana I klase. Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma.


NADREĐENOST

3.1 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma i nalazio se u nadređenom položaju u odnosu na sve u logoru. Kao upravnik KP doma, MILORAD KRNOJELAC je bio odgovoran za funkcionisanje fočanskog KP doma kao zatočeničkog logora. MILORAD KRNOJELAC je vršio ovlaštenja i dužnosti primjerene njegovom nadređenom položaju. On je svakodnevno izdavao naređenja i nadzirao osoblje zatvora. Održavao je vezu sa vojnim i političkim vlastima izvan zatvora. MILORAD KRNOJELAC je prisustvovao dovođenju zatočenika, pojavljivao se prilikom premlaćivanja i lično kontaktirao sa nekim zatočenicima.


OPŠTI NAVODI OPTU
ŽNICE

4.1 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i Hercegovini, na teritoriji bivše Jugoslavije, postojalo je stanje oružanog sukoba.

4.2 (izbrisano)

4.3 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, zatočenici u KP domu koji se pominju u optužbama, bili su lica zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949.

4.4 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi je bio dužan da se pridržava zakona i običaja ratovanja.

4.5 Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju od aprila 1992. do augusta 1993., osim ako nije drugačije navedeno.

4.6 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za mučenje, neko službeno lice ili lice koje je postupalo u tom svojstvu, počinilo je ili podstaklo da se počini to djelo ili je to djelo počinjeno uz njegovu saglasnost ili pristanak, i to iz jednog ili više sljedećih razloga: da se od žrtve ili trećeg lica dobije informacija ili priznanje; da se žrtva kazni za djelo koje je počinila ili za koje je osumnjičena žrtva ili treće lice; da se zastraši ili prisili žrtva ili treće lice; i/ili iz bilo kojeg razloga zasnovanog na diskriminaciji bilo koje vrste.

4.7 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, djela i propusti bili su dio rasprostranjenog, masovnog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo, konkretno, na muslimansko i hrvatsko stanovništvo u opštini Foča.

4.8 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili pseudonimima, kao FWS-137, ili inicijalima, kao E.G.

4.9 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC snosi individualnu odgovornost za krivična djela kojima se tereti u ovoj optužnici, shodno članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda, a koja se odnose na događaje u KP domu. Individualna krivična odgovornost obuhvata počinjenje, planiranje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje na neki drugi način planiranja, pripreme ili izvršenja bilo kog od niže navedenih djela ili propusta.

4.10 MILORAD KRNOJELAC takođe, ili alternativno, snosi krivičnu odgovornost nadređenog za djela svojih podređenih, shodno članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Komandna krivična odgovornost jeste odgovornost nadređenog lica za djela svog podređenog ako je to nadređeno lice znalo ili je imalo razloga da zna da će njegov podređeni počiniti ta djela ili da ih je već počinio, a nadređeni nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalje vršenje takvih djela ili da podređenog kazni.


OPTU
ŽBE

TAČKA 1
(Progoni)

5.1 Dok je od aprila 1992. do augusta 1993. vršio dužnosti upravnika KP doma u Foči, MILORAD KRNOJELAC je, zajedno sa stražarima KP doma pod svojim zapovjedništvom i imajući zajednički cilj sa stražarima i vojnicima navedenim na drugim mjestima u ovoj optužnici, proganjao Muslimane i druge muškarce, nesrpske civile zatočene u KP domu, na rasnoj, političkoj i vjerskoj osnovi.

5.2 U okviru tih progona, MILORAD KRNOJELAC je učestvovao ili pomagao i podržavao izvršavanje zajedničkog plana koji je obuhvatao sljedeće:

(a) dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočenje Muslimana i drugih muškaraca, civila ne-Srba iz opštine Foča i okolice, u KP domu;

(b) opetovano mučenje i batinanje Muslimana i drugih muškaraca, nesrpskih civila, zatočenih u KP domu;

(c) brojna ubistva Muslimana i drugih muškaraca, nesrpskih civila, zatočenih u KP domu;

(d) čest i dugotrajan prisilni rad Muslimana i drugih muškaraca, nesrpskih civila, zatočenih u KP domu;

(e) uvođenje i održavanje nehumanih uslova u zatočeničkom objektu KP dom u kojima su morali živjeti Muslimani i drugi muškarci, nesrpski civili, zatočeni u KP domu; i

(f) deportaciju i protjerivanje Muslimana i drugih nesrpskih civila zatočenih u zatočeničkom objektu KP dom u Crnu Goru i druga, nepoznata mjesta.

MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u dugotrajnom i rutinskom zatočenju nesrpskih civila pod nehumanim uslovima time što je obezbijedio zatočeničke objekte, time što se nalazio na mjestu upravnika logora i time što je uveo životne uslove za koje je bilo karakteristično nehumano postupanje, pretrpanost objekata, izgladnjivanje, prisilni rad i stalno fizičko i psihičko zlostavljanje.

Sporazumno sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je uveo sistem mučenja i premlaćivanja gdje su stražari zatočenike izvodili iz ćelija i odvodili ih u prostorije za ispitivanje, te obezbjeđivao prostorije gdje su se odvijala ta dnevna ispitivanja i premlaćivanja. U dogovoru sa političkim liderima ili vojnim starješinama i ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je pripremao spiskove zatočenika za dodatna premlaćivanja za vrijeme noćnih ispitivanja i uspostavio dnevnu rutinu tih premlaćivanja. U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je naređivao stražarima da zatočenike tuku čak i za sitna kršenja zatvorskih pravila; zajedno sa podređenima podvrgavao je druge zatvorenike kolektivnoj kazni; u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora učestvovao je u premlaćivanju zatočenika tako što je naređivao da ih se na taj način kažnjava. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinanju zatočenika time što je srpskim vojnim licima dozvoljavao da ulaze u zatvor i da napadaju zatočenike kad god su to htjeli i time što je svoje stražare upućivao da vojnike vode do ćelija i biraju zatočenike koje će tući; on je podsticao i odobravao zlostavljanja od strane stražara.

MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinanjima i ubistvima nesrpskih zatočenika, civila, time što je izdavao naređenja i nadgledao postupke svojih stražara, te omogućavao vojnim licima pristup zatočenicima u te svrhe.

U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC formirao je i isprva nadzirao grupu radnika koju je činilo oko 70 zatočenika - kvalifikovanih radnika. Većina ovih zatočenika držana je u pritvoru od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994., prvenstveno u svrhu prisilnog rada.

Pored toga, MILORAD KRNOJELAC pomagao je da se većina Muslimana i drugih muškaraca nesrpskog porijekla deportuje ili protjera iz opštine Foča, izdvajajući zatočenike iz KP doma za deportaciju ili prebacivanje u Crnu Goru i na druga, nepoznata mjesta. Više grupa zatočenika prebačeno je u druge zatočeničke objekte u Kalinoviku, Rudom i Kuli. Krajem augusta 1992., 35 starih ili bolesnih zatočenika autobusom je iz KP doma deportovano u Rožaj u Crnoj Gori. Istoga dana, muslimanski zatočenici, ranije izdvojeni u grupi od 35 zatočenika koje je trebalo deportovati za Crnu Goru, odvedeni su na navodnu razmjenu u Goražde. Ni ovi zatočenici više nikada nisu viđeni živi. Od juna 1992. do marta 1993., najmanje 266 Muslimana i drugih nesrpskih zatočenika iz KP doma deportovani su i prebačeni na nepoznata mjesta. Niti ovi zatočenici više nikada nisu viđeni živi. Ovi zatočenici su nestali uglavnom od augusta 1992. do oktobra 1992. Osnovni razlog koji je zatvorsko rukovodstvo navelo za odvođenje ovih zatočenika, koji se još uvijek vode kao nestali, bio je da ih se vodi na razmjenu zatvorenika. Međutim, zatočenicima je u nekoliko navrata rečeno da ih se vodi na rad, kao što su radovi u rudniku u Miljevini u ljeto 1992. ili branje šljiva 17. septembra 1992. ili otprilike tog datuma.

5.3 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavu 5.2, MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 1:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5 (h) (progoni na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 2-7
(Mučenja i premlaćivanja)

Premlaćivanja po dolasku u zatvorsko dvorište

5.4 U periodu od aprila do decembra 1992., u prisustvu redovnog zatvorskog osoblja, zatvorski stražari ili vojnici su u zatvorskom dvorištu tukli zatočenike po njihovom dolasku u zatvor-logor u KP domu, među kojima su se nalazili FWS-71, FWS-46 i drugi zatočeni muškarci, Muslimani, čiji je identitet nepoznat (dalje u tekstu: neidentifikovani), kao što je opisano u stavovima 5.5 i 5.6. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim premlaćivanjima time što je vojnicima omogućio pristup zatočenicima, a stražare upućivao da se ne miješaju. Takođe je podsticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.

5.5 Dana 25. maja 1992., u KP dom je u grupi od 21 zatočenika, koji su mahom bili iz Foče i uhapšeni u Crnoj Gori, stigao FWS-71. Po dolasku u KP dom, vojnici su ih postrojili uza zid zatvora sa rukama iznad glave, a zatim su ih tukli i udarali nogama i kundacima.

5.6 Dana 1. juna 1992, u KP dom su prebačeni FWS-46 i 47 drugih muškaraca iz Jeleča koji su bili zarobljeni u Kalinoviku i privremeno zatočeni u Bileći. Po dolasku u KP dom, stražari su ih pretukli.

Premlaćivanja oko kantine

5.7 Između maja i decembra 1992., stražari u KP domu i srpski vojnici koji nisu bili iz KP doma zlostavljali su zatočenike prilikom odlaska ili povratka iz kantine, a KRNOJELAC je učestvovao u tim premlaćivanjima tako što je vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je podsticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.

5.8 Nepoznatog datuma u augustu 1992., sedmorica ili osmorica nepoznatih vojnih policajaca iz Trebinja ušli su u zatvor i prišli grupi neidentifikovanih zatočenika koji su se vraćali iz kantine. Vojni policajci su ove zatočenike teško pretukli u prisustvu nekolicine stražara čiji identitet nije poznat. U početku, stražari su ovo promatrali bez uplitanja. Komandir straže intervenisao je tek kada su ljudi iz Trebinja na zatočenike uperili oružje u namjeri da ih ubiju.

5.9 Nepoznatog datuma u junu 1992., zatočenik E.G., invalid u ruku i nogu koji uz to ima i epilepsiju, žalio se na male obroke. Trojica neidentifikovanih stražara su ga zbog toga pretukla rukama i nogama.

5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. ("Pace") postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.

5.11 U više navrata između aprila i decembra 1992., nepoznati vojnici koji nisu bili iz KP doma prilazili su zatočeniku FWS-137, koji je odlazio ili se vraćao iz kantine zajedno sa grupom neidentifikovanih zatočenika, te zlostavljali njega i druge zatočenike, dok su stražari, čiji identitet nije poznat, ovo posmatrali bez uplitanja.

5.12 Nepoznatog datuma krajem oktobra ili početkom novembra 1992., nepoznati vojnici iz Nevesinja su, u prisustvu neidentifikovanih stražara, zlostavljali zatočenike FWS-214 i FWS-113 kad su izašli iz kantine.

5.13 Dana 30. oktobra 1992., za vrijeme ručka, trojica ili četvorica nepoznatih vojnika koji nisu bili iz KP doma zlostavljala su FWS-215 i druge zatočenike koji su stajali ispred kantine, a čiji identitet nije poznat. Vojnici su ove zatočenike desetak minuta udarali kundacima i nogama, u prisustvu neidentifikovanih stražara koji su ovo gledali bez uplitanja.

Nasumična premlaćivanja

5.14 Za vrijeme zatočeništva, stražari ili vojnici koji nisu bili iz KP doma bi, nasumice i iznenada, iz nepoznatih razloga tukli zatočenike. Pripadnici mjesnih vojnih i paravojnih jedinica dolazili bi u zatvor obično uveče ili po noći. Zatvorski stražari vodili su te vojnike do raznih ćelija da odaberu zatočenike koje će tući. Ova premlaćivanja opisana su u stavovima 5.15 i 5.16 i u Prilogu A ove optužnice. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim premlaćivanjima time što je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da ulaze u zatvor i zlostavljaju zatočenike kad god požele, i time što je upućivao stražare da vojnike odvode do ćelija i biraju zatočenike za batinanja.

5.15 Dana 10. juna 1992., jedan srpski vojnik koji nije bio iz KP doma surovo je pretukao zatočenika Z.B. Nakon što su ga pretukli, proveo je oko mjesec dana zatvoren u samici. Z.B. je od ovog premlaćivanja izgubio sluh.

5.16 Dana 11. jula 1992., dvojica stražara prozvali su iz ćelije zatočenika FWS-71, odveli ga do samica u zatočeničkoj zgradi i tukli ga dvadesetak minuta raznim predmetima dok se FWS-71 nije onesvijestio. Kada je FWS-71 došao k svijesti u svojoj ćeliji, imao je modrice po cijelom tijelu.

Mučenja i premlaćivanja kao kazna

5.17 MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa drugim rukovodećim osobljem zatvora, naređivao je stražarima da tuku zatočenike čak i za sitna kršenja zatvorskih pravila, kako je opisano u stavovima 5.18 do 5.21.

5.18 Zatočenik FWS-54 bio je zadužen za raspodjelu hrane zatočenicima. Kad mu je povjeravan ovaj zadatak, upozoren je da nijednom zatočeniku ne smije dati više hrane. Dana 8. augusta 1992., FWS-54 je jednom zatočeniku dao krišku hljeba više. Za kaznu, jedan stražar je svjedoka izudarao nogama i pendrekom, i zatvorio ga u samicu. FWS-54 je pušten nakon četiri dana.

5.19 Nepoznatog datuma u ljeto 1992., stražar Dragomir Obrenović (zvani Dragan i Obren) za kaznu je pretukao zatočenike A.M., F.M., H.T., i S. zato što su jedan drugom slali poruke.

5.20 Nepoznatog datuma u aprilu ili maju 1993., oko 06:00 sati, stražari Dragomir Obrenović (zvani Dragan i Obren) i Zoran Matović prozvali su zatočenike FWS-71, FWS-76, I.I. i D.C. iz njihovih soba i odveli ih u samice u zatočeničkom objektu. Ti stražari su ove zatočenike u hodniku premlatili za kaznu što su prethodnog dana krali hljeb iz kantine.

5.21 U junu, julu ili augustu 1993., nakon pokušaja bjekstva zatočenika E.Z, koji je radio u mašinskoj radionici u KP domu, MILORAD KRNOJELAC i njegovi podređeni podvrgli su ostale zatočenike kolektivnom kažnjavanju. U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem logora, MILORAD KRNOJELAC je u tome učestvovao time što je naredio kažnjavanje. Od početka zatočeništva, zatočenicima je zaprijećeno smrću ako neko pokuša da pobjegne. U znak kolektivne kazne nakon bjekstva E.Z, svim zatočenicima u KP domu prepolovljeni su obroci u trajanju od najmanje deset dana. FWS-73, FWS-110, FWS-144, FWS-210 i još desetak drugih zatočenika koji su radili zajedno sa odbjeglim, kao i dežurni zatočenik u sobi odbjeglog, odvedeni su u upravnu zgradu gdje ih je u prisustvu MILORADA KRNOJELCA surovo pretuklo desetak pripadnika zatvorskog osoblja. FWS-73 su oko pet minuta tukli i udarali nogama uglavnom u predjelu donjeg stomaka. FWS-110 su tako jako udarali nogama da je izgubio svijest. Kao dodatna kazna, FWS-73, FWS-110, FWS-144, FWS-210 i neki drugi neidentifikovani zatočenici zatvoreni su u samicu, u različitom trajanju, do 15 dana.

Mučenje i premlaćivanje za vrijeme ispitivanja

5.22 Pripadnici mjesne i vojne policije su, u dogovoru sa zatvorskim vlastima, ispitivali zatočenike po njihovom dolasku u KP dom. U dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je uveo obrazac po kojem su stražari zatočenike izvodili iz ćelija i dovodili ih u sobe za ispitivanje. MILORAD KRNOJELAC je obezbijedio i kancelarijski prostor u kojem su se vršila ta dnevna ispitivanja. Ispitivanje se svodilo na to da li je zatočenik član SDA (Stranke demokratske akcije), da li posjeduje oružje i da li se borio protiv srpskih snaga. Za vrijeme ili nakon ispitivanja, stražari i policija često bi tukli zatočenike kako je opisano u stavovima 5.23 do 5.25. MILORAD KRNOJELAC je pomagao i na drugi način podržavao ova premlaćivanja time što je mjesnoj i vojnoj policiji omogućavao pristup zatočenicima i time što je podsticao i odobravao postupke svojih stražara.

5.23 Dana 24. maja 1992., vojna policija uhapsila je FWS-03 i H.D., članove SDA, i njihovog komšiju H.S. i odvela ih u KP dom. U KP domu ih je istog dana ispitivalo pet ili šest vojnih policajaca. Policajci su svu trojicu za vrijeme ispitivanja tukli kako bi ih prisilili na priznanje. Tukli su ih tako surovo da se H.S. dvaput onesvijestio.

5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu nekoliko puta su surovo pretukli Hasima Glušca. Zbog tog premlaćivanja i surovih životnih uslova ozbiljno su mu oštećena pluća.

5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992., stražari u KP domu su prilikom ispitivanja surovo pretukli Ibrahima Sandala i vratili ga u ćeliju s teškim povredama.

5.26 Od aprila do jula 1992., MILORAD KRNOJELAC je, u dogovoru sa političkim vođama ili vojnim komandantima i drugim rukovodećim osobljem zatvora, pripremao spiskove zatočenika koje će dodatno tući za vrijeme noćnih ispitivanja i uveo je dnevnu rutinu za ova premlaćivanja. Odabrani zatočenici bili su uglavnom viđeniji stanovnici Foče za koje se sumnjalo da prilikom redovnog ispitivanja po danu nisu rekli istinu, koji su optuženi da posjeduju oružje ili koji su bili članovi SDA. Skoro svako veče tokom tog perioda, takvi spiskovi dostavljani su stražarima koji su zatočenike zatim odvodili u upravnu zgradu na dodatno ispitivanje i premlaćivanje. Komandir straže je obično prisustvovao odabiranju zatočenika. Ponekad bi sa popisa čitao imena odabranih zatočenika. Zatočenici su zatim odvođeni u upravnu zgradu gdje bi ih tukli zatvorski stražari ili vojnici kojima je MILORAD KRNOJELAC dozvolio da uđu u zatvor i tuku zatočenike. Stražari i vojnici su zatočenike zlostavljali svim vrstama oružja uključujući palice, kundake, noževe i alatke. Neki od zatočenika vraćali su se u svoje sobe teško povrijeđeni. Neki od zatočenika su više puta izdvajani za batinanje. Veliki broj izdvojenih zatočenika se nikada nije vratio sa premlaćivanja i još se vode kao nestali. Ovi incidenti detaljnije su opisani u stavovima od 5.27 do 5.29 i u Prilogu B ove optužnice.

5.27 U junu ili julu 1992., stražari iz KP doma su najmanje dvaput surovo pretukli

Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA, Zulfu Veiza i Salema Biču, bivše policajce, i Hrvata Krunoslava Marinovića, novinara, koje su u modricama, krvave i teško povrijeđene, vratili u ćelije.

5.28 U junu 1992., stražari KP doma mučili su i tukli zatočenika S.M. jer su ga zamijenili sa jednim drugim zatočenikom čije ime se nalazilo na popisu zatočenika koji su odabrani za ispitivanje i mučenje. Počinioci su S.M. tukli i posjekli nožem. Prijetili su da će mu iskopati oko. Dok su ga tukli, pojavio se MILORAD KRNOJELAC koji je, uočivši grešku, naredio stražarima da prestanu tući S.M. Žrtva je vraćena u ćeliju, teško povrijeđena i oblivena krvlju.

5.29 U najmanje dva navrata u periodu od maja do jula 1992., stražari u KP domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala, bivšeg policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Dok su ga mučili i tukli, A.S. su slomili tri rebra, a Džemalu Vahidi je slomljena vilica i izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na ruci i tijelo mu je bilo puno modrica. Nakon premlaćivanja, žrtve su nekoliko dana držane u samici, a zatim su vraćane u ćelije s teškim povredama. Enes Uzunović i Džemal Vahida su kasnije ubijeni, kako je opisano u stavu 5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.

5.30 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.17 do 5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 2:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(f) (mučenje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 3: (povučena);

Tačka 4:
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (mučenje) Ženevskih konvencija.

5.31 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.4 do 5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 5:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nehumana djela) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 6: (povučena);

Tačka 7:
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih konvencija.

TAČKE 8-10
(Hotimično lišavanje života i ubistvo)

5.32 Između juna i augusta 1992., MILORAD KRNOJELAC i stražari u KP domu koji su se nalazili pod njegovom kontrolom povećali su broj ispitivanja i premlaćivanja. U tom razdoblju, stražari bi odabrali grupu zatočenika prema spiskovima koje bi dobili od zatvorskih vlasti i odvodili ih, jednog po jednog, u jednu prostoriju u upravnoj zgradi. U toj prostoriji bi stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, često lancima vezivali zatočenika raširenih ruku i nogu prije nego što bi ga počeli tući. Stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, bi svakog zatočenika udarali nogama, gumenim palicama, drškama od sjekire i pesnicama. Dok bi ga tukli, stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, pitali bi zatočenika gdje je sakrio oružje ili šta zna o drugim licima. Ponekad bi stražari zatočenike nakon premlaćivanja bacili na deku, zamotali ih i odvukli iz upravne zgrade. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima i ubistvima time što je naređivao i nadzirao postupke stražara i omogućavao vojnom osoblju pristup zatočenicima u tu svrhu.

5.33 Ne zna se koliko je mučenih i pretučenih zatočenika umrlo u tim incidentima. Neki od onih koji su preživjeli premlaćivanje ubijeni su iz vatrenog oružja ili su u samicama podlegli povredama. Premlaćivanja i mučenja uzrokovala su smrt zatočenika čija se imena nalaze u Prilogu C ove optužnice, kao i nepoznatog broja drugih neidentifikovanih zatočenika.

5.34 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.32 i 5.33, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 8:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(a) (ubistvo) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 9: (povučena);

Tačka 10:
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija.


TAČKE 11-15
(Protupravno zatočenje, zatvaranje i nehumani uslovi u KP domu)

5.35 Počev od ili oko 14. aprila 1992. pa do 5. oktobra 1994., srpske civilne i vojne vlasti koristile su KP dom za zatočenje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe. Iako je grad Foča konačno zauzet 16. ili 17. aprila 1992., a cijela opština Foča potpala pod srpsku vlast barem od polovine jula 1992., KP dom je služio kao zatočenički objekat za muškarce, muslimanske civile, i ostale ne-Srbe do 5. oktobra 1994. Među zatočenicima su se nalazili intelektualci, ljekari, novinari i članovi SDA. Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC je svojim postupcima kao upravnik zatvora-logora učestvovao u sprovođenju ovog protupravnog zatočenja.

5.36 Uslovi u KP domu bili su surovi. Dok je od aprila 1992. do augusta 1993. MILORAD KRNOJELAC bio upravnik zatvora, životne uslove u logoru karakterisalo je nečovječno postupanje, prenatrpanost, izgladnjivanje, prisilni rad, te neprekidno fizičko i psihičko zlostavljanje.

5.37 Tokom zatočeništva, zatočenici su bili zaključani u ćelijama, osim kad bi ih postrojili i odvodili da jedu u kantinu ili na radnu obavezu. Poslije aprila 1992, ćelije su bile prenatrpane, bez dovoljno prostora za spavanje ili za održavanje lične higijene. Obroci za zatočenike bili su dovoljni tek za preživljavanje. Nisu imali odjeću za presvlačenje. U zimskom periodu nisu imali grijanje. Nisu dobijali odgovarajuću ljekarsku njegu. Zbog životnih uslova u KP domu mnogim zatočenicima uništeno je zdravlje. Zbog nedostatka odgovarajuće ljekarske njege, 40-godišnji zatočenik Enes Hadžić umro je u aprilu ili maju 1992. kada mu je pukao čir. Dodatni incidenti opisani su u Prilogu D ove optužnice.

5.38 Zatočenici su mogli čuti zvuke mučenja, premlaćivanja i ubijanja koji su opisani u stavovima 5.4 do 5.33 ove optužnice. Posljedica toga bila je to što su živjeli u stalnom strahu da su oni sljedeći na redu. Samice su korištene kao metod terora i prijetnji. Budući da su svi zatočenici živjeli u neprekidnom strahu, neki su postali suicidalni dok je druge jednostavno obuzela ravnodušnost prema onom što im se može dogoditi. Većina, ako ne i svi zatočenici patili su od depresije i još uvijek imaju fizičke i duhovne ožiljke od zatočeništva u KP domu. Ovi incidenti opisani su u Prilogu D ove optužnice.

5.39 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.35 do 5.38, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 11:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(e) (zatvaranje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 12: (povučena).

5.40 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.36 do 5.38, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 13:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nehumana djela) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 14: (povučena);

Tačka 15:
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih konvencija.

 

TAČKE 16-18
(Porobljavanje)

5.41 Od maja 1992. do oktobra 1994. zatočenici su morali obavljati prisilni rad. MILORAD KRNOJELAC je u tim zločinačkim radnjama učestvovao od maja 1992. do augusta 1993. U maju 1992., MILORAD KRNOJELAC odobrio je odluke da se pojedini zatočenici šalju na prisilni rad. U julu 1992., MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora, formirao je i počeo da nadgleda grupu radnika od najmanje 70 zatočenika – kvalifikovanih radnika. Većina tih ljudi bila je zatočena od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994., a glavna svrha njihovog zatočenja bio je prisilni rad. Dodatne pojedinosti o prisilnom radu za vrijeme uprave MILORADA KRNOJELCA date su u stavovima 5.42 do 5.45. Imena zatočenika koji su morali ići na prisilni rad navedena su u Prilogu E ove optužnice.

5.42 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, stražari su svakodnevno prozivali pripadnike ove grupe radnika i prisiljavali ih da rade u logoru i izvan njega od 07:00 sati do najmaje 15:00 ili 16:00 sati. Zatočenicima taj rad nije plaćan. Oni nisu radili dobrovoljno. Na rad su prisiljavani čak i bolesni i povrijeđeni zatočenici. Oni koji su odbijali da rade zatvarani su u samice. Za vrijeme rada, zatočenike su čuvali ili redovni zatvorski stražari ili srpski vojnici.

5.43 U samom zatvoru, zatočenici su morali da rade u kuhinji, u fabrici namještaja i u metalskoj i mašinskoj radionici. U radionici su zatočenici morali popravljati vojna vozila ili ukradene automobile.

5.44 Izvan zatvora, zatočenici su morali da obavljaju poljoprivredne radove na zatvorskoj ekonomiji Brioni, da rade u mlinovima i u rudniku Miljevina, a vođeni su i na razna mjesta u Foči da rasčišćavaju ruševine. Tokom zime 1992./1993. godine, zatočenici su morali da popravljaju privatnu kuću MILORADA KRNOJELCA, da montiraju bar u kući jednog od njegovih sinova i da opreme radnju jednog od njegovih sinova. Osoblje zatvora naređivalo je zatočenicima da pomažu srpskim vojnicima da pljačkaju muslimanske kuće i džamije.

5.45 Zatočenici su odvođeni na rad na linijama fronta - da kopaju rovove ili grade kasarne. Otprilike od juna do oktobra 1992., zatočenik FWS-141 morao je da vozi vojnike i materijal na linije fronta. Zatočenici FWS-109 i G.K. odvedeni su u policijsku stanicu u Kalinoviku kako bi se otkrile mine. Između septembra 1992. i marta 1993., zatočenici su najmanje osam puta morali voziti ispred srpskih konvoja kako bi otkrili mine. Tokom zime 1992./1993., grupa zatočenika iz KP doma, među kojima se nalazio i svjedok FWS-110, provela je najmanje deset dana na liniji fronta kod Previle, gdje su ih odveli da sijeku drva i da ih nose u rovove. FWS-110 je morao polagati telefonske linije između rovova.

5.46 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.41 do 5.45, MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 16:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(c) (porobljavanje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 17: (povučena);

Tačka 18:
KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno Konvencijom o ropstvu i u običajnom međunarodnom pravu (porobljavanje).

 

/potpis na originalu/
Carla Del Ponte,
tužilac

Dana 25. juna 2001.
U Hagu,
Nizozemska