MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU


PREDMET BR. IT-97-25-I

 

TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
MILORADA KRNOJELCA zvanog "Mićo"

IZMIJENJENA I DOPUNJENA OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:

MILORADA KRNOJELCA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA (U DALJEM TEKSTU: TEŠKE POVREDE) I KRŠENJA PRAVA I OBIČAJA RATOVANJA, kako slijedi:


OSNOVNI PODACI

1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513 stanovnika u Foči je bilo 51.6% Muslimana, 45.3% Srba i 3.1% ostalih nacionalnosti. Dana 7. aprila 1992. srpske vojne jedinice u kojima su se nalazili i bosanski Srbi, kao i građani srpskog porijekla iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, započele su okupaciju grada Foče, koji je u potpunosti okupiran 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela bila su pod opsadom do sredine jula 1992.

2. Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji lokalnih vojnika kao i onih koji su došli izvana, počela je hapsiti Muslimane i ostale stanovnike koji nisu bili Srbi. Srpske vlasti nastavile su da sakupljaju i hapse Muslimane, mještane okolnih sela u opštini, do sredine jula 1992. Srpske vlasti odvajale su muškarce od žena i nezakonito pritvarale hiljade Muslimana i ostalih ne-Srba, uključujući intelektualce, ljekare i novinare. Kazneno-popravni dom (KP dom) u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni zatočenički objekat za muškarce. Već od ili otprilike 14. aprila 1992, srpske civilne i vojne vlasti počele su koristiti zatvor za zatočavanje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, kao i nekoliko Srba koji su pokušali da izbjegnu vojnu obavezu. Zatočeni Srbi držani su odvojeno od nesrpskih zatočenika. Zbog neprekidnih hapšenja, zatvor je tokom prvih mjeseci bio pretrpan, a maksimalan broj zatočenika bio je preko 760. Do kraja 1992, prosječan broj zatočenika iznosio je oko 600. Većina zatočenika razmijenjena je ili puštena tokom 1992. i 1993, ali je KP dom i dalje korišten kao zatočenički objekat do 5. oktobra 1994.

1.3 Većina, ako ne i svi zatočenici bili su civili koji nisu bili optuženi ni za kakvo krivično djelo, uglavnom muškarci Muslimani starosti od 16 do 80 godina, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe.

1.4 Zatvorski kompleks bio je okružen tri metra visokim zidom, na kojem se nalazila bodljikava žica, i osmatračnicama sa mitraljezima. Unutrašnji krug bio je miniran. Vojnici i zatvorski stražari posmatrali su zatočenike sa osmatračnica i redovno patrolirali kompleks. Zatočenici su bili smješteni u četverospratnici koja se sastojala od zatvoreničkih ćelija i samica veličine 3 x 3 metra. Unutar zatvorskog kompleksa bila je i upravna zgrada, radionice i tvornica namještaja.


OPTUŽENI

2.1 MILORAD KRNOJELAC, zvan Mićo, sin Bogdana, rođen 25. jula 1940. u selu Birotići kod Foče, stalno nastanjen u Foči. Prije rata bio je nastavnik. U JNA (Jugoslovenska narodna armija) imao je čin kapetana I klase. Od aprila 1992. do augusta 1993, MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma.


NADREĐENOST

3.1 Od aprila 1992. do augusta 1993, MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma i u nadređenom položaju u odnosu na sve u logoru. Kao upravnik KP doma, MILORAD KRNOJELAC bio je osoba odgovorna za funkcionisanje KP doma kao zatočeničkog logora. MILORAD KRNOJELAC imao je ovlaštenja i dužnosti primjerene njegovom nadređenom položaju. On je dnevno izdavao naređenja i nadzirao osoblje zatvora. On je održavao vezu sa vojnim i političkim vlastima izvan zatvora. MILORAD KRNOJELAC je prisustvovao dovođenju zatočenika, pojavljivao se prilikom batinanja i lično kontaktirao sa nekim zatočenicima.


OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE

4.1 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i Hercegovini, na teritoriji bivše Jugoslavije, trajalo je stanje međunarodnog oružanog sukoba i djelimične okupacije.

4.2 Sva djela ili propusti navedeni kao teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i kažnjivi prema članu 2 Statuta Međunarodnog suda dogodili su se za vrijeme tog oružanog sukoba i djelimične okupacije.

4.3 Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, zatočenici u KP domu koji se pominju u optužbama bili su lica zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949.

4.4 Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi su bili dužni da se pridržavaju ratnog prava i običaja ratovanja.

4.5 Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju između aprila 1992. i augusta 1993, osim ako nije drugačije navedeno.

4.6 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za mučenje, službeno lice ili lice u tom svojstvu počinilo je ili potaklo da se počini djelo ili je djelo počinjeno uz njegovu saglasnost ili pristanak, i to iz jednog od sljedećih razloga: da se dobije informacija ili priznanje od žrtve ili trećeg lica; da se žrtva kazni za djelo koje je počinila ili za koje je osumnjičena žrtva ili treće lice; da se zastraši ili prisili žrtva ili treće lice; i/ili iz bilo kojeg razloga kojem je osnova diskriminacija bilo koje vrste.

4.7 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, djela i propusti bili su dio rasprostranjenog, masovnog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo, konkretno muslimansko i hrvatsko stanovništvo u opštini Foča.

4.8 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili pseudonimima kao FWS-137, ili inicijalima kao E.G.

4.9 Od aprila 1992. do augusta 1993, MILORAD KRNOJELAC je pojedinačno odgovoran za krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog Suda. Pojedinačna krivična odgovornost obuhvata izvršenje, planiranje, podsticanje, naređivanje i pomaganje i doprinošenje planiranju, pripremanju ili izvršavanju bilo kojeg od dolje navedenih djela ili propusta.

4.10 Od aprila 1992. do augusta 1993, MILORAD KRNOJELAC je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran kao nadređeni za djela svojih potčinjenih u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog Suda. Komandna krivična odgovornost jeste odgovornost nadređenog lica za djela njegovih podređenih ako je nadređeno lice znalo ili imalo razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti takva djela ili da su ih već počinili, a nadređeni nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalje vršenje takvih djela ili da kazni podređene.


OPTUŽBE


TAČKA 1
(Progoni)

5.1 Dok je bio upravnik KP doma u Foči, od aprila 1992. do avgusta 1993, MILORAD KRNOJELAC je proganjao Muslimane i druge muškarce ne-Srbe na rasnoj, političkoj i vjerskoj osnovi.

5.2 MILORAD KRNOJELAC proganjao je Muslimane i druge muškarce ne-Srbe tako što ih je podvrgavao dugom i rutinskom zatvaranju i zatočenju, učestalom mučenju i batinanju, bezbrojnim ubistvima, dugom i čestom prisilnom radu, i nečovječnim uslovima unutar KP doma. U okviru tih progona, MILORAD KRNOJELAC je pomagao pri deportaciji ili protjerivanju većine muškaraca Muslimana i ne-Srba iz opštine Foča.

5.3 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafu 5.2, MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 1:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI kažnjiv prema članu 5 (h) (progoni na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi) Statuta Međunarodnog suda. 


TAČKE 2-7
(Mučenja i batinanja)

Batinanja po dolasku u zatvorsko dvorište

5.4 Po dolasku u zatvor-logor između aprila i decembra 1992, zatvorski stražari ili vojnici, u prisustvu redovnog zatvorskog osoblja tukli su zatočenike u KP domu, kao što je opisano u paragrafu 5.5 i 5.6. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima tako što je vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je poticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.

5.5 Dana 25. maja 1992, FWS-71 stigao je u KP dom u grupi od 21 zatočenika, većinom iz Foče, koji su uhapšeni u Crnoj Gori. Po dolasku u KP dom, vojnici su ih postrojili uza zid zatvora sa rukama iznad glave, a zatim su ih tukli i udarali nogama i kundacima.

5.6 Dana 1. juna 1992, FWS-46 i 47 ostalih muškaraca iz Jeleća koji su bili zarobljeni u Kalinoviku i privremeno zatočeni u Bileći prebačeni su u KP dom. Po dolasku u KP dom, stražari su ih pretukli.
 

Batinanja oko kantine

5.7 Između maja i decembra 1992, stražari u KP domu i srpski vojnici izvan KP doma zlostavljali su zatočenike na odlasku ili povratku iz kantine i za vrijeme obroka, kao što je opisano u paragrafima 5.8 do 5.13. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima tako što je vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je poticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.

5.8 Nepoznatog datuma u augustu 1992, sedmorica ili osmorica nepoznatih vojnih policajaca iz Trebinja ušli su u zatvor i prišli grupi zatočenika koji su se vraćali iz kantine. Vojni policajci su teško premlatili zatočenike, i to u prisustvu više stražara. U početku su stražari promatrali bez uplitanja. Komandir straže intervenisao je tek kada su ljudi iz Trebinja uperili oružje na zatočenike u namjeri da ih ubiju.

5.9 Nepoznatog datuma u junu 1992, zatočenik E.G., invalid sa hendikepiranom rukom i nogom koji uz to pati i od epilepsije, žalio se na male obroke. Zbog toga su ga trojica stražara pretukla rukama i nogama.

5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992, dok se zatočenik P. ("Pace") postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.

5.11 U više navrata između aprila i decembra 1992, nepoznati vojnici izvan KP doma prilazili su zatočeniku FWS-137, koji je u tom trenutku išao u kantinu ili se odatle vraćao zajedno sa grupom zatočenika, i zlostavljali njega i druge zatočenike, dok su stražari posmatrali bez uplitanja.

5.12 Nepoznatog datuma krajem oktobra ili početkom novembra 1992, nepoznati vojnici iz Nevesinja zlostavljali su, u prisustvu stražara, zatočenike FWS-214 i FWS-113 kad su izašli iz kantine.

5.13 Dana 30. oktobra 1992, za vrijeme ručka, trojica ili četvorica nepoznatih vojnika koji su dolazili izvan KP doma zlostavljala su FWS-215 i druge zatočenike koji su stajali ispred kantine. Vojnici su zatočenike udarali kundacima i nogama nekih deset minuta, u prisustvu stražara koji su posmatrali bez uplitanja.
 

Samovoljna batinanja

5.14 Za vrijeme zatočenja, stražari ili vojnici koji su dolazili izvan KP doma iznenada su, iz nepoznatih razloga, tukli zatočenike. Pripadnici lokalnih vojnih i paravojnih jedinica obično su dolazili u zatvor uveče ili po noći. Zatvorski stražari razvodili su vojnike do raznih ćelija da odaberu zatočenike za batinanja. Ta batinanja opisana su u paragrafima 5.15 i 5.16 i Prilogu A uz ovu optužnicu. MILORAD KRNOJELAC je učestvovao u tim batinanjima tako što je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da ulaze u zatvor i da zlostavljaju zatočenike kad god su to htjeli, te tako što je uputio stražare da vojnike odvode do raznih ćelija i odabiru zatočenike za batinanja.

5.15 Dana 10. juna 1992, jedan srpski vojnik koji je došao izvan KP doma surovo je pretukao zatočenika Z.B. Nakon batinanja, proveo je oko mjesec dana zatvoren u samici. Z.B. je od batinanja ogluvio.

5.16 Dana 11. jula 1992, dvojica stražara prozvali su iz ćelije zatočenika FWS-71, odveli ga do samica u zatočeničkoj zgradi i tukli ga raznim predmetima oko 20 minuta dok se FWS-71 nije onesvijestio. Kada je FWS-71 došao k svijesti u svojoj ćeliji, imao je modrice po cijelom tijelu.


Mučenja i batinanja kao kazna

5.17 MILORAD KRNOJELAC, u dosluhu sa drugim rukovodećim osobljem zatvora, naređivao je stražarima da tuku zatočenike čak i za sitna kršenja zatvorskih pravila, kao što je opisano u paragrafima 5.18 do 5.21.

5.18 Zatočenik FWS-54 bio je zadužen za raspodjelu hrane zatočenicima. Kad mu je ovaj zadatak povjeren, bio je upozoren da ni jednom zatočeniku ne smije dati više hrane. Dana 8. avgusta 1992, FWS-54 je jednom zatočeniku dao dodatnu krišku hljeba. Za kaznu, jedan stražar je svjedoka izudarao nogama i pendrekom te ga zatvorio u samicu. FWS-54 je pušten nakon četiri dana.

5.19 Nepoznatog datuma tokom ljeta 1992, stražar Dragomir Obrenović (zvan Dragan i Obren) za kaznu je pretukao zatočenike A.M., F.M., H.T., i S. zato što su jedan drugom slali poruke.

5.20 Nepoznatog datuma u aprilu ili maju 1993, oko 06:00 sati ujutru, stražari Dragomir Obrenović (zvan Dragan i Obren) i Zoran Matović prozvali su zatočenike FWS-71, FWS-76, I.I. i D.C. iz njihovih soba i odveli ih u samice u zatočeničkom objektu. Ti su stražari na hodniku premlatili zatočenike za kaznu što su prethodnog dana krali hljeb iz kantine.

5.21 U junu, julu ili augustu 1993, nakon pokušaja bjekstva zatočenika E.Z, koji je radio u mašinskoj radionici u KP domu, MILORAD KRNOJELAC i njegovi podređeni podvrgli su ostale zatočenike kolektivnom kažnjavanju. U dosluhu sa ostalim rukovodećim osobljem logora, MILORAD KRNOJELAC je učestvovao tako što je naredio kažnjavanje. Od početka zatočeništva, zatočenicima je zaprijećeno smrću ako iko pokuša da pobjegne. Kao kolektivna kazna nakon bjekstva E.Z, prepolovljeni su obroci svim zatočenicima u KP domu u trajanju najmanje deset dana. FWS-73, FWS-110, FWS-144, FWS-210 i još desetak drugih zatočenika koji su radili zajedno sa odbjeglim, kao i dežurni zatočenik u sobi odbjeglog, odvedeni su u upravnu zgradu i u prisustvu MILORADA KRNOJELCA surovo pretučeni od strane desetak pripadnika osoblja zatvora. FWS-73 su oko pet minuta tukli i udarali nogama uglavnom u predjelu donjeg dijela stomaka. FWS-110 su tako jako udarali nogama da je izgubio svijest. Kao dodatna kazna, FWS-73, FWS-110, FWS-144, FWS-210 i drugi neidentifikovani zatočenici zatvoreni su u samicu, u različitom trajanju, do 15 dana.


Mučenje i batinanja za vrijeme ispitivanja

5.22 Policajci lokalne i vojne policije, u dosluhu sa zatvorskim vlastima, ispitivali su zatočenike po dolasku u KP dom. To ispitivanje, koje se vršilo po danu, održavalo se u kancelarijama koje je obezbijedio MILORAD KRNOJELAC. U skladu sa rasporedom koji je zaveo MILORAD KRNOJELAC u dosluhu sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, stražari su odvodili zatočenike iz ćelija i dovodili ih u sobe za ispitivanje. Ispitivanje se svodilo na to da li je zatočenik član SDA (Stranke demokratske akcije), da li posjeduje oružje i da li je učestvovao u borbi protiv srpskih snaga. Stražari i policija često bi tukli zatočenike za vrijeme ili poslije ispitivanja, kako je opisano u paragrafima 5.23 do 5.25. MILORAD KRNOJELAC je učestvovao u tim batinanjima tako što je lokalnoj i vojnoj policiji omogućavao pristup zatočenicima i tako što je poticao i odobravao postupke svojih stražara.

5.23 Dana 24. maja 1992, vojna policija uhapsila je FWS-03 i H.D., članove SDA, i njihovog komšiju H.S. i odvela ih u KP dom. U KP domu ih je istog dana ispitivalo pet ili šest vojnih policajaca. Policajci su svu trojicu tukli za vrijeme ispitivanja kako bi ih prisilili na priznanje. Tukli su ih tako surovo da se H.S. dvaput onesvijestio.

5.24 Nekoliko puta u razdoblju između aprila i avgusta 1992, stražari u KP domu surovo su pretukli Hasima Glušca. Zbog tih batinanja i surovih životnih uslova oštećena su mu pluća što je dovelo do njegove smrti 7. maja 1994.

5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992, stražari KP doma surovo su pretukli Ibrahima Sandala prilikom ispitivanja i vratili ga u ćeliju teško povrijeđenog.

5.26 Od aprila do jula 1992, MILORAD KRNOJELAC, u dosluhu sa političkim vođama ili vojnim komandantima i drugim rukovodećim osobljem zatvora, pripremao je liste zatočenika koje treba dodatno tući tokom noćnih ispitivanja i uveo je dnevnu rutinu za to batinanje. Odabrani zatočenici bili su uglavnom viđeniji stanovnici Foče, za koje se sumnjalo da prilikom redovnog ispitivanja po danu nisu govorili istinu, koji su optuženi da posjeduju oružje, ili koji su bili članovi SDA. Skoro svako veče tokom tog perioda, popisi bi bili dostavljeni stražarima, koji bi zatim zatočenike odveli u upravnu zgradu na ispitivanje i batinanje. Obično je komandir straže prisustvovao odabiranju zatočenika. Ponekad je on sa popisa čitao imena odabranih zatočenika. Zatim su zatočenici odvođeni u upravnu zgradu gdje su ih tukli zatvorski stražari ili vojnici kojima je MILORAD KRNOJELAC dozvolio da uđu u zatvor i tuku zatočenike. Stražari i vojnici su zatočenike zlostavljali svim vrstama oružja uključujući palice, kundake, noževe i alatke. Neki od zatočenika vratili su se u svoje sobe teško povrijeđeni. Neki od zatočenika nekoliko puta su odabirani za batinanje. Velik broj odabranih zatočenika nije se nikada vratio sa batinanja i još se vode kao nestali. Ovi incidenti su detaljnije opisani u paragrafima 5.27 do 5.29 i u Prilogu B uz ovu optužnicu.

5.27 U junu ili julu 1992, stražari KP doma su najmanje dvaput surovo pretukli Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA, Zulfu Veiza i Salema Biču, bivše policajce, i Krunoslava Marinovića, novinara Hrvata, te ih u modricama, krvave i teško povrijeđene vratili u ćelije.

5.28 U junu 1992, stražari KP doma mučili su i tukli zatočenika S.M. jer su ga zamijenili sa drugim zatočenikom čije ime je bilo na popisu zatočenika koji su odabrani za ispitivanje i mučenje. Počinioci su S.M. tukli i zarezivali ga nožem. Prijetili su da će mu iskopati oko. Dok su ga tukli, pojavio se MILORAD KRNOJELAC koji je, uočivši grešku, naredio stražarima da prestanu tući S.M. Žrtva je vraćena u ćeliju, teško povrijeđena i oblivena krvlju.

5.29 U najmanje dva navrata u razdoblju između maja i jula 1992, stražari u KP domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala, bivšeg policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Prilikom mučenja i batinanja A.S. su slomljena tri rebra, a Džemalu Vahidi je slomljena vilica i izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na ruci i tijelo mu je bilo puno modrica. Nakon batinanja žrtve su nekoliko dana držane u samici a zatim vraćene u ćelije teško povrijeđene. Enez Uzunović i Džemal Vahida su kasnije ubijeni kako je opisano u paragrafu 5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.

5.30 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.17 do 5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 2:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5(f) (mučenje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 3:
TEŠKU POVREDU
kažnjivu prema članu 2(b) (mučenje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 4:
KRŠENJE RATNOG PRAVA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (mučenje) Ženevskih konvencija.

5.31 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.4 do 5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 5:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 6:
TEŠKU POVREDU
kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške povrede tijelu ili zdravlju) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 7:
KRŠENJE RATNOG PRAVA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih konvencija.


TAČKE 8-10
(Hotimično lišavanje života i ubistvo)

5.32 Između juna i avgusta 1992, MILORAD KRNOJELAC i stražari u KP domu koji su bili pod njegovom kontrolom povećali su broj ispitivanja i batinanja. U tom razdoblju, stražari bi odabrali grupu zatočenika prema popisima koje bi dobili od zatvorskih vlasti i odvodili ih, jednog po jednog, u jednu prostoriju u upravnoj zgradi. U toj prostoriji stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, često bi lancima vezali zatočenika raširenih ruku i nogu prije nego što bi ga počeli tući. Stražari i vojnici, uključujući pripadnike vojne policije, svakog su zatočenika udarali nogama, gumenim palicama, drškama od sjekire i šakama. Dok bi ga tukli, stražari i vojnici, uključujući i pripadnike vojne policije, pitali bi zatočenika gdje je sakrio oružje ili šta zna o drugim licima. Poslije nekih batinanja stražari bi zatočenike bacili na deku, zamotali ih i odvukli iz upravne zgrade. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima i ubistvima tako što je naređivao i nadzirao postupke stražara i omogućavao vojnom osoblju pristup zatočenicima u tu svrhu.

5.33 Nepoznati broj mučenih i pretučenih zatočenika u tim je incidentima umro. Neki od onih koji su preživjeli batinanje ustrijeljeni su ili su u samicama podlegli povredama. Batinanja i mučenja uzrokovala su smrt onih zatočenika čija se imena nalaze u Prilogu C uz ovu optužnicu, kao i nepoznatog broja ostalih neidentifikovanih zatočenika.

5.34 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.32 i 5.33, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:


Tačka 8:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5(a) (ubistvo) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 9:
TEŠKU POVREDU
kažnjivu prema članu 2(a) (hotimično lišavanje života) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 10:
KRŠENJE RATNOG PRAVA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija.


TAČKE 11-15
(Nezakonito zatočenje, zatvaranje i
nečovječni uslovi u KP domu)

5.35 Počevši od ili oko 14. aprila 1992. pa do 5. oktobra 1994, srpske civilne i vojne vlasti koristile su KP dom za zatvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe. Iako je okupiranje grada Foče privedeno kraju 16. ili 17. aprila 1992, a cijela opština Foča bila pod kontrolom Srba barem od polovine jula 1992, KP dom je služio kao zatočenički objekat za civile Muslimane i ostale ne-Srbe do 5. oktobra 1994. Među pritvorenim licima nalazili su se intelektualci, ljekari, novinari i članovi SDA. Od aprila 1992. do augusta 1993, MILORAD KRNOJELAC je svojim postupcima kao upravnik zatvora-logora učestvovao u sprovođenju nezakonitog zatočenja.

5.36 Uslovi u KP domu bili su surovi. Dok je od aprila 1992. do augusta 1993. MILORAD KRNOJELAC bio upravnik zatvora, životne uslove u logoru karakterisalo je nečovječno postupanje, prenatrpanost, izgladnjivanje, prisilni rad, kao i neprekidno fizičko i mentalno zlostavljanje.

5.37 Tokom zatočeništva, zatočenici su bili zaključani u ćelijama osim kad bi ih postrojili i odvodili u kantinu da jedu ili na radnu obavezu. Poslije aprila 1992. ćelije su bile prenatrpane, bez dovoljno prostora za spavanje ili za održavanje lične higijene. Obroci za zatočenike bili su dovoljni tek za preživljavanje. Zatočenici nisu imali odjeću za presvlačenje. Tokom zime nisu imali grijanje. Nisu imali odgovarajuću ljekarsku njegu. Zbog životnih uslova u KP domu mnogim zatočenicima uništeno je zdravlje. Zbog nedostatka odgovarajuće ljekarske njege, 40-godišnji zatočenik Enes Hadžić umro je u aprilu ili maju 1992. kada mu je pukao čir. Dodatni incidenti opisani su u Prilogu D uz ovu optužnicu.

5.38 Zatočenici su mogli čuti zvukove mučenja, batinanja i ubijanja koji su opisani u paragrafima 5.4 do 5.33 ove optužnice. Posljedica toga bila je da su zatočenici živjeli u stalnom strahu da su oni sljedeći na redu. Samice su korištene kao metod terora i prijetnji. Budući da su svi zatočenici živjeli u neprekidnom strahu, neki zatočenici postali su suicidalni dok su drugi postali potpuno ravnodušni prema onom što im se može dogoditi. Većina, ako ne i svi zatočenici patili su od depresije i još uvijek imaju fizičke i mentalne ožiljke iz zatočeništva u KP domu. Ovi incidenti opisani su u Prilogu D uz ovu optužnicu.

5.39 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.35 do 5.38, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 11:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5(e) (zatvaranje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 12:
TEŠKU POVREDU
kažnjivu prema članu 2(g) (nezakonito zatočenje civila) Statuta Međunarodnog suda.

5.40 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.36 do 5.38, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 13:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 14:
TEŠKU POVREDU
kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške patnje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 15:
KRŠENJE RATNOG PRAVA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih konvencija.

TAČKE 16-18
(Porobljavanje)

5.41 Od maja 1992. do oktobra 1994. zatočenici su morali obavljati prisilni rad. MILORAD KRNOJELAC je u tim zločinačkim djelima učestvovao od maja 1992. do augusta 1993. U maju 1992, MILORAD KRNOJELAC odobrio je odluke da pojedini zatočenici idu na prisilni rad. U julu 1992, MILORAD KRNOJELAC, u dosluhu sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, formirao je i počeo da nadgleda radnu grupu od najmanje 70 zatočenika - majstora. Većina tih zatočenika bila je zatočena od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994. a glavna svrha njihovog zatočenja bio je prisilni rad. Dodatne pojedinosti o prisilnom radu za vrijeme uprave MILORADA KRNOJELCA opisane su u paragrafima 5.42 do 5.45. Imena zatočenika koji su morali ići na prisilni rad navedena su u Prilogu E uz ovu optužnicu.

5.42 Tokom čitavog razdoblja na koje se odnosi ova optužnica, stražari su dnevno prozivali pripadnike radne grupe i prisiljavali ih da rade u logoru i izvan njega od 07:00 sati ujutro do najmaje 15:00 ili 16:00 sati. Zatočenicima taj rad nije plaćan i nisu radili dobrovoljno. Na rad su prisiljavani čak i bolesni i povrijeđeni zatočenici. Oni zatočenici koji bi odbili da rade zatvarani su u samice. Za vrijeme rada, zatočenike su čuvali ili redovni zatvorski stražari ili srpski vojnici.

5.43 U zatvoru su zatočenici morali da rade u kuhinji, u tvornici namještaja i u metalskoj i mašinskoj radionici. U radionici su zatočenici popravljali vojna vozila ili ukradene automobile.

5.44 Izvan zatvora, zatočenici su morali da obavljaju poljoprivredne poslove na zatvorskoj ekonomiji Brioni, da rade u mlinovima i u rudniku Miljevina, a vođeni su i na razna mjesta u Foči da rasčišćavaju ruševine. Tokom zime 1992. do 1993. zatočenici su morali da popravljaju kuću MILORADA KRNOJELCA, da montiraju bar u kući jednog od njegovih sinova i da opreme radnju jednog od njegovih sinova. Osoblje zatvora naređivalo je zatočenicima da pomažu srpskim vojnicima pri pljačkanju muslimanskih kuća i džamija.

5.45 Zatočenici su odvođeni na rad na linijama fronta - da kopaju rovove ili grade kasarne. Otprilike od juna do oktobra 1992, zatočenik FWS-141 morao je da vozi vojnike i materijal na linije. Zatočenici FWS-109 i G.K. odvedeni su u policijsku stanicu u Kalinoviku radi pronalaženja mina. Između septembra 1992. i marta 1993, zatočenici su najmanje osam puta morali voziti ispred srpskih konvoja radi otkrivanja mina. Tokom zime 1992/1993, grupa zatočenika uz KP doma, među kojima i svjedok FWS-110, provela je najmanje deset dana na liniji fronta kod Previle gdje su odvedeni da sijeku drva i nose ih u rovove. FWS-110 je morao polagati telefonske linije između rovova.

5.46 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.41 do 5.45, MILORAD KRNOJELAC počinio je:

Tačka 16:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5(c) (porobljavanje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 17:
TEŠKU POVREDU
kažnjivu prema članu 2(b) (nečovječno postupanje) Statuta Međunarodnog suda;

Tačka 18:
KRŠENJE RATNOG PRAVA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i utvrđeno Konvencijom o ropstvu i međunarodnim običajnim pravom (porobljavanje).


/potpis/
Louise Arbour
Tužilac

23. april 1999.
Hag, Holandija