PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Mohamed Shahabuddeen predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Florence Mumba
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 7. maja 2004.

TUŽILAC
protiv
Miroslava KVOČKE, Mlađe RADIĆA, Zorana ŽIGIĆA i Dragoljuba PRCAĆA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana:
g. Krstan Simić za Miroslava Kvočku
g. Toma Fila za Mlađu Radića
g. Slobodan Stojanović za Zorana Žigića
g. Jovan Simić za Dragoljuba Prcaća

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

IMAJUĆI U VIDU da je, na kraju žalbene rasprave održane 27. marta 2004., Zoran Žigić (dalje u tekstu: žalilac) osobnom intervencijom kod Žalbenog vijeća pokušao predložiti novi dokument za uvrštavanje ali da je Vijeće tada odbilo njegov zahtjev (dalje u tekstu: Odluka od 26. marta 2004.);^[1]

RJEŠAVAJUĆI PO povjerljivoj "Najavi internog memoranduma o ponašanju optuženog Zorana Žigića (dalje u tekstu: Prijedlog odbrane) od 29. marta 2004., u kojem Zoran Žigić izražava želju da Žalbeno vijeće ima u vidu izvještaj upravnika Pritvorske jedinice UN-a (dalje u tekstu: Izvještaj);

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na najavu internog memoranduma o ponašanju Zorana Žigića " od 8. aprila 2004. u kojem optužba navodi :

1. da se protivi ponovnom razmatranju ovog pitanja jer Zoran Žigić nije iznio nikakav novi argument koji bi ukazivao na potrebu da Žalbeno vijeće preispita svoj stav,

2. da je, ako se ovo pitanje bude ponovno razmatralo, protiv prihvatanja izvještaja o ponašanju Zorana Žigića jer on ne ukazuje ni na kakvu grešku Pretresnog vijeća,

3. da bi, ako Žalbeno vijeće odluči da ukine jednu ili više osuda i da ponovno odmjeri kaznu Zoranu Žigiću po preostalim osudama, taj dokument mogao biti prihvaćen na osnovu diskrecionog ovlaštenja Žalbenog vijeća,

4. da, međutim, ako Žalbeno vijeće prihvati taj dokument, treba mu pridati minimalnu ili nikakvu težinu;

IMAJUĆI U VIDU "Repliku Zorana Žigića na odgovor optužbe na njegovu najavu o internom memorandumu o ponašanju Zorana Žigića" od 13. aprila 2004., u kojoj žalilac tvrdi da izvještaj o njegovom ponašanju "može biti od određenog značaja tokom faze ponovnog odmjeravanja kazne, ukoliko do toga dođe";

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, po mišljenju Žalbenog vijeća, Izvještaj prihvatljiv samo ako se može smatrati dodatnim dokazom u smislu pravila 115 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) te da će Žalbeno vijeće stoga Prijedlog odbrane smatrati podnesenim na osnovu tog pravila;

UZIMAJUĆI U OBZIR da su dokazi koji nisu bili dostupni na suđenju i koji ni uz dužnu revnost tada nisu mogli biti otkriveni prihvatljivi na osnovu pravila 115 Pravilnika ako su relevantni za neko suštinsko pitanje i ako su mogli uticati na presudu, tj., ukoliko se njima, na zahtjev optuženog, pokazuje da je osuda nedovoljno utemeljena;^[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR da dokazi koji su bili dostupni na suđenju ili koji su uz dužnu revnost mogli biti otkriveni nisu prihvatljivi ukoliko strana koja traži njihovo prihvatanje ne pokaže da bi njihovo izuzimanje dovelo do neostvarivanja pravde, odnosno da bi, da su bili dostupni na suđenju oni uticali na presudu;^[3]

UZIMAJUĆI U OBZIR da se Izvještaj odnosi na ponašanje žalioca prije i nakon pismene presude i kazne koja je njome izrečena;

UZIMAJUĆI U OBZIR da su navedeni aspekti Izvještaja koji se tiču ponašanja žalioca prije izricanja kazne u vrijeme suđenja bili dostupni, da žalilac ne tvrdi da je na njih skrenuta pažnja Pretresnog vijeća tokom suđenja te da su, stoga, ti dijelovi Izvještaja neprihvatljivi ako žalilac ne pokaže da bi njihovo izuzimanje dovelo do neostvarivanja pravde;

UZIMAJUĆI U OBZIR da Pretresno vijeće u prvostepenoj presudi nije uzelo u obzir ponašanje žalioca u pritvoru prije izricanja kazne i da žalilac u žalbi ne tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo ne uzevši u obzir taj faktor kao ublažavajuću okolnost kod odmjeravanja kazne;

ZAKLJUČIVŠI stoga da ti dijelovi Izvještaja ne mogu ukazivati na to da bi njihovo izuzimanje dovelo do neostvarivanja pravde;

UZIMAJUĆI U OBZIR da su oni aspekti Izvještaja koji se tiču ponašanja optuženog nakon izricanja kazne u vrijeme suđenja bili nedostupni, te da je stoga neophodno utvrditi da li su ti dijelovi Izvještaja relevantni za suštinska pitanja i da li su vjerodostojni, odnosno da li su mogli uticati na presudu;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Žalbeno vijeće već stalo na stanovište da su "dokazi o ponašanju nakon izricanja kazne irelevantni za pitanje da li je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo diskreciono ovlaštenje za odmjeravanje kazne" i da samo u slučajevima kada žalilac uspješno pokaže da je Pretresno vijeće pogrešno odmjerilo izrečenu kaznu Žalbeno vijeće može po svom nahođenju prihvatiti dodatne dokaze;^[4]

UZIMAJUĆI U OBZIR da ponašanje žalioca nakon izricanja kazne ne može biti relevantno ni za jedno pitanje pred tim Pretresnim vijećem niti podobno za razmatranje od strane tog Vijeća, tako da ne može ukazivati ni na kakvu grešku Pretresnog vijeća prilikom korištenja diskrecionog ovlašćenja;^[5]

ZAKLJUČIVŠI stoga da nije pokazano da je ponašanje žalioca nakon izricanja kazne moglo uticati na presudu;

OVIM ODBACUJE Zahtjev odbrane.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

[pečat Međunarodnog suda]

^[1] Transkript sa žalbene rasprave, 26. mart 2004., str. 553-555.

^[2] Vidi Tužilac protiv Radislava Krstića, "Odluka po zahtjevima za prihvatanje dodatnih dokaza u žalbenom postupku", predmet br. IT-98-33-A, 5. avgust 2003., str. 4.

^[3] Ibid.

^[4] Vidi Tužilac protiv Jelisića, predmet br. IT-95-10-A, Odluka po zahtjevu za prihvatanje dodatnih dokaza, 15. novembar 2000., str. 4 i Tužilac protiv Mucića, Delića i Landže, IT-96-21-Abis, Presuda po žalbi na izrečenu kaznu, 8. april 2003., paragraf 11.

^[5] Vidi Tužilac protiv Jelisića, predmet br. IT-95-10-A, Odluka po zahtjevu za prihvatanje dodatnih dokaza, 15. novembar 2000., str. 4.