PRED ŽALBENIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba
sudija Mehmet Güney

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 8. jun 2004.

TUŽILAC
protiv
Milana MILUTINOVIĆA
Nikole ŠAINOVIĆA
Dragoljuba OJDANIĆA


OBRAZLOŽENJE ODLUKE KOJOM SE ODBIJA INTERLOKUTORNA ŽALBA POVODOM NADLEŽNOSTI NAD TERITORIJOM KOSOVA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
g. Geoffrey Nice
gđa Cristina Romano

Odbrana:
g. Eugene O'Sullivan i g. Slobodan Zečević za Milana Milutinovića
g. Toma Fila i g. Vladimir Petrović za Nikolu Šainovića
g. Peter Robinson i g. Vojislav Seležan za Dragoljuba Ojdanića

ŽALBENO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

IMAJUĆI U VIDU "Žalbu generala Ojdanića na Odluku po zahtevu kojim se osporava nadležnost i zahtevu za podnošenje roka za podnošenje uvodnog podneska" (u daljem tekstu: Žalba), koju je branilac Dragoljuba Ojdanića (u daljem tekstu: žalilac) uložio 13. maja 2003. na "Odluku po zahtevu kojim se osporava nadležnost" (u daljem tekstu: Pobijana odluka) koju je 6. maja 2003. donelo Pretresno veće III, a kojom je Pretresno veće odbacilo "Preliminarni zahtev generala Dragoljuba Ojdanića za odbacivanje optužnice zbog nenadležnosti: Kosovo" od 29. novembra 2002;

IMAJUĆI U VIDU "Nalog kojim se raspoređuju sudije u predmetu pred Žalbenim većem" koji je 14. maja 2003. izdao predsednik i kojim je na osnovu pravila 72(E) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda imenovano Tročlano žalbeno veće (u daljem tekstu: Tročlano veće);

IMAJUĆI U VIDU naloge koje je Tročlano veće izdalo 15. jula 2003. i 17. novembra 2003, kojima se suspenduje raspored podnošenja podnesaka do donošenja odluke o zahtevu odbrane da se odobre dodatna sredstva sa vođenje odbrane žalioca;[1]

IMAJUĆI U VIDU "Zahtev za odlaganje postupka ili za imenovanje amicus curiae", koji je 28. novembra 2003. podneo žalilac i u kojem se, između ostalog, traži odlaganje postupka do donošenja odluke Sekretarijata po njegovom zahtevu za dodatna sredstva;

IMAJUĆI U VIDU dopis Sekretarijata od 16. decembra 2003. u kojem je žaliocu odgovoreno da "Sekretarijat nije u mogućnosti da odobri dodatna sredstva za Vaš tim odbrane";

IMAJUĆI U VIDU nalog Tročlanog veća od 16. januara 2004. o nastavku postupanja po rasporedu o podnošenju podnesaka;

IMAJUĆI U VIDU "Uvodni podnesak generala Ojdanića", koji je 30. januara 2004. dostavio žalilac;

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe koji se odnosi na prihvatljivost 'Uvodnog podneska generala Ojdanića' od 30. januara 2004, koji je 9. februara 2004. dostavila optužba;

IMAJUĆI U VIDU "Odluku", koju je 27. novembra 2004. donelo Tročlano žalbeno veće, u kojoj se navodi da se žalba, izuzev u onom delu u kome se osporava primerenost dužine vremena (166 dana) koje je bilo potrebno Pretresnom veću da donese odluku, odnosi na pitanja koja se tiču nadležnosti, te se žalba prosleđuje Žalbenom veću petorice, pri čemu su relevantna tri pitanja sledeća:

1) Pretresno veće je pogrešno zaključilo da je SRJ bila članica Ujedinjenih nacija za svrhe utvrđivanja nadležnosti Međunarodnog suda nad krivičnim delima počinjenim na teritoriji te države;

2) Pretresno veće je pogrešno zaključilo da je Savet bezbednosti na osnovu Glave VII bio ovlašćen da Međunarodnom sudu poveri nadležnost nad krivičnim delima počinjenim na teritoriji SRJ, čak i ako ona u relevantnom periodu nije bila članica Ujedinjenih nacija , i

3) Pretresno veće je pogrešno propustilo da utvrdi da se nadležnost Međunarodnog suda nad krivičnim delima počinjenim na teritoriji SRJ ne može zasnivati na principu univerzalne nadležnosti.

IMAJUĆI U VIDU "Nalog kojim se raspoređuju sudije u predmetu pred Žalbenim većem", koji je 12. marta 2004. izdao predsednik i kojim je ovaj predmet dodeljen Žalbenom veću petorice;

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na interlokutornu žalbu odbrane koja se odnosi na nadležnost (Kosovo)" od 12. marta 2004;

IMAJUĆI U VIDU "Repliku generala Ojdanića" od 16. marta 2004, kojom on traži od Žalbenog veća da uputi sekretara da obezbedi adekvatna sredstva za njegov tim odbrane kako bi postupak po njegovoj žalbi bio pravičan ili, alternativno, da Žalbeno veće imenuje amicus curiae radi sastavljanja podnesaka o pitanjima pokrenutim žalbom i pobijanja odgovora optužbe (u daljem tekstu: Replika);

UZIMAJUĆI U OBZIR da žalilac nije naveo nijedan razlog zbog koga bi Žalbeno veće trebalo da odstupi od svoje "Odluke po interlokutornoj žalbi na zahtev za dodatna sredstva" od 13. novembra 2003, kojom je potvrđena odluka sekretara da ne odobri dodatna sredstva za tim odbrane u ovom predmetu;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, od podnošenja žalbe, odbrana imala dovoljno vremena i sredstava da pripremi svoju tezu i da imenovanje amicus curiae u ovom predmetu nije neophodno;

IMAJUĆI U VIDU "Odluku po interlokutornoj žalbi" koju je 12. maja 2004. donelo Žalbeno veće i u kojoj se navodi da se žalba odbija a da će obrazloženje za to blagovremeno uslediti (u daljem tekstu: Odluka od 12. maja);

IMAJUĆI U VIDU da žalilac tvrdi kako je, između ostalog, Pretresno veće pogrešno zaključilo u Pobijanoj odluci da je Međunarodni sud nadležan da mu sudi za zločine koji su navodno počinjeni na teritoriji Kosova, budući da Savet bezbednosti nije imao ovlašćenja da na Međunarodnom sudu poveri nadležnost nad teritorijom države, Savezne Republike Jugoslavije, koja u to vreme nije bila članica Ujedinjenih nacija;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Žalbeno veće u Odluci povodom nadležnosti u predmetu Tadić zaključilo da "osnivanje Međunarodnog suda tačno potpada u okvire ovlašćenja Saveta bezbednosti prema članu 41 [Povelje]" i da je "Međunarodni sud legitimno osnovan kao mera u okviru Glave VII Povelje";[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR da, u pogledu sva tri pitanja povodom kojih je postupak po žalbi prenet sa tročlanog na petočlano veće, jedino pitanje koje Međunarodni sud mora da razmotri u ovom slučaju jeste da li uslovi pod kojima mu je poverena nadležnost obuhvataju dotičnu teritoriju;

UZIMAJUĆI U OBZIR, s tim u vezi, da član 1 Statuta Međunarodnog suda predviđa da

Međunarodni sud je nadležan za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine;

IMAJUĆI U VIDU da je Kosovo deo teritorije bivše Jugoslavije i da je i u relevantno vreme to bilo;

KONSTATUJUĆI da, na osnovu člana 1 Statuta, Međunarodni sud ima nadležnost da vodi postupak protiv generala Ojdanića za zločine koji su navodno počinjeni na teritoriji Kosova;

IZJAVLJUJE da je Odlukom od 12. maja žalba odbijena iz gorenavedenih razloga.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu/
  Theodor Meron,
  predsedavajući sudija
Dana 8. juna 2004.  
U Hagu,  
Holandija  

[pečat Međunarodnog suda]


IZJAVA SUDIJE SHAHABUDDEENA

1. Podržavam obrazloženje odluke, ali bih bio zadovoljniji da ono sadrži i detaljnije objašnjenje zašto je Žalbeno veće u vezi sa ovim značajnim pitanjem stalo na sledeće stanovište:

"jedino pitanje koje Međunarodni sud mora da razmotri u ovom slučaju jeste da li uslovi pod kojima mu je poverena nadležnost obuhvataju dotičnu teritoriju;"

2. Uz dužno poštovanje izjavljujem da je u obrazloženju odluke još trebalo navesti da se, na primer, u Odluci u predmetu Tadić nije rešavalo pitanje da li je u nadležnosti Žalbenog veća da odlučuje da li je Savet bezbednosti, kada je reč o državi koja nije članica Ujedinjenih nacija, ovlašćen da Međunarodnom sudu poveri nadležnost nad tom državom (za razliku od osnivanja Međunarodnog suda kao institucije) i da nije u nadležnosti Žalbenog veća da rešava to pitanje.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu/
  Mohamed Shahabuddeen
   
Dana 8. juna 2004.  
U Hagu,  
Holandija  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Vidi Tužilac protiv Milana Milutinovića, Nikole Šainovića i Dragoljuba Ojdanića, "Odluka po zahtevu da se odobre dodatna sredstva", Pretresno veće III, 8. jul 2003. i Tužilac protiv Milana Milutinovića, Nikole Šainovića i Dragoljuba Ojdanića, IT-99-37-AR73.2, "Odluka po interlokutornoj žalbi na zahtev za dodatna sredstva", Žalbeno veće, 13. novembar 2003;

[2] Tužilac protiv Duška Tadića, predmet br. IT-94-1-T, "Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda", 2. oktobar 1995, par. 36 i 40.