PRED PREDŽALBENIM SUDIJOM Rješava: sudija Mehmet Güney Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 22. januara 2004. TUŽILAC ODLUKA PO ZAHTJEVU ZA IZMJENU ROKA Tužilaštvo: Odbrana: JA, MEHMET GÜNEY, sudija Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljnjem tekstu: Međunarodni sud); RJEŠAVAJUĆI PO “Zahtjevu za izmjenu roka” (u daljnjem tekstu: Zahtjev), koji je Momir Nikolić (u daljnjem tekstu: žalilac) podnio 30. decembra 2003; IMAJUĆI U VIDU da je 2. decembra 2003. izrečena presuda o kazni i da je 30. decembra 2003. žalilac podnio najavu žalbe; UZIMAJUĆI U OBZIR da, na osnovu pravila 111 Pravilnika o postupku i dokazima ovog Međunarodnog suda (u daljnjem tekstu: Pravilnik), žalilac može da podnese svoj Žalbeni podnesak do 15. marta 2004.; UZIMAJUĆI U OBZIR da se u Zahtjevu traži produženje roka za podnošenje žalbenog podneska od sedamdeset pet dana od dana kada žaliocu bude uručen prijevod presude o kazni na bosanski/hrvatski/srpski jezik (u daljnjem tekstu: BHS), u skladu s pravilom 111 Pravilnika, i moli da se Sekretarijatu naloži da obavijesti o tome kada će žaliocu biti na raspolaganju primjerak presude o kazni na BHS jeziku; UZIMAJUĆI U OBZIR tvrdnju žalioca da “nije u mogućnosti da pruži značajniju pomoć” svom braniocu jer još uvijek nije dobio prijevod presude o kazni na BHS jezik; IMAJUĆI U VIDU “Odgovor optužbe na ‘Zahtjev odbrane za produženje roka’”, koji je Tužilaštvo podnijelo 6. januara 2004., u kojem optužba smatra da Žalbeno vijeće treba da odbaci zahtjev za produženje roka uglavnom na temelju toga što žalba na presudu o kazni utemeljenu na potvrdnom izjašnjavanju o krivici iziskuje drugačiji pristup imajući u vidu, između ostalog, sljedeće:
Ukoliko Žalbeno vijeće zaključi da se žaliocu mora dati vrijeme da prije podnošenja svog podneska pregleda prijevod presude o kazni na BHS jezik, optužba nadalje smatra da će on za to imati dovoljno vremena, budući da se očekuje da će prijevod biti spreman otprilike 15. februara 2004.; IMAJUĆI U VIDU “Repliku odbrane u vezi sa ‘Zahtjevom za izmjenu roka’” (u daljnjem tekstu: Replika), podnesenu 8. januara 2004., u kojoj (1) žalilac, između ostalog, replicira da u Statutu Međunarodnog suda (u daljnjem tekstu: Statut) i u Pravilniku ne postoji ništa što potvrđuje da žalba na presudu o kazni iziskuje drugačiji pristup, te da “treba odbaciti stav optužbe, jer se njime optuženi, umjesto da bude ‘subjekt’, degradira u puki ‘objekt’ u postupku” i (2) poziva se na činjenicu da glavni branilac ne govori nijedan od radnih jezika Međunarodnog suda, te da to treba uzeti u obzir; IMAJUĆI U VIDU “Daljnji odgovor optužbe na ‘Repliku odbrane u vezi sa zahtjevom za izmjenu roka’ od 8. januara 2004” (u daljnjem tekstu: Daljnji odgovor), podnesen 9. januara 2004., u kojem optužba traži dopuštenje da podnese daljnji odgovor na Repliku na osnovu toga što je žalilac u Replici pokrenuo pitanje kojeg nije bilo u Zahtjevu; UZIMAJUĆI U OBZIR da se pitanje u vezi s tim što glavni branilac ne govori nijedan od dva radna jezika Međunarodnog suda po prvi put pokreće u Replici, te da je u interesu pravde dati optužbi priliku da odgovori na to pitanje; PRIHVATAM da je Daljnji odgovor propisno podnesen; IMAJUĆI U VIDU da optužba u svom Daljnjem odgovoru tvrdi da to što neko nije u mogućnosti da radi na radnim jezicima Međunarodnog suda ne predstavlja dovoljan razlog za odobravanje produženja roka; UZIMAJUĆI U OBZIR da, na osnovu pravila 127(A)(i) i (B) Pravilnika, rok za podnošenje žalbenog podneska može biti produžen ukoliko se za to iznese valjan razlog; UZIMAJUĆI U OBZIR da Statut i Pravilnik ne prave razliku između žalbe na presudu o kazni utemeljenu na potvrdnom izjašnjavanju o krivici i žalbe na prvostepenu presudu koja nije utemeljena na potvrdnom izjašnjavanju o krivici; UZIMAJUĆI U OBZIR da je u interesu pravde dati žaliocu dovoljno vremena da pročita presudu o kazni na jeziku koji razumije i posavjetuje se sa svojim braniocem prije nego što podnese žalbeni podnesak na osnovu pravila 111 Pravilnika, te da to predstavlja “dovoljan razlog” kakav predviđa pravilo 127 Pravilnika; UZIMAJUĆI U OBZIR da to što glavni branilac nije u mogućnosti da radi na engleskom jeziku u ovom predmetu predstavlja “dovoljan razlog”, budući da je datog glavnog branioca imenovao Sekretarijat uprkos tome što ne govori nijedan od dva radna jezika ovog Međunarodnog suda;[1] UZIMAJUĆI, MEĐUTIM, U OBZIR da je traženo produženje roka od sedamdeset pet dana od trenutka kad žalilac dobije prijevod presude predugo ako se ima u vidu složenost ovog predmeta i činjenica da, pošto subranilac govori engleski jezik, on može da otpočne pripreme za žalbu i da se konsultuje sa glavnim braniocem i sa žaliocem prije primitka presude; IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA OVIM djelimično ODOBRAVAM Zahtjev; NALAŽEM žaliocu da podnese žalbeni podnesak u roku od 40 dana od podnošenja prijevoda presude o kazni na BHS jezik; TRAŽIM da, kada žalilac dobije presudu o kazni na BHS jeziku, Sekretarijat o tome obavijesti Žalbeno vijeće i strane u postupku. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.
[pečat Međunarodnog suda] [1] Tužilac protiv Momira Nikolića, predmet br. IT-02-56-PT, Odluka zamjenika sekretara od 18. aprila 2002., str. 2. |