PRED PREDŽALBENIM SUDIJOM

Rješava: sudija Mehmet Güney

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 22. januara 2004.

TUŽILAC
protiv
Momira NIKOLIĆA


ODLUKA PO ZAHTJEVU ZA IZMJENU ROKA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana:
g. Veselin Londrović
g. Stefan Kirsch

JA, MEHMET GÜNEY, sudija Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljnjem tekstu: Međunarodni sud);

RJEŠAVAJUĆI PO “Zahtjevu za izmjenu roka” (u daljnjem tekstu: Zahtjev), koji je Momir Nikolić (u daljnjem tekstu: žalilac) podnio 30. decembra 2003;

IMAJUĆI U VIDU da je 2. decembra 2003. izrečena presuda o kazni i da je 30. decembra 2003. žalilac podnio najavu žalbe;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, na osnovu pravila 111 Pravilnika o postupku i dokazima ovog Međunarodnog suda (u daljnjem tekstu: Pravilnik), žalilac može da podnese svoj Žalbeni podnesak do 15. marta 2004.;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se u Zahtjevu traži produženje roka za podnošenje žalbenog podneska od sedamdeset pet dana od dana kada žaliocu bude uručen prijevod presude o kazni na bosanski/hrvatski/srpski jezik (u daljnjem tekstu: BHS), u skladu s pravilom 111 Pravilnika, i moli da se Sekretarijatu naloži da obavijesti o tome kada će žaliocu biti na raspolaganju primjerak presude o kazni na BHS jeziku;

UZIMAJUĆI U OBZIR tvrdnju žalioca da “nije u mogućnosti da pruži značajniju pomoć” svom braniocu jer još uvijek nije dobio prijevod presude o kazni na BHS jezik;

IMAJUĆI U VIDU “Odgovor optužbe na ‘Zahtjev odbrane za produženje roka’”, koji je Tužilaštvo podnijelo 6. januara 2004., u kojem optužba smatra da Žalbeno vijeće treba da odbaci zahtjev za produženje roka uglavnom na temelju toga što žalba na presudu o kazni utemeljenu na potvrdnom izjašnjavanju o krivici iziskuje drugačiji pristup imajući u vidu, između ostalog, sljedeće:

(i) presuda o kazni je daleko kraća i manje složena od prvostepene presude;

(ii) rokovi za podnošenje podnesaka u žalbenom postupku predviđeni su za podnošenje žalbe na integralne prvostepene presude;

(iii) strane koje ulažu žalbu na presudu o kazni već uživaju mnoge pogodnosti;

(iv) to što sam optuženi nije u mogućnosti da pročita presudu o kazni neće ga oštetiti ili će šteta biti ograničena budući da će se s njom upoznati tako što će mu branilac izložiti pravne zaključke Pretresnog vijeća.

Ukoliko Žalbeno vijeće zaključi da se žaliocu mora dati vrijeme da prije podnošenja svog podneska pregleda prijevod presude o kazni na BHS jezik, optužba nadalje smatra da će on za to imati dovoljno vremena, budući da se očekuje da će prijevod biti spreman otprilike 15. februara 2004.;

IMAJUĆI U VIDU “Repliku odbrane u vezi sa ‘Zahtjevom za izmjenu roka’” (u daljnjem tekstu: Replika), podnesenu 8. januara 2004., u kojoj (1) žalilac, između ostalog, replicira da u Statutu Međunarodnog suda (u daljnjem tekstu: Statut) i u Pravilniku ne postoji ništa što potvrđuje da žalba na presudu o kazni iziskuje drugačiji pristup, te da “treba odbaciti stav optužbe, jer se njime optuženi, umjesto da bude ‘subjekt’, degradira u puki ‘objekt’ u postupku” i (2) poziva se na činjenicu da glavni branilac ne govori nijedan od radnih jezika Međunarodnog suda, te da to treba uzeti u obzir;

IMAJUĆI U VIDU “Daljnji odgovor optužbe na ‘Repliku odbrane u vezi sa zahtjevom za izmjenu roka’ od 8. januara 2004” (u daljnjem tekstu: Daljnji odgovor), podnesen 9. januara 2004., u kojem optužba traži dopuštenje da podnese daljnji odgovor na Repliku na osnovu toga što je žalilac u Replici pokrenuo pitanje kojeg nije bilo u Zahtjevu;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se pitanje u vezi s tim što glavni branilac ne govori nijedan od dva radna jezika Međunarodnog suda po prvi put pokreće u Replici, te da je u interesu pravde dati optužbi priliku da odgovori na to pitanje;

PRIHVATAM da je Daljnji odgovor propisno podnesen;

IMAJUĆI U VIDU da optužba u svom Daljnjem odgovoru tvrdi da to što neko nije u mogućnosti da radi na radnim jezicima Međunarodnog suda ne predstavlja dovoljan razlog za odobravanje produženja roka;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, na osnovu pravila 127(A)(i) i (B) Pravilnika, rok za podnošenje žalbenog podneska može biti produžen ukoliko se za to iznese valjan razlog;

UZIMAJUĆI U OBZIR da Statut i Pravilnik ne prave razliku između žalbe na presudu o kazni utemeljenu na potvrdnom izjašnjavanju o krivici i žalbe na prvostepenu presudu koja nije utemeljena na potvrdnom izjašnjavanju o krivici;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je u interesu pravde dati žaliocu dovoljno vremena da pročita presudu o kazni na jeziku koji razumije i posavjetuje se sa svojim braniocem prije nego što podnese žalbeni podnesak na osnovu pravila 111 Pravilnika, te da to predstavlja “dovoljan razlog” kakav predviđa pravilo 127 Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da to što glavni branilac nije u mogućnosti da radi na engleskom jeziku u ovom predmetu predstavlja “dovoljan razlog”, budući da je datog glavnog branioca imenovao Sekretarijat uprkos tome što ne govori nijedan od dva radna jezika ovog Međunarodnog suda;[1]

UZIMAJUĆI, MEĐUTIM, U OBZIR da je traženo produženje roka od sedamdeset pet dana od trenutka kad žalilac dobije prijevod presude predugo ako se ima u vidu složenost ovog predmeta i činjenica da, pošto subranilac govori engleski jezik, on može da otpočne pripreme za žalbu i da se konsultuje sa glavnim braniocem i sa žaliocem prije primitka presude;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA

OVIM djelimično ODOBRAVAM Zahtjev;

NALAŽEM žaliocu da podnese žalbeni podnesak u roku od 40 dana od podnošenja prijevoda presude o kazni na BHS jezik;

TRAŽIM da, kada žalilac dobije presudu o kazni na BHS jeziku, Sekretarijat o tome obavijesti Žalbeno vijeće i strane u postupku.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.

Dana 22. januara 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  
   
   
  /potpis na originalu/
  Mehmet Güney,
  predžalbeni sudija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Tužilac protiv Momira Nikolića, predmet br. IT-02-56-PT, Odluka zamjenika sekretara od 18. aprila 2002., str. 2.