PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 30. septembra 2004.

MOMIR NIKOLIĆ
protiv
TUŽIOCA

ODLUKA PO ZAHTJEVU ZA FORMALNO PRIMANJE ČINJENICA NA ZNANJE

Odbrana:
g. Veselin Londrović
gđa Virginia C. Lindsay

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

RJEŠAVAJUĆI po "Zahtjevu za formalno primanje na znanje činjenica" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je 20. augusta 2004. podnio Momir Nikolić (dalje u tekstu: žalilac), kojim on na osnovu pravila 94 i pravila 107 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik):

(1) traži da Žalbeno vijeće formalno primi na znanje dva izvještaja Richarda Butlera koje je Tužilaštvo podnijelo Pretresnom vijeću u predmetu Blagojević i Jokić i Pretresnom vijeću u predmetu Krstić, a konkretno "Izvještaj o komandnoj odgovornosti u brigadama VRS-a" od 31. oktobra 2002.[1] i "Izvještaj o komandnoj odgovornosti u korpusima VRS-a" od 5. aprila 2000.[2] (dalje u tekstu: izvještaji vještaka);[3]

(2) "dostavlja tri novinska članka"[4] koji se odnose na iskopavanja masovnih grobnica u blizini sela Blječeva i izvještaj Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje koji sadrži sažet prikaz izvještavanja medija u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj u junu 2004. (dalje u tekstu: novinski izvještaji);

(3) traži od Žalbenog vijeća "da formalno primi na znanje da je samo deset mjeseci nakon što je [žalilac] svjedočio na suđenju u predmetu Blagojević i Jokić, Republika Srpska priznala da je vojska Republike Srpske počinila stravične zločine nad bošnjačkim civilima i zarobljenim vojnicima i da su leševi žrtava ukopani u 32 masovne grobnice" (dalje u tekstu: Izjava Republike Srpske),[5]

IMAJUĆI U VIDU "Ispravljene dodatke zahtjevu žalioca za formalno primanje na znanje" od 24. augusta 2004.;

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor Tužilaštva na zahtjev za formalno primanje na znanje", dostavljen 30. augusta 2004. (dalje u tekstu: Odgovor), u kojem Tužilaštvo navodi da Zahtjev treba odbiti, između ostalog, iz sljedećih razloga:

(1) Zahtjev je zbunjujući i nejasan u vezi s pitanjem koji su to dokumenti čije se prihvatanje traži i osnova po kojem se traži njihovo formalno primanje na znanje;

(2) premda se čini da žalilac traži od Žalbenog vijeća da formalno primi na znanje samo izvještaje vještaka i jednu činjenicu, Izjavu Republike Srpske,[6] žalilac takođe predlaže tri novinska izvještaja na koje se, po svemu sudeći, želi pozvati kao na dodatne dokaze koji potvrđuju njegovu saradnju;

(3) Izvještaji vještaka i Izjava Republike Srpske ne ispunjavaju kriterije iz pravila 94(A) i 94(B) Pravilnika;

IMAJUĆI U VIDU "Repliku na odgovor Tužilaštva na zahtjev žalioca za formalno primanje na znanje", dostavljenu 3. septembra 2004. (dalje u tekstu: Replika), u kojoj žalilac replicira da traži formalno primanje na znanje na osnovu pravila 94(A) Pravilnika sljedećih činjenica kao opštepoznatih:

- "nespornih činjenica" sadržanih u Izvještaju o komandnoj odgovornosti u brigadama VRS-a;[7]

- "činjenice da je u junu 2004., samo deset mjeseci nakon što je žalilac svjedočio na suđenju u predmetu Blagojević i Jokić, sa dosta publiciteta objavljeno da je zvanična "Komisija Republike Srpske za Srebrenicu po prvi put javno otkrila da je vojska Republike Srpske počinila stravične zločine nad bošnjačkim civilima i zarobljenim vojnicima i da su leševi žrtava ukopani u 32 masovne grobnice";[8]

- činjenica da je masovna grobnica u blizini sela Blječeva koju je naveo žalilac sada ekshumirana;[9]

i da, pored toga, on traži da se na osnovu pravila 94(B) Pravilnika formalno prime na znanje činjenice o kojima je presuđeno i koje su sadržane u trećem dijelu Izvještaja o komandnoj odgovornosti u korpusu VRS-a;[10]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Zahtjev nejasan po pitanju za koje činjenice i dokumente se traži da se formalno uzmu na znanje;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, iako pravilo 94(A) i pravilo 94(B) Pravilnika predviđaju dva različita standarda prihvatljivosti, žalilac u Zahtjevu nije konkretno naveo da li su činjenice i dokumenti, čije formalno primanje na znanje on želi, "opštepoznate činjenice" u smislu pravila 94(A) ili "činjenice ili dokumentarni dokazi o kojima je presuđeno u drugim postupcima pred Međunarodnim sudom" u smislu pravila 94(B);

UZIMAJUĆI U OBZIR da na osnovu pravila 10(a) i (b) Uputstva o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenim postupcima pred Međunarodnim sudom od 7. marta 2002., strana u postupku koja želi zatražiti od Žalbenog vijeća da donese određenu odluku ili pravno sredstvo treba podnijeti Zahtjev u kojem će precizno navesti kakvu odluku ili pravno sredstvo traži, kao i konkretne odredbe Pravilnika na osnovu kojih se to traži;

UZIMAJUĆI U OBZIR da Zahtjev ne ispunjava navedene kriterije i da su razjašnjenja koja je žalilac naveo u Replici data prekasno da bi se ispravile manjkavosti vezane za nejasnost Zahtjeva;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je suprotna strana uslijed toga lišena prava da odgovori posjedujući potpuna saznanja, čime se narušava pravičnost postupka;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

ODBACUJE Zahtjev, ne uskraćujući pravo žaliocu da podnese novi zahtjev u skladu s ovom odlukom.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 30. septembra 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Theodor Meron,
predsjedavajući

[1] Tužilac protiv Blagojevića i Jokića, predmet br. IT-02-60-T, dokazni predmet br. 357.

[2] Tužilac protiv Krstića, predmet br. IT-98-33-T, dokazni predmet br. P-401.

[3] Zahtjev, par. 3.

[4] Zahtjev, par. 4.

[5] Zahtjev, par. 7.

[6] Odgovor, par. 4.

[7] Replika, par. 2.1.

[8] Replika, par. 2.2.

[9] Replika, par. 2.3.

[10] Replika, par. 3.