| PRED ŽALBENIM VIJEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 20. januara 2005. Momir NIKOLIĆ ODLUKA PO ZAHTJEVU TUŽILAŠTVA ZA BRISANJE IZ SPISA
Zastupnik žalioca: Tužilaštvo: 1. Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po povjerljivom "Zahtjevu Tužilaštva za brisanje iz spisa" od 17. novembra 2004., koji je, međutim, podnesen 25. novembra 2004.,[1] i kojim Tužilaštvo traži od Žalbenog vijeća da se dijelovi replike Momira Nikolića brišu iz spisa. A. PROCEDURALNI KONTEKST 2. Dana 2. decembra 2003., Pretresno vijeće I je Momiru Nikoliću (dalje u tekstu: žalilac) izreklo kaznu zatvora u trajanju od 27 godina[2] za krivična djela za koja se izjasnio krivim.[3] Žalilac je 30. decembra 2003. dostavio svoju Najavu žalbe, a 24. maja 2004. povjerljivi "Uvodni žalbeni podnesak Momira Nikolića" [4] (dalje u tekstu: Žalbeni podnesak). Tužilaštvo je 5. jula 2004. dostavilo "Odgovor Tužilaštva na žalbu".[5] Nakon toga, žalilac je 20. augusta 2004. dostavio povjerljivu Repliku. (dalje u tekstu: Žaliočeva replika).[6] 3. Dana 18. juna 2004., žalilac je dostavio povjerljivi "Prijedlog za izvođenje dodatnih dokaza", te 21. juna 2004., povjerljivi "Usklađeni i dopunjeni prijedlog za izvođenje dodatnih dokaza", na koji je Tužilaštvo 28. juna 2004. dostavilo povjerljivi odgovor.[7] "Žaliočeva replika na odgovor Tužilaštva na 'Usklađeni i dopunjeni prijedlog za izvođenje dodatnih dokaza'" dostavljen je na povjerljivoj osnovi 2. jula 2004. (dalje u tekstu: Replika u vezi s dodatnim dokazima" i uz nju su priložena dva dodatka (dalje u tekstu: Dodaci A i B). Dana 20. augusta 2004., žalilac je dostavio još jedan dodatak pod naslovom "Dopunski dodatak u prilog usklađenom i dopunjenom prijedlogu za izvođenje dodatnih dokaza", uz koji su priložena dva dokumenta (dalje u tekstu: Dopunski dodatak u vezi s dodatnim dokazima). 4. Dana 1. septembra 2004., žalilac je dostavio na povjerljivoj osnovi "Ispravke žaliočeve replike u žalbenom postupku". Dana 15. septembra 2004., on je dostavio povjerljivu "Obavijest o povlačenju odjeljka II.A Žaliočeve replike u žalbenom postupku i relevantnih dijelova srodnih podnesaka". 5. Na osnovu odluke koju je 1. septembra 2004. donijelo Žalbeno vijeće,[8] žalilac je 21. septembra 2004. dostavio "Redigovani i usklađeni Uvodni žalbeni podnesak Momira Nikolića". Istog dana, on je dostavio i "Ispravak Uvodnog žalbenog podneska Momira Nikolića". 6. Nakon odluke predžalbenog sudije kojom se odobrava dostavljanje izmijenjene najave žalbe,[9] žalilac je 26. oktobra 2004. podnio "Izmijenjenu najavu žalbe Momira Nikolića" (dalje u tekstu: Najava žalbe). 7. Dana 11. oktobra 2004., žalilac je na povjerljivoj osnovi dostavio drugi "Prijedlog žalioca za formalno primanje činjenica na znanje " (dalje u tekstu: Drugi zahtjev za formalno primanje na znanje),[10] na koji je Tužilaštvo odgovorilo 21. oktobra 2004.[11] "Žaliočeva replika na odgovor Tužilaštva na žaliočev zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje i zahtjev da se odobri prekoračenje roka za dostavljanje opširnije verzije istog" dostavljena je na povjerljivoj osnovi 27. oktobra 2004. (dalje u tekstu: Replika u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje). 8. Dana 17. novembra 2004., Tužilaštvo je dostavilo "Zahtjev Tužilaštva da se odobri prekoračenje dopuštenog broja stranica", kojim se traži da se odobri podnošenje priloženog zahtjeva za brisanje iz spisa (Dodatak A) kojim je prekoračeno propisano ograničenje broja stranica.[12] Dana 22. novembra 2004., predžalbeni sudija je dao odobrenje koje je tražilo Tužilaštvo i dao uputstvo Sekretarijatu da 'zahtjev za brisanje iz spisa' priložen kao Dodatak 1 zavede kao poseban podnesak.[13] Nakon ove odluke, Tužilaštvo je dostavilo "Obavijest u vezi s tužiočevim 'Zahtjevom za brisanje iz spisa' priloženim u podnesku od 17. novembra 2004.", kojom se potvrđuje povjerljivi status priloženog 'zahtjeva za brisanje iz spisa'. Nakon toga, Sekretarijat je 25. novembra 2004. na povjerljivoj osnovi zaveo "Zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa" (dalje u tekstu: Zahtjev). 9. Dana 26. novembra 2004., Tužilaštvo je dostavilo povjerljive "Ispravke zahtjeva Tužilaštva za brisanje iz spisa" i javnu redigovanu verziju Zahtjeva. 10. Dana 6. decembra 2004., žalilac je dostavio "Objedinjeni odgovor žalioca na zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa i drugi zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa i zahtjev za dozvolu za dostavljanje opširnije verzije istog" (dalje u tekstu: Odgovor), kojim odgovara na Zahtjev, ali i na drugi zahtjev za brisanje iz spisa koji je Tužilaštvo podnijelo 3. decembra 2004.[14] Žalilac takođe predlaže Žalbenom vijeću da Odgovor - koji sadrži 14 stranica - prizna kao valjano podnesen, budući da je njime prekoračen dopušteni broj stranica propisan Uputstvom o dužini podnesaka i zahtjeva.[15] 11. "Replika Tužilaštva na "Objedinjeni odgovor žalioca na zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa i drugi zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa i zahtjev da se odobri podnošenje opširnije verzije istog", zavedena je na povjerljivoj osnovi 10. decembra 2004. (dalje u tekstu: Replika).[16] B. ARGUMENTI I DISKUSIJA 1) Zahtjev za dozvolu za podnošenje opširnije verzije odgovora 12. Žalilac traži dozvolu da podnese opširniju verziju odgovora navodeći kao razlog to da su "dodatne stranice potrebne iz istih razloga koje je iznijelo Tužilaštvo u vezi sa svojim Zahtjevom za brisanje iz spisa."[17] Tužilaštvo se ne protivi zahtjevu žalioca.[18] 13. Žalbeno vijeće primjećuje da je žalilac jednim podneskom odgovorio na dva različita zahtjeva te, uslijed toga, smatra da žalilac ima pravo da dostavi odgovor na 20 stranica ili 6.000 riječi, koje god da je duže, na osnovu paragrafa (C)(5) Uputstva o dužini podnesaka i zahtjeva. Međutim, čini se da dio Odgovora posvećen Zahtjevu sadrži 12 stranica, dok dio posvećen drugom zahtjevu za brisanje iz spisa sadrži samo jednu stranicu. Odgovor, stoga, sadrži više stranica od dopuštenog broja. S tim u vezi, Žalbeno vijeće podsjeća žalioca da, u skladu s paragrafom C(7) Uputstva o dužini podnesaka i zahtjeva, strana u postupku mora unaprijed zatražiti dozvolu Žalbenog vijeća da prekorači ograničenje broja stranica. Isti paragraf predviđa da strana koja podnosi zahtjev mora obrazložiti izuzetne okolnosti koje iziskuju podnošenje dužeg podneska. Žalbeno vijeće smatra da puko ukazivanje na argumente Tužilaštva ne predstavlja odgovarajuće "objašnjenje". Međutim, uzimajući u obzir da je Tužilaštvu dato odobrenje da prilikom podnošenja Zahtjeva prekorači dopušteni broj stranica, da se Tužilaštvo ne protivi zahtjevu žalioca i da je u interesu pravde da se u ovom konkretnom slučaju Odgovor prihvati u verziji u kojoj ga je žalilac dostavio, Žalbeno vijeće odlučuje da prihvati opširniju verziju Odgovora kao valjano dostavljenu. 2) Zahtjev za brisanje iz spisa 14. Tužilaštvo traži od Žalbenog vijeća da naloži brisanje iz spisa tvrdnji koje je u replici iznio žalilac, kao i dodataka i dopunskog dodatka kojima se potkrepljuju prijedlozi žalioca, i to kako slijedi:
15. Kao opštu pretpostavku, Tužilaštvo tvrdi da je uvidom u žaliočevu repliku ustanovilo da se u njoj "očigledno dodaje niz novih osnova, kojima se dopunjuju argumenti ili mijenjaju tvrdnje"[20] u odnosu na one iz prvobitnih podnesaka. Tužilaštvo tvrdi da takva praksa dovodi do trošenja vremena i sredstava, čini nejasnim pitanja koja su pokrenuta u žalbi, uskraćuje Žalbenom vijeću potpune argumente o pitanjima koja su mu iznesena i lišava Tužilaštvo prava na odgovor.[21] 16. Žalilac u svom odgovoru tvrdi da "Tužilaštvo na jednostran način prikazuje poznati složeni kontekst njegovih nastojanja [...] da predoči olakšavajuće dokaze koji su trebali biti istraženi prije rasprave o njegovoj kazni i [...] da se pozabavi problemima sa činjeničnom osnovom njegovog potvrdnog izjašnjavanja o krivici."[22] a) Replika u vezi s dodatnim dokazima, Dodacima A i B i Dopunskim dodatkom u vezi s dodatnim dokazima 17. Budući da je o ovim pitanjima donesena odluka,[23] Žalbeno vijeće smatra da je zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa paragrafa od 8 do 9 i od 17 do 18 Replike u vezi s dodatnim dokazima, Dodacima A i B i cjelokupnog Dopunskog dodatka u vezi s dodatnim dokazima postao bespredmetan. b) Žaliočeva replika 18. Vezano za Žaliočevu repliku, Žalbeno vijeće podsjeća da granice replike određuju argumenti kojima se replicira na podnesak respondenta,[24] te da, stoga, ne treba da sadrži nove argumente koji se ne odnose na odgovor suprotne strane ili na novi žalbeni osnov. Ukoliko strana u postupku u replici po prvi put iznese neki argument ili zahtjev, tada se suprotnoj strani uskraćuje prilika da odgovori, što može nanijeti štetu pravičnosti postupka.[25] Uslijed toga, ako se predmetni argumenti po prvi put iznose u replici, Žalbeno vijeće može naložiti njihovo brisanje iz spisa na zahtjev strane u postupku ili ih može zanemariti.[26] Nakon što je podsjetilo na formalne uslove za dostavljanje replike, Žalbeno vijeće sada prelazi na razmatranje argumenata strana.
19. U vezi s paragrafima od 30 do 32 Žaliočeve replike, Tužilaštvo tvrdi da je žalilac naveo dodatni navod o pogrešnoj primjeni prava koji se zasniva na argumentima u vezi s događajima koje on nije iznio u Žalbenom podnesku.[27] 20. U svom Odgovoru, žalilac tvrdi da se u osporenim paragrafima ne pokreću nikakva nova pitanja, nego replika na pogrešne argumente optužbe.[28] On tvrdi da bi "anemični stav u vezi s replikama koji je iznijela optužba u velikoj mjeri lišilo kontradiktorni postupak korisnosti i životnosti i da bi se time dopustilo da pogrešni argumenti prođu bez osporavanja."[29] Osim toga, žalilac tvrdi da paragraf 32 sadrži samo novi uvid u način na koji je Pretresno vijeće prekoračilo dogovoreni činjenični osnov na kom se zasniva sporazum o potvrdnom izjašnjavanju o krivici.[30] 21. Nakon što je pažljivo razmotrilo podneske, Žalbeno vijeće stoji na stanovištu da se argumentima koje je iznio žalilac u paragrafima od 30 do 32 Replike žalioca pokreće novi navod o eventualnog pogrešnoj primjeni prava od strane Pretresnog vijeća, koji nije iznesen u Najavi žalbe ili u Žalbenom podnesku. Žalbeno vijeće se slaže s Tužilaštvom da nije primjereno da se replika koristi kako bi se argument iznesen u Žalbenom podnesku proširio iznošenjem novih navodnih pogrešaka. Stoga, Žalbeno vijeće zaključuje da ovi paragrafi izlaze iz okvira replike i da ih treba brisati.
22. Tužilaštvo tvrdi da u paragrafima od 85 do 91 Žaliočeve replike žalilac replicira na odgovor koji Tužilaštvo nije iznijelo, pošto je zaključilo da to pitanje prevazilazi okvire Najave žalbe.[31] 23. Žalilac priznaje da "paragraf 87 ne predstavlja odgovarajuću repliku na tužiočev odgovor i izvinjava se zbog toga što ga je uključilo."[32] On dodaje da Žalbeno vijeće "može zanemariti sporni paragraf bez pribjegavanja nalogu za brisanje iz spisa."[33] Međutim, on tvrdi da navodi izneseni u Odgovoru respondenta na zasebni tekući zahtjev Tužilaštva za brisanje paragrafa od 122 do 124 i 227 iz Žalbenog podneska čine repliku nužnom i da bi bilo "jedino pravično da se žaliocu da jednaka mogućnost da navede razlog zbog kojeg se protivi" tužiočevom zahtjevu.[34] 24. U svojoj Replici, Tužilaštvo tvrdi kako se čini da žalilac ne osporava da su predmetni argumenti ustvari novi, ali da žalilac navodi da ga je Tužilaštvo primoralo da ih iznese, budući da je u sažetom obliku navelo razloge zbog kojih je zatražilo da se paragrafi od 122 do 124 i 227 Žalbenog podneska brišu. Tužilaštvo tvrdi da za taj argument nema osnova.[35] 25. Žalbeno vijeće primjećuje da Tužilaštvo nije odgovorilo na argumente navedene u paragrafima 122, 123, 124 i 227 Žalbenog podneska.[36] Žalbeno vijeće se ne slaže s tvrdnjom žalioca da može naprosto zanemariti sporni paragraf i da je pribjegavanje nalogu za brisanje nepotrebno. Podsjećajući da je žalilac imao mogućnost da razvije argumente u prilog svakom žalbenom osnovu u Žalbenom podnesku i da replika treba da se ograniči na argumente kojima se replicira na podnesak respondenta,[37] Žalbeno vijeće zaključuje da paragrafi od 85 do 91 Žaliočeve replike izlaze iz granica replike. Korist od brisanja iz spisa dijelova podneska ne ogleda se samo u jamstvima za pravičnost postupka nego i u tome što se stranama u postupku, pa i javnosti, obrazlaže koje argumente je Vijeće uzelo u obzir prilikom donošenja konkretne odluke. Činjenica da bi Žalbeno vijeće bez problema "moglo da zanemari sporni paragraf" lišena je pravnog osnova. Žalbeno vijeće zaključuje da paragrafe od 85 do 91 treba brisati iz Žaliočeve replike.
26. Tužilaštvo tvrdi da paragraf 101 treba brisati iz Replike žalioca budući da se u njemu iznosi novi žalbeni osnov koji nije obuhvaćen žaliočevom Najavom žalbe.[38] 27. Žalilac u svom Odgovoru tvrdi da su Tužilaštvu najavljena pitanja o kojima je riječ u ovom paragrafu, da je na njih odgovorilo, te da je, stoga, žaliočeva replika primjerena i ne treba da se briše iz spisa.[39] 28. Tužilaštvo replicira da se žalilac nikada nije pozivao na niti pominjao pravne izvore koje je citirao u Žalbenom podnesku da bi potkrijepio one navode koje prvi put iznosi u paragrafu 101 Žaliočeve replike.[40] 29. Žalbeno vijeće prihvata tvrdnju Tužilaštva da je žalilac u paragrafu 101 iznio navodnu pogrešnu primjenu prava od strane Pretresnog vijeća koja nije navedena u žaliočevoj Najavi žalbe niti u Žalbenom podnesku. Shodno tome, Žalbeno vijeće zaključuje da paragraf 101 treba brisati iz spisa. c) Replika u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje 30. Tužilaštvo tvrdi da žalilac nije obrazložio zahtjeve koje je iznio u Drugom prijedlogu za formalno primanje činjenica na znanje, te da je nakon toga dao traženo obrazloženje u Replici u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje, koji, uslijed toga, sadrži više novih argumenata i novih tvrdnji.[41] 31. Žalilac se protivi navodima Tužilaštva, navodeći da argumenti koji se iznose u spornim paragrafima predstavljaju odgovor na argumente Tužilaštva.[42] 32. Prije razmatranja suštine argumenata strana u postupku, Žalbeno vijeće želi ponovno da naglasi postupak za podnošenje pismenih podnesaka Žalbenom vijeću. Postupak u tri faze ustanovljen je Pravilnikom i relevantnim Uputstvom za podnošenje pismenih podnesaka pred Međunarodnim sudom. Za zahtjeve podnesene tokom postupka po žalbi na presudu, kao što je to ovdje slučaj, strana koja ih podnosi dužna je da dostavi podnesak u kom će navesti (i) precizno odluku ili pravno sredstvo koje traži; (ii) konkretnu odredbu na osnovu koje se traži odluka ili pravno sredstvo; i (iii) osnov po kom se traži odluka ili pravno sredstvo.[43] Suprotna strana je dužna da dostavi odgovor u kom će navesti da li se protivi zahtjevu ili ne, te osnove za to,[44] a strana koja je podnijela zahtjev može uložiti repliku[45] ograničavajući se na pitanja koja su pokrenuta u odgovoru suprotne strane.[46] Žalbeno vijeće prihvata tvrdnju da nije moguće očekivati od strane u postupku da predvidi sve argumente koje je suprotna strana iznijela u odgovoru. I sama svrha replike je da se omogući strani koja je podnijela zahtjev da pobija argumente koje je u odgovoru iznijela druga strana. Imajući u vidu mogući odgovor na repliku, ovo može ponekad iziskivati iznošenje argumenata koji nisu navedeni u prvobitnom zahtjevu. Međutim, ovo pravo da se u potpunosti obrade argumenti suprotne strane ne dopušta strani koja je podnijela zahtjev da iznosi nove tvrdnje ili da ističe potpuno nove argumente. Kako je Žalbeno vijeće već navelo, ako neka strana u postupku u replici po prvi put ističe neki argument ili zahtjev, tada se suprotnoj strani uskraćuje mogućnost da odgovori čime se ugrožava pravičnost postupka.[47] To je očigledan razlog zbog kojeg se suština argumenata strane koja je podnijela zahtjev mora navesti u prvobitnom zahtjevu a ne po prvi puta navoditi u replici. 33. Kada je riječ o žaliočevom zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje, Žalbeno vijeće ističe da je ranije odbacilo Prvi zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje zbog toga što nije ispunjavao uslove propisane Uputstvom o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom,[48] te da su razjašnjenja koja je žalilac naveo u replici data isuviše kasno da bi ispravila nedostatke vezane za nepreciznost tog zahtjeva, pri čemu je suprotnoj strani uskraćeno pravo da potpuno upućeno odgovori na argumente žalioca.[49] Imajući u vidu da je žalilac bio potpuno svjestan toga da svojim Drugim zahtjevom za formalno primanje činjenica na znanje treba iznijeti suštinu svojih argumenata, i da mu nije dopušteno da prekorači granice replike dodavanjem novih tvrdnji, Žalbeno vijeće će sada razmotriti argumente strana u postupku koji se odnose na Repliku u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje.
34. Tužilaštvo tvrdi da se argumentima koji se iznose u paragrafima 6, 7 i 9 Žaliočeve replike po prvi put objašnjava navodna relevantnost činjenica za koje žalilac traži da ih Žalbeno vijeće formalno primi na znanje. Ono tvrdi da su ti argumenti novi i da ih treba brisati iz spisa.[50] 35. Žalilac se u svom odgovoru protivi zahtjevu Tužilaštva u vezi s paragrafima 6 i 7 zbog toga što oni predstavljaju direktan odgovor na argumente koje je Tužilaštvo iznijelo u odgovoru. Vezano za paragraf 9, žalilac priznaje da se u tom paragrafu detaljnije navodi relevantnost činjenica o kojima je već presuđeno u Prvostepenoj presudi u predmetu Krstić, za koje se sada predlaže da budu formalno primljene na znanje. Međutim, on tvrdi da bi, s obzirom na Odgovor Tužilaštva u vezi sa formalnim primanjem na znanje, bilo prihvatljivo da se ponovno razmotri pitanje relevantnosti, čak i kada bi to značilo da treba iznijeti dodatne pojedinosti."[51] On zaključuje da sporni paragrafi spadaju u granice dopuštene za repliku. 36. Tužilaštvo je u replici ustvrdilo da žalilac tvrdi da svi argumenti koji su navedeni u paragrafima 6, 7 i 9 nisu obuhvaćeni Drugim zahtjevom za formalno primanje činjenica na znanje te da ti paragrafi stoga mogu biti odbačeni.[52] 37. Nakon što je pažljivo razmotrilo relevantne podneske, Žalbeno vijeće zaključuje da argumenti navedeni u paragrafima 6, 7 i 9 Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje nisu navedeni u Drugom zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje. Žalbeno vijeće smatra da se tim argumentima izlazi iz dopuštenih granica za repliku i da ih je trebalo iznijeti u Drugom zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje budući da se njima bitno potkrepljuje zahtjev žalioca za formalno primanje činjenica na znanje. Ograničeni obim replike ne dopušta žaliocu da ispravlja nedostatke vezane za nepreciznost Drugog zahtjeva za formalno primanje činjenica na znanje, pri čemu bi dozvola žaliocu da to učini lišila Tužilaštvo prava na odgovor. Žalbeno vijeće stoga zaključuje da argumenti sadržani u paragrafima 6, 7 i 9 Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje izlaze iz dopuštenih okvira replike i da ih treba brisati iz spisa.
38. Tužilaštvo tvrdi da paragraf 10 sadrži novi zahtjev za formalno primanje na znanje dviju činjenica na koje se poziva žalilac iznoseći novi niz argumenata u paragrafima od 11 do 14.[53] 39. Žalilac priznaje da je podnio dva dodatna zahtjeva za formalno primanje činjenica na znanje u svojoj Replici u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje.[54] On traži da "Žalbeno vijeće bude popustljivo" i da se dvije nove činjenice formalno prime na znanje uprkos tome što ih on nije naveo u Drugom zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje.[55] On tvrdi da njegov propust nije taktičke prirode već da je do njega došlo zbog "previda i činjenice da je [njegov branilac] radio sam s nedovoljnim sredstvima."[56][57] On tvrdi da "čak i ako Žalbeno vijeće odluči da zanemari ova dva dodatna zahtjeva, nema potrebe da se paragrafi brišu", pošto nisu "toliko uvredljivi da bi iziskivali nalog za brisanje".[58] Kada je riječ o paragrafu 14, žalilac tvrdi, između ostalog, da je u svom Drugom zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje iznio ove opšte primjedbe ali da ti isti razlozi leže u osnovi svih činjenica koje se predlažu na osnovu pravila 94(B) Pravilnika, uključujući činjenice o kojima je presuđeno u predmetu Krstić.[59] On tvrdi da bi brisanje "navoda o tim opštim razlozima iz Replike bilo isuviše formalističko i kažnjavajuće"[60] i da, u svakom slučaju, budući da Tužilaštvo nije odgovorilo na opšte argumente, navođenjem opštih interesa u srodnom ali zasebnom dijelu replike, nije nanesena nikakva šteta.[61] 40. Tužilaštvo replicira, između ostalog, da žalilac priznaje da je zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje u paragrafu 10 nov i da, umjesto da prizna da paragrafe od 10 do 14 treba brisati, on ponavlja svoj zahtjev ne osvrćući se na argument Tužilaštva. Tužilaštvo takođe ostaje pri tvrdnji da paragraf 14 predstavlja novi argument koji nije ograničen na argumente iznesene u odgovoru.[62] 41. Žalbeno vijeće konstatuje da paragraf 10 sadrži dva potpuno nova zahtjeva za formalno primanje činjenica na znanje. Vijeće dalje konstatuje da se u paragrafima od 11 do 14 razvijaju argumenti žalioca kojima se potkrepljuju ova dva potpuno nova zahtjeva. Stoga, Žalbeno vijeće zaključuje da je žalilac prekoračio granice replike tako što je dostavio paragrafe od 10 do 14. Sporne paragrafe treba brisati iz Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje. 42. Žalbeno vijeće želi da doda da svrha brisanja dijelova pismenog podneska nije da se strana u postupku "kazni" ili da se isprave "uvredljivi" podnesci, kako to, po svemu sudeći, smatra žalilac. Naprotiv, kako je u ovoj odluci već navedeno, takvom procedurom omogućava se pravosudnom organu da stranama u postupku u potpunosti, i javnosti, stavi do znanja koje argumente je uzelo u obzir prilikom donošenja konkretne odluke.[63] Argumenti žalioca koji se odnose na "uvredljiv" karakter paragrafa ili "kažnjavajući" aspekt brisanja iz spisa stoga su lišeni osnova. Osim toga, Žalbeno vijeće smatra da ne može pridati težinu argumentu žalioca koji se odnosi na uslove u kojima je radio njegov branilac. Doista, Žalbeno vijeće primjećuje da podnesci koje je dostavio žaliočev branilac ukazuju na postojanje sveopšte konfuzije, dodavanja novih argumenata u replikama, te izmjene argumenata u replikama u odnosu na one navedene u prvobitnim podnescima.[64] Po mišljenju Žalbenog vijeća, ovaj podnesak ne odstupa od navedenog obrasca i njegovi nedostaci ne mogu se naprosto opravdati uslovima u kojima je radio žaliočev branilac u vrijeme kada je pripremao podnesak.
43. Nadalje, Tužilaštvo tvrdi da, u paragrafu 21, žalilac iznosi novi argument u vezi sa svojim položajem u Bratunačkoj brigadi, što predstavlja novi žalbeni osnov.[65] 44. Žalilac odgovara da paragraf 21 predstavlja direktan odgovor na jedan od argumenata tužilaštva i da ne prelazi dopuštene granice za repliku.[66] 45. Tužilaštvo u svojoj replici tvrdi da je žalilac u krivu i da "izgleda nastoji da zamagli sporna pitanja", te daje sažet prikaz argumenata strana kako bi pokazalo da je žalilac u svojoj Replici u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje neumjesno naveo novu pogrešku.[67] 46. U svjetlu Drugog zahtjeva za formalno primanje činjenica na znanje, Odgovora u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje i Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje, Žalbeno vijeće zaključuje da je žalilac u paragrafu 21 iznio novi žalbeni osnov. Uslijed toga, ovaj paragraf treba brisati iz Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje.
47. Konačno, Tužilaštvo tvrdi da žalilac u paragrafu 29 Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje prvi put govori o izvoru materijala predočenih kao potkrepljujuće činjenice pod br. od 2 do 13, nastojeći ih okarakterisati kao dokumente slične zakonima Ruande koje je u predmetu Bagosora[68] formalno primilo na znanje Pretresno vijeće Međunarodnog suda za Ruandu.[69] 48. Žalilac u svom Odgovoru tvrdi da u svom Drugom zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje nije citirao odluku u predmetu Bagosora pošto za nju nije znao.[70] On dodaje da, nakon što je za nju saznao kada ju je Tužilaštvo navelo u svom Odgovoru na zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje, do kopije te odluke nije mogao doći ni preko jednog drugog izvora osim Tužilaštva. Tvrdi da mu, prije svega "treba dati mogućnost da barem pomene konkretne dokumente koji su formalno primljeni na znanje u odluci u predmetu Bagosora" u replici na navođenje ovog predmeta od strane Tužilaštva.[71] 49. Tužilaštvo u svojoj Replici tvrdi da je, umjesto da se usredsredi na argumente koji su izneseni u Odgovoru Tužilaštva na zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje, "žalilac pokušao da se pozove na tu odluku i da usporedi Izvještaj vještaka sa zakonima i propisima o kojima je bilo riječi u predmetu Bagosora."[72] 50. Žalbeno vijeće primjećuje da je žalilac u paragrafu 29 samo nabrojao dokumente koji su formalno primljeni na znanje u predmetu Bagosora, ne navodeći nijedan konkretan dokument. Stoga, Žalbeno vijeće zaključuje da paragraf 29 ne izlazi iz okvira replike i da zahtjev Tužilaštva treba odbaciti. C. DISPOZITIV 51. Iz gorenavedenih razloga, Žalbeno vijeće odobrava zahtjev žalioca da mu se odobri podnošenje opširnije verzije Odgovora i djelimično odobrava Zahtjev. Shodno tome, Žalbeno vijeće odbacuje kao bespredmetan zahtjev tužioca za brisanje paragrafa 8-9, i 17-18 Replike u vezi s dodatnim dokazima, Dodataka A i B i cjelokupnog Dopunskog dodatka u vezi s dodatnim dokazima; briše paragrafe od 30 do 32, od 85 do 91 i 101 iz Žaliočeve replike te paragrafe 6, 7, 9 do 14 i 21 iz Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje; te odbija zahtjev Tužilaštva za brisanje paragrafa 29 Replike u vezi s formalnim primanjem činjenica na znanje. 52. Žalbeno vijeće nalaže žaliocu da redigovanu verziju Žaliočeve replike dostavi najkasnije do petka, 28. januara 2005. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan. Dana 20. januara 2005. /potpis na originalu/ [pečat Međunarodnog suda] [1] Vidi i "Javnu redigovanu verziju zahtjeva Tužilaštva za brisanje iz spisa", podnesenu 26. novembra 2004. [2] Tužilac protiv Momira Nikolića, predmet br. IT-02-60/1-S, Presuda o kazni, 2. decembar 2003. [3] Zajednički zahtjev Momira Nikolića i Tužilaštva za razmatranje izmijenjenog sporazuma o potvrdnom izjašnjenju o krivici, 6. maj 2004. [4] Javna verzija Žalbenog podneska zavedena je 21. septembra 2004. Vidi par. 5, infra. [5] Vidi i povjerljive "Ispravke odgovora Tužilaštva na žalbu" od 30. jula 2004.; "Ispravku odgovora Tužilaštva na žalbu", od 2. novembra 2004., kojima je ukinut povjerljivi status "Odgovora Tužilaštva na žalbu"; te "Obavijest o ukidanju povjerljivog statusa 'Ispravki odgovora Tužilaštva na žalbu' od 30. jula 2004." zavedenu 9. novembra 2004. [6] Povjerljiva "Žaliočeva replika u žalbenom postupku", 20. august 2004. [7] Odgovor Tužilaštva na "Usklađeni i dopunjeni prijedlog za izvođenje dodatnih dokaza". [8] Odluka (Zahtjev da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu, Zahtjev za produženje roka, Zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike na tužiočevu repliku), 1. septembar 2004. (dalje u tekstu: Odluka po zahtjevu za brisanje iz spisa) [9] Odluka po zahtjevu žalioca da se odobri izmjena najave žalbe", 21. oktobar 2004. [10] Vidi "Odluku po zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje" od 30. septembra 2004., kojom se odbacuje žaliočev prvi "Zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje" od 20. auguta 2004. (dalje u tekstu: Prvi zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje). [11] Odgovor Tužilaštva na zahtjev za formalno primanje činjenica na znanje" od 11. oktobra 2004., 21. oktobar 2004. (dalje u tekstu: Odgovor na zahtjev za primanje na znanje). [12] Istog dana, Tužilaštvo je dostavilo knjigu pravnih izvora za Zahtjev Tužilaštva za brisanje iz spisa. [13] "Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se odobri prekoračenje dopuštenog broja stranica", 22. novembra 2004. [14] Drugi zahtjev za brisanje iz spisa, 3. decembar 2004. [15] Uputstvo o dužini podnesaka i zahtjeva, 7. mart 2002., IT/184/Rev. 1. [17] Replika, par. 58. [18] Replika, par. 2. [19] Zahtjev, par. 9. [20] Zahtjev, par. 1 [21] Zahtjev, par. 1 i 8. Vidi i argumente Tužilaštva u vezi s mjerodavnim pravom u paragrafima od 10 do 15. [22] Odgovor, par. 4 (fusnote izostavljene). [23] Odluka po zahtjevu za uvrštavanje dodatnih dokaza, 9. decembar 2004. [24] Uputstvo o formalnim uslovima za ulaganje žalbe na presudu, 7. mart 2002., IT/201. par. 6. [25] Odluka po zahtjevu za brisanje iz spisa, par. 10. Vidi i Tužilac protiv Kupreškića i drugih, predmet br. IT-95-16-A, "Odluka po zahtjevu žalilaca Vlatka Kupreškića, Drage Josipovića, Zorana Kupreškića i Mirjana Kupreškića za izvođenje dodatnih dokaza", zavedena kao povjerljiva 26. februara 2001. (dalje u tekstu: Odluka u predmetu Kupreškić), par. 70; Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, "Odluka po zahtjevu tužioca za brisanje iz spisa dijelova Kordićeve replike od 13. aprila 2004.", 11. maj 2004., (dalje u tekstu: Odluka u predmetu Kordić), par. 14. [26] Vidi Tužilac protiv Vasiljevića, predmet br. IT-98-32-A, Drugostepena presuda, 25. februar 2004., par. 15. [27] Zahtjev, par. 32; Replika, par. 6-10. [28] Odgovor, par. 16-21. [29] Odgovor, par. 19. [30] Odgovor, par. 20. [31] Zahtjev, par. 37-40. [32] Odgovor, par. 25. [33] Odgovor, par. 25. [34] Odgovor, par. 11-15. [35] Replika, par. 11-15. [36] Uzgred, Žalbeno vijeće ističe da je u jednoj kasnijoj odluci zaključilo da su navedeni paragrafi obuhvaćeni jedanaestim žalbenim osnovom iz žaliočeve Najave žalbe. Vidi "Odluku po zahtjevu za brisanje iz spisa", par. 23. [37] Uputstvo o formalnim uslovima za ulaganje žalbe na Presudu, 7. mart 2002., IT/201, par. 6. [38] Zahtjev, par. 41-45. [39] Odgovor, par. 26-28. [40] Replika, par. 16-21. [41] Zahtjev, par. 46-55. [42] Odgovor, par. 29-33. [43] Uputstvo o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom, IT/155/Rev.1, 7. mart 2002. (dalje u tekstu: Uputstvo), par. 10. [44] Uputstvo, par. 11. [45] Uputstvo, par. 12. [46] "Odluka po zahtjevu za brisanje iz spisa", par. 10. Vidi i Odluku u predmetu Kupreškić, par. 70; Odluka u predmetu Kordić, par. 14. Vidi, mutatis mutandis, Uputstvo o formalnim uslovima za podnošenje žalbe na presudu, 7. mart 2002., IT/201, par. 6. [47] "Odluka po zahtjevu za brisanje iz spisa", par. 10. Vidi i Odluku u predmetu Kupreškić, par. 70; Odluka u predmetu Kordić, par. 14. [48] Uputstvo o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom, IT/155/Rev. 1, 7. mart 2002. [49] "Odluka po zahtjevu za formalno primanje činjenica na znanje", 30. septembar 2004. [50] Zahtjev, par. 47. [51] Odgovor, par. 35. [52] Replika, par. 23. [53] Zahtjev, par. 48. [54] Odgovor, par. 37. [55] Odgovor, par. 38. [56] Odgovor, par. 38. [58] Odgovor, par. 39. [59] Odgovor, par. 40-44. [60] Odgovor, par. 42. [61] Odgovor, par. 44. [62] Replika, par. 24-26. [63] Vidi par. 25, supra. [64] Vidi "Odluku po zahtjevu da se odobri dopuna usklađenog i dopunjenog zahtjeva za uvrštavanje dodatnih dokaza", 9. decembar 2004., str. 3. [65] Zahtjev, par. 49-52. [66] Odgovor, par. 45-48. [67] Replika, par. 27-30. [68] Tužilac protiv Bagosore, ICTR-98-41-T. [69] Zahtjev, par. 53-54. [70] Prosecutor protiv Bagosore, ICTR-98-41-T, Odluka po zahtjevu tužioca za formalno primanje činjenica na znanje na osnovu pravila 73, 89 i 94, 11. april 2003. Žalilac u svom Odgovoru ukazuje na pogrešnu odluku (vidi fusnotu 37). [71] Odgovor, par. 49-51. [72] Replika, par. 31-33. |