PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, SEKCIJA A

U sastavu:

sudija Liu Daqun, predsjedavajući
sudija Volodymyr Vassylenko
sudija Carmen Maria Argibay

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 10. oktobra 2003.

TUŽILAC
protiv
MOMIRA NIKOLIĆA


NALOG KOJIM SE NA OSNOVU PRAVILA 98
POZIVA MIROSLAV DERONJIĆ DA PRISTUPI SUDU
KAO SVJEDOK PRETRESNOG VIJEĆA


Tužilaštvo:
g. Peter McCloskey

Odbrana:
g. Veselin Londrović i g. Stefan Kirsch za Momira Nikolića

PRETRESNO VIJEĆE I, SEKCIJA A (dalje u tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud),

IMAJUĆI U VIDU da Pretresno vijeće na osnovu pravila 98 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) "može proprio motu pozvati svjedoke i naložiti da oni budu prisutni",

IMAJUĆI U VIDU da se 30. septembra 2003. Miroslav Deronjić izjasnio krivim po jednoj tački optužnice u predmetu Tužilac protiv Miroslava Deronjića, predmet br. IT-02-61-PT (dalje u tekstu: predmet Deronjić), u kojoj se, u skladu s članom 5(h) Statuta Međunarodnog suda, tereti za progone kao zločin protiv čovječnosti,[1]

IMAJUĆI U VIDU da se Druga izmijenjena optužnica u predmetu Deronjić odnosi na zločine počinjene u maju 1992. u opštini Bratunac u Bosni i Hercegovini,

IMAJUĆI U VIDU da u "Izjavi o činjenicama i prihvatanju krivice" Momira Nikolića optuženi, g. Nikolić, potvrđuje da je u noći 13. jula 1995. zajedno sa, između ostalih, "M. Deronjićem (civilnim povjerenikom kojeg je Karadžić zadužio za pitanje muslimanskih civila)" prisustvovao sastanku na kojem se razgovaralo o muslimanskim zarobljenicima i "operaciji ubijanja",[2] te da je tokom svjedočenja g. Nikolića u predmetu br. IT-02-60-T, Tužilac protiv Vidoja Blagojevića i Dragana Jokića (dalje u tekstu: predmet Blagojević) potvrđeno da je "M. Deronjić" Miroslav Deronjić,

IMAJUĆI U VIDU da je optužba u predmetu Blagojević najavila da će Miroslava Deronjića pozvati kao svjedoka,[3] te da je u okviru svojih obaveza objelodanjivanja obavijestila odbranu u tom predmetu da je Miroslav Deronjić u razgovorima s optužbom spomenuo sastanak održan 13. jula 1995., no da prema mišljenju strana u tom predmetu iz tih razgovora ne proizlazi jasno da li je g. Nikolić prisustvovao sastanku održanom u noći 13. jula 1995.,[4]

IMAJUĆI U VIDU da je na zahtjev Pretresnog vijeća optužba Vijeću predala kopije svih razgovora između Miroslava Deronjića i optužbe,

BUDUĆI DA je, nakon što je pregledalo tekst svih razgovora, Pretresno vijeće konstatovalo da i nadalje nije jasno da li je Momir Nikolić prisustvovao sastanku održanom u noći 13. jula 1995.,

BUDUĆI DA je u okviru Sporazuma o izjašnjavanju o krivici, koji su potpisale strane u postupku u predmetu Deronjić, Miroslav Deronjić izrazio spremnost da "iskreno svjedoči u bilo kojem suđenju, na bilo kojem ročištu i u svakom drugom postupku pred Međunarodnim sudom za koji bi po sudu tužioca njegovo svjedočenje moglo biti relevantno, bilo da se radi o predmetima koji su trenutno pred Međunarodnim sudom ili o predmetima koji bi to ubuduće mogli biti",[5]

BUDUĆI DA pravilo 98 Pravilnika Pretresnom vijeću omogućuje da pozove svjedoka ako procijeni da bi iskaz te osobe mogao biti relevantan za predmet kojim se Vijeće bavi,

BUDUĆI DA će svjedočenje Miroslava Deronjića Pretresnom vijeću pomoći da razjasni pitanje za koje se čini da je još uvijek otvoreno u vezi s Momirom Nikolićem, te da će Vijeću pomoći da procijeni stepen saradnje g. Nikolića s optužbom,

NA OSNOVU PRAVILA 98 PRAVILNIKA,

OVIM NALAŽE Miroslavu Deronjiću da pred Pretresno vijeće stupi kao svjedok na pretresu o odmjeravanju kazne Momiru Nikoliću u utorak, 28. oktobra 2003.,[6]

IZJAVLJUJE da će se svjedočenje Miroslava Deronjića, između ostalog, odnositi na sljedeće:

  1. Osobe prisutne na sastanku održanom u njegovoj kancelariji u noći 13. jula 1995. i pitanja o kojima se razgovaralo; i

  2. Sve sastanke kojima je prisustvovao 13. ili 14. jula 1995., a na kojima je bio prisutan i Momir Nikolić, te pitanja o kojima se razgovaralo.

IZJAVLJUJE, NADALJE, da će Miroslav Deronjić prvo dati spontani iskaz, pri čemu, iako se može služiti bilješkama, neće čitati unaprijed pripremljenu izjavu; te da će nakon eventualnih pitanja sudija obje strane imati priliku da mu postavljaju pitanja;

NALAŽE da opseg pitanja tužioca i odbrane mora biti ograničen na opseg izjave Miroslava Deronjića i pitanja sudija, pri čemu Pretresno vijeće sebi pridržava pravo da razriješi svaki eventualni spor s tim u vezi,

TRAŽI pomoć predstavnika Sekretarijata Međunarodnog suda prilikom organizacije dolaska Miroslava Deronjića na pretres o odmjeravanju kazne 28. oktobra 2003.,

TRAŽI, NADALJE, da predstavnici Sekretarijata Međunarodnog suda ovaj Nalog stave na raspolaganje Pretresnom vijeću i svim stranama u predmetu Deronjić, i

TRAŽI od optužbe da zastupnicima odbrane Momira Nikolića dostavi sve prethodne izjave Miroslava Deronjića.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.

 

/potpis na originalu/

 

Liu Daqun,

 

predsjedavajući sudija

   
   

Dana 10. oktobra 2003.

 

U Hagu,

 

Nizozemska

 
   

[pečat Međunarodnog suda]



[1] Tužilac protiv Miroslava Deronjića, predmet br. IT-02-61-PT, pretres o izjašnjavanju o krivici, 30. septembar 2003., stranica transkripta (dalje u tekstu: T.) 83: "Sudija Schomburg: "Gospođo predstavnice Sekretarijata, molim da se u zapisnik unese da se optuženi izjasnio krivim za progone, zločin protiv čovječnosti, u smislu optužbe navedene u Drugoj izmijenjenoj optužnici." Vidi takođe Tužilac protiv Miroslava Deronjića, predmet br. IT-02-61-S, Nalog o rasporedu, 3. oktobar 2003.: "Imajući u vidu da je tokom statusne konferencije održane 30. septembra 2003. ovo Pretresno vijeće proglasilo optuženog Miroslava Deronjića krivim isključivo na osnovu potvrdnog izjašnjavanja o krivici optuženog i činjenične osnove oko koje postoji suglasnost strana."

[2] Izjava o činjenicama i prihvatanje krivice, str. 6, dio par. 10: "U to vrijeme Bratunac je bio prepun muslimanskih zarobljenika koje su dovodili sa ceste Milići – Bratunac. Bilo je kasno uveče, a nije bilo dovoljno vozila da se ovi zarobljenici prevezu u Zvornik. To je stvaralo jednu vrlo nestabilnu situaciju u gradu u Bratuncu. Kako bi se ta situacija riješila, pukovnik Beara, M. Deronjić (civilni povjerenik kojeg je Karadžić zadužio za pitanje muslimanskih civila), Dragomir Vasić i ja sastali smo se u prostorijama SDS-a u Bratuncu. Deronjić se bojao da zarobljenici predstavljaju prijetnju bezbjednosti u gradu i nije htio da se ubijanje ovih zarobljenika vrši u Bratuncu i u njegovoj okolini. Na sastanku se otvoreno razgovaralo o operaciji ubijanja i svi učesnici su napomenuli da su podnosili izvještaje svojim nadređenim komandama. Diskutovalo se i o logistici, transportu i bezbjednosnoj podršci. Na sastanku je odlučeno je da će muslimanske muškarce u Bratuncu i njegovoj okolini i dalje čuvati dijelovi vojne policije Bratunačke brigade, razne civilne snage MUP-a i naoružani dobrovoljci iz Bratunca. Sastanak je završio 14. jula u 00:30 časova."

[3] Tužilac protiv Vidoja Blagojevića i Dragana Jokića, predmet br. IT-02-60-T, suđenje, 30. septembar 2003., T. 2312.

[4] Tužilac protiv Vidoja Blagojevića i Dragana Jokića, predmet br. IT-02-60-T, suđenje, 1. oktobar 2003., T. 2315-17.

[5] Tužilac protiv Miroslava Deronjića, predmet br. IT-02-61-PT, Dostavljanje dokumenata u sklopu priprema za statusnu konferenciju: Sporazum o izjašnjavanju o krivici, potpisan 29. septembra 2003. i zaveden u spis 30. septembra 2003., dio par. 12.

[6] Vidi Nalog o rasporedu, 6. oktobar 2003., kojim se kao datumi za pretres o odmjeravanju kazne g. Nikoliću utvrđuju 27. i 28. oktobar 2003.