PRED ŽALBENIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsedavajući
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet Güney

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 29. jula 2004.

TUŽILAC
protiv
Vojislava ŠEŠELJA


ODLUKA O VALJANOSTI ŽALBE NA OSPORAVANJE NADLEŽNOSTI I FORME OPTUŽNICE OD STRANE VOJISLAVA ŠEŠELJA

Tužilaštvo:
gđa Hildegaard Uertz-Retzlaff
g. Daniel Saxon

Optuženi:
g. Vojislav Šešelj

Branilac u pripravnosti:
g. Tjaco Eduard van der Spoel

  1. Ovo Veće rešava po “Žalbi Tužilaštva na ‘Odluku po podnesku Vojislava Šešelja kojim se osporavaju nadležnost i forma optužnice’” uloženu 18. juna 2004. godine (u daljem tekstu: Žalba). Žalba je uložena zbog neslaganja s odlukom Pretresnog veća II od 26. maja 2004, u kojoj stoji da je Tužilaštvo u prvobitnoj Optužnici od 14. februara 2003. teretilo optuženog za zločine protiv čovečnosti prema članu 5 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut), a da nije navelo da li je u Vojvodini, Srbija, postojao oružani sukob (u daljem tekstu: Osporavana odluka). Uslov nadležnosti iz člana 5 Statuta iziskuje da Tužilaštvo pokaže da su navodni zločini protiv čovečnosti počinjeni tokom oružanog sukoba, bilo međunarodnog bilo unutrašnjeg karaktera. Stoga je u Osporavanoj odluci Tužilaštvu, između ostalog, naloženo da “otkloni nejasnoće u iznošenju svojih navoda u Optužnici (kao i u navodima i optužbama ili delovima optužbi koji su na njima zasnovani) u vezi s Vojvodinom, kao i s pitanjem oružanog sukoba.”[1] U Osporavanoj odluci se dalje kaže da će, ukoliko Tužilaštvo odluči da povuče navod o postojanju oružanog sukoba u Vojvodini, sve optužbe vezane za Vojvodinu morati da se izbrišu iz Optužnice.[2]

  2. U Žalbi se traži da se po njoj postupa kao po interlokutornoj žalbi, pozivajući se na pravilo 72(B)(i) Pravilnika o postupku i dokazima ovog Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Pravilnik), u kojem stoji da se na odluke o preliminarnim podnescima ne može uložiti interlokutorna žalba osim “u slučaju podnesaka kojima se osporava nadležnost.”[3] Pravilo 72(D) dalje govori o toj odredbi i kaže da, za potrebe pravila 72(B)(i) Pravilnika, “podnesak kojim se osporava nadležnost podrazumeva isključivo podnesak kojim se osporava optužnica iz razloga što se ona ne odnosi na” nadležnost ovog Međunarodnog suda za lica, teritorije i razdoblje ili ni na jedno od kršenja navedenih u članovima 2, 3, 4, 5 i 7 Statuta.

  3. U skladu s relevantnim Uputstvom, Tužilaštvo je trebalo da podnese “Repliku na podnesak Vojislava Šešelja kojim se osporava Žalba Tužilaštva na Odluku po podnesku Vojislava Šešelja kojim se osporavaju nadležnost i forma optužnice” (u daljem tekstu: Replika) najkasnije 12. jula 2004.[4] Iako je na Replici naveden datum 12. juli 2004, ona je podneta tek 19. jula 2004, za šta nije dato nikakvo objašnjenje ili dobar razlog. Replika je stoga podneta izvan roka, te se neće uzeti u razmatranje.

  4. Ovo Žalbeno veće, na osnovu pravila 72(E) Pravilnika, mora da utvrdi da li Žalba “zadovoljava uslove” iz pravila 72(D) Pravilnika, a ukoliko ne zadovoljava, mora se odbaciti.

  5. Tužilaštvo tvrdi da se, na osnovu odredaba, po Žalbi može postupati, budući da se u predmetnom podnesku optuženog Optužnica osporava zbog nepostojanja stvarne nadležnosti. Konkretno, optuženi je izneo argument, koji je Pretresno veće potvrdilo, da se optužbe vezane za Vojvodinu mogu zadržati samo ukoliko Tužilaštvo iznese navode o postojanju oružanog sukoba u Vojvodini. Pretresno veće je donelo taj zaključak na osnovu svog tumačenja opsega stvarne nadležnosti predviđene članom 5 Statuta.[5] Tužilaštvo u Žalbi tvrdi da je Pretresno veće dalo pogrešno i neprimereno usko značenje članu 5 Statuta.

  6. Optuženi nije izneo tvrdnju da Žalba Tužilaštva ne zadovoljava uslove iz pravila 72(D) Pravilnika.[6]

  7. Iz odluka ovog Žalbenog veća, kao i odluka Žalbenog veća Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu donetim na osnovu istovetne odredbe Pravilnika o postupku i dokazima tog Međunarodnog suda, jasno se vidi da žalbe u vezi s pitanjem da li neka optužba iz optužnice spada u statutom utvrđenu nadležnost zadovoljavaju uslove iz pravila 72(D) Pravilnika, te da se po njima može postupati.[7] Predmetna Žalba zadovoljava uslove iz pravila 72(D)(iv) Pravilnika, te se po njoj može postupati.

  8. Iz gorenavedenih razloga, Veće PROGLAŠAVA Žalbu valjanom.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je merodavna engleska verzija.

Dana 29. jula 2004. /potpis na originalu/
U Hagu, Theodor Meron,
Holandija predsedavajući sudija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Osporavana odluka, par. 39.

[2] Ibid., par. 40.

[3] Pravilo 72(B)(i).

[4] Uputstvo o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom (IT/155/Rev.1), 7. mart 2002, par. II.3.

[5] Osporavana odluka, par. 39.

[6] Podnesak br. 38, 8. juli 2004.

[7] Vidi, na primer, predmet Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih, predmet br. IT-01-47-AR72, “Odluka o valjanosti žalbe shodno pravilu 72(E),” 21. februar 2003; Tužilac protiv Milutinovića i drugih, predmet br. IT-99-37-AR72, “Odluka o valjanosti žalbe shodno pravilu 72(E),” 25. mart 2003; “Odluka po prigovoru Dragoljuba Ojdanića na nenadležnost - Udruženi zločinački poduhvat,” 21. maj 2003; Tužilac protiv Rwamakube, predmet br. MKSR-98-44-AR72.4, “Odluka o valjanosti žalbe Andréa Rwamakube na odluku o primenjivosti udruženog zločinačkog poduhvata na zločin genocida, u skladu s pravilom 72(E) Pravilnika o postupku i dokazima,” 23. juli 2004.