PRED KOLEGIJUMOM MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA U sastavu: sudija Theodor Meron, predsednik Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 9. decembra 2004. TUŽILAC ODLUKA PO ZAHTEVU ZA IZUZEĆE ŽALBENOG VEĆA
Tužilaštvo: Optuženi: Branilac u pripravnosti: 1. Vojislav Šešelj (u daljem tekstu: Šešelj) je Kolegijumu podneo zahtev u kojem traži izuzeće sledećih sudija Žalbenog veća: sudije Merona, sudije Pocara, sudije Shahabuddeena, sudije Güneyja i sudije Winbreg de Roca (u daljem tekstu: sudije Žalbenog veća)[1] iz svakog daljeg žalbenog postupka u njegovom predmetu. Šešelj traži takvo izuzeće na temelju toga što se iz odluke koje su te sudije donele po njegovoj interlokutornoj žalbi kojom se osporava nadležnost ovog Međunarodnog suda vidi da sve navedene sudije “imaju poseban politički (naručen) interes i da njihov odnos prema prof. dr Vojislavu Šešelju nije nepristrasan i objektivan”.[2] 2. Pravilo 15, na koje se Šešelj poziva, ne daje mu pravo da Kolegijumu direktno podnosi zahtev za paušalno izuzeće sudija Žalbenog veća. To se jasno vidi iz teksta tog pravila koje predviđa sledeće:
3. Kao što je u pravilu jasno rečeno, zahtev za izuzeće podnosi se predsedavajućem sudiji veća koje rešava u datom postupku. Kolegijum nije predsedavajući sudija Žalbenog veća, a sudije Žalbeno veće trenutno uopšte ne postupaju u Šešeljevom predmetu. Zahtev se odbija. Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je merodavan engleski tekst.
[pečat Međunarodnog suda] [1] Prema pravilu 23 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik) Kolegijum čine predsednik, potpredsednik i predsedavajuće sudije pretresnih veća. Dvoje sudija čije izuzeće Šešelj traži su članovi Kolegijuma, sudija Meron je predsednik, a sudija Pocar potpredsednik ovog Međunarodnog suda. Šešelj nije tražio da se te sudije isključe iz rešavanja po njegovom zahtevu za izuzeće, a drugi članovi Kolegijuma ne vide razlog za njihovo izuzeće u ovom predmetu. [2] Zatev optuženog za izuzeće Žalbenog veća, 8. novembar 2004, str. 7. |