MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 22. maj 2003.

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA


OPSERVACIJE AMICI CURIAE U VEZI S IZVEŠTAJEM VEŠTAKA DR IVANA KRISTANA KOJI JE OPTUŽBA PODNELA 25. APRILA 2003. NA OSNOVU PRAVILA 94 bis


Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
   
  Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 25. aprila 2003, optužba je na osnovu pravila 94 bis Pravilnika o postupku i dokazima podnela izveštaj veštaka dr Ivana Kristana.[1] Pomenuti izveštaj odnosi se na ustavnopravno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije. Optužba namerava da pozove ovog veštaka kao stručnjaka za ustavnopravna pitanja koja su relevantna za suđenje optuženom.

2. U svojoj profesionalnoj biografiji, prof. dr Kristan predstavio je svoj curriculum vitae. U svoja dostignuća ubraja to da je od 1987. do 1991. bio sudija Ustavnog suda Jugoslavije sa sedištem u Beogradu. U uvodu izveštaja govori kako je koristio “znanje koje je stekao na osnovu ličnog iskustva u svojstvu sudije Ustavnog suda Jugoslavije”. Kada je reč o njegovom sadašnjem statusu, navodi da je profesor ustavnog prava u penziji Univerziteta u Ljubljani (Slovenija).

3. Amici curiae dostavljaju ove opservacije u vezi sa statusom dr Kristana kao veštaka i tvrde da bi on, ako bude pozvan, trebao da bude klasifikovan kao obični svedok na suđenju.

Pravni položaj veštaka

4. Veštaci su predviđeni konkretnim odredbama pravila 94 bis Pravilnika o postupku postupku i dokazima. Njihove izjave treba da se obelodane u roku od trideset dana ili u nekom drugom propisanom roku, a suprotna strana treba da dostavi obaveštenje o tome da:

(i) prihvata izjavu;

(ii) želi unakrsno da ispita veštaka;

(iii) osporava stručne kvalifikacije veštaka ili pitanja koja su relevantna za izveštaj. [2]

Ukoliko se prihvati izveštaj veštaka, on može biti uvršten u dokaze bez upućivanja ličnog poziva svedoku.[3]

5. Predmet u vezi s kojim optužba traži da pozove veštaka amici curiae prihvataju kao oblast relevantnu za odgovarajuće veštačenje. Primereno je da se za njega smatra da zadovoljava kriterijum koji se često ponavlja kao klasična definicija:

“(a) da li je predmet mišljenja takav da bi lice koje ne poseduje znanje ili iskustvo iz nekog područja ljudskog znanja ili iskustva moglo da o njemu donese trezven sud bez pomoći svedoka koji poseduju naročita znanja ili iskustva u toj oblasti, i

(b) da li je predmet mišljenja deo znanja ili iskustva koje je u dovoljnoj meri organizovano ili priznato da bi moglo da bude prihvaćeno kao pouzdan korpus znanja ili iskustva, na osnovu čega bi svedokovo posebno poznavanje tog predmeta učinilo njegovo mišljenje korisnim za Sud.”[4]

6. Veštak jeste svedok sa specijalnim statusom, budući da on, u stvari, upućuje Sud u stvar za koju ovaj potonji nije dovoljno stručan i u vezi s kojom su mu potrebne određene smernice. Veštak može da izvodi zaključke, a da se pri tom ne upušta u rešavanje “glavne stvari”, ali to predstavlja korak dalje od običnog svedoka koji daje iskaz o onome što je video i čuo. Sudovi se oslanjaju na nepristrasnost nezainteresovanog izvora, u vezi s kojim ne sme da postoji sukob interesa koji bi njegovo mišljenje učinio nepouzdanim. To je takođe veoma relevantno za optuženog kada vodi unakrsno ispitivanje. Premda može doći do sukoba mišljenja sa veštakom, iskaz koji je dat predstavlja - mišljenje, koje Sud može smatrati poučnim u poređenju sa stvarima koje istakne optuženi. Međutim, ukoliko je sam veštak učestvovao ili je na neki način bio uključen u događaje o kojima je reč, postoji stvarna mogućnost da dođe do sukoba interesa budući da on može pokušati da opravda sopstvenu verziju događaja. Postoji rizik da mišljenje koje on dâ bude izvedeno iz njegovog sopstvenog učešća u događajima, te da stoga ne bude lišeno lične zainteresovanosti. Sud bi na taj naćin postao upućen i dobio smernice od izvora koji nije nezavisan.

7. Predloženi veštak dr Kristan, koji je u periodu od 1987. do 1991. bio sudija Ustavnog suda Jugoslavije u Beogradu, sada daje svoj komentar na odluke Ustavnog suda u čijem je donošenju neposredno učestvovao. One predstavljaju značajan deo istorijskog konteksta ovog predmeta jer optužba tvrdi da je optuženi manipulisao tim događajima u sopstvenu korist. Kao neposredan svedok tih događaja, dr Kristan iznosi sopstvenu verziju onoga što se dogodilo.

8. U svom izveštaju on pominje svoje suprotno mišljenje[5] u jednoj veoma značajnoj odluci Ustavnog suda oko ustavnosti amandmana na Ustav Republike Srbije i odnosa te republike sa autonomnim pokrajinama Kosovom i Vojvodinom. Svedok je svoje predloge u vezi s tim pitanjima izneo pred isti Ustavni sud, koji ih nije prihvatio.[6] U izveštaju se detaljno komentarišu razlozi koji su ga naveli da dâ suprotno mišljenje, kao i svi događaji u kojima je lično učestvovao. Takođe se daju komentari u vezi sa predlozima koje su iznele druge sudije Ustavnog suda.

Zaključak

9. Amici curiae smatraju da ovaj svedok pred Sudom treba da se pojavi kao običan svedok, odnosno da mu ne treba dati specijalan status veštaka. Optuženi bi trebalo da ima mogućnost da ga unakrsno ispita kao svedoka, a ne da bude doveden u nepovoljan položaj zbog činjenice da se svedok poziva da Pretresno veće posebno uputi u pomenuta pitanja. Očito je da on ima interes da svedoči o događajima u kojima je učestvovao i na taj način opravda sopstveno ponašanje i stavove, što bi njegovo mišljenje moglo učiniti nepouzdanim.

Potpis
Steven Kay QC /potpis na originalu/

Hag,
22. maja 2003.

Za amici curiae Steven Kay QC
Branislav Tapušković


[1] Izveštaj veštaka o ustavnopravnim pitanjima u predmetu protiv Slobodana Miloševića.

[2] Pravilo 94 bis (B).

[3] Pravilo 94 bis(C).

[4] R. v. Bonython /Kruna protiv Bonythona/ (1984) 38 S.A.S.R. 45 King C.J.

[5] Vidi paragraf 62 “O toj odluci izrazio sam suprotno mišljenje...18. januara 1990.” u vezi sa amandmanima na Ustav SR Srbije iz 1989. Vidi takođe paragrafe 113 i naredne, za obrazloženje njegovog suprotnog mišljenja u Odluci IU br. 105/1-89 od 18. januara 1990.

[6] Vidi paragraf 112.