MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD

ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-AR73.6

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu: veće sudija koji tek treba da budu imenovani

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 10. oktobar 2003.

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA

_____________________________________________________________________

ODGOVOR NA “INTERLOKUTORNU ŽALBU AMICI CURIAE NA NALOG PRETRESNOG VEĆA U VEZI S PRIPREMOM I IZVOĐENJEM DOKAZA ODBRANE OD 17. SEPTEMBRA 2003” PODNETU 1. OKTOBRA 2003.

_____________________________________________________________________

Tužilaštvo:

Amici curiae:

g. Geoffrey Nice

g. Steven Kay

gđa Hildegard Uertz-Retzlaff

g. Branislav Tapušković

g. Dermot Groome

g. Timothy McCormack

Optuženi:

g. Slobodan Milošević


MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD

ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-AR73.6

ODGOVOR NA “INTERLOKUTORNU ŽALBU AMICI CURIAE NA NALOG PRETRESNOG VEĆA U VEZI S PRIPREMOM I IZVOĐENJEM DOKAZA ODBRANE OD 17. SEPTEMBRA 2003” PODNETU 1. OKTOBRA 2003.

Uvod

1.      Dana 17. septembra 2003, na statusnoj konferenciji na kojoj je trebalo da se raspravlja o pripremi i izvođenju dokaza odbrane, pred Pretresnim većem je održana usmena rasprava. Nakon što je tog dana donelo usmenu odluku, Veće je izdalo pismeni nalog.[1] Dana 25. septembra 2003. Pretresno veće je amici curiae dalo potvrdu za ulaganje žalbe,[2] a amici curiae su 1. oktobra 2003. uložili žalbu na paragrafe 1 i 3 pomenutog naloga Pretresnog veća.[3] U paragrafima 1 i 3 piše sledeće:

i. Paragraf 1: Suđenje će biti prekinuto na period od tri meseca, od okončanja izvođenja dokaza optužbe do početka izvođenja dokaza odbrane, kako bi se optuženom olakšala priprema izvođenja dokaza;

ii. Paragraf 3: Optuženi će, u roku od šest nedelja od okončanja izvođenja dokaza optužbe, dostaviti sledeće dokumente:

(a) spisak svedoka koje optuženi namerava da pozove, uključujući:

(i) imena svih svedoka;

(ii) rezime činjenica o kojima će svaki od svedoka svedočiti; i

(iii) naznaku o tome da li će svedok svedočiti lično ili na osnovu pravila 92 bis, putem pismene izjave ili korišćenjem transkripata svedočenja sa drugih suđenja pred Međunarodnim sudom.

(b) spisak dokaznih predmeta koje optuženi namerava da predoči tokom izvođenja dokaza. On je takođe u obavezi da tužiocu uruči kopije dokaznih predmeta sa tog spiska.”

2.      Amici su od Žalbenog veća zatražili da poništi paragrafe (1) i (3) naloga Pretresnog veća i da u oba slučaja umesto datog roka odredi “duži rok koji će biti kako odgovarajući, tako i dovoljan za pripremu izvođenja dokaza optuženog.” Oni nisu precizirali koliki je taj period.

3.      Osnovi za protivljenje toj žalbi izneti su u paragrafima koji slede. Tvrdimo da nalog Pretresnog veća nije zasnovan na grešci, ni prema navodima amici curiae ni inače. Isto tako, tvrdimo da nalog Pretresnog veća u datim okolnostima ne predstavlja nerazumnu primenu njegovih diskrecionih prava. Protivimo se svim osnovima žalbe amici curiae.[4] Optužba tvrdi da je nalog Veća u potpunosti razuman i da odražava primeren balans sukobljenih interesa.

4.      Optužba ističe da je Pretresno veće izdalo dotični nalog u vreme kad je radna nedelja Veća trajala četiri dana, pre nego što je ustanovljena trodnevna radna nedelja.[5] Smatramo da će optuženi, kad više ne bude morao da se pojavljuje u sudnici, verovatno moći da radi četiri, a ne tri, dana nedeljno. Žalbeno veće bi možda želelo da pregleda medicinske dokaze vezane za ovo usko pitanje ili da naloži Pretresnom veću da preispita da li tu žalbu odbacuje po drugim osnovima.

Paragraf 7(a): kratak rok u kojem je u ovom predmetu počelo suđenje

5.      Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Pretresno veće je jasno navelo da se priprema odbrane neizbežno vodi paralelno sa pripremom za svedoke optužbe. Optuženi je u nekoliko navrata naveo koje svedoke želi da pozove. To pokazuje da on neprestano priprema svoju odbranu.[6]

Paragraf 7(b): period koji je optužba imala na raspolaganju da pripremi svoju tezu

6.      Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Prva optužnica za Kosovo obelodanjena je javnosti ubrzo nakon što je potvrđena. To što je period od potvrde do hapšenja bio dug isključivo je posledica odbijanja optuženog da se preda u nadležnost ovog Međunarodnog suda. U svakom slučaju, obaveze koje optužba ima u pripremi izvođenja svojih dokaza drugačije su i znatno veće nego teret koji snosi optuženi prilikom pripreme svoje odbrane. Optužba ima obavezu obelodanjivanja na osnovu pravila 68 i drugih obelodanjivanja, koja moraju da uključe sve eventualne svedoke. To ni na koji način nije jednako teretu koji snosi optuženi.

Paragraf 7(c): opsežnost materijala koji je optužba do sada obelodanila

7.      Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Količina materijala obelodanjenog tokom ovog suđenja zavisi od dva faktora: uslova iz pravila 68 i obelodanjivanja materijala vezanog za svedoke koje je optužba navela da želi da pozove. U ovom drugom slučaju, obelodanjivanje se uvek vršilo tako da se optuženom olakša priprema: dosadašnja praksa je da se, pre dolaska nekog svedoka radi svedočenja, obelodani sav materijal s njim u vezi, bez obzira na to da li je taj materijal već zasebno obelodanjen.[7] Ništa ne može biti korisnije za optuženog.

8.      Optuženi se retko, a možda i nikada, žalio na to da nije spreman za postupak zbog toga što nije bio u stanju da prouči obelodanjeni materijal.[8] On ne kaže da mu neka pitanja nisu jasna zato što nije stigao da prouči obelodanjeni materijal.[9]

9.      Pored toga, optužba je u ovom predmetu napravila presedan nastojeći da suzi tumačenje suštine obelodanjivanja na osnovu pravila 68 sa najšireg na ono koje je primereno ovom konkretnom predmetu, što nije bila praksa u dosadašnjim predmetima. Optužba je, dakle, redovno podnosila izveštaje u vezi sa obelodanjivanjem na osnovu pravila 66 i 68 i uz njih prilagala spiskove kriterijuma koje je odabrala kako bi pronašla materijal koji spada u delokrug pravila 68.[10] Valja imati na umu da je optuženi povremeno (preko svojih saradnika) pozivan na sastanke na kojima se raspravljalo o postupku vezanom za pravilo 68 kako bi on bio izmenjen na način koji bi optuženi eventualno smatrao prikladnim. On je sam odlučio da ne dođe ni na jedan od tih sastanaka, te sada nema pravo da se žali ukoliko mu se uruči velika količina materijala koju optužba dostavlja u skladu s obavezujućim pravilima, a koju je mogao samo on da smanji da je dolazio na sastanke kao što mu je ponuđeno.

Paragraf 7 (d): obim i broj navoda kojima se optuženi tereti u optužnicama

10.  Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Primedba da je ovaj predmet velikog obima, da je značajan i da se u tri optužnice optuženi tereti velikim brojem navoda apsolutno je na mestu. Međutim, pripremajući se za svedoke optužbe, optuženi će se neizbežno istovremeno pripremati i za svoju odbranu po suštinskim navodima kojima se tereti, kako vezanim za dokaze tako i za pravna pitanja.[11]

Paragraf 7 (e): slabo zdravlje optuženog

11.  Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Slabo zdravlje optuženog je u izvesnoj meri prouzrokovano njegovom odlukom da se sām brani. U nekoliko navrata, strane u ovom postupku su o ovome iznosile svoje suprotstavljene argumente.[12] Svaki eventualni sukob između postizanja primerene ekonomičnosti suđenja u vođenju i okončanju ovog predmeta i omogućavanja dovoljnog i adekvatnog vremena optuženom da se sam zastupa, pitanje je procene. Pretresno veće je do sada vodilo računa o potrebama optuženog, a naročito o njegovom zdravstvenom stanju, i pratilo je (budući da je bilo u mogućnosti) na koji se način on priprema. Nema razloga za sumnju u sud Pretresnog veća po ovom osnovu.[13] Na pretresu održanom 17. septembra 2003. ni amici ni optuženi nisu pokretali ovo pitanje.

Paragraf 7 (f): optuženi se sam zastupa

12.  Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Optužba se ponovo poziva na argumente iz gornjeg paragrafa. Strane u postupku su u više navrata već iznosile svoje suprotstavljene argumente o neprestanom odbijanju optuženog da ga zastupa branilac.[14] U svakom slučaju, Veće je u dispozitivu svog pismenog naloga jasno uzelo u obzir posledice toga što se optuženi sam brani.[15]

13.  Pored toga, optužba ističe da je Pretresno veće nedavno dodatno pomoglo optuženom time što je amici dodelilo značajniju ulogu.[16] Ona takođe ističe da je optuženi nedavno intenzivnije učestvovao u raspravi o pravnim pitanjima, pokazavši tako u kojoj se meri on sada angažuje u suđenju.[17] Ovo je dobar znak za dalje vođenje predmeta.

Paragraf 7 (g): konačni svedoci optužbe još nisu utvrđeni, a novi materijal za suđenje još nije dostavljen

14.  Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Konačni spisak svedoka biće završen za 21 dan a verovatno će biti dostupan dosta pre toga roka.[18]Nikad i nije sugerisano da će potpuni spisak svedoka biti spreman pre početka ovih postupaka. Spiskovi svedoka se nužno moraju menjati da bi se sudijama predočio najbolji mogući materijal na osnovu kojeg će utvrditi istinu. Odlika ovog predmeta jeste to što veliki broj važnih svedoka u početku nije bio voljan da pristupi sudu (često zbog zabrinutosti). Oni su pristajali da dođu da svedoče tek nakon što su uvideli kako teku ranije faze suđenja. Na njihovu odluku je u značajnoj meri uticala i sveukupna efikasnost suda kad je reč o hapšenjima, izricanju osuđujućih presuda itd. Izmene spiska svedoka (u onoj meri u kojoj se on jeste menjao) uvek su bile odraz nastojanja optužbe da nađe zamenu za svedoke čije bi svedočenje duže trajalo i sadržalo manje vrednih dokaza.[19]

15.  Konačnom spisku biće dodati izvesni novi svedoci.[20] Novi svedoci su, kao što se može očekivati, izuzetno važni svedoci koji su se tek nedavno odvažili da svedoče, za šta prethodno nisu bili spremni iz razloga vezanih za optuženog i njegovo suđenje ili iz drugih razloga van kontrole optužbe. U predmetu od takvog istorijskog značaja svakako je poželjno da se dovedu najbolji svedoci. Ukoliko bismo, kao institucija, iz pukih proceduralnih razloga odbili da saslušamo raspoloživo svedočenje, o Tužilaštvu bi u budućnosti vladalo loše mišljenje.

Paragraf 7 (h): dodavanje novih svedoka na prvobitni spisak svedoka optužbe

16.  Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Optužba ponavlja svoje argumente iz prethodna dva paragrafa.

Paragrafi 8(a) i (b): obim pomoći pravnih saradnika

17.  Protivimo se ovom osnovu za žalbu. Informacije koje nezvanično stižu do optužbe sugerišu da je optuženom povremeno pomagao znatan broj ljudi koji u Beogradu rade za njega. Pomažu mu dvojica saradnika.[21] Nikada nije naveo da je slabog imovnog stanja. Od početka je jasno da ima pristup dokumentima koji nisu dostupni optužbi. Optuženi je uvek imao više pitanja za svedoke nego što je to vreme dopuštalo. Sve to jasno ukazuje na izuzetno efikasan mehanizam pripreme.

Dalja zapažanja

18.  U nastavku Žalbe amici elaboriraju svoje osnove za žalbu. Oni dalje obrazlažu svoj argument da su optuženom tokom izvođenja dokaza optužbe uručene velike količine materijala, uključujući novi materijal posle dodavanja svedoka na spisak, zbog čega mu je ostalo malo vremena da se pripremi za izvođenje svojih dokaza. Oni kažu da je procena da mu je za pripremu početka izvođenja dokaza odbrane potrebno samo tri meseca nerazumna ako se imaa u vidu situacija u kojoj je optuženi do sada morao da radi.

19.  Optužba smatra da su amici znali za ova pitanja pre statusne konferencije na kojoj je Veće donelo odluku. Kad je od njih zatraženo da navedu koliko je tačno vremena optuženom potrebno za pripremu, oni to nisu učinili. U takvim okolnostima je, u najmanju ruku, neobično to što oni sada kažu da je period koje je ponudilo Pretresno veće neprimeren. Optužba ističe da amici curiae, čak i u ovoj fazi, još uvek ne navode koji je period adekvatan, niti tvrde da je predlog optuženog razuman.

20.  Stalno treba imati na umu da optuženi, bolje nego iko, zna šta se tačno dogodilo. Optužba mora da zaključi šta se dogodilo iz čitavog niza pisanog materijala i izjava svedoka, jer nije bilo nijednog pojedinačnog svedoka koji je, u datim okolnostima, imao hrabrosti da detaljno govori o tome šta je optuženi učinio. Delimično i iz tog razloga potrebna je tako velika količina materijala. Prava slika optuženog može se steći samo ako se prouči velika količina materijala. To što optuženi tačno zna šta se dogodilo stavlja ga u savršen položaj da u svako doba može da oceni koji je dokument, ili koji su dokumenti, potpuno irelevantni (ili bar koji mu nisu od koristi) i gde može da nađe materijal koji mu jeste koristan. Putem CD romova on može brzo da dođe do odabranog materijala.

21.  Analogno tome, ukoliko bi vlada neke veće zemlje po završetku rata bila okrivljena strana u krivičnom postupku, ona bi mogla da odluči da otvori svoja vrata Međunarodnom krivičnom sudu. Njen premijer ili predsednik bi, može se reći, bio preplavljen količinom materijala koji bi mu bio na raspolaganju. U stvari, on bi odmah znao koji bi materijal za njega mogao biti poguban, a koji spasonosan. To ne bi bio tako neizvodljiv zadatak kao što bi inače, površno gledano, izgledalo. Pukim nabrajanjem dokumenata koje je optužbe obavezna da dostavi na osnovu Pravilnika ovog Međunarodnog suda ovaj argument se predstavlja na dramatičan, ali nepravedan način. Amici, koji jesu prisustvovali sastancima u vezi s obelodanjivanjem na osnovu pravila 68, nisu ni u jednoj fazi predložili da se kriterijumi za vršenje pretraga prilagode tako da se smanji količina materijala koji podleže obelodanjivanju. Optužba je, štaviše, u novembru 2002.[22] utvrdila nove kriterijume pretraživanja materijala na osnovu pravila 68, u skladu sa ranijim podneskom amici, u kojem se navode moguće teze odbrane za optužnicu za Hrvatsku.[23]

22.  Optužba nije pomagala optuženom samo u vezi sa, na primer, uručivanjem materijala na osnovu pravila 68 i drugog materijala vezanog za pojedine svedoke, već je, konkretno, odlagala uručivanje materijala u vezi sa Sarajevom i Srebrenicom, upozoravajući pritom optuženog i Veće na činjenicu da će ti delovi predmeta naknadno dobiti konačan oblik kako bi optuženom bila uručena najmanja moguća količina materijala.[24]

23.  Optužba ponavlja da je optuženi sām doneo odluku da se sām brani. To je očito uticalo na pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja. (Moguće je da je njegovom zdravlju naškodilo to što i dalje puši.) Ne radi se o tome da optužba nema razumevanja za optuženog, već jednostavno o tome da je od ključnog značaja sprovesti pravdu kad je reč o optuženima čije zdravstveno stanje nije takvo da se protiv njih ne može voditi suđenje. Ovaj optuženi mora imati obavezu da sarađuje sa Međunarodnim sudom tako što će svoju odbranu pripremiti u ograničenom roku i na taj način omogućiti da se ovo važno suđenje privede kraju.

24.  Optužba je Pretresnom veću skrenula pažnju na to da je poželjno da se optuženom nametne ili dodeli branilac po službenoj dužnosti. Možda je došlo vreme da Pretresno ili Žalbeno veće odluči da optuženi, u interesu pravde, mora da sarađuje. Pretresno i Žalbeno veće će morati da se priklone takvoj odluci čak ako optuženi (na sopstvenu štetu) i odbije da sarađuje putem unakrsnog ispitivanja svedoka posredstvom branioca ili tako što neće pozvati svedoke za koje tvrdi da bi ih inače pozvao.

Sadržaj naloga od 17. septembra 2003 i usmene odluke od 17. septembra 2003.

25.  Pretresno veće po Pravilniku nije bilo obavezno da obrazloži svoju odluku po ovom interlokutornom pitanju. Ono nije konkretno navelo na koja od pitanja navedenih u paragrafu 7 Žalbe amici je primenilo svoje diskreciono pravo. Kao što su amici naveli u fusnotama svojih tvrdnji u vezi sa ovom Žalbom, sve su to pitanja (osim onog u vezi sa zdravljem optuženog) o kojima je ili optuženi pokrenuo raspravu ili su amici izneli tvrdnje na pretresu 19. septembra. Pitanja vremena i razlika u resursima, imajući u vidu da optuženi sam sebe zastupa, očito su pitanja koja je Međunarodni sud trebalo da ima, i imao je na umu.[25] U svom usmenom nalogu Veće je konkretno navelo svoje stavove kako sledi:

“Pretresno veće je uzelo u obzir i činjenicu da suđenje traje već 19 meseci. Optuženi se nalazi u pritvoru dve godine i tri meseca, i za to vreme je imao priliku da razmotri i pripremi se za odbranu Pretresno veće ističe da je optuženi odlučio da se sam brani. Iako se ne može dopustiti da on zbog ovoga bude u prednosti, Međunarodni sud treba da pruži optuženom odgovarajuću logističku podršku kako bi mu omogućilo da se pripremi za odbranu dok je u pritvoru.”[26] /prevod s engleskog/

26.  Argument koji su izneli amici, posmatran u svetlu kotraargumenta optužbe iz gornjih paragrafa, nije dovoljan da bi se za pripremu odbrane odredilo više od tri meseca ili šest nedelja za pripremu spiskova svedoka, u skladu s nalogom Veća. Optužba dalje ističe da je časni udija May tokom rasprave 19. septembra primetio da će možda, tokom izvođenja dokaza odbrane, na ad hoc osnovi biti dogovoreno da se, kako predmet bude odmicao, omogući dodatno vreme za pripremu.[27]

27.  U ovoj Žalbi se ne pokreće pitanje privremenog puštanja na slobodu. Odluka koju je moralo da donese Pretresno veće ticala se pitanja šta je, prema njegovoj slobodnoj proceni, razumno vreme u kojem neki optuženi koji je u pritvoru može da pripremi odbranu. Optuženi je izneo svoj argument u vezi sa zatraženim periodom od dve godine pod daljim uslovom da mu se za taj period odobri privremeno puštanje na slobodu.[28] On Veću nije izneo alternativnu mogućnost da se priprema dok je u pritvoru.

28.  Što se tiče pitanja iz paragrafa 8 Žalbe, da je Veće uzelo u obzir samo to da “za optuženog rade dva pravna saradnika” i da oni “optuženom obezbeđuju detaljne informacije kako bi mu pomogli u unakrsnom ispitivanju”. Ova razmatranja nisu isto što i činjenični nalazi ili zaključci o obimu pomoći ili resursa koje optuženi dobija od saradnika ili drugih osoba. Radi se o pitanjima koja će Veću postati jasna tokom izvođenja dokaza optužbe: stoga nalog Veća u vezi s njima nije zasnovan na grešci.

29.  Optužba dalje smatra da je u interesu javnosti i valjanog sprovođenja pravde da se ovaj predmet pravično i ekspeditivno privede kraju. Tvrdimo da bi preveliki razmak između završetka izvođenja dokaza optužbe i početka izvođenja dokaza odbrane nepovoljno uticao na ovaj postupak i da bi naneo štetu svim stranama u postupku.

30.  Optužba prvenstveno tvrdi da su rokovi od tri meseca, odnosno šest nedelja, adekvatni i dovoljni da optuženi pripremi izvođenje svojih dokaza, te da je takva odluka Pretresnog veća doneta u okviru njegovih diskrecionih ovlašćenja.

31.  Imajući u vidu date okolnosti, optužba traži da se Žalba odbije.

/potpis na originalu/

za Geoffreya Nicea,

glavnog zastupnika optužbe

Dana 10. oktobra 2003.

U Hagu,

Holandija



[1] “Nalog u vezi s pripremom i izvođenjem dokaza odbrane”, 17. septembar 2003.

[2] “Odluka kojom se odobrava zahtev amici curiae za davanje potvrde radi ulaganja žalbe na odluku Pretresnog veća”, 25. septembar 2003.

[3] “Interlokutorna žalba amici curiae na nalog Pretresnog veća u vezi s pripremom i izvođenjem dokaza odbrane od 17. septembra 2003.” (u daljem tekstu: Interlokutorna žalba).

[4] Navedenim u paragrafima 7 i 8 Interlokutorne žalbe.

[5] Dana 30. septembra 2003. strane su prisustvovale raspravi o administrativnim pitanjima vezanim za dalje vođenje predmeta u svetlu bolesti optuženog. Na kraju te rasprave, Pretresno veće je izdalo usmeni nalog kojim se broj radnih dana u nedelji smanjuje sa četiri na tri dana.

[6] Na primer, tokom uvodne reči u fazi suđenja koja se odnosi na Kosovo on je rekao sledeće:

“Kad je Širak bio u Beogradu čuo sam na televiziji kako je rekao da je on spasao beogradske mostove, doduše nije ih sve spasao, najveći su bombardovali i srušili, jer je stavio veto, što pokazuje da su šefovi država odlučivali o ciljevima. Kad bude došao ovde, a ja kao što znate imam pravo da to zahtevam i da pitam svedoka, moraću da ga pitam npr. zašto nije stavio veto i na jedno uništenje jednog malog rudarskog grada i pogibiju tako mnogo građana civila, žena, dece i kakav je to mogao da bude ratni cilj, osim samog zločina, osim ako je zločin da sam sebi bude svrha.” (kurziv dodat) Transkript, 14. februar 2002.

On dalje kaže sledeće:

“Zahtevaću da ovde pristupe svedoci i da mi se omogući da ispitam i Klintona i Olbrajt i Kinkela i Šredera i Širaka i Kola i Dinija i Volebeka i Kofi Anana i Šarpinga i Dola, i američki tim na pregovorima u Dejtonu, i državnike prisutne na potpisivanju Sporazuma u Parizu. Dakle, sve, osim Blera i Šredera s kojima nisam razgovarao. Sve s kojima sam lično razgovarao, s kojima sam imao lične kontakte, naravno, oficijelne, i s kojima sam imao razmatranje pitanja o kojima je reč i koji su povezani sa svim ovim.

Spisak stranih svedoka predaću preko svojih saradnika kada ga budem konačno sačinio, a spisak domaćih svedoka formiraću i predati onda kada tužilac bude završio sve te svoje radnje.” Transkript, 15. februar 2002.

[7] Ranije izjave i transkripti iskaza svih svedoka sa spiska na osnovu pravila 65 ter (osim onih za koje je određena zaštitna mera obelodanjivanja u kasnijem roku) obelodanjeni su u maju, junu i julu 2002. Ponekad, ali ne uvek, ranije izjave i transkripti iskaza obelodanjivani su pre nego što bi svedok došao da svedoči. Dokazni predmeti navedeni na spisku na osnovu pravila 65 ter, koji su svi obelodanjeni tokom maja, juna i jula 2002, zapravo su ponovo obelodanjeni pre svedočenja svedoka.

[8] Analizom transkripata optužba nije uspela da ustanovi da je optuženi imao ovakve pritužbe.

[9] Analizom transkripata optužba nije uspela da ustanovi da je optuženi imao ovakve pritužbe.

[10] Vidi tabelu izveštaja u paragrafu broj 15 Žalbe amici curiae. Kao primer vidi “Drugi izveštaj tužioca u vezi sa obelodanjivanjem i molbu za dozvolu za pozivanje svedoka” od 19. februara 2002.

[11] Vidi gore argumentaciju optužbe po prvom osnovu žalbe (u paragrafu 7(a) Žalbe amici).

[12] Poslednji od njih je “Podnesak tužioca u vezi s implikacijama koje često loše zdravstveno stanje optuženog ima na dalje vođenje suđenja – ispravljena verzija”, 30. septembar 2003.

[13] Kada je, nakon dve nedelje prekida prouzrokovanog slabim zdravljem optuženog, 7. oktobra 2003. nastavljeno izvođenje dokaza optužbe, Pretresno veće se konsultovalo sa lekarom, pošto su amici tokom suđenja pokrenuli pitanje slabog zdravlja optuženog. Sam optuženi se nije žalio, te je doneta odluka da se suđenje nastavi.

[14] Poslednji od njih je gorenavedeni podnesak tužioca od 30. septembra 2003.

[15] “Uzimajući u obzir, međutim, da te procedure treba da se prilagode činjenici da ovaj optuženi sam sebe zastupa, da je pritvoren u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija i da su resursi koji mu stoje na raspolaganju ograničeni,” stranica 2 pismenog naloga.

[16] Vidi “Nalog o daljim uputstvima za amici curiae”, 6. oktobar 2003.

[17] Vidi transkript pretresa od 8. oktobra 2003: komentar sudije Maya na pravni argument optuženog: “Gospodine Kay, želite li nešto da dodate? Ovim je argument zaokružen, zar ne?”, i potom, iznevši odluku Pretresnog veća: “O ovom, nimalo jednostavnom pitanju, saslušali smo, kao što smo već rekli, neke uverljive argumente svih strana u postupku, i zahvalni smo im na tome.” Transkript, 8. oktobar 2003.

[18] Na osnovu “Nalog optužbi da podnese konačni spisak svedoka” koji je Pretresno veće izdalo 30. septembra 2003.

[19] Konkretno, sa spiska je izbrisano deset svedoka u zamenu za produženje usmenog svedočenja Milana Babića za još dva dana. Uopšte govoreći, optužba ističe da je u svom prvom zbirnom zahtevu za dozvolu da izmeni spisak svedoka (od 5. februara 2003) izbrisala 34 svedoka a dodala samo njih 11; u drugom zbirnom zahtevu (od 11. aprila 2003), izbacila je 20 svedoka a dodala samo 6; u trećem zbirnom zahtevu (od 23. juna 2003) izbacila je 64 svedoka a dodala samo 7 novih. Optužba je, tako, u ta tri zbirna zahteva izbacila 118 svedoka a dodala samo 24, što ukupno iznosi 94 svedoka manje. Iako je u svom “Zahtevu optužbe za dozvolu da doda svedoke za deo suđenja koji se odnosi na Sarajevo” (od 8. avgusta 2003) dodala 13 svedoka a izbacila 8, optužba je ipak uspela da smanji ukupni broj svedoka. Predviđa se da će se broj svedoka dalje smanjiti kad optužba podnese svoj konačni spisak svedoka.

[20] Njihov broj će odgovarati barem broju svedoka o bazi zločina za Bosnu koje optužba namerava da izbaci.

[21] Prema nalogu Pretresnog veća od 16. aprila 2002, pravilo 44 Pravilnika, uz odgovarajuće izmene, se primereno primenjuje na saradnike: obojica (ima ih dvojica) moraju sekretaru predočiti dokaze da ispunjavaju uslove iz pravila 44(A); dužni su da se pridržavaju Kodeksa profesionalnog ponašanja branilaca pred Međunarodni sudom; za njih su obavezujući svi postojeći nalozi Pretresnog veća, uključujući naročito sve naloge kojima se određuju zaštitne mere; optuženom je dato pravo da u potpunosti komunicira sa svojim saradnicima. Obojica saradnika su Veću dostavila dokumente u kojima navode da pristaju na to da budu pravni saradnici optuženog koji će mu pomagati u pripremi odbrane, kao i na obavezu da se, između ostalog, pridržavaju odredbi Statuta i Pravilnika, Profesionalnog kodeksa branilaca (od 16. i 22. aprila 2002).

[22] Vidi “Šesti izveštaj Tužilaštva u vezi s obelodanjivanjem”, 6. novembar 2002.

[23] Vidi “Dokument koji podnose amici curiae u vezi s Hrvatskom”, 18. oktobar 2002.

[24] O ovim temama se raspravljalo tokom drugih suđenja na ovom Međunarodnom sudu i one neizbežno uključuju potencijalno veoma obiman pisani materijal.

[25] Vidi transkript zapažanja sudije Maya: “…To znači da optuženi mora da se sprema za odbranu dok je u pritvoru. Mi i to imamo na umu. Isto tako, imamo na umu i razliku između resursa kojima raspolaže optužba i onih kojima on raspolaže. Nema govora o tome da se u suđenju napravi prekid od dve godine. Mi ćemo. međutim, razmotriti koliko je vremena razumno potrebno optuženom da iznese svoju tezu. Isto tako ćemo, zajedno sa Sekretarijatom, razmotriti kakve se praktične pripreme mogu izvršiti kako bi on mogao da pripremi svedoke i dokazne predmete, te da pripremi izvođenje svojih dokaza uopšte” /prevod s engleskog/. Transkript, str. 25947. Vidi i sledeći pismeni nalaz Veća: “Uzimajući u obzir međutim, da te procedure treba da se prilagode činjenici da ovaj optuženi sam sebe zastupa, da je pritvoren u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija i da su resursi koji mu stoje na raspolaganju ograničeni,” stranica 2 Naloga od 19. septembra 2003.

[26] Transkript, str. 26799.

[27] Vidi zapažanja sudije Maya na stranici transkripta 25952.

[28] Vidi transkript sa pretresa na str. 25944.