MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 2. decembar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR AMICI CURIAE NA ZAHTEV TUŽILAŠTVA OD 1. DECEMBRA 2003. DA SE NA OSNOVU PRAVILA 89 (F) U SPIS UVRSTI IZJAVA SVEDOKA B-1793

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice QC  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff  
g. Dermot Groome Amici curiae:
  g. Steven Kay QC
  g. Branislav Tapušković
  g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 1. decembra 2003. Tužilaštvo je dostavilo "Zahtev Tužilaštva da se na osnovu pravila 89(F) u spis uvrsti izjava svedoka B-1793". Predmetnim zahtevom traži se uvrštavanje u spis izjave i dokaznih predmeta svedoka B-1793 shodno odredbama pravila 89 (F).[1] Ovaj svedok prepoznaje i potvrđuje autentičnost presretnutih telefonskih razgovora u Bosni od 1991. do 1992. Do danas su označeni radi identifikacije samo transkripti presretnutih telefonskih razgovora koje je dostavilo Tužilaštvo i čija je svrha da postanu dokazni predmeti na suđenju optuženom.

2. Prvobitno je bilo predviđeno da se na ovog svedoka delimično primeni procedura iz pravila 92 bis (A), a delimično usmeno svedočenje.[2] Međutim, posle donošenja navedene Odluke svedok je završio davanje izjave u kojoj je naveo više informacija koje nisu sadržane u radnoj verziji dostavljenoj Pretresnom veću.[3] Amici curiae su prvobitno izneli prigovor na primenu postupka po pravilu 92 bis na ovog svedoka i zatražili od Pretresnog veća da preispita prvobitnu Odluku koja je doneta pre nego što su strane imale mogućnost da se izjasne po ovom pitanju.[4] Pretresno veće po ovim prigovorima nije donelo nikakvu odluku, pa amici curiae smatraju da predmetno pitanje treba ponovo da se razmotri.

3. Tužilaštvo navodi da će dotični svedok biti prisutan u sudnici kako bi potvrdio istinitost izjave i bio unakrsno ispitan.

4. Argument kojim Tužilaštvo potkrepljuje zahtev jeste da se predmetna izjava zasniva na sledećem: (a) već je doneta odluka o njenoj prihvatljivosti na osnovu pravila 92 bis (A) - i to bez osvrta na podnesak amici curiae od 10. oktobra 2003; (b) ovim iskazom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog; (c) u interesu pravde je da se dozvoli predlaganje dokaza na osnovu pravila 89(F).

Pravna analiza - pravilo 89(F)

5. Pravilo 89 (F) predviđa sledeće:

"Veće svedočenje svedoka može primiti usmeno ili, kad to dopuštaju interesi pravde, u pismenom obliku."

U ovom slučaju relevantna je nedavna Odluka Žalbenog veća o upotrebi pismenih izjava kao glavnih iskaza.[5] U toj odluci bilo je reči o razlici između upotrebe pismenih izjava kao glavnih iskaza na osnovu pravila 89(F) i postupka na osnovu pravila 92 bis za prihvatanje izjava.[6] U Odluci se naročito navodi da se primenom postupka na osnovu pravila 92 bis zamenjuje usmeni iskaz. Pravilo 89(F) može se primeniti na predlaganje pismene izjave svedoka kao glavnog iskaza, ako je u interesu pravde da se tako postupi. O tom pitanju treba da se odluči za svakog svedoka pojedinačno, ne uzimajući u obzir samo relevantne okolnosti nego i sam iskaz svedoka.[7]

6. Žalbeno veće je takođe odlučilo da pitanja koja su pokrenuli amici curiae iznoseći argumente protiv primene pravila 89(F) na prihvatanje pismenih izjava kao glavnih iskaza mogu biti relevantni prilikom utvrđivanja da li će takve izjave, u interesu pravde, biti prihvaćene.[8] Radi se o sledećim pitanjima:

(a) potrebi da Pretresno veće oceni kredibilitet svedoka prilikom glavnog ispitivanja;

(b) da bi dokazi optužbe bili prihvatani zdravo za gotovo, a da bi se proveravali samo u unakrsnom ispitivanju;

(c) da bi izvođenje dokaza u vidu pismenih izjava bilo suprotno principu pravičnog i javnog suđenja.[9]

Pored toga, ako se iskaz prihvati u ovom obliku, ostaje da se oceni njegova težina. To zbog činjenice da Pretresno veće neće imati priliku da sasluša usmeni iskaz svedoka.[10]

7. Po mišljenju amici curiae interesi pravde nalažu da se, kada je reč o primerenosti zahteva, svaka izjava procenjuje odvojeno. Kriterijum ne bi trebalo definisati jednostavno kao pitanje da li su dela i ponašanje optuženog (koje je ranije definisalo Pretresno veće)[11] obuhvaćeni izjavom zbog čega bi tu izjavu trebalo saslušati viva voce. Pored toga, interesi pravde ne nalažu da jedini faktor koji treba uzeti u obzir bude zabrinutost tužioca u pogledu vremena koje mu je ostalo na raspolaganju za izvođenje dokaza. To je razlog kojim je ovaj zahtev motivisan, ali, prilikom razmatranja svakog zahteva, treba uzeti u obzir razloge u vezi s teškoćama koje se na taj način postavljaju pred optuženog. Činjenica da je Tužilaštvo samo odabralo način na koji će iskoristiti vreme koje mu je dato za izvođenje dokaza, ispitujući svoje svedoke, odnosno kategorije svedoka koje je pozvalo, ne bi trebalo da na nepravičan način oteža položaj optuženog u odnosu na izazove sa kojima se suočava u ovom predmetu.

8. Treba napomenuti da su gotovo svi svedoci koji tek treba da pristupe glavnom pretresu ključni za sporna pitanja. Neki svedoci možda neće neposredno govoriti o delima i ponašanju optuženog, ali njihovi iskazi mogu biti u bliskoj vezi, od ključne važnosti i odnositi se na sporna pitanja na osnovu kojih se može suditi o njegovoj krivičnoj odgovornosti. U takvim okolnostima, ne bi se moglo reći da je u interesu pravde da se dopusti primena procedure koja ide na štetu pravičnosti suđenja.

Pismena izjava - argumenti protiv prihvatanja na osnovu pravila 89(F)

9. Iz dosadašnjeg toka postupka jasno proizlazi da g. Milošević osporava upotrebu izjava kao neposrednih iskaza svedoka na ovom suđenju. On takođe osporava upotrebu transkripata s obzirom na njihovu legitimnost i autentičnost.[12] Amici curiae su imenovani kako bi iznosili prigovore u vezi sa dokaznim materijalom koji su u pravilnom postupku na raspolaganju optuženom tokom postupka suđenja.[13] Njihovi raniji argumenti su iznošeni u pismenom i usmenom obliku, kako bi se izneli najbitniji prigovori u ime optuženog.[14]

Prigovor - svedok B-1793

10. Ovaj svedok nije lično učestvovao u presretanju ovih komunikacija. On je do transkripata došao kada su već bili gotovi. U izjavi nije dat nikakav iskaz o stvarnom postupku pribavljanja, odnosno prvobitnog pohranjivanja i kontinuiteta postupanja u cilju obezbeđenja integriteta ovih konkretnih transkripata. Svedok takođe navodi da su i "druge radne grupe učestvovale u pregledu materijala ... a malo ko je imao pristup originalnim snimcima."[15] To ne ide u prilog činjenici da su originalni presretnuti materijali autentični, budući da je sporno pitanje to da li su originalni materijali menjani. Izgleda da su tim materijalima mogla imati pristup i druga lica koja su mogla uticati na transkripte.

11. Stanje u kom je zatekao presretnute komunikacije svedok opisuje kao "dosta nesređeno".[16] Svedok takođe nije verovao u autentičnost i tačnost izvesnih materijala koji su prvobitno dostavljeni Tužilaštvu, budući da su u nekim slučajevima delovi traka ispušteni a datumi netačno zabeleženi. Nije naveden pravni osnov za presretanje komunikacija u ovom slučaju.[17] Nema dokaza o nezavisnoj proveri autentičnosti i kontinuitetu nadzora nad originalnim presretnutim materijalima.

12. Predmetni dokaz sadrži presretnute razgovore optuženog i učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu. Radi se o dokazu koji je: (a) u vezi s delima i ponašanjem optuženog; (b) u bliskoj vezi s njim; (c) od ključnog značaja; i (d) relevantni za sporna pitanja u ovom predmetu.

13. Po mišljenju amici curiae, Tužilaštvo treba da dokaže postojanje osnova za prihvatanje iskaza putem svedočenja viva voce. Ako ovaj materijal predstavlja autentičan dokaz onda se radi o neposrednom dokazu protiv optuženog i učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu. Međutim, ovaj dokaz su pripremila druga lica, a ovaj svedok bi ga prilikom davanja iskaza samo predočio, tako da se u ovom slučaju radi o pozivanju na dokaz iz druge ruke. Nedostatak pravnog osnova za izvođenje dokaza mora se uzeti kao faktor koji govori protiv prihvatanja njegove autentičnosti zdravo za gotovo. Gorenavedena pitanja ukazuju na to da ovaj postupak ne pruža garancije protiv izvođenja nepouzdanih dokaza. U odredbe pravila 89 o dokazivanju ugrađena je briga za pravičnost i pouzdanost tog postupka. Pravilo 92 bis (A)(ii)(b) takođe izražava takvu bojazan. Pismena izjava svedoka sadrži informacije koje pokazuju nelegalnost i nepouzdanost karaktera i izvora predmetnog dokaza. Budući da je primeren kriterijum to da li interesi pravde nalažu da se iskaz predoči u pismenom obliku, amici curiae smatraju da se takav zaključak ne može izvesti.

Potpisano /potpis na originalu/
Steven Kay QC,
Hag,
2. decembar 2003.
za amici curiae Stevena Kaya QC i Branislava Tapuškovića


[1] Vidi Odluku po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku, koju je 30. septembra 2003. donelo Žalbeno veće.

[2] Odluka od 2. oktobra 2003. Vidi i poverljivu "Molbu amici curiae Pretresnom veću da preispita Nalog od 2. oktobra 2003. u vezi s uvrštavanjem u spis izjave svedoka na osnovu pravila 92 bis (A)" od 10. oktobra 2003.

[3] Vidi paragraf 5 zahteva.

[4] Vidi "Molbu amici curiae Pretresnom veću da preispita Nalog od 2. oktobra 2003. u vezi s uvrštavanjem u spis izjave svedoka na osnovu pravila 92 bis (A)" od 10. oktobra 2003. Pravilo 92 bis (E) predviđa rok od 7 dana za ulaganje prigovora na ovaj postupak.

[5] Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku, od 30. septembra 2003.

[6] Vidi paragrafe 16 i 18 Odluke.

[7] Vidi Odluku, par. 21.

[8] Vidi Odluku, par. 20.

[9] Vidi Odluku, par. 20. Amici curiae pokrenuli su ova pitanja u paragrafima 14-17 podneska koji su uputili Žalbenom veću.

[10] Vidi Odluku, par. 20.

[11] Tužilac protiv Miloševića. Predmet br. IT-02-54-T. "Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis", od 21. marta 2002, paragraf 22. Vidi i Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[12] Datum 30. septembar 2002, transkript str. 10411-1043 i 19. novembar 2002, str. 13027.

[13] "Nalog kojim se poziva određivanje amici curiae", od 30. avgusta 2003.

[14] "Replika amici curiae na zahtev Tužilaštva za prihvatanje glavnih iskaza svedoka optužbe u pismenom obliku", predmet br. IT-02-54-AR73.4, od 21. maja 2003; Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, transkript od 8. oktobra 2003. u vezi s uvrštavanjem u spis pismene izjave svedoka optužbe Milana Milanovića na osnovu pravila 89 (F).

[15] Paragraf 19 izjave.

[16] Paragraf 29 izjave.

[17] Paragraf 15 izjave.