MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

Sudija:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 9. februar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR AMICI CURIAE NA PREDLOG OPTUŽBE ZA UVRŠTAVANJE U SPIS PISMENOG ISKAZA SVEDOKA B-100 NA OSNOVU PRAVILA 92 BIS

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice QC  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff  
g. Dermot Groome Amici curiae:
  g. Steven Kay QC
  g. Branislav Tapušković
  g. Timothy McCormack

Uvod

  1. Dana 6. februara 2004. optužba je podnela "Predlog optužbe za uvrštavanje u spis pismenog iskaza svedoka B-100 na osnovu pravila 92 bis". Tim predlogom se traži da se kao dokaz, u skladu s odredbama pravila 92 bis (C), prihvati pismena izjava jednog svedoka, kome se više ne može uz svu dužnu revnost ući u trag.

  2. Optužba navodi da je iskaz ovog svedoka bitan i relevantan za pitanje učešća jedinica VJ-a u operacijama na Kosovu i Bosni. Priznaje da su pitanja sadržana u izjavi tog svedoka takvog karaktera da bi, kada bi se on mogao pronaći,[1] eventualni zahtev za prihvatanje njegovog glavnog iskaza u pismenom obliku podrazumevao pristanak na unakrsno ispitivanje tog svedoka. Navodi se da su sledeći uslovi ispunjeni: a) uslov da podaci u izjavi budu pouzdani, kako to nalaže pravilo 92 bis (C) (ii);[2] (b) predmetnom izjavom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog; (c) izjava nema neposredne veze s optuženim; (d) izjava je kumulativna u odnosu na druge dokaze na suđenju; (e) ne postoji nijedan od faktora nabrojanih u pravilu 92 bis (A) (i) koji bi govorio protiv prihvatanja izjave. Zbog navedenih razloga, tvrdi se da je izjava prihvatljiva u skladu s pravilom 92 bis (A).[3]

  3. Pravna analiza

  4. Pravilo 92 bis predviđa uslove za prihvatljivost pismene izjave koja nije overena u skladu s procedurom iz paragrafa (B) pravila, u slučajevima kada se davaocu izjave više ne može uz svu dužnu revnost ući u trag. Da bi primenilo ovu proceduru, Pretresno veće mora da se uveri u postojanje tog osnova i mora, prema okolnostima u kojima je dotična izjava data i zabeležena, da ocenom verovatnoće izvede zaključak o postojanju zadovoljavajućih indicija njene pouzdanosti. Kada se donesu odluke po navedenim pitanjima, na optužbi je da dokaže postojanje osnova za prihvatljivost pismene izjave na osnovu pravila 92 bis (A).

  5. Ne radi se o zahtevu koji se na osnovu pravila 89(F) podnosi radi prihvatanja pismenog iskaza. Žalbeno veće je u Odluci od 30. septembra 2003.[4] jasno utvrdilo razliku između procedure na osnovu pravila 92 bis, koja se primenjuje umesto usmenog svedočenja,[5] i prihvatanja iskaza na osnovu pravila 89(F), koji mogu, ako interesi pravde to dopuštaju, da se podnesu u pismenom obliku. Pretresno veće je ranije donelo nekoliko odluka o primeni pravila 92 bis (A),[6] te pravila 92 bis (D).[7] Pretresno veće je u Odluci[8] u vezi s transkriptima iskaza o Foči izričito navelo da pravilo 92 bis (A)[9] predviđa neke od faktora, ali ne sve, koji idu u prilog ili govore protiv prihvatanja pismenih izjava i transkripata iskaza na osnovu tog pravila. Amici curiae ovde ukazuju na najvažnije stavove iz Odluke koji su relevantni za pitanja u vezi s prihvatanjem pismene izjave na osnovu pravila 92 bis:

    (i) izjava mora biti prihvatljiva u smislu da se njome ne dokazuju dela i ponašanje optuženog;

    (ii) ako je izjava prihvatljiva, treba da se utvrdi da li, po diskrecionoj oceni Pretresnog veća, postoje razlozi zbog kojih ne bi trebalo prihvatiti izjavu;

    (iii) ako je izjava prihvatljiva, potrebno je da se utvrdi da li svedok treba da se pozove radi unakrsnog ispitivanja.[10]

  6. Pretresno veće je već ranije tokom suđenja razmotrilo pitanje "dela i ponašanja optuženog" i dalo je usku definiciju te formulacije. Prema pomenutoj definiciji, tu formulaciju treba tumačiti prema njenom uobičajenom značenju, bez ikakvih maštovitih interpretacija.[11] Pretresno veće je u svojoj Odluci[12] u vezi s transkriptima iskaza o Foči ponovilo razliku koju je Žalbeno veće[13] napravilo između:

    (a) izjava o delima i ponašanju drugih koji su počinili zločine za koje optužnica tereti optuženog individualnom odgovornošću, koje mogu biti prihvatljive; i

    (b) izjava o delima i ponašanju optuženog koja mu se stavljaju na teret u optužnici na osnovu kojih se utvrđuje njegova odgovornost za dela i ponašanje drugih, koje nisu prihvatljive na osnovu ovog pravila.

  7. Ova procedura se ne može koristiti kako bi se utvrdilo:

  8. (a) da je optuženi lično/fizički počinio zločin kojim se tereti;

    (b) da je planirao, podstakao ili naredio;

    (c) da je pomagao i (ili) podržavao;

    (d) da je bio nadređeni onima koji su počinili zločine;

    (e) da je znao, ili je bilo razloga da zna za zločine koji mu se stavljaju na teret, a koja su počinili ili su se spremali da počine njegovi potčinjeni;

    (f) da nije preduzeo razumne korake da spreči takva dela ili da kazni one koji su ih počinili.

  9. Primena ove procedure u vezi s pitanjima koja se tiču udruženog zločinačkog poduhvata ograničena je u okolnostima u kojima se transkriptom dokazuju dela ili ponašanja na osnovu kojih bi se utvrdilo:

    a) da je učestvovao u tom udruženom zločinačkom poduhvatu;

    b) da je delio potrebnu nameru sa počiniocem zločina.

  10. Stanje svesti optuženog ne može se dokazivati korišćenjem transkripta ukoliko se njime dokazuje ikakvo njegovo delo ili ponašanje. Međutim, kao dokaz njegovog stanja svesti, dokazi o delima i ponašanju drugih mogu se izvoditi primenom procedure iz pravila 92 bis.

  11. U predmetu Galić[14] Žalbeno veće je stalo na stanovište da su, u slučajevima kada postoji bliska veza optuženog s dokazima i kada su ti dokazi od ključne važnost za tezu optužbe, ti faktori ključni za odlučivanje o tome da li će pismeni iskaz biti uvršten u sudski spis.[15] Kategorija takozvanih dokaza o bazi zločina, u slučajevima kada optuženi nije neposredan učesnik u kriminalnom ponašanju, ali su dotična dela relevantna za dokazivanje stanja stvari iz koga proizlazi njegova krivična odgovornost, jeste vrsta dokaza čije uvrštavanje su sastavljači ovog pravila imali na umu.[16]

  12. Ova procedura podleže Pravilniku o postupku i dokazima kada je reč o kriterijumima za prihvatljivost navedenim u potpravilima 89 (C) i (D).[17] U osnovi cele procedure jeste potreba da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[18]

  13. Prigovor u vezi s izjavom svedoka B-100

  14. Pri izvođenju svoje teze, g. Milošević je redovno izražavao svoje protivljenje izvođenju dokaza u pismenom obliku i koristio je svaku priliku da ispituje svedoke na svom suđenju. Raniji argumenti su Pretresnom veću predočavani u pismenom i usmenom obliku, tako da su prigovori optuženog i oni koji su izneti u njegovo ime već poznati Pretresnom veću.[19]

  15. Po mišljenju amici curiae, razumno je očekivati da bi optuženi[20] mogao da iznese prigovor na ove dokaze po sledećim osnovama:

    (a) radi se o dokazima kojima se na suđenju dokazuje neko nerešeno pitanje, i koji se tiču umešanosti JNA u događaje relevantne za optužnicu za Kosovo i Bosnu;

    (b) optuženom nisu predočeni dokazi o koracima koje je preduzela optužba da održava kontakt sa svedokom i pronađe ga radi dovođenja na suđenje;

    (c) optuženom nisu predočeni dokazi o vremenu kada je optužba započela svoja nastojanja da pronađe svedoka;

    (d) svedok nije na konačnom spisku svedoka[21] koji se predočava Sudu, pa se stiče utisak da je posredi pokušaj da se pronađu svedoci čiji se pismeni iskazi mogu podvesti pod ovo pravilo, a kojima nije data mogućnost da svedoče uživo te stoga nisu ni navedeni na konačnom spisku svedoka koji svedoče viva voce;

    (e) optuženog se lišava mogućnosti da unakrsno ispituje i pobija dokaze koji se protiv njega iznose.[22]

Potpisano /potpis na originalu/
Steven Kay QC
London
9. februar 2004.

za amici curiae Stevena Kaya QC i Branislava Tapuškovića


[1] U paragrafu 6 predloga, optužba koristi reč "živ" premda, prema shvatanju amici curie, pitanje smrti nije relevantno za ovaj predlog.

[2] Vidi Tužilaštvo protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, "Odluka po drugom zahtjevu optužbe za prihvatanje u dokaze pismene izjave preminulog svjedoka Bajrama Sopija na osnovu pravila 92 bis (C)(ii)."

[3] Izjava Ivana Raštije ranije je proglašena prihvatljivom bez unakrsnog ispitivanja na osnovu pravila 92 bis (A). Transkript usmene odluke od 11. aprila 2003. str. 19143 transkripta.

[4] Tužilac protiv Miloševića, Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku, koju je Žalbeno veće donelo 30. septembra 2003.

[5] Vidi paragraf 18.

[6] Vidi "Odluku po zahtevu optužbe da se prihvate pismene izjave u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002, koja je jedna od mnogih odluka te vrste. U nekoliko navrata tokom suđenja je održana rasprava o tome, tj. vidi transkript od 19. februara 2003, stranica 16521.

[7] Vidi, između ostalog, Odluku od 26. septembra 2002. u vezi sa Stjepanom Mesićem: "Odluku po prvom zahtevu tužioca za uvrštavanje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku" od 26. septembra 2002. Odluku od 27. marta 2003, u vezi sa svedocima iz predmeta "Dokmanović".

[8] Vidi Odluku od 30. juna 2003, paragraf 14.

[9] Pravilo 92 bis (A)(i)(a) - faktori koji idu u prilog prihvatanja, a koji se u ovom predmetu prvenstveno tiču kumulativnog karaktera dokaza; pravilo 92 bis (A)(ii) u kojem su dati faktori protiv prihvatanja, kako sledi: (i) opšti interes nalaže da se svedočenje dâ usmeno; (b) da se može pokazati da je taj dokaz nepouzdan tako da je šteta koja se njime može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje drugi faktori zbog kojih je primereno prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.

[10] Pravilo 92 bis (E).

[11] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. Odluka po zahtevu optužbe da se prihvate pismene izjave na osnovu pravila 92 bis, 21. mart 2002, paragraf 22. Vidi takođe Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[12] Odluka od 30. juna 2003.

[13] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C), 7. jun 2002.

[14] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[15] Premda se u toj odluci pre radi o dokazima u vidu izjava nego o dokazima u vidu transkripta iz ranijih postupaka pred MKSJ-om.

[16] Vidi fusnotu 7.

[17] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih.

[18] Član 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.

[19] Vidi na primer:"Odgovor amici curiae na molbu optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) podnetu 20. maja 2003." od 23. maja 2003; "Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu s pravilom 92 bis (D) od 26. februara " od 12. marta 2003; te "Opservacije amici curiae o zahtevu optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D) podnetom 10 januara 2003" i "Poverljivi dodatak A", od 30 januara 2003.

[20] Nalog kojim se poziva na određivanje amicus curiae, od 30. avgusta 2001.

[21] Vidi spisak za sedmicu od 10. februara 2004.

[22] Vidi član 21.4 (e) Statuta MKSJ-a.