MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-AR73.7

PRED ŽALBENIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsednik
sudija Fausto Pocar
sudija Mehmet Guney
sudija Ines Weinberg de Roca
sudija Florence Mumba

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 8. oktobar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR ODBRANE NA "ZAHTEV TUŽILAŠTVA DA SE ODBACI OSNOV ZA ŽALBU NAVEDEN POD (3) IZ 'ŽALBE NA ODLUKU PRETRESNOG VEĆA O DODELI BRANIOCA' KOJU SU PODNELI DODELJENI BRANIOCI"

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Dodeljeni branioci:
Amicus curiae: g. Steven Kay, QC
prof. Timothy McCormack gđa Gillian Higgins

Uvod

1. Tužilaštvo traži da Žalbeno veće odbaci osnov za žalbu naveden pod (3) u Žalbi dodeljenih branilaca. Kao odgovor na to, dodeljeni branioci tvrde da (i) u Pravilniku o postupku i dokazima nema odredbe koja dozvoljava da Tužilaštvo u ovoj fazi postupka podnese zahtev za odbacivanje i (ii) nema osnova da se u ovoj fazi, a i uopšte, odbaci osnov za žalbu naveden pod (3) u žalbenom podnesku.

2. Dodeljeni branioci odgovaraju na Zahtev Tužilaštva kako bi zaštitili prava optuženog u vezi sa žalbom koja se rešava.

Činjenični kontekst

3. Dana 2. septembra 2004. Pretresno veće je donelo usmenu odluku o dodeli branioca optuženom.[1]

4. Odlukom koju je zamenik sekretara doneo 3. septembra 2004, g. Steven Kay, Q.C., i gđa Gillian Higgins dodeljeni su optuženom za branioce. Posle dodele branilaca, Pretresno veće je tog istog dana izdalo "Nalog o modalitetima postupanja branilaca koje je dodelio sud" (u daljem tekstu: Nalog o modalitetima), sprovodeći svoju usmenu odluku o dodeli branioca.

5. Dana 8. septembra 2004. dodeljeni branioci su podneli "Zahtev za potvrdu na osnovu pravila 73(B) radi ulaganja žalbe na nalog Pretresnog veća u vezi sa zastupanjem optuženog od 2. septembra 2004" (u daljem tekstu: Zahtev za potvrdu).

6. Dana 10. septembra 2004. Pretresno veće je usvojilo Zahtev za potvrdu i navelo da "odluka Veća da dodeli branioce suštinski utiče na vođenje suđenja i da bi, kao takva, trebalo da bude predmet razmatranja Žalbenog veća u ovoj fazi, a ne po završetku suđenja".[2]

7. Dana 14. septembra 2004. dodeljeni branioci su tražili produženje roka za podnošenje žalbe, s obzirom na to da Pretresno veće nije dostavilo pismeno obrazloženje svoje odluke o dodeli branioca optuženom.[3] Žalbeno veće je 20. septembra 2004. usvojilo taj zahtev.[4] Veće je naložilo da se "podnesak žalioca mora predati u roku od sedam (7) dana od datuma kada se zavede pismena odluka Pretresnog veća o dodeli branioca".[5]

8. Pretresno veće je 22. septembra 2004. izdalo pismeno "Obrazloženje odluke o dodeli branioca".

9. Dana 29. septembra 2004. dodeljeni branioci su podneli "Žalbu na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca" (u daljem tekstu: Žalba).

10. Dana 5. oktobra 2004. Tužilaštvo je podnelo zahtev[6] u kojem iznosi tvrdnju da se osnov za žalbu naveden pod (3) u žalbenom podnesku "odnosi na pitanje drugačije od onog za koje je data potvrda za žalbu" i da, shodno tome, "taj osnov treba izbaciti iz žalbe dodeljenih branilaca". U osnovu za žalbu navedenom pod (3) u žalbenom podnesku kaže se sledeće:

"Pretresno veće je pogrešilo u primeni svog diskrecionog prava u vezi sa tim na koji način traži da postupaju dodeljeni branioci, odnosno kada traži da dodeljeni branioci prvi ispitaju svedoke, a da je zatim stvar diskrecione odluke hoće li optuženi posle toga moći da ispita svoje svedoke."[7]

Pismeni podnesci u žalbenom postupku

11. Uputstvo[8] koje se odnosi na postupak podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku ne predviđa konkretan rok za dostavljanje odgovora na žalbe za čije ulaganje je Pretresno veće izdalo potvrdu na osnovu pravila 73(B). Međutim, odluka koju je Žalbeno veće MKSR-a nedavno donelo u predmetu Prosecutor v. Bizmungu et al. /Tužilac protiv Bizimungua i drugih/ pruža razjašnjenje:

"Međutim, Žalbeno veće primjećuje da Uputstvo ne predviđa konkretne rokove za dostavljanje odgovora na žalbu za čije ulaganje potvrdu izdaje Pretresno veće, iako je Žalbeno veće nedavno sugerisalo da rok od deset dana za dostavljanje odgovora treba da važi i za žalbu nakon izdavanja potvrde. Žalbeno veće podržava ovakvo tumačenje Uputstva."[9]

12. Tvrdimo da u Pravilniku o postupku i dokazima nema odredbe koja omogućava Tužilaštvu da traži da se osnov iz neke žalbe odbaci pre nego što se dostavi odgovor. U skladu sa Pravilnikom, svi podnesci Tužilaštva koji se odnose na valjanost i sadržinu osnova za žalbu žalioca treba da budu ograničeni na odgovor.

13. U ovoj fazi postupka i s obzirom na to da Žalbeno veće nije dalo dozvolu, neprimereno je i suprotno interesima pravde tražiti da Veće izolovano oceni valjanost određenog osnova za žalbu i to u odsustvu odgovora Tužilaštva na Žalbu.

14. Iz gorenavedenih razloga, tvrdi se da Žalbeno veće u ovoj fazi postupka ne treba da uvaži Zahtev Tužilaštva za odbacivanje osnova za žalbu.

Osnov naveden pod (3)

15. U suprotnom, odnosno ako Žalbeno veće smatra da je primereno da se uvaži Zahtev Tužilaštva i traženo pravno sredstvo, odnosno da se odbaci osnov naveden pod (3) iz žalbenog podneska, dodeljeni branioci iznose sledeće argumente:

(i) Pretresno veće je 2. septembra 2004. donelo usmenu odluku o dodeli branioca. Pre nego što je ta odluka doneta, Pretresno veće je pozvalo strane u postupku da dostave podneske o tome kako bi takvi branioci koje dodeli sud mogli da rade, posebno u odsustvu instrukcija koje bi im davao optuženi.[10] Obe strane u postupku dostavile su Pretresnom veću podneske[11] koji su činili proceduralni činjenični kontekst odluke da se optuženom dodeli branilac.

(ii) U usmenoj odluci Pretresnog veća o dodeli branioca izričito se navodi da je potrebno obezbediti da se ta odluka pravično sprovede:

"Pošto je odlučilo da optuženom dodeli branioca, dužnost Veća je da se postara da uloga dodeljenog branioca bude osmišljena tako da se zaštiti osnovno pravo optuženog na pravično suđenje."[12]

(iii) Nalog o modalitetima koji je izdalo Pretresno veće predstavlja mehanizam sprovođenja Odluke o dodeli branioca, te ga stoga treba smatrati sastavnim delom procesa odlučivanja.

(iv) Tvrdi se da Nalog o modalitetima ne predstavlja posebnu odluku za koju bi se moglo tražiti izdavanje potvrde za ulaganje žalbe na osnovu pravila 73(B), pošto je taj nalog, u kontekstu Pravilnika, instrument sprovođenja, a ne posebna odluka. Nalog precizira dužnosti i obaveze branilaca u toku suđenja, od kojih je jedna da dodeljeni branioci prvi ispituju svedoke, a od odobrenja Pretresnog veća zavisi da li će potom moći da ih ispita optuženi. Suprotno tvrdnjama Tužilaštva, tvrdimo da redosled ispitivanja svedoka odbrane znatno utiče na pravično i ekspeditivno vođenje suđenja i čini deo Odluke o dodeli branioca koja je sada predmet žalbe. Preinačenje postojećih modaliteta i omogućavanje optuženom da prvi ispita svedoke drastično bi povećalo pravičnost suđenja, pošto bi optuženi mogao da iznese svoju tezu odbrane. Sadašnji modaliteti znatno utiču na pravičnost suđenja jer traže od dodeljenih branilaca da iznose tezu bez instrukcija optuženog, a njemu dozvoljavaju da postavlja dodatna pitanja samo po odobrenju Pretresnog veća.

(v) Ako bi se Odluka i Nalog o modalitetima razmatrali pojedinačno, interesi pravde ne bi bili zadovoljeni, pošto ne bi bilo moguće izmeriti uticaj Odluke na pravo optuženog na pravično suđenje. Praktičan uticaj Odluke može se u potpunosti shvatiti tek nakon analize njenog sprovođenja.

Traženo pravno sredstvo

16. Iz gorenavedenih razloga, tvrdimo da Žalbeno veće treba da odbaci Zahtev Tužilaštva za odbacivanje.

Potpis
Steven Kay, Q.C.
Gillian Higgins

8. oktobar 2004.
Hag

/potpisi na originalu/


[1] Transkript na str. 32357.

[2] Tužilac protiv Miloševića, "Nalog po zahtevu za potvrdu radi ulaganja žalbe na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca", 10. septembar 2004, str. 4.

[3] Tužilac protiv Miloševića, "Zahtev za produženje roka za ulaganje žalbe na nalog Pretresnog veća u vezi sa zastupanjem optuženog od 2. septembra 2004" od 14. septembra 2004.

[4] Tužilac protiv Miloševića, "Nalog kojim se odobrava produženje roka za ulaganje žalbe" od 20. septembra 2004.

[5] Ibid., str. 2.

[6] Tužilac protiv Miloševića, "Zahtev Tužilaštva da se odbaci osnov za žalbu naveden pod (3) iz 'Žalbe na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca' koju su podneli dodeljeni branioci" od 5. oktobra 2004. (u daljem tekstu: Zahtev Tužilaštva za odbacivanje).

[7] Tužilac protiv Miloševića, "Žalba na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca" (Corrigendum) od 29. septembra 2004, str. 18.

[8] Uputstvo o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom, 7. mart 2002.

[9] Prosecutor v. Bizmungu et al., predmet br. ICTR-99-50-AR50, "Odluka po interlokutornoj žalbi Tužilaštva na odluku Pretresnog veća II od 6. oktobra 2003, kojom se uskraćuje dozvola za podnošenje Izmenjene optužnice", 12. februar 2004, par. 9. Ovu odluku je nedavno citiralo Žalbeno veće u predmetu Tužilac protiv Mejakića i drugih, "Odluka po žalbi Tužilaštva u vezi s rješavanjem sukoba interesa advokata Jovana Simića" od 6. oktobra 2004.

[10] Dana 19. jula 2004. Pretresno veće je naložilo Tužilaštvu da dostavi podneske o ulozi dodeljenog branioca; predmet Tužilac protiv Miloševića, "Dalji nalog o budućem vođenju suđenja" od 19. jula 2004.

[11] Dana 26. jula 2004. Tužilaštvo je, kao što je traženo, dostavilo podneske o pitanju dodeljenih branilaca: "Argumenti kojima Tužilaštvo odgovara na 'Dalji nalog o budućem vođenju suđenja' koji je Pretresno veće izdalo 19. jula 2004". Dana 6. avgusta 2004. Pretresno veće je tražilo od amici curiae da dostave podneske o pitanju dodele branioca: "Dalji nalog o budućem vođenju suđenja u vezi sa dodelom branioca". Tog istog dana Tužilaštvo je dostavilo dodatak podnesku od 26. jula 2004: "Dodatak argumentima kojima Tužilaštvo odgovara na 'Dalji nalog o budućem vođenju suđenja' koji je Pretresno veće izdalo 19. jula 2004", kao i "Argumenti kojima Tužilaštvo odgovara na 'Dalji nalog o budućem vođenju suđenja koji se odnosi na razdvajanje jedne ili više optužnica' koji je Pretresno veće izdalo 21. jula 2004". Dana 13. avgusta 2004. amici curiae su dostavili podneske o pitanju dodele branioca optuženom: "Argumenti kojima amici curiae odgovaraju na 'Dalji nalog o budućem vođenju suđenja u vezi sa dodelom branioca' koji je Pretresno veće izdalo 6. avgusta 2004.". Tužilaštvo je na te podneske odgovorilo 19. avgusta 2004: "Replika Tužilaštva na argumente kojima amici curiae odgovaraju na 'Dalji nalog o budućem vođenju suđenja u vezi sa dodelom branioca' koji je Pretresno veće izdalo 6. avgusta 2004" od 19. avgusta 2004.

[12] Transkript na str. 32359.