MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 11. april 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


DELIMIČNO JAVNO
A DELIMIČNO EX PARTE I POVERLJIVO

NOVI OKVIRNI ZAHTEV OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA IZMENI SPISAK SVEDOKA I ZATRAŽI ZAŠTITNE MERE ZA SVEDOKE KOJI SU OSETLJIVI IZVOR INFORMACIJA

Tužilaštvo:
g. Geoffrey Nice
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome

Amici curiae:
g. Steven Kay
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack
   
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
 

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

 

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


DELIMIČNO JAVNO
A DELIMIČNO EX PARTE I POVERLJIVO

NOVI OKVIRNI ZAHTEV OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA IZMENI SPISAK SVEDOKA I ZATRAŽI ZAŠTITNE MERE ZA SVEDOKE KOJI SU OSETLJIVI IZVOR INFORMACIJA

UVOD

1) Na osnovu pravila 54 i 89(C) Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik) i u skladu sa odlukom Pretresnog veća od. 18. aprila 2002, optužba uz dužno poštovanje traži od Pretresnog veća dozvolu da izmeni spisak svedoka optužbe. Konkretno, optužba traži da na spisak svedoka doda šest svedoka i da sa njega skine 20 svedoka, onako kako je opisano u ovom dokumentu i priloženim dodacima.

2) Pored toga, optužba ovim zahtevom traži da se, na osnovu pravila 69, pravila 75 i pravila 79, za jednog od šest svedoka[1] navedenih u prvom paragrafu, koji ima veoma ozbiljne bojazni za svoju bezbednost, odrede dalje zaštitne mere “za svedoke koji su osetljivi izvor informacija” (u daljem tekstu: svedoci koji su osetljivi izvor informacija).

PROCEDURALNI KONTEKST

Dodatni svedoci i zaštitne mere

3) Postupajući po “Zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka” od 11. aprila 2002. kojim je zatražena izmena naloga u vezi sa pretpretresnim podneskom optužbe, spiskom svedoka i spiskom dokaznih predmeta na osnovu pravila 65ter, Pretresno veće je donelo “Odluku po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka”. Ta odluka od 18. aprila 2002. u vezi sa budućim zahtevima za izmenu od strane optužbe nalaže sledeće: “Tužilaštvo je dužno da podnese svoj pretpretresnim materijal do 1. juna 2002. Nakon isteka navedenog roka, pretpretresni materijal će biti prihvaćen samo ako se za to iznesu valjani razlozi.”[2]

4) Kako je opisano u delu ovog Zahteva pod naslovom “Diskusija”, kao i u dodacima A i B, optužba izjavljuje da tražene izmene spiska svedoka ispunjavaju kriterijum “valjanog razloga” koji je postavilo Pretresno veće.

5) U ranijem “Zahtevu optužbe za odobrenje da izmeni spisak svedoka i zatraži zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”[3] od 5. februara 2003, optužba navodi sledeće:

... Proces procenjivanja dokaznog materijala i svedoka kontinuiran je proces kako bi se došlo do što je moguće osmišljenijeg i efikasnijeg izvođenja dokaza. U tom smislu, optužba očekuje da će podneti dodatni zahtev za izmenu spiska svedoka, nastavljajući time proces smanjenja ukupnog broja pozvanih svedoka u korist izvođenja ograničenog broja dodatnih svedoka koji predstavljaju osetljivi izvor informacija.[4]

Optužba time ukazuje na činjenicu da takvi svedoka ima i potvrđuje da ti svedoci mogu da pokriju materijal koji bi, inače, pokrivali svedoci koji će, usled toga, možda biti skinuti sa spiska.[5]

6) Postupajući po Zahtevu optužbe od 17. aprila 2002, ovo Pretresno veće je 3. maja 2002. donelo odluku da odobri tražene zaštitne mere. Konkretno, ovo Pretresno veće prihvatilo je odgođeno obelodanjivanje izjava svedoka i njihovog identiteta optuženom, njegovim imenovanim saradnicima i amici curiae, u roku koji odredi Pretresno veće.[6]

7) Pored ovog, sličan nalog za zaštitne mere izdat je 24. maja 2002. u predmetu Tužilac protiv Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić (u daljem tekstu: predmet Krajišnik/Plavšić).[7]

8) Konačno, u odgovor na Zahtev optužbe od 5. februara 2003, ovo Pretresno veće prihvatilo je izmene spiska svedoka optužbe zbog “valjanog razloga” i izdalo je nalog za zaštitne mere kojima se određuje sledeće:

(a) da neredigovane izjave svedoka i relevantni dokazni predmeti budu obelodanjeni amici curiae najmanje 30 dana, a optuženom i njegovim imenovanim pravnim saradnicima najmanje 10 dana pre planiranog svedočenja svedoka;

(b) da se optuženom i njegovim imenovanim pravnim saradnicima naloži da trećim stranama ne obelodanjuju izjave svedoka i relevantne dokazne predmete, osim u meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i iznošenje teze odbrane (ili, u slučaju amici curiae, u meri u kojoj pomažu Pretresnom veću);

(c) da se od optuženog, njegovih imenovanih pravnih saradnika i amici curiae zatraži da sa trećim stranama sklope sporazume o neobelodanjivanju (koje za njih pripremi optužba), kao preduslov da im se dostave izjave svedoka i relevantni dokazni predmeti.[8]

9) Optužba uz dužno poštovanje traži da Pretresno veće izda nalog u vezi sa svedocima koji su osetljivi izvor informacija, kako su navedeni u Dodatku A i opisani u Dodatku B, u skladu sa ranijim nalozima od 3. maja 2002. i 24. maja 2002. i formulisan na isti način kao Nalog od 13. marta 2003.

10) Razlozi zbog kojih se traži odgođeno obelodanjivanje kada je reč o ovim konkretnim svedocima, a naročito bojazni za njihovu bezbednost, navedeni su u Dodatku B i u deklaracijama istražitelja.

DISKUSIJA

Dodatni svedoci

11) Kako se navodi u Zahtevu od 5. februara 2003, optužba sve vreme nastoji da smanji ukupan obim predmeta, pronalazeći svedoke koji mogu dati sveobuhvatnije iskaze.[9] Optužba stalno kontaktira potencijalne svedoke, nastojeći da ovom Međunarodnom sudu obezbedi najpotpunija i najkonciznija svedočenja.[10] Međutim, u mnogim slučajevima svedoci se javljaju tek kada suđenje odmakne. Pored toga, čak kada se takvi svedoci i jave, često im je potrebno vremena da razmisle o tome da li će zaista svedočiti protiv optuženog.[11] Tek nakon tog procesa, optužba može da zatraži njihovo uvrštavanje u spisak svedoka. Kada je reč o svedocima koji se predlažu u ovom zahtevu, optužba ukazuje na to da su celovita diskusija o pojedinostima s njima u vezi i obrazloženje odgođenog uvrštavanja u spisak svedoka sadržani u dodacima koji se nalaze u prilogu.

Zaštitne mere

12) Pravilo 69(A) Pravilnika predviđa sledeće:

U izuzetnim okolnostima, tužilac može od sudije ili pretresnog veća zatražiti da nalože da se ne obelodanjuje identitet žrtve ili svedoka koji može biti u opasnosti ili izložen riziku sve dok se ta osoba ne stavi pod zaštitu Međunarodnog suda.

13) Optužba tvrdi da gorepomenuti svedok, C-62, potpada pod odredbu o izuzetnim okolnostima zbog moguće opasnosti i rizika kojima bi mogao biti izložen ukoliko se unapred sazna da će možda da svedoči na ovom suđenju. Pored toga, okolnosti u kojima se nalazi ovaj svedok izuzetne su zbog toga što će on svedočiti u vezi sa pitanjima koja direktno ukazuju na krivičnu odgovornost optuženog ili o pitanjima koja se odnose na delovanje organa vlasti na najvišem nivou ili na grupe počinilaca navedene u optužnici. Zbog toga je svedok izložen većoj opasnosti od osoba povezanih sa tim organima i grupama, kao i od pristalica optuženog.[12] Takav rizik je još izraženiji danas, nakon atentata na srpskog premijera Zorana Đinđića.

14) Pravilo 69(C) predviđa da se “identitet žrtve ili svedoka mora obelodaniti dovoljno rano pre početka suđenja da bi se ostavilo dovoljno vremena za pripremu odbrane.” Međutim, ova obaveza je izričito uslovljena pravilom 75. Optužba tvrdi da je, u izuzetnim okolnostima u kojima se nalaze ovi svedoci i odvija ovo suđenje, da bi se obezbedila zaštita ovih svedoka u skladu sa pravilom 75, primereno da se naloži obelodanjivanje identiteta tih svedoka u razumnom roku pre njihovog svedočenja, kako je to gore predloženo.

15) Konkretni zahtevi u vezi sa svedocima i pseudonimi koji se koriste na ovom suđenju navedeni su u priloženom Dodatku B. Pored toga, izjava jednog istražitelja Tužilaštva, u kojoj se navodi osnov za traženje zaštitnih mera za svedoka koji je osetljiv izvor informacija i potvrđuje tačnost informacija sadržanih u ovom Zahtevu, priložen je u Dodatku C.

SPORAZUMI O NEOBELODANJIVANJU I VOĐENJE EVIDENCIJE O OBELODANJIVANJU

16) Dana 3. maja 2002, ovo Pretresno veće odobrilo je zahtev da se sačini sporazum o neobelodanjivanju u slučaju da optuženi, njegovi imenovani saradnici ili amici curiae budu imali potrebu da trećim stranama obelodane materijal koji je njima obelodanio tužilac.[13] U tom Nalogu navodi se sledeće:

optuženi i njegovi imenovani saradnici ne smeju da obelodanjuju materijal trećim stranama sem u onoj meri koja je direktno i konkretno neophodna za pripremu i izvođenje dokaza odbrane. Amici curiae ne smeju da obelodanjuju materijal trećim stranama sem u onoj meri koja je direktno i konkretno neophodna za pomoć Pretresnom veću. Optuženi, njegovi imenovani saradnici i amici curiae obavezuju se da ishode od trećih strana sporazum o neobelodanjivanju kao preduslov da im se dostave materijali.

17) Pretresno veće takođe je naložilo optužbi da jednu nezapečaćenu verziju sporazuma i stavi na raspolaganje optuženom, njegovim saradnicima i amici curiae. Optužba je 14. maja 1992. optuženom, njegovim imenovanim saradnicima i amici curiae dostavila sporazum o neobelodanjivanju. Kako se navodi u paragrafu 8, sličan nalog izdat je 13. marta 2003.

18) Optužba uz dužno poštovanje traži da se nalog za zaštitne mere, sličan nalozima Pretresnog veća od 3. maja 2002. i 13. marta 2003, izda za svedoke o kojima se govori u Dodacima A i B.

II . TRAŽENO PRAVNO SREDSTVO

Optužba, na osnovu pravila 69(A), pravila 75 i pravila 79 Pravilnika, traži sledeće:

1. da Pretresno veće odobri da se 20 svedoka skine sa spiska svedoka optužbe, a da se na njega doda šest svedoka o kojima se govori u ovom dokumentu i u Dodatku A;

2. da se neredigovana izjava svedoka C-62 i dokazni predmeti u vezi s njom obelodane amici curiae najmanje 30 dana, a optuženom i imenovanim pravnim saradnicima najmanje 10 dana pre očekivanog svedočenja svedoka;

3. da se, nakon obelodanjivanja neredigovane izjave svedoka C-62 i dokaznih predmeta s njom u vezi optuženom, imenovanim pravnim saradnicima i amici curiae, ti dokumenti i saznanja o njihovom sadržaju (uključujući identitet svedoka) mogu obelodanjivati trećim stranama od strane optuženog i njegovih imenovanih pravnih saradnika samo u onoj meri u kojoj je takvo obelodanjivanje direktno i konkretno neophodno za pripremu i izvođenje dokaza odbrane. Amici curiae mogu obelodanjivati te izjave i saznanja o njihovom sadržaju (uključujući identitet svedoka o kojima je reč) samo u onoj meri u kojoj pre toga uvere Pretresno veće da je to neophodno za ostvarivanje njihove funkcije da pomažu Pretresnom veću. U oba navedena slučaja obelodanjivanje je uslovljeno time da optuženi, imenovani pravni saradnici ili amici curiae od treće strane kojoj se izjava ili informacija obelodanjuje najpre zatraže da potpiše sporazum o neobelodanjivanju, koji je već dostavljen optuženom, njegovim imenovanim saradnicima i amici curiae.

  /potpis na originalu/
Geoffrey Nice,
glavni zastupnik optužbe
   
Dana 11. aprila 2003.
U Hagu,
Holandija
 


[1] C-62.

[2] Odluka po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka, predmet br. IT-02-54-T, 18. april 2002, str 3. Treba takođe imati u vidu da je, tokom pretpretresne konferencije koja je održana 25. jula 2002, Pretresno veće iznelo sledeći stav:

Došli smo do zaključka da ukupno treba da bude 106 svedoka, svedoka viva voce, za Bosnu, a za Hrvatsku 71 svedok, ukupno 177 svedoka viva voce...Ako se tokom suđenja izmene okolnosti, optužba može na osnovu Pravilnika da zatraži izmenu ovog naloga. Međutim, takva izmena će se odobriti samo ako za to postoji valjan razlog. T. 8641.

Treba imati u vidu da ovaj zahtev optužbe, kao ni prethodni, ne iziskuje prekoračenje ranijeg ograničenja po kojem 177 svedoka može svedočiti viva voce.

[3] Skrećemo pažnju da je slične zahteve optužba podnela 17. aprila 2002. i 29. maja 2003. U tim zahtevima se takođe aludira na činjenicu da optužba očekuje da će unositi dodatne izmene na spisak svedoka.

[4] Zahtev optužbe za odobrenje da izmeni spisak svedoka i zatraži zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija, 5. februar 2003, fusnota 4 (u daljem tekstu: Zahtev od 5. februara 2003).

[5] Treba imati u vidu da je nedavni atentat na srpskog premijera Zorana Đinđića doprineo postojećim problemima oko ubeđivanja svedoka da svedoče pred ovim Pretresnim većem. Zbog toga, optužba sa žaljenjem obaveštava Veće da će slični zahtevi možda postati češći budući da potencijalni svedoci nastoje da se zaštite od pretnji koje, po njihovom viđenju, prete njihovoj bezbednosti.

[6] Vidi “Odluku po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, predmet br. IT-02-54-T, 3. maj 2002. Na osnovu naloga Pretresnog veća od 16. aprila 2002, Zdenko Tomanović i Dragoslav Ognjanović određeni su za “imenovane saradnike” za koje važe nalozi za zaštitne mere i drugi nalozi Pretresnog veća.

[7] “Prva odluka po zahtjevu optužbe da se odrede zaštitne mjere za svjedoke koji su osjetljivi izvor informacija,” datirana 24. maja 2002, predmet br. IT-00-39&40-PT. U par. 19 (1) (a) navodi se, inter alia, sledeće: “Neredigovane izjave i svjedoka i za njih vezani dokazni predmeti biće objelodanjeni odbrani najkasnije 30 dana prije no što ti svjedoci treba da svjedoče.” Ova tri svedoka zajednička su za oba suđenja.

[8] “Odluka po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija,” predmet br. IT-02-54-T, 13. mart 2003, str. 8 (u daljem tekstu: Nalog od 13. marta 2003).

[9] Treba imati u vidu da je to naročito tačno kada je reč o svedocima koji će svedočiti o pitanjima vezanim za presretanje komunikacija. U tom cilju, optužba je rezervisala pet mesta za svedoke (vidi “Raspored svedoka optužbe za Bosnu” podnet 14. februara 2003) koji će dati iskaz u vezi sa ovim važnim aspektom datog predmeta i sarađuje sa vladama država kako bi se obezbedilo da najkvalifikovanija lice svedoče pred ovim Većem. To je spor proces, međutim, neophodan iz bezbednosnih razloga u vezi sa pojedincima koji sada rade u toj poverljivoj oblasti, u kojoj bi otkrivanje javnosti identiteta tih pojedinaca kompromitovalo sam njihov rad. Zbog toga, optužba očekuje da podnese nove zahteve kada se ovi problemi reše sa raznim službenicima državnih organa.

[10] Kako je navedeno u “Rasporedu svedoka optužbe za Bosnu” od 14. februara 2003, optužba se nada da će gđa Biljana Plavšić odlučiti da svedoči pred ovim Međunarodnim sudom - bilo pojedinačno pred ovim Većem ili na nekoj zajedničkoj sednici pred odabranim pretresnim većima. Naravno, samo gđa Plavšić može da odluči o tome da li će svedočiti i pružiti ovom Međunarodnom sudu saradnju od suštinskog značaja, a na ovom Veću je da donese odluku o forumu pred kojim će eventualni iskaz biti dat.

[11] Optužba tvrdi da ima malo svedoka koji su osetljivi izvor informacija a koji trenutno razmišljaju o tome da li će svedočiti pred Međunarodnim sudom. Naravno, nedavni događaji samo komplikuju donošenje takvih odluka. S tim u vezi, ako tih nekoliko svedoka pristane da svedoči, optužba će o tome što je pre moguće obavestiti Veće.

[12] Optužba je u prethodnim podnescima - uključujući “Zahtev optužbe za dozvolu da se četiri izjave svedoka izuzmu iz naloga Pretresnog veća od 21. januara 2002,” podnet 24. januara 2002, i “Zahtev optužbe da joj se odobri dodatno vreme za kontaktiranje svedoka od 1. marta 2002.” - ukazala na izveštaje u javnosti o tome da su predstavnici organizacija koje se smatraju pristalicama optuženog, uključujući stranku SPS i udruženje “Sloboda,” dali izjave koje sadrže pretnje svedocima u ovom predmetu. Optužba ne sugeriše da je optuženi na bilo koji način učestvovao ili pružao podršku davanju ovih izjava, ali činjenica da te organizacije imaju takav stav o svedocima ukazuje na to da njihovi članovi mogu predstavljati izvesnu opasnost za svedoke na ovom suđenju.

[13] Para. 12, 13 (d) “Prve odluke po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija,” 3. maj 2002, predmet br. IR-02-54-T.