MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-02-54-T
PRED PRETRESNIM VEĆEM
U sastavu:
sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon
Sekretar: g. Hans Holthuis
Datum: 22. avgusta 2003.
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
DELIMIČNO POVERLJIVO
ZAHTEV TUŽILAŠTVA ZA UVRŠTAVANJE
DOKAZA U SPIS SHODNO PRAVILU 92 BIS (A)
Tužilaštvo: |
Amici curiae: |
g. Geoffrey Nice |
g. Steven Kay |
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff |
g. Branislav Tapušković |
g. Dermot Groome |
g. Timothy McCormack |
|
|
Optuženi: |
|
g. Slobodan Milošević |
|
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
Predmet br. IT-02-54-T
DELIMIČNO POVERLJIVO
ZAHTEV TUŽILAŠTVA ZA UVRŠTAVANJE
DOKAZA U SPIS SHODNO PRAVILU 92 BIS (A)
I. UVOD
-
Ovim podneskom shodno pravilu 92 bis Tužilaštvo
traži da se u dokazni spis uvrsti pet pismenih izjava (pet svedoka)
u skladu s pravilom 92 bis (A) Pravilnika o postupku i dokazima
(u daljem tekstu: Pravilnik). Taj dokazni materijal se odnosi na sarajevsku
komponentu[1]
optužnice u predmetu Tužilac protiv Miloševića.
Napominjemo da je Tužilaštvo svojim objedinjenim zahtevom
od 8. avgusta 2003. godine[2] obavestio
Pretresno veće o daljem zahtevu za nekoliko svedoka shodno pravilu
92 bis (A). Došlo je do neznatnog odstupanja u vezi s
brojem i identitetom svedoka čije izjave tražimo da budu
prihvaćene i onih koje su predložene u gorepomenutom zahtevu.
-
Tužilaštvo traži da se izjave tri svedoka prihvate
u celini[3], a izjave dva svedoka delimično[4]. Delovi izjava čije prihvatanje Tužilaštvo
traži označeni su brojem pasusa u priloženim izjavama.
Tvrdi se da ti delovi izjava i izjave čije se prihvatanje traži
ne sadrže ni dokaze koji se tiču dela i ponašanja optuženog,
ni materijal koji je od ključne važnosti za izvođenje
dokaza optužbe i suštinski relevantan za dati predmet.
Suprotno tome, ti dokazi se najvećim delom mogu okarakterisati
kao dokazi o "bazi zločina", dakle, kao potkrepljujući
dokazi koje će izneti ili koje su izneli drugi svedoci viva
voce, kao dr Charles Williams.
-
Što se tiče tehničkih zahteva iz pravila 92 bis
(A) i poštovanja faktora nabrojanih u pravilu 92 bis (B),
Tužilaštvo konstatuje da jedino Rousseauova izjava ne mora
biti potvrđena deklaracijom, pa s dužnim poštovanjem
traži da Pretresno veće privremeno prihvati relevantne
delove izjava dok se čeka na deklaracije u skladu sa pravilom
92 bis (B).
II. PRAVO
-
Ovo Pretresno veće se u prethodnim odlukama bavilo zahtevima
iz pravila 92 bis.[5] Tužilaštvo
stoga ne namerava da ponavlja svoje prethodne tvrdnje u vezi s tim
zahtevima[6], osim iznošenja
detaljnih razloga u prilog prihvatanju izjava, to jest:
-
Tužilaštvo tvrdi da se nijedan dokaz u pismenim izjavama
pet svedoka čije se uvrštavanje traži ne odnosi
na "dela i ponašanje optuženog."[7] To nije slučaj
ni s činjenicama i pitanjima pokrenutim u izjavi koja su
u bliskoj vezi s optuženim kako je to opisalo Žalbeno
veće u predmetu Galić.[8]
Naprotiv, taj materijal se najvećim delom odnosi na ono što
bi se moglo nazvati dokazima o "bazi zločina" koji
su relevantni za događaje u Sarajevu. U pismenim izjavama
su sadržani i drugi dokazi koji su već izvedeni ili
će biti izvedeni u ovom predmetu. Tužilaštvo dalje
tvrdi da je kumulativna priroda dokaza samo jedan faktor s neograničenog
spiska primera za vrstu dokaza koji potpadaju pod pravilo 92 bis
kao što je navedeno u pravilu 92 bis (A)(i). Nijedan
od faktora protiv prihvatanja dokaza u pismenom obliku, navedenih
u pravilu 92bis, nije primenjiv.[9]
-
Iako optužba prihvata da se neki delovi svedočenja
čije se uvrštavanje traži odnose na pitanja koja
se smatraju relevantnim u datom predmetu, ona ipak stoji na stanovištu
da takvi dokazi ne govore o delima i ponašanju optuženog,
pa ih zato treba prihvatiti, a svedoke unakrsno ispitati.
III. DISKUSIJA
-
Tužilaštvo ovim iznosi argumente u vezi sa izjavom svakog
svedoka i njenim delovima čije se uvrštavanje traži:
-
Van Lynden: Tužilaštvo nudi i traži da se u
dokazni spis uvrste pasusi 1, 2, od 11 do 41, zajedno s video trakama
koje se pominju u izjavi, te jedna mapa.[10] Svi ostali
pasusi sadrže dokaze za koje Tužilaštvo smatra da se
tiču dela i ponašanja optuženog i zbog toga će
biti izvedeni glavnim ispitivanjem svedoka. Međutim, s
dužnim poštovanjem se tvrdi da optuženom treba dopustiti
da unakrsno ispita svedoka isključivo u vezi s pasusima od 3
do 10.
-
Što se Rousseaua tiče, Tužilaštvo traži
da se privremeno prihvate pasusi 12, od 16 do 69 i od 74 do 77. Tužilaštvo
tvrdi da se dokazi sadržani u tim pasusima ne tiču dela
i ponašanja optuženog i ne govore o relevantnim ili ključnim
pitanjima u ovom predmetu. Naprotiv, svedočenje se, između
ostalog, odnosi na bazu zločina, opšte informacije (strukturu
i odgovornost vojnih posmatrača Ujedinjenih nacija (UNMO)) i
opšte dokaze u vezi sa sarajevskim ratištem, što ne
zahteva glavno ispitivanje svedoka. Osim toga, u vezi s određivanjem
vremena koje će optuženom stajati na raspolaganju za unakrsno
ispitivanje (Tužilaštvo je već ranije prihvatilo da
svedok pristupi radi unakrsnog ispitivanja[11]), Tužilaštvo s dužnim poštovanjem
tvrdi da gorepomenuti materijal ne zahteva unakrsno ispitivanje.
-
Što se tiče svedoka Mesića, B-1787 i B-1788, Tužilaštvo
traži prihvatanje paketa materijala po pravilu 92 bis (A)
u celosti. U vezi s tim materijalima se tvrdi da se u njima sadržani
dokazi ne tiču dela i ponašanja optuženog, niti se
tiču lica koja su bila u dovoljno bliskoj vezi s optuženim
da bi se na njih mogla primeniti odluka Žalbenog veća u
predmetu Galić. Prihvata se međutim, da se dokazi
sadržani u izjavi svedoka B-1787 i Musićevoj izjavi tiču
pitanja koja se smatraju relevantnim u ovom predmetu (aktivnosti JNA/paravojska)
i zbog toga se Tužilaštvo slaže da se svedok podvrgne
unakrsnom ispitivanju, ali smatra da ne treba vršiti glavno ispitivanje
svedoka. Takođe se navodi da, iako svedok Musić govori o
Arkanovim vojnicima, posebno u pasusima od 46 do 52, on ne govori
o samom Arkanu, pa se stoga ne može reći da se ti dokazi
tiču dela i ponašanja nekog ko je bio u bliskoj vezi s optuženim.
-
Konačno, Tužilaštvo podseća Pretresno veće
na svoj zahtev podnet 8. avgusta 2003. godine shodno pravilima 73
bis (D) i 92 bis (D). Tim zahtevom, Tužilaštvo
pristaje da svedoci Fraser i Thomas[12] pristupe
radi unakrsnog ispitivanja na osnovu važnosti postojećih
izjava shodno pravilu 92 bis (A). Tužilaštvo je izmenilo
svoju odluku o tome da traži prihvatanje daljih izjava dotičnih
svedoka i stoga s dužnim poštovanjem traži da se njihovo
svedočenje u predmetu Galić u potpunosti prihvati
shodno pravilu 92 bis (D) bez unakrsnog ispitivanja.
IV. ZAKLJUČAK I TRAŽENI PRAVNI LEK
-
Tužilaštvo tvrdi da je u interesu pravde da se u spis uvrste
dokazi sadržani u nekim delovima izjava svedoka čije se
prihvatanje traži shodno pravilu 92 bis (A). Tvrdi se
da će takav postupak ubrzati suđenje i da pritom prava optuženog,
predviđena Statutom Međunarodnog suda, neće biti ugrožena.
Nijedan od dokaza čije se prihvatanje traži ne može
se okarakterisati kao dokaz koji govori o delima i ponašanju
optuženog u smislu odluke Žalbenog veća u predmetu
Galić. Prema tome, Tužilaštvo ovim traži
da se, shodno pravilu 92 bis (A), izjave svedoka Van Lyndena,
Rousseaua, Musića, B-1878 i B-1788 uvrste u dokazni spis.
S poštovanjem,
|
/potpis na originalu/ |
|
Mark Ierace, |
|
viši zastupnik optužbe |
|
|
Dana 22. avgusta 2003. |
|
U Hagu, |
|
Holandija |
|
[1] Tačke od 23 do 29 Optužnice.
[2]
"Objedinjeni zahtev optužbe za dozvolu da doda svedoke na spisak
svedoka i za prihvatanje dokaza u skladu sa pravilom 92 bis (D)",
8. avgust 2003, podnet delimično poverljivo. Vidi par. 21.
[3]
Musić, B-1788 i B-1787 (poslednja dva svedoka traže zaštitne
mere i Tužilaštvo će Pretresnom veću na rešavanje
dostaviti obrazloženje za takve mere u jednom kasnijem podnesku -
vidi poverljivi Dodatak 1radi identiteta svedoka.
[4]
Van Lynden and Rousseau.
[5]
Vidi pre svega Tužilac protiv Slobodana Miloševića:
"Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u
skladu sa pravilom 92 bis", 21. mart 2002, u daljem tekstu "Odluka
po pravilu 92 u predmetu Milošević". Vidi takođe
Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T:
"Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis
(C), 7. juni 2002, u daljem tekstu "Odluka po pravilu 92 bis
u predmetu Galić".
[6] Vidi ranije
podneske Tužilaštva u predmetu Tužilac protiv Slobodana
Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, pre svega, "Zahtev
optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva
voce u skladu s pravilom 92 bis", 10. januar 2003.
[7] Odluka
po pravilu 92 bis u predmetu Milošević, par. 22; vidi, takođe,
Odluku po pravilu 92 u predmetu Galić, par. 10 (u kojem se
konkretno utvrđuju različite kategorije dokaza koji se odnose
na dela i ponašanje optuženog).
[8]
U predmetu Galić Žalbeno veće je zauzelo stav da,
kod odlučivanja o tome da li da dokaze prihvati na osnovu pravila
92 bis, Pretresno veće treba da uzme u obzir i to da li su
oni u bliskoj vezi s optuženim. "U slučaju kada su dokazi
od ključne važnosti za tezu optužbe i gdje je osoba čija
djela i ponašanje opisuje pismena izjava u bliskoj vezi s optuženim,
Pretresno vijeće može odlučiti da ne bi bilo pravično
prema optuženom da se dokazi izvode u pismenom obliku." Odluka
na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 13.
[9] Vidi pravilo 92 bis (A)
(ii).
[10]
Tužilaštvo tvrdi da je usvojena praksa da se mogu prihvatati
i drugi dokazi sem pismenih izjava i sudskih transkripata. U odluci Pretresnog
veća u predmetu Tužilac protiv Mladena Naletilića i
Vinka Martinović (predmet br. IT-98-34-PT, vidi paragraf 8 odluke.
U tom predmetu, Tužilaštvo je tražilo da se prihvate transkripti
i s njima povezani dokazni predmeti u odnosu na sedam svedoka koji su
prethodno svedočili u predmetima Blaškić i Kordić
na osnovu primene pravila 92 bis (D)) od 9. jula 2001. prihvata
se argument Tužilaštva da dokazni predmeti koji se prilažu
transkriptima "predstavljaju neodvojiv i neophodan dio iskaza i mogu
se prihvatiti zajedno s transkriptima". Tužilaštvo tvrdi
da, slično tome, u ovom predmetu video trake i mapu treba smatrati
"neodvojivim i neophodnim" delom ponuđenog svedočenja.
[11]
Vidi: "Dopuna zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava
umesto viva voce svedočenja u skladu sa pravilom 92 bis",
podnetu 21. januara 2003, delimično poverljivu.
[12]
Vidi paragrafe 40, odnosno 45.
|