MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 23. april 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ZAHTEV OPTUŽBE ZA POTVRDU RADI ULAGANJA ŽALBE NA OSNOVU PRAVILA 73(B)


Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice, QC
Amici curiae:
g. Steven Kay
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack
   
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
 

 

 

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


ZAHTEV OPTUŽBE ZA POTVRDU RADI ULAGANJA ŽALBE NA OSNOVU PRAVILA 73(B)


 

I. Uvod

1. Dana 16. aprila 2003, Pretresno veće donelo je “Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje glavnih iskaza svedoka optužbe u pismenom obliku” (u daljem tekstu: Odluka). Odlukom je odbijen zahtev optužbe da joj se odobri da u pismenom obliku podnese glavne iskaze svojih svedoka, koji bi potpisom na izjavi ili rezimeu izjave potvrdili njenu istinitost, nakon čega bi stajali na raspolaganju za unakrsno ispitivanje. Sudija Kwon je uz Odluku priložio Suprotno mišljenje.

2. Odlukom se pokreću značajna pitanja u vezi sa delokrugom i svrhom pravila 89 i pravila 92 bis. Odluka će ozbiljno uticati na fleksibilnost izvođenja dokaza, ne samo na ovom suđenju nego i u svim drugim postupcima pred Međunarodnim sudom.

3. U svetlu značaja ove Odluke i njenog uticaja kako na ovo suđenje tako i na opštu praksu Međunarodnog suda na osnovu pravila 89 i pravila 92 bis, optužba uz dužno poštovanje traži od Pretresnog veća da potvrdi da će neodložno rešavanje ovog pitanja od strane Žalbenog veća suštinski pospešiti postupak.

II. Proceduralni kontekst

4. Dana 11. decembra 2002, optužba je podnela zahtev da joj se odobri da u pismenom obliku podnese glavne iskaze svojih svedoka, koji bi potpisivanjem izjave ili rezimea izjave potvrdili njenu istinitost, vidi poverljivi “Izveštaj Tužilaštva o vremenu preostalom za izvođenje dokaza optužbe” (u daljem tekstu: Zahtev). Zahtev je ponovljen u poverljivoj “Dopuni izveštaju Tužilaštva o vremenu preostalom za izvođenje dokaza optužbe i zahtevu za održavanje rasprave” od 10. januara 2003. Zahtev je detaljnije usmeno obrazložen pred Pretresnim većem na otvorenoj sednici koja je održana 2. aprila 2002. [1] Dana 16. aprila 2003, Pretresno veće donelo je odluku po tom Zahtevu.

III. Zahtev za potvrdu na osnovu pravila 73(B)

5. Pravilo 73(B) predviđa sledeće:

Na odluke o svim podnescima interlokutorna žalba može se uložiti samo uz potvrdu pretresnog veća, koje takvu potvrdu može dati ako se odluka tiče pitanja koje bi u značajnoj meri uticalo na pravično i ekspeditivno vođenje postupka ili ishod suđenja, te ako bi, po mišljenju pretresnog veća, promptno rešenje Žalbenog veća suštinski pospešilo postupak.

6. Uslovi sadržani u pravilu 73(B) nalaže strani koja traži potvrdu za ulaganje interlokutorne žalbe da pokaže sledeće: (1) da bi pitanje u značajnoj meri uticalo na pravično i ekspeditivno vođenje postupka ili ishod suđenja i (2) da bi promptno rešenje tog pitanja suštinski pospešilo postupak. Kako je primetilo Pretresno veće II, ti uslovi su kumulativni i predstavljaju izuzetak od principa predviđenog u istoj odredbi da na odluke po svim zahtevima nema interlokutorne žalbe. [2]

IV. Osnov po kome treba odobriti preispitivanje odluke ili izdavanje potvrde radi ulaganja žalbe

7. Prvo, optužba tvrdi da odluka Pretresnog veća da ne prihvati pismene izjave kao glavne iskaze može u znatnoj meri uticati na efikasno i ekspeditivno vođenje postupka u ovom predmetu. Kao što ističe sudija Kwon u svom Suprotnom mišljenju priloženom uz Odluku, “u svetlu suđenja tako širokih razmera kao što je to ovaj predmet i činjenice da na Međunarodnom sudu pravdu ne deli porota nego veće profesionalnih sudija sa iskustvom i sposobnošću da proceni sadržaj dokaza i da mu dâ odgovarajuću težinu, pozdravljam pristupe kojima se dozvoljava fleksibilnost. Usvajanje takvog pristupa doprinelo bi sposobnosti Međunarodnog suda da efikasnije i ekspeditivnije rešava predmete.” Uskraćivanjem mogućnosti optužbi da koristi proceduru uvrštavanja u dokaze pismenih izjava kakva je korišćena u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, po mišljenju optužbe, negira se svrha pravila 89 (F), a “fleksibilnost” za koju se zalaže sudija Kwon ozbiljno se ometa. Odobrenjem korišćenja ove procedure uštedelo bi se dosta vremena neophodnog za pretres, bez nanošenja štete optuženom, pri čemu bi se optužbi omogućilo da u potpunosti ispuni svoje obaveze da dokaže navode iz optužnice van svake razumne sumnje.

8. Drugo, optužba od Žalbenog veća namerava da zatraži pravno tumačenje delokruga i svrhe pravila 89 i pravila 92 bis. Pretresno veće u svojoj Odluci zaključuje da su “takve pismene izjave prihvatljive samo u skladu sa pravilom 92 bis i ni na koji drugi način” i da “Pravilnik ne predviđa prihvatanje dokaza na način koji predlaže optužba.” U svom Suprotnom mišljenju, sudija Kwon primećuje da se, baš naprotiv, u pravilu 89(F) izričito navodi da “veće svedočenje svedoka može primiti usmeno ili, kad to dopuštaju interesi pravde, u pismenom obliku.” Optužba traži razjašnjenje pitanja da li je pravilo 92 bis jedino pravno sredstvo putem kojeg pismene izjave mogu biti prihvaćene kao dokazi.

9. Treće, optužba tvrdi da postoji nesaglasnost stavova po centralnom pitanju koje treba da razreši Žalbeno veće. Sudija Kwon u svom Suprotnom mišljenju navodi da je “pravilo 92 bis protumačeno kao jedino pravilo na osnovu kojeg pismene izjave mogu da se prihvate kao dokazi, dok je pitanje omogućavanja unakrsnog ispitivanja odvojeno pitanje koje Pretresno veće rešava po svom nahođenju. Međutim, ja se ne slažem sa tim tumačenjem. Po mom shvatanju, pravilo 92 bis je primenjivo na dokazni materijal u obliku pismenih izjava u slučaju da davalac pismene izjave ne podleže unakrsnom ispitivanju.”

10. Konačno, Odlukom se pokreću pitanja koja su ne samo od značaja za pravično i ekspeditivno vođenje ovog suđenja, nego će imati ozbiljne implikacije za vođenje budućih suđenja pred ovim Međunarodnim sudom.

V. Traženo pravno sredstvo

1. Optužba uz dužno poštovanje traži da se na osnovu pravila 73 (B) izda potvrda za ulaganje interlokutorne žalbe na Odluku Pretresnog veća od 16. aprila 2003.

  /potpis na originalu/
za Geoffreya Nicea,
glavnog zastupnika optužbe
Dana, 23. aprila 2003.
U Hagu,
Holandija
 


[1] Vidi stranice Transkripta 18481-18489.

[2] Tužilac protiv Brđanina i Talića, “Odluka po prijedlogu Radoslava Brđanina za izdavanje potvrde iz pravila 73(B) u vezi sa povjerljivom odlukom Vijeća po pravilu 70”, 24. maj 2002.