PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 27. marta 2003.

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI DOKAZA MORTENA TORKILDSENA

 

Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice, QC
Amici curiae:
g. Steven Kay

g. Branislav Tapušković

g. Timothy McCormack
   
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
 

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO dva zahteva[1] Tužilaštva (u daljem tekstu: optužba) da se na osnovu odredbi pravila 94bis Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Pravilnik), kao dokazi veštaka uvrste dva izveštaja g. Mortena Torkildsena, "finansijskog istražitelja "optužbe,

IMAJUĆI U VIDU rasprave održane 25. februara i 3. marta 2003, tokom kojih je Pretresno veće u vezi sa ovim zahtevima saslušalo dalje usmene argumente optužbe, amici curiae i optuženog,

IMAJUĆI U VIDU da, u prilog svojim zahtevima, optužba, između ostalog, tvrdi sledeće:

  1. samim tim što je stekao specijalizovano obrazovanje i iskustvo, g. Torkildsen je stručnjak koji je "kvalifikovan da svedoči kao veštak o materijalima koje je pregledao, forenzički analizirao i rekonstruisao",[2]
  2. predmet svedočenja g. Torkildsena u suštini jeste predmet o kome treba da svedoči veštak stoga što pitanja koja se razmatraju u izveštajima zahtevaju specijalizovano znanje i stručnost koji će pomoći onome koji presuđuje o činjenicama,[3]
  3. eventualne bojazni vezane za stepen nezavisnosti i nepristrasnosti g. Torkildsena su pitanje procene, a ne prihvatljivosti, i mogu se razmotriti tokom unakrsnog ispitivanja,
  4. izveštaji su relevantni za predmet jer pokazuju postojanje velikih, kompleksnih finansijskih konstrukcija, koje je u konačnoj instanci kontrolisao optuženi i koje su korišćene za finansiranje ratova u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu,[4]
  5. svi dokumenti i prilozi su međusobno povezani i moraju se razmatrati kao celina, a tamo gde je potrebno, dokumenti su dostupni u celosti,[5] i
  6. osobe identifikovane u izveštajima, ukoliko je potrebno, mogu se pozvati da svedoče, " tražiti da se svi dokazi izvode uživo predstavljalo bi neprihvatljiv zadatak",[6]

IMAJUĆI U VIDU primedbe amici curiae na izveštaje, kojima se, između ostalog, tvrdi sledeće:

  1. materijali koje treba uvesti preko g. Torkildsena nisu u suštini predmet koji zahteva svedočenje veštaka,[7] tako da se g. Torkildsen precizno može opisati kao svedok optužbe koji rezimira dokaze",[8]
  2. optuženom treba dati u mogućnost, ukoliko se na to odluči, da u potpunosti pobija dokaze,[9]
  3. pouzdanost i autentičnost izjava, beležaka o razgovorima i drugih priloženih dokumenata je sumnjiva. Pored toga, izveštajima nedostaju odgovarajuće reference i fusnote,[10]
  4. do zaključaka koje je izneo g. Torkildsen treba da dođe sāmo Pretresno veće,[11]
  5. relevantnost dokaza je nejasna.[12]

IMAJUĆI U VIDU da optuženi dovodi u pitanje relevantnost dokaza, tvrdeći, između ostalog, da nijedan priloženi dokument ne ukazuje na to da su usmerena sredstva bila "u funkciji izvršenja zločina bilo koje vrste"[13] i slaže se sa primedbama amici curiae u vezi sa izjavama, koje, kako kaže, "ne mogu (...) biti prihvaćene dok te osobe ne budu unakrsno ispitane",[14] i da bi, konačno, "sâm g. Torkildsen bi morao da svedoči",[15]

IMAJUĆI, DALJE, U VIDU da je optužba tražila da se na osnovu pravila 92bis tri pismene izjave uvrste bez unakrsnog ispitivanja,[16] tvrdeći, između ostalog, da se njihovo uvrštavanje u dokaze traži radi potkrepljivanja činjenica i zaključaka koji su sadržani u Izmenjenom izveštaju o Kosovu i njegovim prilozima, te da se amici curiae ne protive ovom zahtevu, pod uslovom da se svedoci pojave radi unakrsnog ispitivanja,[17]

UZIMAJUĆI U OBZIR da se dokazi čije se uvrštavanje traži odnose na bankivne transakcije i kretanje sredstava, tema za koju, nasuprot tvrdnji amici curiae, svedok, na osnovu svoga znanja i iskustva, ima potrebnu stručnost da bi o njoj mogao da svedoči, i da je ona prikladna za svedočenje veštaka,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se Deo A Prvog izveštaja u suštini sastoji od rezimea niza razgovora sa trećim stranama i izjava koje su te strane dale i da je, kao što su istakli amici curiae, uloga svedoka da rezimira ove dokaze; a analiza preostalih izjava i dokumentacije čini jedan drugi rezime,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Deo B Prvog izveštaja takođe zasnovan na razgovorima i da se sastoji od pregleda bankovne dokumentacije koja se na njih odnosi,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće svojim odlukama o svedočenju Kevina Curtisa[18] i Barneyja Kellyja[19] odbacilo ovu vrstu svedočenja, pri čemu je u slučaju ovog drugog takvu odluku podržalo Žalbeno veće,[20]

UZIMAJUĆI, DALJE, U OBZIR da izveštaj pokriva samo mali deo transakcija u okviru eventualne prevare ogromnih razmera i, kao što jasno sledi iz zaključaka, svedok ne može da kaže šta se dogodilo sa velikim delom novca, te kao takav, dokazni materijal može da predstavlja samo delimično objašnjenje nečega što može odvući pažnju od ključnih pitanja u ovom delu predmeta, zahtevajući od okrivljenog veliki napor da na njega odgovori, a od Pretresnog veća da o tome odluči,

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da su izjave optuženog istražnom sudiji u Beogradu[21] i njegova izjava kojom se protivi daljem pritvoru[22] prihvatljive kao javni dokumenti koji sadrže izjave optuženog, kao i da Pretresno veće ima u vidu da se amici curiae nisu protivili njihovom uvrštavanju,

UZIMAJUĆI U OBZIR, stoga, da Prvi izveštaj nije prihvatljiv, izuzimajući izjave optuženog,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je izlišno da Pretresno veće dalje razmatra zahtev optužbe da se, u skladu s pravilom 92bis Pravilnika, u dokaze uvrste tri izjave koje potkrepljuju činjenice sadržane u Prvom izveštaju,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se, suprotno tvrdnji amici curiae, Drugi izveštaj sastoji od analize finansijskih aspekata vojnih i drugih službenih dokumenata, od kojih je veliki broj već uvršćen u dokaze u ovom predmetu,

UZIMAJUĆI U OBZIR da dokazi imaju za cilj da pokažu da je rukovodstvo Republike Srbije pružalo finansijsku podršku Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini, tema o kojoj je svedočeno i koja je relevantna za pitanja u ovom Predmetu,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se amici curiae protive uvođenju u dokaze jedne knjige[23] preko ovog svedoka, smatrajući da optuženi treba da ima priliku da u vezi sa njenim sadržajem unakrsno ispita autora, tvrdnja koju Pretresno veće prihvata, zaključujući da knjiga nije prihvatljiva, kao ni delovi Drugog izveštaja koji su zasnovani na ovoj knjizi,

UZIMAJUĆI U OBZIR da Pretresno veće smatra da su zaključci sadržani u Drugom izveštaju[24], kojima se protive amici curiae, mišljenja o činjenicama koje je svedok analizirao, zasnovana na njegovom stručnom znanju i iskustvu, koje, kao veštak, ima pravo da iznese,

UZIMAJUĆI U OBZIR da su prigovori o neadekvatnom navođenju referenci i fusnotama pitanja težine koja se na odgovarajući način mogu razmotriti tokom unakrsnog ispitivanja,

UZIMAJUĆI U OBZIR sve druge argumente strana kao što su izneti u podnescima,

OVIM NALAŽE KAKO SLEDI:

  1. Prvi izveštaj i dokazni predmeti neće se uvrstiti u dokaze, osim Priloga R4(a), R4(b) i R4(c).

  2. Odbija se zahtev optužbe da se, u skladu sa pravilom 92bis, u dokaze uvrste pismene izjave g. Georgea Georgioua, g. Andreasa Iacovoua i g. Yiannakisa Tsiartisa,

  3. Drugi izveštaj i dokazni predmeti uvrštavaju se u dokaze, u skladu s pravilom 94bis Pravilnika, osim pasusa 23, 79 i 83 i dokaznog predmeta br. C4832, i

  4. Svedok je dužan da se pojavi radi unakrsnog ispitivanja.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.

    /potpis na originalu/
Richard May,
predsedavajući
     
Dana 27. marta 2003.
U Hagu,
Holandija
[pečat Međunarodnog suda]

 


[1] Proceduralni istorijat ovih zahteva je sledeći. Na dan 29. maja 2002. optužba je podnela podnesak pod naslovom "Podnošenje izveštaja veštaka Mortena Torkildsena" - izveštaj je prvenstveno vezan za onaj deo suđenja koji se odnosi na Kosovo (dalje u tekstu: Izveštaj o Kosovu), usledilo je "Podnošenje priloga izveštaju veštaka Mortena Torkildsena", od 30. maja 2002. (u daljem tekstu: Prilozi izveštaju o Kosovu). Na dan 7. juna 2002, optužba je podnela podnesak pod nazivom "Podnošenje izmenjenog izveštaja veštaka Mortena Torkildsena", napominjući da želi da zameni prethodni Izveštaj o Kosovu (u daljem tekstu: Izmenjeni izveštaj o Kosovu ili Prvi izveštaj). "Podnošenje ispravke izmenjenog izveštaja veštaka Mortena Torkildsena od strane optužbe", usledilo je 10. juna 2002. Na dan 1. jula 2002, optužba je podnela "Obaveštenje Tužilaštva o stavljanju oznake poverljivo na priloge uz izveštaj veštaka Mortena Torkildsena", obaveštavajući sve strane da su, mada prvobitno podneti kao javni dokument, prilozi izveštaju Torkildsena označeni kao "poverljivi". Na dan 12. juna 2002, amici curiae podneli su svoje "Napomene amici curiae u vezi sa izmenjenim izveštajem veštaka Mortena Torkildsena podnetim 29. maja 2002." (u daljem tekstu: Napomene amici curiae). "Odgovor Tužilaštva na napomene amici curiae u vezi sa izmenjenim izveštajem veštaka Mortena Torkildsena podnetim 29. maja 2002." podnet je 21. juna 2002. (u daljem tekstu: Odgovor optužbe). Na dan 18. novembra 2002, optužba je podnela delimično poverljiv "Drugi izveštaj veštaka Mortena Torkildsena" (dalje u tekstu: Izveštaj o Hrvatskoj/Bosni ili Drugi izveštaj). "Podnošenje ispravke izveštaja veštaka Mortena Torkildsena od strane optužbe" usledilo je 10. decembra 2002. Na dan 16. decembra 2002, amici curiae podneli su "Pregled primedbi amici curiae na izveštaj veštaka Mortena Torkildsena podnet 7. juna 2002. i drugi izveštaj veštaka Mortena Torkildsena podnet 18. novembra 2002." (u daljem tekstu: Pregled primedbi amici curiae). Na dan 16. januara 2003, optužba je podnela "Odgovor optužbe na pregled primedbi amici curiae od 16. decembra 2002. i podnošenje dodatnih priloga na izmenjeni izveštaj veštaka Mortena Torkildsena" (dalje u tekstu: Drugi odgovor optužbe i Dodatni prilozi za izmenjeni izveštaj o Kosovu). Na dan 14. februara 2003, optužba je podnela "Ispravku odgovora optužbe na pregled primedbi amici curiae od 16. decembra 2002. i podnošenje dodatnih priloga na izmenjeni izveštaj veštaka Mortena Torkildsena".

[2] Optužba se poziva na predmet Čelebići, u kome je Pretresno veće navelo da je "vještak neko ko je posebno kvalificiran u struci u kojoj treba svjedočiti". Tužilac protiv Delalića i drugih (u daljem tekstu: Čelebići), "Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se istražiteljima dozvoli da prate suđenje dok svjedoci daju izjave", predmet br. IT-96-21-T, 20. mart 1997, par. 10, i na predmet Kovačević, Tužilac protiv Kovačevića, predmet br. IT-97-24, 6. juli 1998, Transkript (u daljem tekstu: T), str. 59-61.

[3] Odgovor optužbe, pasus 17.

[4] Drugi odgovor optužbe, pasus 1.

[5] T., str. 17225.

[6] Ibid, str.17224-17225.

[7] Napomene amici curiae, pasusi 14-16, T., str. 17206.

[8] Ibid pasus 22, T. str. 17210, 17214.

[9] T. str. 17214-17215.

[10] Pregled primedbi amici curiae i T. str. 17210, 17213.

[11] Napomene amici curiae, pasus 13, i generalno, Pregled primedbi amici curiae.

[12] Napomene amici curiae, pasus 24.

[13] T. str. 17221.

[14] Ibid, str. 17220.

[15] Ibid, str. 17221.

[16] "Podnesak Tužilaštva sa tri pismene izjave podnete u skladu sa pravilom 92bis ", predmet br. IT-02-54-T, 21. juni 2002.

[17] "Opservacije amici curiae o zahtevu optužbe da u skladu s pravilom 92bis uvrsti svedočenje g. Georgea Georgiua, g. Andreasa Iacovoua i g. Yiannakisa Tsiartisa u dokazni materijal bez unakrsnog ispitivanja od strane optuženog," predmet br. IT-02-54-T, 17. juli 2002. Vidi takođe "Zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava Georgea Georgioua, g. Andreasa Iacovoua i g. Yiannakisa Tsiartisa na osnovu pravila 92bis i odgovor na opservacije amici curiae u vezi sa izvođenjem njihovih dokaza bez unakrsnog ispitivanja," predmet br. IT-02-54-T, 29. juli 2002.

[18] T. str. 672-673.

[19] Ibid, str. 5941-5944.

[20] Tužilac protiv Miloševića, "Odluka o prihvatljivosti dokaznog materijala jednog istražitelja optužbe," predmet br. IT-02-54-AR73.2, 30. septembar 2002.

[21] Prilozi Izveštaju o Kosovu, Prilog R4(b), Izjava koju je Slobodan Milošević dao u domaćem krivičnom postupku, 1. april 2001.

[22]

[23] Drugi izveštaj, Prilog C4832, Mlađan Dinkić, Ekonomija destrukcije, 1995.

[24] Ibid, pasus 30, str. 11; pasus 37, str. 13; pasus 51, str. 19, pasus 98, str. 35, pasusi 122-124, str. 44.