PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 9. februara 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

DRUGA ODLUKA O PRIHVATANJU PRESRETNUTIH KOMUNIKACIJA

Tužilaštvo:

Amici curiae:

g. Geoffrey Nice

g. Steven Kay

gđa Hildegaard Uertz-Retzlaff

g. Branislav Tapušković

g. Dermot Groome

prof. Timothy McCormack

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO "Odgovoru optužbe na primedbu optuženog u vezi sa prihvatanjem presretnutih komunikacija" od 31. oktobra 2002. (u daljem tekstu: Podnesak) kojim Tužilaštvo (u daljem tekstu: optužba) traži da Pretresno veće uvrsti u spis određeni broj presretnutih komunikacija (u daljem tekstu: presretnuti razgovori) koje se odnose na deo suđenja vezan za Bosnu i Hercegovinu,

IMAJUĆI U VIDU "Preliminarnu odluku o prihvatljivosti presretnutih komunikacija" od 16. decembra 2003. (u daljem tekstu: Prva odluka), kojom Pretresno veće (1) nalaže da se 245 presretnutih razgovora iz dokaznog predmeta optužbe br. 613 uvrste u spis na prima facie osnovi i (2) zadržava pravo donošenja konačne odluke o uvrštavanju u spis nakon što se utvrdi relevantnost i pouzdanost presretnutih razgovora,

IMAJUĆI U VIDU "Podnošenje dokumentacije optužbe u vezi sa relevantnošću presretnutih komunikacija", koje je optužba izvršila 19. januara 2004, kao i druge relevantne proceduralne događaje u vezi s ovim pitanjem,[1]

UZIMAJUĆI U OBZIR da će procena autentičnosti uzorka presretnutih razgovora od strane veštaka kojeg je imenovao Sud pomoći Pretresnom veću da odluči po navedenom pitanju,

Proprio motu

NA OSNOVU pravila 54, 89 i 95 Pravilnika,

OVIM NALAŽE da optuženi i amici curiae, u roku od sedam (7) dana od datuma donošenja ove Odluke, javnim, pismenim i inter partes podneskom Pretresnom veću navedu petnaest (15) presretnutih razgovora kako bi veštak kojeg je imenovao Sud mogao da proceni njihovu autentičnost.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra tekst na engleskom.

  /potpis na originalu/
  Patrick Robinson,
  sudija
Dana 9. februara 2004.  
U Hagu,  
Holandija  
  [pečat Međunarodnog suda]


[1] Vidi, između ostalog, Prvu odluku, fusnote 1-12.