PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 12. februara 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODLUKA PO ZAHTEVU TUŽILAŠTVA DA SE U DOKAZE UVRSTI IZJAVA SVEDOKA ISTRAŽITELJA BERNARDA O'DONNELLA UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE NA OSNOVU PRAVILA 54 I 92bis

Tužilaštvo
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice
g. Dermot Groome

Optuženi
Slobodan Milošević

Amici curiae
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
prof. Timothy L.H. McCormack

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO “Zahtevu Tužilaštva da se u dokaze uvrsti izjava svedoka istražitelja Bernarda O'Donnella umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 54 i 92bis", koji je Tužilaštvo podnelo 3. februara 2004. (u daljem tekstu: Zahtev) u kojem ono traži da Pretresno veće prihvati kao dokaze pisanu izjavu i relevantne dokazne predmete Bernarda O'Donnella (u daljem tekstu: svedok) bez unakrsnog ispitivanja u skladu s pravilom 92bis(A), s tim da će, ako Pretresno veće ne udovolji Zahtevu ili odluči da je unakrsno ispitivanje neophodno, Tužilaštvo predložiti da se pomenuta izjava uvrsti u dokaze na osnovu pravila 89(F), i u kojem u vezi s tim dokumentima Tužilaštvo tvrdi

(a) da se većina dokumenata ne odnosi na dela i ponašanje optuženog i da svedok ne iznosi svoja zapažanja o bilo kakvim delima i ponašanju optuženog koja se možda spominju u tim dokumentima;

(b) da izjava ne sadrži informacije koje bi se mogle dovesti u blisku vezu s optuženim, već se pre svega odnose na "razna dokumenta koja su prikupljena tokom istrage i koja 'govore' sama za sebe";

(c) da ti dokumenti kumulativno obuhvataju druga svedočenja pred Pretresnim većem;

(d) da na njih nije primenjiv nijedan činilac naveden u pravilu 92bis zbog kojeg se dokazi ne mogu prihvatiti u pismenom obliku;

(e) da unakrsno ispitivanje nije potrebno pošto izjava svedoka predstavlja rezime sadržaja i opšte relevantnosti tih dokumenata; da je jedina svrha spiska dokumenata da se Pretresnom veću pomogne da lakše odredi njihovu dokaznu vrednost,

IMAJUĆI U VIDU, "Repliku amici curiae na Zahtev da se u dokaze uvrsti izjava svedoka istražitelja Bernarda O'Donnella umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 54 i 92bis", podnetu 9. februara 2004. (u daljem tekstu: Replika), u kojoj se tvrdi da nije pravedno prema optuženom da Tužilaštvo predlaže za uvrštavanje u dokaze dokumente preko svedoka koji nije u mogućnosti da govori o tome kako su ti dokumenti dospeli u posed Tužilaštva, ali ipak iznosi svoje mišljenje o njihovoj relevantnosti, te da bi, ako se izjava i relevantni materijali uvrste u dokaze, onda od svedoka trebalo tražiti da se pojavi pred sudom da bi bio unakrsno ispitan. U vezi sa samim dokumentima, iznose se sledeće primedbe:

(a) Neki dokumenti se odnose na dela i ponašanje optuženog i tvrdi se da su optuženom bile poznate činjenice u tim dokumentima;

(b) Neki dokumenti se odnose na JNA;

(c) Neki dokumenti ukazuju na to da je optuženi bio obavešten tako što je primao izveštaje, pa mu stoga jeste bio poznat sadržaj tih dokumenata (i događaji na koje se oni odnose);

(d) Neki dokumenti se odnose na ponašanje srpskih snaga i optuženom je bio poznat sadržaj tih dokumenata ili je trebalo da mu je on poznat (kao i događaji na koje se oni odnose);

(e) Neki dokumenti se odnose na događaje i na to koliko su oni optuženom bili predvidljivi,

IMAJUĆI U VIDU da su amici curiae pomogli time što su u Dodatku A svojoj Replici dali spisak od 75 dokumenata, te da će Pretresno veće da se pozove na broj tabulatora dokumenata koji su navedeni na tom spisku,

UZIMAJUĆI U OBZIR da predloženi svedok nije u mogućnosti da na relevantan način svedoči o sadržaju ili verodostojnosti podnetih dokumenata i da uopšte nije primereno da ovi dokumenti budu preko ovog svedoka ponuđeni kao dokazi,

UZIMAJUĆI U OBZIR da, premda u praksi Međunarodnog suda, i ovog Pretresnog veća, postoji presedan, da dokumenti budu prihvaćeni kao dokazi bez ispunjavanja uslova da oni preko nekog svedoka budu formalno predloženi za uvrštavanje u dokaze,[1] od suštinske je važnosti suprotnoj strani pružiti priliku da ospori sadržaj dokumenta, bilo putem unakrsnog ispitivanja svedoka, bilo putem usmene rasprave ili pismenog podneska,[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR da nije primereno da neki od pomenutih dokumenata (koji su navedeni kako sledi) budu predmet razmatranja Pretresnog veća, bilo zato što dati dokument treba predložiti za uvrštavanje u dokaze preko odgovarajućeg svedoka, bilo zato što je reč o medijskom izveštaju, koji nije primereno uvrstiti u dokaze, ili zato što se radi o fotografiji ili rukom napisanoj belešci čiju verodostojnost bi trebalo posebno potvrditi da bi se smatrala prihvatljivom kao dokaz, ili pak, kao što je slučaj s jednim dokumentom, zato što ga je Pretresno veće izričito isključilo u jednom ranijem nalogu: dokumenti 1, 14, 24, 26, 28, 29, 32, 44, 45, 71 i 72,

U SKLADU SA PRAVILIMA 54 i 89(F) i 92bis Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda,

OVIM NALAŽE KAKO SLEDI:

(1) Odbija se zahtev Tužilaštva da se kao dokaz prihvati pismena izjava svedoka na osnovu pravila 92bis ili pravila 89(F), i svedok se ne može pozivati u svrhu predočavanja pomenutih dokumenata kao dokaza ili potvrđivanja njihove verodostojnosti;

(2) Dokumenti 1, 14, 24, 26, 28, 29, 32, 44, 45, 71 i 72 ne mogu biti predloženi kao dokazi;

(3) Tužilaštvo može da, do 27. februara 2004, podnese preostala 64 dokumenta koje želi da uvrsti u dokaze, zajedno sa svojom analizom i tumačenjem tih dokumenata;

(4) Optuženi i amici curiae mogu, do 12. marta 2004, podneti eventualni odgovor na podnesak Tužilaštva koji se spominje u gorepomenutom Nalogu (3), i

(5) Pretresno veće će nakon toga doneti odluku o tome da li da ove dokumente prihvati kao dokaze.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.

/potpis na originalu/
O-Gon Kwon,
sudija

Dana dvanaestog februara 2002.
U Hagu,
Holandija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Vidi, na primer, predmet Tužilac protiv Blaškića, Presuda, 3. mart 2000, par. 35; predmet Tužilac protiv Kordića, Presuda, 26. februar 2001, par. 27. Za detaljniju diskusiju o ovom pitanju, vidi R. May i M. Wierda: International Criminal Evidence (2002), str. 245-246.

[2] Vidi poverljivu "Odluku po zahtevu Tužilaštva u vezi sa skidanjem svedoka [redigovano] sa spiska svedoka, analizom i tumačenjem materijala Vrhovnog saveta odbrane i dodavanjem jednog analitičara na spisak svedoka", koju je ovo Pretresno veće izdalo tokom ovog postupka 4. februara 2004.