PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 20. jula 2004.

TUŽILAC
protiv
MILOMIRA STAKIĆA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana:
g. Branko D. Lukić
g. John R. Ostojić

1. Tužilaštvo je 8. juna 2004. podnijelo "Zahtjev optužbe da se ne dopusti jedan novi žalbeni osnov naveden u 'Replici Milomira Stakića' i molbi za ulaganje još jednog odgovora na Repliku" (dalje u tekstu: Zahtjev). Žalilac Milomir Stakić (dalje u tekstu: žalilac) je dostavio "Odgovor žalioca Milomira Stakića kojim se protivi Zahtjevu optužbe da se ne dopusti jedan novi žalbeni osnov" (dalje u tekstu: Odgovor) i "Molba žalioca Milomira Stakića za dozvolu da dostavi odgovor kojim se protivi Zahtjevu optužbe da se ne dopusti jedan novi žalbeni osnov, instanter" (dalje u tekstu: Molba za dozvolu da se dostavi odgovor) od 6. jula 2004.

2. Odgovor je trebao stići deset dana nakon podnošenja Zahtjeva, odnosno do 18. juna 2004.^[1] Dakle, činjenica da je on dostavljen 6. jula znači da je propisani rok prekoračen za 18 dana. U Molbi za dozvolu da se dostavi odgovor tvrdi se da žalilac nije mogao dostaviti svoj odgovor na vrijeme zbog toga što je jedan od žaliočevih branilaca Zahtjev dobio tek 17. juna, i to iz razloga što je bio odsutan iz Haaga kao i zbog "tehničkih poteškoća u komunikaciji između ureda branilaca."^[2] Problemi s komunikacijom među braniocima ne predstavljaju opravdan razlog za produženje roka. Čak i ako se prihvati tvrdnja da je braniocu Zahtjev uručen tek 17. juna, u Molbi za dozvolu da se dostavi odgovor ne objašnjava se zašto Odgovor nije dostavljen u roku od deset dana od tog datuma, odnosno do 28. juna 2004. Stoga se Molba za dozvolu da se dostavi odgovor odbija.

3. U Zahtjevu se najprije tvrdi da se u Replici žalioca (dalje u tekstu: Replika) na nedopušten način proširuje jedan njegov žalbeni osnov. U Zahtjevu se traži da se ne dopusti tako prošireni osnov ili, alternativno, dozvola da se na njega odgovori.

4. U sklopu osnova II. B Najave žalbe žalioca (dalje u tekstu: Najava žalbe) tvrdi se da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je odbilo njegov zahtjev da se poništi postupak zbog nekih navodnih povreda postupka objelodanjivanja od strane optužbe.^[3] U žalbenom podnesku o meritumu (dalje u tekstu: Žalbeni podnesak) navedene su činjenične pretpostavke za ovaj žalbeni osnov:

161. U suštini, po okončanju glavnog izvođenja svojih dokaza, optužba je na osnovu pravila 68 objelodanila izvode iz izjava više od trideset ključnih svjedoka, uključujući značajne ekskulpatorne materijale koji su se nalazili u posjedu optužbe prije početka suđenja i koji ranije nisu bili identifikovani ni objelodanjeni, uprkos zahtjevima odbrane. Te izjave su ekskulpatornog karaktera i njima se pobijaju dokazi i argumenti koje je izvela optužba.

166. Takva povreda postupka od strane optužbe dovela je do nemogućnosti odbrane da se na primjeren način pripremi za suđenje. Dok je optužba imala na raspolaganju više od dvije godine da razmotri izjave i dokaze koji su činili okosnicu njezine teze, odbrani nije data mogućnost da dobije neodložan i potpun pristup istima, tako da joj je uskraćena mogućnost da se suoči sa svjedocima i unakrsno ih ispita na osnovu neobjelodanjenog materijala. Takve povrede odredbi Statuta i Pravilnika Međunarodnog suda od strane optužbe i zasebno i u cjelini nalažu da se za Stakića odobri novo i pravično suđenje.^[4]

5. Žalbeni podnesak je stoga usredsređen na objelodanjivanje stvari navedenih u njegovom zahtjevu za poništenje postupka, tj. izjava koje su objelodanjene po okončanju glavnog izvođenja dokaza optužbe.

6. U Replici, međutim, žalilac iznosi novi prigovor, navodeći da je optužba na neprimjeren način propustila da objelodani bilo kakav materijal koji se odnosi na njegove saizvršioce. Žalilac ne tvrdi da je odbrana takve materijale objelodanila sa zakašnjenjem, nego da ih uopće nije objelodanila:

63. Uz dužno poštovanje tvrdimo da, u vezi sa zaključkom Pretresnog vijeće o krivici Milomira Stakića kao "posrednog saizvršioca", optužba do danas nije dostavila nijedan materijal iz pravila 68 koji posjeduje a koji se odnosi na te navodne saizvršioce kao što su Simo Drljača, Milan Kovačević, pukovnik Vladimir Arsić, i major Radmilo Željaja.

64. Striktno tumačenje odredbi pravila 68 za koje se opredijelila optužba kada je u vezi sa saizvršilaštvom dostavila samo materijale koji se odnose na Milomira Stakića otkriva i ukazuje na to da je shvaćeno da je pravično suđenje uskraćeno i da je smišljena taktika samostalnog postupanja optužbe pogrešna. Nedavno je Žalbeno vijeće u predmetu Krstić izjavilo da "... neće tolerisati ništa manje od strogog poštivanja obaveza objelodanjivanja..."

65. Uz dužno poštovanje tvrdimo da taktika odugovlačenja od strane optužbe i njezino odbijanje da objelodani materijale na osnovu pravila 68 koji se odnose na navodne saizvršioce dovode do uskraćivanja prava žalioca na pravično suđenje, što predstavlja nesprovođenje pravde i čini presudu od 31. jula 2003. ništavom.^[5]

U paragrafima 127 i 148 Replike žalilac takođe pominje neobjelodanjivanje materijala koji se odnose na saizvršioce.

7. U Zahtjevu optužbe tvrdi se da se u navedenim paragrafima Replike na neprimjeren način iznosi novi argument, konkretno da je suđenje bilo nepravično zbog toga što optužba nije objelodanila nikakve ekskulpatorne informacije u vezi s žaliočevim navodnim saizvršiocima.

8. Čini se da je optužba u pravu kada tvrdi da žalilac ni u Najavi žalbe ni u Žalbenom podnesku ne iznosi nikakve argumente u vezi s objelodanjivanjem informacija koje se odnose na saizvršioce. Žalbeno vijeće nije naišlo na takve argumente ni u jednom podnesku prije Replike.

9. U datim okolnostima, Žalbeno vijeće zaključuje da je zahtjev optužbe da se ne dopusti žalbeni osnov utemeljen. Argumenti žalioca u vezi s neobjelodanjivanjem materijala koji se odnose na saizvršioce stoga su nedopušteni i neće se uzeti u obzir u žalbenom postupku.

10. U Zahtjevu se pokreće i jedno drugo pitanje. Žalilac je u Žalbenom podnesku ustvrdio da je Pretresno vijeće pogriješilo oslonivši se na određene činjenice koje nisu navedene u optužnici, uključujući "srpsku Skupštinu od 7. juna 1992."^[6] Optužba je odgovorila da su "podaci o Skupštini od 7. juna 1992. u dovoljnoj mjeri navedeni u paragrafu 7 optužnice."^[7] U Replici, žalilac je naveo da je njegovo pozivanje na "skupštinu od 7. juna 1992." predstavljalo štamparsku grešku i da je ispravan datum 7. januar 1992. Čini se da žalilac dalje tvrdi da odluka optužbe da raspravlja o skupštini od 7. juna, a ne o skupštini od 7. januara, "samo potkrepljuje zaključak da [optužba] nije imala nikakav razuman odgovor."^[8] Optužba osporava ovu drugu tvrdnju i traži dozvolu da odgovori na argumente žalioca u vezi sa skupštinom od 7. januara.

11. Vijeće ima u vidu žaliočevo razjašnjenje u vezi sa štamparskom greškom u Žalbenom podnesku. Međutim, nema razloga da se optužba kažnjava za to što je odgovorila na Žalbeni podnesak onako kako je bio sastavljen ili da joj se uskrati pravo da odgovori sada kada je pogreška ispravljena. Optužbi će se stoga dati mogućnost da podnese dopunu Odgovora u kojoj će iznijeti stav o argumentima žalioca u vezi sa skupštinom od 7. juna. Žaliocu će se zatim dati mogućnost da podnese dopunu Replike.

12. Zahtjev se stoga USVAJA. Molba za dozvolu da se dostavi odgovor se ODBIJA. NALAŽE se sljedeće:

(a) argumenti žalioca u vezi s neobjelodanjivanjem materijala koji se odnose na saizvršioce, uključujući izjave u tom smislu navedene u paragrafima od 63 do 65, 127 i 148 Replike, nedopušteni su, i neće se uzeti u obzir u žalbenom postupku;

(b) optužba može u roku od 10 dana nakon donošenja ove odluke dostaviti dopunu Odgovora optužbe koja ne smije sadržavati više od 5 stranica i koja će se odnositi na "srpsku Skupštinu od 7. januara 1992.";

(c) žalilac može, u roku od 10 dana nakon dostavljanja dopune od strane optužbe, dostaviti dopunu svoje Replike koja ne smije sadržavati više od 2 stranice i koja će se odnositi samo na pitanja pokrenuta dopunom od strane optužbe.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

[pečat Međunarodnog suda]

^[1] "Suprotna strana će u roku od deset dana od podnošenja zahtjeva podnijeti odgovor", Uputstvo o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom, 7. mart 2002., par. 11.

^[2] Zahtjev za dozvolu da se dostavi odgovor.

^[3] Najava žalbe žalioca Milomira Stakića, 1. septembar 2003., str. 5.

^[4] Ponovno podneseni žalbeni podnesak Milomira Stakića kojim se potkrepljuje njegova Najava žalbe, 9. mart 2004., par. 161, 166. (fusnota ispuštena).

^[5] Replika Milomira Stakića, 20. maj 2004., par. 63-65 (fusnota ispuštena).

^[6] Žalbeni podnesak, par. 37(c).

^[7] Odgovor optužbe, 8. april 2004., par. 2.4.

^[8] Replika, par. 14.