PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

Nije službeni dokument

 

U sastavu:

sudija Carmel Agius, predsjedavajuci sudija
sudija Ivana Janu
sudija Chikako Taya

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 15. februara 2002.

TUŽILAC

protiv

Radoslava BRĐANINA i Momira TALIĆA


NALOG O STANDARDIMA ZA PRIHVATANJE DOKAZA

 

Tužilaštvo:

gđa Joanna Korner
g. Andrew Cayley

Odbrana optuženog Radoslava Brdanina:

g. John Ackerman
gda Milka Maglov

Odbrana optuženog Momira Talica:

g. Xavier de Roux
g. Michel Pitron

PRETRESNO VIJECE II Medunarodnog suda za krivicno gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljnjem tekstu: Medunarodni sud) izdaje sljedeci nalog o standardima za prihvatanje dokaza na ovom sudenju.

I. UVOD

1. U toku ovog sudenja, 25. januara 2002., izmedu optužbe i odbrane izbio je spor oko raznih osnovnih pitanja vezanih uz prihvatanje dokumenata u dokazni materijal i oko pravila koja Pretresno vijece treba primijeniti prilikom prihvatanja ili izuzimanja dokaza, a narocito dokumentarnih dokaza.

2. Na zahtjev optužbe, 28. januara 2002. održan je pretres na kojem su izneseni usmeni argumenti o prihvatanju dokumentarnih dokaza. I optužba i branioci Radoslava Brdanina i Momira Talica predali su Pretresnom vijecu pismene sažetke usmenih argumenata .( 1 ) Nakon što je saslušalo argumente optužbe te Brdaninove i Taliceve odbrane, Pretresno vijece je izdalo usmenu odluku tokom same rasprave u kojoj se iznose razne smjernice po kojima valja postupati u ovom predmetu.( 2 ) Kako je tada obeć alo, Pretresno vijece sada izdaje pismenu odluku koja odražava usmenu odluku donesenu 28. januara 2002.

II. ARGUMENTI STRANA

3. Optužba tvrdi: da bi se dokumenti mogli uvrstiti u spis, optužba mora pokazati relevantnost i dokaznu vrijednost doticnog dokumenta, ali ne i njegovu autenticnost , autorstvo, pa cak ni izvor. Optužba tvrdi da pravila koja vrijede u nacionalnim pravnim sustavima mogu biti od pomoci kad na Medunarodnom sudu ne postoji sudska praksa u nekom pitanju. Medutim, optužba smatra da pravila o dokazima u nacionalnim pravnim sistemima nisu relevantna kada za to pitanje postoji jasan i nedvosmislen autoritet, ukljucujuci i odluke Žalbenog vijeca ovog suda. Optužba na kraju tvrdi da odbrana treba barem dati kredibilnu argumentaciju da je neki dokument ili niz dokumanata irelevantan ili da nema dokaznu vrijednost, ili da je od njegove dokazne vrijednosti bitno znacajnija potreba obezbjedivanja pravicnog sudenja. U odustvu tih faktora, dokument bi trebalo prihvatiti kao dokaz. U prilog svojim tvrdnjama optužba se poziva na sljedece odluke ovog suda:

a) Odluka po zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dokaza (u daljnjem tesktu: Odluka o prihvatanju dokaza), koju je izdalo Pretresno vijece u predmetu Celebici 19. januara 1998.;( 3 )

b) Odluka po molbi optuženog Zejnila Delalica za dozvolu da uloži žalbu protiv odluke Pretresnog vijeca od 19. januara 1998. o prihvatanju dokaza (Odluka Žalbenog vijeca o prihvatanju dokaza), koju je izdalo Žalbeno vijece u predmetu Celebici 4. marta 1998.;( 4 )

c) Odluka po zahtjevu odbrane da se ponovo razmotri odluka da se autenticni i oslobadajuci dokumentarni dokazi izuzmu iz dokaznog materijala, koju je izdalo Pretresno vijece u predmetu Blaškic 30. januara 1998.;( 5 )

d) Nalog kojim se udovoljava zahtjevu za prihvatanje dokumentarnih dokaza, koji je izdalo Pretresno vijece u predmetu Kvocka i drugi 17. marta 1999.;( 6 )

e) Odluka kojom se udovoljava dodatnom zahtjevu optužbe za prihvatanje dokumentarnih dokaza, koju je izdalo Pretresno vijece u predmetu Sikirica i drugi 20. decembra 2000.;( 7 )

4. Branilac Radoslava Brdanina, s druge strane, tvrdi da optužba treba dati dovoljno pokazatelja pouzdanosti da bi prima facie pokazala da dokument treba prihvatiti . On navodi razne primjere o tome kako se autenticnost dokumenta može pokazati na prima facie nacin. Na primjer, ako na dokumentu postoji samo potpis, a ne i pecat, optužba bi trebala pozvati svjedoka da bi se ustanovila prima facie pouzdanost doticnog dokumenta. Brdanin tvrdi da bi, s obzirom na veliku kolicinu dokumentarnog dokaznog materijala u ovom predmetu, prihvatanje dokumenata u dokazni materijal bez ikakvog zadatog praga pouzdanosti predstavljalo rizik od gubitka kontrole nad sudenjem. Branilac Momira Talica pridružuje se argumentima Brdaninovog branioca . Pored toga, on tvrdi da dokument koji nije pouzdan ne može niti imati dokaznu vrijednost niti biti relevantan.

III. DISKUSIJA

5. Ovom sudu, s njegovom jedinstvenom mješavinom pravila iz common law i kontinentalnog prava, nije cilj da svoju proceduru za prihvatanje dokaza prilagodi bilo kojem sistemu ili tradiciji nego mu je motiv potreba da donosi pravične odluke .

6. Pitanja prihvatljivosti dokaza na ovom sudu ureduje poglavlje 3 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik). Kao što je objašnjeno u Odluci Pretresnog vijeca o prihvatanju dokaza u predmetu Celebici,

Pristup usvojen Pravilnikom je nedvojbeno na strani prihvatanja dokaza sve dok su dokazi relevantni i dok se smatra da imaju dokaznu vrijednost (pravilo 89 , alineja (C)), te ako potreba da se osigura pravicno sudenje uveliko ne nadmašuje njihovu dokaznu vrijednost (pravilo 89, alineja (D)). Dokazi se, nadalje, mogu isklju čiti na temelju razloga navedenih u pravilima 95 i 96. Pravilo 89 alineja (E) govori o utvrđivanju autentičnosti dokaza na sudu. Naposljetku, pravilo 89, alineja (B) sadrži rezidualnu odredbu koja, ukoliko to nije drugačije predviđeno Pravilnikom , dozvoljava primjenu onih pravila o dokazima koji će najbolje poslužiti u pravi čnom presuđivanju o stvari koja se nalazi pred vijecem i koja su u duhu Statuta i opštih pravnih nacela..( 8 )

7. U istoj odluci Pretresno vijece je ocijenilo da:

Za razliku od common law, gdje pitanje prihvatanja i isključivanja dokaza zauzima istaknuto mjesto u krivičnom postupku, deset [sada ih je više] pravila Pravilnika , kojima se regulišu pitanja dokaza u postupcima pred Međunarodnim sudom, ne sadr že detaljna formalna uputstva o ovoj materiji.( 9 )

9. U kontekstu Pravila o postupku i dokazima, pristup Stauta ovog suda jeste da postavi okvir ili strukturu, zamišljenu u najširim crtama, uz dužno poštivanje prava optuženog na pravicno i javno sudenje. Dužnost je, dakle, Pretresnog vijeca da objezbijedi da sudenje bude pravicno i ekspeditivno i da se postupak vodi u skladu sa Pravilnikom, uz puno poštivanje procesnih i materijalnih prava optuženog te takode zaštite žrtava i svjedoka.

10. Iz pravila 89(A) jasno je da Pretresno vijece nije vezano pravilima o dokazima nacionalnih sistema, bilo da pripadaju common law bilo kontinentalnom pravu . Žalbeno vijece u predmetu Aleksovski ocijenilo je da "nema razloga da se takva pravila unose u praksu Medunarodnog suda koji nije vezan nacionalnim pravilima o dokazima [...] Svrha Pravilnika je ostvariti pravicno i ekspeditivno sudenje, a pretresna vijeca moraju biti dovoljno fleksibilna kako bi ostvarila taj cilj".( 10 ) Ovo pretresno vijece smatra da ga u njegovoj potrazi za istinom ne bi trebala ometati strogo formalna primjena pravila, s izuzetkom onih u Trecem poglavlju Pravilnika .

11. Po mišljenju Pretresnog vijeca, u ovom kontekstu najvažnije je pravilo 89, u kojem se navode opšte odredbe o dokazima. Alineja (B) odreduje sljedece:

U slucajevima koji nisu predvideni u ovom poglavlju, vijece primjenjuje pravila o dokazima koja najviše idu u prilog pravicnom odlucivanju o stvari koja se nalazi pred vijecem i koja su u duhu Statuta i opštih pravnih nacela.

Isto pravilo omogucuje Vijecu da prihvati svaki relevantni dokaz koji ima dokaznu vrijednost i da bilo koji dokaz izuzme ako potreba da se osigura pravicno sudenje uveliko nadmašuje njegovu dokaznu vrijednost. Jasno je da je pristup usvojen u Pravilniku takav da ide u prilog prihvatanju dokaza pod uslovom da su relevantni i da imaju dokaznu vrijednost. Razumije se da, u interesu pravicnog i ekspeditivnog sudenja, irelevatni dokazi moraju biti izuzeti na najjasniji moguci nacin.

13. Zbog navedenog, razna pretresna vijeca ovog suda su manje-više usvojila praksu da najprije prihvate dokaze, a da ocjenjivanje njihove težine odlože do trenutka kada pretresno vijece bude ocjenjivalo sve dokaze prilikom donošenja PRESUDA. Žalbeno vijece je u više navrata odobrilo takav pristup. To ce, dakle, nacelno biti praksa koju ce Pretresno vijece usvojiti u ovom postupku.

14. Još je jedna ocita karakteristika prakse koju slijede pretresna vijeca na ovom sudu, a cega ce se pridržavati i ovo vijece, to da se opšta pravila vezana za izuzimanje dokaza koja važe u sistemima common law-a ovdje u pravilu nece slijediti. Glavni razlog za to jeste to što su ta pravila razvijena u kontekstu sistema sudenja s porotom. U sudenju s porotom postoji apsolutna potreba da se porotnicima ne pokazuje materijal koji može utjecati na njihovu nepristranost, a koji ima veoma malu dokaznu vrijednost ili je uopšte nema. Postupke na ovom sudu, medutim, vode profesionalni sudije. Ovo pretresno vijece pridaje veliki znacaj toj karakteristici. Taj stav je veoma jasno izrazilo Pretresno vijece u predmetu Celebici u svojoj Odluci o prihvatanju dokaza:

Dok je važnost pravila o prihvatanju dokaza u common law rezultat efekta koji bi prihvatanje određenog dokaza imalo na grupu porotnika-laika, suđenja na Međunarodnom sudu se vode pred profesionalnim sudijama koji, zbog svoje struke i iskustva, mogu razmotriti svaki dokaz koji je prihvaćen i odrediti njegovu odgovaraju ću težinu.( 11 )

15. Tokom ovog postupka u pogledu prihvatljivosti dokaza valja se rukovoditi sljedecim smjernicama:

16. Prva smjernica jeste da bi strane trebale uvijek imati na umu temeljnu razliku koja postoji izmedu pravne prihvatljivosti dokaza i težine koja se dokumentarnim dokazima daje u sudnici.

17. Druga smjernica jeste to što ce ovo pretresno vijece možda, u nekom trenutku tokom sudenja, donijeti odluku o neprihvatljivosti nekog odredenog dokumenta ili nekog drugog dolaza nece sprijeciti da se odluka kasnije poništi ako se pojave novi dokazi koji su relevatni i uvjerljivi te stoga opravdavaju prihvatanje pomenutih dokaza.

18. Treca smjernica jeste da "prihvatanje dokumenata kao dokaza samo po sebi ne znači da se smatra da izjave sadržane u tom dokumentu tacno prikazuju činjenice. Naravno da će Pretresno vijeće u svojoj procjeni težine svakog dokaza najveći zna čaj dati faktorima kao što su autentičnost i dokaz autorstva".( 12 ) Ovo pretresno vijece se slaže da "prag pri određivanju prihvatljivosti dokaza... ne bi ipak trebao biti previsok, budući da se često traži da se dokumenti prihvate kao dokaz, ali ne kao konačni dokazi krivice ili nevinosti, već da pruže kontekst i dopune sliku koja je predočena na temelju sakupljenih dokaza".( 13 ) To ne znaci da se dokument nece uopšte razmatrati u trenutku kad neka od strana zatraži njegovo prihvatanje. Kako to vidi ovo pretresno vijece i kako je ocijenilo Žalbeno vijece u predmetu Celebici u svojoj "Odluci Žalbenog vijeća o prihvatanju dokaza", "implicitni uslov pouzdanosti znaci naprosto da mora postojati dovoljno pokazatelja pouzdanosti da bi se moglo pokazati da su dokumeti prihvatljivi jer imaju prima facie dokaznu vrijednost".( 14 ) To se bitno razlikuje od onoga što tvrde branioci svakog od optuženih – mada se Brdaninov branilac poziva na isti izvor. Ono što oni traže podrazumijevalo bi ne samo temeljito, ako ne i konacno, ispitivanje pouzdanosti, nego i ispitivanje apsolutne autenticnosti dokumenta koji se predlaže na usvajanje. To nije u skladu sa sudskom praksom ovog Medunarodnog suda.

19. Cetvrta smjernica jeste da ce ovo pretresno vijece kada se, kao što se vec dešavalo u ovom predmetu, iznesu prigovori u pogledu autenticnosti, slijediti prethodno usvojenu praksu ovog suda, odnosno da ce prihvatiti dokumente i videosnimke i tada odluciti koju ce im težinu dati u kontekstu sveukupnog spisa predmeta.

20. Slicno tome, peta smjernica jeste to da strane trebaju imati na umu "da ne postoji sveopšta zabrana usvajanja dokumenata iz prostog razloga što njihov navodni autor nije pozvan da svjedoči u postupku".( 15 ) Takode, strane trebaju imati na umu cinjenicu da odsustvo potpisa i pecata na nekom dokumetu ne cini taj dokument, a priori, neautenticnim. Naprotiv, kao što je pravilno primjetila optužba, odsustvo potpisa i/ili službenog pecata može ponekad , samo po sebi, upucivati na postojanje zajedničkog zlocinackog poduhvata ili možda metoda smišljeno usmjerenog ka tome da se onemoguci utvrdivanje autorstva tog dokumenta . Kao što je vec navedeno, faktori kao što je autenticnost i dokaz o autorstvu bice , naravno, od najvece važnosti Pretresom vijecu prilikom utvrdivanja znacaja koju treba pripisati pojedinim dokazima.

21. Šesta smjernica odnosi se na dokaze iz druge ruke. Ovo pitanje ce se bez sumnje pojaviti s vremena na vrijeme, a narocito kada neka od strana bude tražila da se prihvate izjave osoba koje su u meduvremenu umrle ili slicne dokaze. Ovo pretresno vijece ponavlja stav Žalbenog vijeca u predmetu Aleksovski da je "u praksi Međunarodnog suda uvriježeno [...] da su iskazi iz druge ruke prihvatljivi. Relevantni iskazi dani izvan suda, za koje Pretresno vijeće smatra da imaju dokaznu vrijednost , prihvatljivi su temeljem pravila 89(C)".( 16 ) To je ranije utvrdilo i Pretresno vijece u predmetu Tadic,( 17 ) a isti stav je prihvatilo i Pretresno vijece u predmetu Blaškic.( 18 ) U skladu s tim, Žalbeno vijece u predmetu Aleksovski o tome se ocitovalo na sljedeci nacin:

Pretresna vijeća imaju široke ovlasti, na osnovu pravila 89(C), da prihvataju relevantne iskaze iz druge ruke. Budući da se ti iskazi usvajaju da bi se dokazala istinitost njihovog sadržaja, Pretresno vijeće mora biti uvjereno da je iskaz u tom smislu pouzdan, odnosno da je dobrovoljan, istinit i vjerodostojan, kako je primjereno; a u tu svrhu može razmatrati i sadržaj iskaza iz druge ruke kao i okolnosti pod kojima je dan odnosno, kao što je to opisao sudija Stephen, dokazna vrijednost iskaza iz druge ruke ovisi o kontekstu i karakteru dotičnog iskaza. Za utvrđivanje dokazne vrijednosti također je relevantna nemogućnost da se unakrsno ispita osoba koja je dala iskaze, kao i to da li je iskaz iz "druge" ili "treće" (ili još dalje ) ruke. Činjenica da je neki iskaz iz druge ruke nužno ga ne lišava dokazne vrijednosti , ali se priznaje da će se takvom iskazu obično pripisati manja težina ili dokazna vrijednost nego kad je u pitanju svjedočenje svjedoka pod zakletvom i uz unakrsno ispitivanje, iako čak i to ovisi o bezbroj varijabilnih okolnosti koje prate iskaz iz druge ruke.( 19 )

22. Sedma smjernica jeste da ce ovo pretresno vijece prilikom presudivanja o pitanjima primjenjivati takozvano "pravilo najboljih dokaza". To u osnovi znaci da ce se Pretresno vijece oslanjati na najbolje dokaze koji su dostupni u okolnostima ovog predmeta i od strana se ocekuje da prezentiranje svojih dokaza prilagode tome. Što se smatra najboljim dokazima ovisice naravno o konkretnim okolnostima vezanim za svaki dokument te za složenost ovog predmeta kao i za istragu koja mu je prethodila. Pretresno vijece ce vršiti svoje ovlasti u duhu na kojem se temelje Statut i Pravilnik.

23. U pogledu osme smjernice, Pretresno vijece svraca stranama pažnju na pravilo 95 kojim je propisano izuzmanje dokaza dobivenih na neprimjeren nacin. Ono proklamuje da nece niti prihvacen nijedan dokaz dobiven metodima koje bacaju ozbiljnu sumnju na njegovu pouzdanost, ili je njegovo prihvatanje u suprotnosti s integritetom postupka ili bi ga ozbiljno narušilo. Prema tome, Pretresno vijece želi da na samom pocetku bude jasno da izjave koje nisu dobrovoljne, nego su od osumnjicenih dobivene opresivnim postupcima, ne mogu proci test shodno pravilu 95. Na optužbi je teret da dokaže van razumne sumnje da je izjava dobrovoljna i da nije dobivena opresivnim postupcima . Kao što navodi Pretresno vijece u predmetu Celebici u svojoj Odluci o izuzimanju dokaza, "izjava uzeta na nacin kojim se krši pravilo 42 teško [bi] mogla uci u okvire pravila 95, koje štiti integritet postupka propisujuci neprihvatljivost dokaznog materijala prikupljenog metodima koji bacaju znatnu sumnju na njegovu pouzdanost ."( 20 )

24. Deveta smjernica na koju ovo Pretresno vijece želi stranama svratiti pažnju odnosi se na pojam pouzdanosti. Kad se radi o dokazima iz druge ruke cini se da Pravilnik implicitno zahtijeva da pouzdanost bude komponenta prihvatljivosti i, doista, slijedeci dosadašnju praksu Suda u vezi s ovim pitanjem,( 21 ) ovo Pretresno vijece slaže se da je pouzdanost inherentna i implicitna komponenta svakog elementa prihvatljivosti. Razlog tome je to što, ako dokazi iz druge ruke nisu pouzdani, onda oni ne mogu biti relevantni niti mogu imati dokaznu vrijednost . Ti dokazi ce, prema tome, biti neprihvatljivi shodno pravilu 89(C). Medutim, što se tice drugih dokumentarnih dokaza, Pretresno vijece se ne slaže da odlucivanje o pitanju pouzdanosti, kada se pojavi, treba posmatrati kao zaseban, prvi korak u ocjenjivanju dokaznog predmeta koji se izvodi. Dakle, uslov utvrdivanja indicija pouzdanosti ne treba tumaciti kao da prihvatljivost zavisi o prethodnom dokazivanju pouzdanosti kako tvrdi branilac u ovom predmetu. To bi znacilo zaobilaženje vec ustanovljene prakse ovog suda, što ovo Pretresno vijece nije spremno uciniti.

25. Na kraju, ali ništa manje važno, Pretresno vijece istice princip koji smatra vrhovnim kad se radi o pitanju prihvatljivosti dokaza. Pretresno vijece je, prema Statutu Medunarodnog suda, cuvar i jamac proceduralnih i materijalnih prava optuženog . Ono, osim toga, ima delikatni zadatak da postigne pravu mjeru u nastojanju da istovremeno zaštiti i žrtve i svjedoke. Kako je sudenje cesto kompleksno putovanje u potrazi za istinom, Pretresno vijece smatra da se pitanja prihvatljivosti dokaza ne pojavljuju samo onda kad jedna strana iznese prigovor na neki dokaz koji izvodi druga strana. Naravno, ako nema prigovora na autenticnost dokumenta, zadatak utvrdivanja prihvatljivosti dokumenta bice olakšan. Medutim, ovo Pretresno vijece ima inherentno pravo i dužnost da obezbijedi da se prihvate oni dokazi, koji prema Pravilniku zadovoljavaju kriterije za prihvatanje. Pretresno vijece ce u tu svrhu, kao što ce se pokazati potrebnim s vremena na vrijeme, intervenirati ex officio da se iz ovog postupka izuzmu oni dokazi koji, po mišljenju Vijeca, iz jednog ili više razloga navedenih u Pravilniku, ne bi trebali biti prihvaceni kao dokazi. Drugim rijecima, tvrdnja optužbe da, "kako bi neki dokument bio prihvacen kao dokaz, optužba mora pokazati relevantnost i dokaznu vrijednost", u velikoj mjeri odgovara onom što Pravilnik zapravo zahtijeva od obiju strana kad traže da se neki dokument prihvati kao dokaz . Optužba je takode u pravu kad tvrdi da ona ne mora pokazati autenticnost ili autorstvo pa cak ni izvor dokumenta za koji se traži da se prihvati. Medutim, uvijek valja imati na umu da bi Pretresno vijece od optužbe moglo zatražiti da predoci minimum dokaza dovoljnih kao prima facie indicije pouzdanosti ako dokument to iziskuje .

26. Na kraju, ovo Pretresno vijece napominje da je neosporno tacno da u ovom predmetu postoji neobicno velika kolicina dokaza. Medutim, to ne znaci da ce, kako tvrdi Brdanonov branilac, dokazivanje pouzdanosti svakog dokumenta biti preduslov za prihvatanje tih dokumenata. Kao što je gore objašnjeno, praksa ce, osim u slucajevima kad ovo Pretresno vijece smatra potrebnim da intervenira ex officio, ici u prilog prihvatljivosti, pri cemu se dužna pažnja mora pridati relevantnosti i dokaznoj vrijednosti dokumenta na gore opisan nacin.

IV. DISPOZITIV

Zbog gorenavedenih razloga

PRETRESNO VIJECE II OVIM:

Nalaže da ce se prihvatanje dokaza koje preda bilo koja od strana rukovoditi principima izloženim u ovoj odluci.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu se mjerodavnim smatra engleski tekst .

Dana 15. februara 2002.,
U Hagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
Carmel Agius,
predsjedavajuci sudija

pretpretresni sudija

[pečat Međunarodnog suda]

1 - Samo je odbrana Radoslava Brdanina kasnije Sekretarijatu podnijela svoj Memorandum o pravu koje regulira prihvatanje dokumenata.

2 - Tužilac protiv Radoslava Brdanina i Momira Talica, predmet br. IT-99-36-PT, 28. januar 2002., T. 956-969.

3 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, predmet br. IT-96-21-T, Odluka po zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dokaza (u daljnjem tesktu: Odluka o prihvatanju dokaza), 19. januar 1998.

4 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, br. IT-96-21-T, Odluka po molbi optuženog Zejnila Delalica za dozvolu da uloži žalbu protiv Odluke Pretresnog vijeca od 19. januara 1998. o prihvatanju dokaza (u daljnjem tekstu: Odluka Žalbenog vijeca o prihvatanju dokaza), 4. mart 1998.

5 - Tužilac protiv Tihomira Blaškica, predmet br. IT-95-14-T, Odluka po zahtjevu odbrane da se ponovo razmotri odluka da se autenticni i oslobadajuci dokazi izuzmu iz dokaznog materijala, 30. januar 1998.

6 - Tužilac protiv Miroslava Kvocke i drugih, predmet br. IT-98-30/1-T, Nalog kojim se udovoljava zahtjevu za prihvatanje dokumentarnih dokaza, 17. mart 1999.

7 - Tužilac protiv Duška Sikirice i drugih, predmet br. IT-95-8-T, Odluka kojom se udovoljava dodatnom zahtjevu optužbe za prihvatanje dokumentarnih dokaza, 20. decembar 2000.

8 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, predmet br. IT-96-21-T, Odluka po zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dokaza (u daljnjem tesktu: Odluka o prihvatanju dokaza), para 16.

9 - Ibid., par. 15.

10 - Tužilac protiv Zlatka Aleksovskog, predmet br. IT-95-14/1-T, Odluka po žalbi tužitelja u vezi s prihvatljivošcu dokaza, 16. januara 1999., par. 19.

11 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, predmet br. IT-96-21-T, Odluka po Zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dokaza, par. 20.

12 - Ibid.

13 - Ibid.

14 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, predmet br. IT-96-21-T, Odluka po molbi optuženog Zejnila Delalica za dozvolu da uloži žalbu protiv odluke Pretresnog vijeca od 19. januara 1998. o prihvatanju dokaza, 4. mart 1998., par. 20.

15 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, predmet br. IT-96-21-T, Odluka po zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dokaza, 19. mart 1998., par. 22

16 - Tužilac protiv Zlatka Aleksovskog, predmet br. IT-95-14/1-T, Odluka po žalbi tužitelja u vezi s prihvatljivošcu dokaza, 16. januar 1998., par. 15.

17 - Tužilac protiv Duška Tadica, predmet br. IT-94-1-T, Odluka po podnesku o dokazima iz druge ruke, 5. august 1996.

18 - Tužilac protiv Tihomira Blaškica, Odluka po stalnom prigovoru odbrane na prihvatanje dokaza iz druge ruke bez istrage njihove pouzdanosti, 26. januar 1998.

19 - Vidi fusnotu 16 gore.

20 - Tužilac protiv Zejnila Delalica i drugih, predmet br. IT-96-21-T, Odluka o zahtjevu Zdravka Mucica za izuzimanje dokaznog materijala, 2. septembar 1997., par. 43.

21 - Tužilac protiv Darka Kordica i Marija Cerkeza, predmet br. IT-95-14/2-T, Odluka po žalbi u vezi s izjavom preminulog svjedoka, Žalbeno vijece, 21. juli 2000.