PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

Sudija: sudija David Hunt, predžalbeni sudija

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 22. maja 2002.

TUŽILAC

protiv

Darija KORDIĆA i Marija ČERKEZA

Tužilaštvo:

g. Norman Farrell

Odbrana:

g. Mitko Naumovski za Darija Kordića
g. Božidar Kovačić i g. Goran Mikuličić za Marija Čerkeza

1. Interlokutorne radnje koje su strane preduzele u ovom žalbenom postupku po žalbama na osuđujuću presudu nažalost su se zakomplicirale zbog toga što nijedan od žalilaca nije u svom žalbenom podnesku jasno naveo žalbene osnove. Obojici je naloženo da dostave podnesak u kojem jasno i sažeto navode sve žalbene osnove na koje se pozivaju.[1] Taj podnesak je žalilac Dario Kordić (u daljnjem tekstu: Kordić) podnio 8. marta 2002.[2] Optužba je uložila prigovor na taj podnesak na osnovu toga što je u njemu Kordić naveo žalbene osnove koje ranije nije iznosio, već ih je samo pomenuo u fusnotama svog žalbenog podneska ili su one po prvi put pomenute u žaliočevoj replici.[3] Kordiću je naloženo da obrazloži zašto mu se treba dozvoliti da dvije žalbene osnove doda kao nove žalbene osnove,[4] a zatim mu je dozvoljeno da doda jednu od tih žalbenih osnova (1-A).[5] Drugu osnovu (1-D) Kordić je kasnije izmijenio tako što je izbrisao onaj dio žalbene osnove na koji je optužba uložila prigovor. Ostatak žalbene osnove je dozvoljen zbog toga što više nije predstavljao novu žalbenu osnovu.[6]

2. Ostale su žalbene osnove u dokumentu na koji je optužba uložila prigovor dozvoljene, ali je optužbi dopušteno da uloži dodatni podnesak respondenta na sav materijal po prvi put naveden u tim osnovama, a naročito na osnove navedene pod 1-F, 3-C, 3-F, 3-G i 5-B.[7] Kordić je upućen da dozvolu za eventualnu repliku na taj podnesak respondenta može tražiti u roku od sedam dana od njegovog podnošenja. U slučaju da zatraži dozvolu, upućen je da u toj molbi precizno navede pitanje na koje želi iznijeti repliku. Jasno mu je dato do znanja da će mu se dozvoliti replika samo na pitanja koja prelaze okvire pitanja već iznesenih u žalbenom podnesku i u izmijenjenim žalbenim osnovama.[8] Optužba je sada uložila svoj dodatni podnesak respondenta[9], a Kordić traži dozvolu da podnese repliku.[10] Optužba se protivi davanju dozvole za podnošenje replike na osnovu toga što nijedno od pitanja koje je Kordić iznio ne ide u prilog tome da se ona dozvoli.[11] Kordićev branilac je usmeno naveo da ne želi uložiti repliku u vezi s predmetnim zahtjevom.

U dodatnom podnesku respondenta, optužba razmatra samo žalbene osnove navedene pod 1-F, 3-C, 3-F, 3-G i 5-B.[12] Kordić tvrdi da optužba u odgovorima na svaku od žalbenih osnova "uglavnom ponavlja ranije argumente",[13] no navodi da dodatni podnesak respondenta "sadrži i opsežnu diskusiju o mnogim pitanjima koja on nije iznio ni u svom žalbenom podnesku ni u izmijenjenim žalbenim osnovama".[14] On traži dozvolu da replicira na više pitanja koja prezentira na sljedeći način:

• da li su u dodatnom podnesku respondenta adekvatno okarakterizirane sve pojedinačne žalbene osnove i propratni argumenti koje je Kordić iznio u svom žalbenom podnesku i izmijenjenim žalbenim osnovama;

• da li Kordiću procedura onemogućava da u konačnoj verziji žalbe navede žalbenu osnovu 1-F;

• da li je Kordić u svom žalbenom podnesku i izmijenjenim žalbenim osnovama dovoljno detaljno formulisao svoje argumente za svaku žalbenu osnovu; i

• da li je Kordić adekvatno pokazao u čemu je Pretresno vijeće pogriješilo prilikom donošenja presude i zašto se ona na osnovu njegovih argumenata treba ukinuti po svim žalbenim osnovama; [15]

U nijednoj od ovih tačaka, osim u tački (b), ne navodi se dovoljno precizno pitanje na koje Kordić želi replicirati i nijedna se, osim tačke (b), ne odnosi na pitanja iznesena u dodatnom odgovoru respondenta koja prelaze okvire pitanja iznesenih u žalbenom podnesku. Kordić sâm priznaje da u vezi s tri žalbene osnove, i to 1-F, 3-C i 3-F, optužba "ne navodi argumente koji prelaze okvire pitanja" iznesenih u njegovom žalbenom podnesku ili izmijenjenim žalbenim osnovama.[16] Ostala pitanja tiču se argumentacije i odnose se na detalje u žalbenim osnovama koje je on naveo u svojim izmijenjenim žalbenim osnovama. Kordić je dosad imao više nego dovoljno prilika da ispravi greške u svom žalbenom podnesku, zbog kojih je izdan nalog da sastavi podnesak u kojem će jasno i sažeto navesti svaku svoju žalbenu osnovu, i ne bi mu se trebala davati još jedna prilika da popravlja svoje žalbene osnove. Vrijeme je da se nastavi sa pripremama za žalbeni postupak.

Kordić kaže da neće insistirati na drugoj tački - tački (b): da li postoje proceduralne prepreke da u konačnoj verziji svoje žalbe iznese izmijenjenu žalbenu osnovu 1-F - ako se odbaci njegov zahtjev za repliku u vezi sa širim pitanjima, "zbog ograničenja koja nameće paragraf 10(4)" odluke.[17] Tim ograničenjima Kordiću se samo nameće obaveza da se pridržava uobičajenih ograničenja koja nalažu da se u replici iznose argumenti vezani samo za samo ona pitanja koja je po prvi put iznio respondent.[18] Međutim, tačka (b) nije, kako to, čini se, shvaća Kordić, pitanje koje se tiče argumentacije iz iste kategorije kao i druga gorenavedena pitanja i nije pitanje koje je neka od strana već iznijela. Otvarajući to pitanje, međutim, Kordić pogrešno tumači prirodu odgovora optužbe.

6. U svojoj izmijenjenoj žalbenoj osnovi 1-F Kordić tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je odbilo njegov zahtjev za oslobađajuću presudu. Odgovor optužbe na tu žalbenu osnovu jeste da bi "primjereniji način za osporavanje formalnopravnih posljedica" odluke po zahtjevu za oslobađajuću presudu bio traženje dozvole za žalbu tokom suđenja i da u žalbenom postupku, nakon što je već donesena presuda, "to prerasta u pitanje da li je zbog odluke Pretresnog vijeća presuda o krivnji nevaljana ili da li je došlo do neostvarivanja pravde."[19] Optužba ne tvrdi da Kordiću "procedura ne omogućava da iznese tu žalbenu osnovu. Radi potpune jasnoće, Kordić ima pravo da u ovom žalbenom postupku uloži prigovor da je Pretresno vijeće počinilo grešku time što je odbilo njegov zahtjev za oslobađajuću presudu, ali konkretno pitanje otvoreno tim prigovorom jeste da li je ta greška, ako jeste došlo do greške, dovela do neostvarenja pravde, a ne samo da li je greška počinjena ili ne. Uprkos tome što Kordić prihvata da od ovoga odustane, ovo jeste novo pitanje i Kordiću bi trebalo dozvoliti da uloži repliku na to pitanje, u onom obliku u kojem je ono sada formulirano.

7. Kordić kao izmijenjenu žalbenu osnovu 3-G navodi da je "Pretresno vijeće počinilo grešku u primjeni prava koja presudu čini nevaljanom osudivši Kordića za krivična djela iz člana 5 bez konačnih dokaza o postojanju državne politike i plana".[20] Prije nego što je uložio svoje izmijenjene žalbene osnove, ovaj argument je pomenut samo u jednoj fusnoti žalbenog podneska. On se nakon toga ne pominje ni u jednom od Kordićevih podnesaka. Kordić kao novo pitanje u vezi s ovom žalbenom osnovom na koje želi replicirati navodi "nove izvore i diskusije" koje je iznijela optužba u vezi s "pitanjem državne politike ili plana".[21]

8. U dodatnom podnesku respondenta optužba je navela više odluka za koje tvrdi da predstavljaju uspostavljenu sudsku praksu Međunarodnog suda kako bi pobila Kordićevu žalbenu osnovu po kojoj je za krivična djela iz člana 5 nužno da postoji plan, ili da taj plan mora biti formuliran od strane države.[22] Ona se takođe u prilog svojih argumenata poziva na praksu predmeta u vezi sa Drugim svjetskim ratom,[23] na relevantne Komentare Komisije za međunarodno pravo (u daljnjem tekstu: KMP),[24] i na Statut MKS-a.[25] Uz dodatni podnesak respondenta priložila je zbirku pravnih izvora koja sadrži dokumente relevantne za njezino pozivanje na KMP i Statut MKS-a.[26] U podnesku respondenta se, međutim, putem tih dokumenata ili odluka ne iznose nikakva nova pitanja. Podnesak respondenta samo odgovara na pitanje koje je Kordić sada iznio u svojoj izmijenjenoj žalbenoj osnovi 3-G. Kordić se o tim izvorima mogao izjasniti u svom žalbenom podnesku kada je iznio stav za koji se čini da je u suprotnosti sa tekućom praksom Međunarodnog suda, barem na prvostepenoj razini.

9. To što žalilac nije uspio da u svom žalbenom podnesku na adekvatan način iznese argumente u prilog pojedinim žalbenim osnovama ne može se nadoknaditi time što bi mu se dopustilo da svoje argumente po prvi put iznese u obliku replike. U skladu s tim, Kordiću se ne dozvoljava da uloži repliku po ovoj žalbenoj osnovi. Svrha ovog suda nije, međutim, da kažnjava strane za eventualnu nesposobnost ili propuste njihovih zastupnika u ispunjavanju njihove temeljne obaveze da u žalbenom podnesku navedu argumente u prilog svojih žalbenih osnova. Budući da se od Kordića traži da jasno navede žalbene osnove na koje se poziva, optužbi ne može biti nanesena nikakva šteta ako mu se dozvoli da učini ono što je već trebao učiniti, odnosno da iznese argumente o tome zašto ne bi trebala biti prihvaćena praksa Međunarodnog suda o ovom pitanju. Njemu bi se dakle trebalo dozvoliti da u skladu s tim dopuni svoj žalbeni podnesak. Optužba će imati pravo da podnese podnesak respondenta na svaki takav dodatni žalbeni podnesak ako smatra da je to potrebno - ali, budući da Kordićevom braniocu, kako se čini, nije jasno što se može iznijeti u replici, Kordić može repliku na takav podnesak respondenta podnijeti samo ako mu se to dozvoli.

10. Posljednja žalbena osnova u vezi s kojom Kordić želi podnijeti repliku jeste izmijenjena žalbena osnova 5-B. U ovoj žalbenoj osnovi navodi se da je Pretresno vijeće pogriješilo u primjeni prava i u pogledu činjeničnog stanja time što je zaključilo da je u srednjoj Bosni postojao "međunarodni oružani sukob" i da je pogriješilo u primjeni prava kad je zaključilo da za proglašenje krivim po članu 3 Ženevskih konvencija taj zaključak nije nužan.[27] On traži dozvolu da replicira na argumente koje je optužba iznijela u vezi sa utjecajem odluka Međunarodnog suda, rezolucije 2675 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija te dokumenta koji je opisan kao "novi dokument", a koji je podnesen zajedno sa dodatnim podneskom respondenta.

11. U mjeri u kojoj Kordić traži dozvolu da podnese repliku na argumente koji upućuju na praksu Međunarodnog suda, dozvola se odbija iz istih razloga koji su dati u vezi sa izmijenjenom žalbenom osnovom 3-G, ali Kordiću je dozvoljeno da nadopuni svoj žalbeni podnesak kako bi iznio eventualne argumente u vezi s tvrdnjom da u pogledu ovog drugog pitanja ne bi trebalo slijediti tekuću praksu Međunarodnog suda. Budući da ta praksa uključuje odluke Žalbenog vijeća,[28] Kordić mora imati na umu da su te odluke obavezujuće.[29] Što se tiče rezolucije 2675 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, optužba tvrdi da se na taj dokument poziva samo u kontekstu odluke Žalbenog vijeća o nadležnosti u predmetu Tadić,[30] a ne kao na nezavisni izvor. Time se dakle ne pokreće neko novo pitanje pa se odbija dozvola za podnošenje replike u vezi s tim. O tom pitanju mogu se, međutim, po potrebi mogu iznijeti usmeni argumenti.

12. Preostaje još da se razmotri dokument opisan kao "novi dokument" koji je podnesen zajedno sa dodatnim podneskom optužbe.[31] Radi se o "izjavi o sukcesiji" koju je Bosna i Hercegovina deponirala pri Švajcarskom saveznom vijeću kao depozitaru Ženevskih konvencija iz 1949. U svom dodatnom odgovoru optužba prihvata da taj dokument nije bio uključen u spis suđenja i da se u tom smislu može smatrati "novim". Optužba navodi da je taj dokument primilo na znanje Žalbeno vijeće u drugostepenoj presudi u predmetu Čelebići[32] i da se on ne odnosi ni na jedno od spornih pitanja. Ona traži da Žalbeno vijeće, ako to bude potrebno, primi na znanje taj dokument.[33] Optužba, međutim, prihvata da bi tvrdnja da je "postojanje tog dokumenta neopobitno" mogla predstavljati osnovu za repliku.

13. To što je Žalbeno vijeće u presudi u predmetu Čelebići primilo na znanje izjavu o sukcesiji ne isključuje obavezu ovog žalbenog vijeća da sasluša mišljenja suprotstavljenih strana u ovom predmetu. Taj "novi izvor" koji je optužba podnijela zajedno sa dodatnim podneskom respondenta zaista pokreće novo pitanje. Kordiću se dozvoljava da podnese repliku u vezi sa zahtjevom optužbe da Žalbeno vijeće primi na znanje taj dokument i na argument optužbe koji ona temelji na tom dokumentu.

Dispozitiv

14. Zbog gorenavedenih razloga, nalaže se sljedeće:

1. Kordiću se dozvoljava da podnese repliku na dodatni podnesak respondenta koji je optužba podnijela u vezi sa sljedećim:

a) da li je to što je Pretresno vijeće odbilo njegov zahtjev za oslobađajuću presudu dovelo do neostvarenja pravde (par. 6);

b) da li bi se izjava o sukcesiji koju je deponirala Bosna i Hercegovina trebala primiti na znanje (par. 13); i

c) u vezi s argumentom koji je optužba utemeljila na izjavi o sukcesiji (par. 13).

2. Kordiću se dozvoljava da dopuni svoj žalbeni podnesak u vezi sa sljedećim pitanjima:

a) da li bi trebalo prihvatiti praksu Međunarodnog suda da optužba u vezi sa krivičnim djelima iz člana 5 Statuta Međunarodnog suda mora pokazati da je postojao plan ili plan koji je formulirala neka država (par. 9); i

b) da li bi se trebala slijediti praksa Međunarodnog suda da optužba u vezi sa krivičnim djelima iz zajedničkog člana 3 Ženevskih konvencija (koja se krivično gone na osnovu člana 3 Statuta Međunarodnog suda) mora pokazati postojanje međunarodnog oružanog sukoba (par. 11).

3. Sve replike na dodatni podnesak optužbe i sve dopune žalbenog podneska

dopuštene ovom odlukom Kordić mora podnijeti u roku od dvadeset jednog dana od donošenja ove odluke.

4. Eventualni podnesak respondenta na taj dodatni žalbeni podnesak mora se podnijeti u roku od četrnaest dana od podnošenja dodatnog žalbenog podneska.

5. Na takav podnesak respondenta ne može se podnijeti replika prije nego što se zatraži dozvola. Dovola za podnošenje takve replike mora se tražiti u roku od sedam dana od podnošenja podneska respondenta, a u molbi za dozvolu moraju se precizno navesti pitanja pokrenuta u takvom podnesku respondenta koja prelaze okvire pitanja pokrenutih u dodatnom žalbenom podnesku i za koje se traži dozvola da se na njih replicira.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, s tim da je mjerodavan engleski tekst.

[2] Odgovor žalioca Darija Kordića na nalog za podnošenje izmijenjenih osnova za žalbu, 8. mart 2002. (u daljnjem tekstu: "Izmijenjene žalbene osnove").

[3] Jedinstveni odgovor optužbe na odgovor žalioca Darija Kordića na nalog za podnošenje izmijenjenih osnova za žalbu i podnesak žalioca Marija Čerkeza po nalogu od 18. februara 2002. za podnošenje izmijenjenih osnova za žalbu, 22. mart 2002. (u daljnjem tekstu: jedinstveni odgovor).

[4] Odluka po molbi optužbe u vezi sa izmijenjenim žalbenim osnovama, 5. april 2002. (u daljnjem tekstu: odluka), par. 10(1).

[5] Odluka da se Dariju Kordiću odobri izmjena žalbenih osnova, 9. maj 2002., par. 8.

[6] Ibid., par. 2.

[7] Odluka, par. 10(3).

[8] Odluka, par. 19(4).

[9] Tužiočev dodatni podnesak respondenta, 26. april 2002.; zbirka pravnih izvora za tužiočev dodatni podnesak respondenta, 26. april 2002.

[10] Zahtjev žalioca Darija Kordića za dozvolu da podnese repliku na tužiočev dodatni podnesak respondenta od 26. Aprila 2002., 3. maj 2002. (u daljnjem tekstu: zahtjev).

[11] Odgovor optužbe na Kordićev zahtjev za dozvolu da uloži repliku na dodatni podnesak respondenta od 26. aprila 2002., 13. maj 2002. (u daljnjem tekstu: odgovor), par. 19.

[12] Tužiočev dodatni podnesak respondenta, par. 2.

[13] Zahtjev, par. 4.

[14] Zahtjev, par. 6(a).

[15] Zahtjev, par. 6(a)-(d).

[16] Zahtjev, par. 7-10.

[17] Zahtjev, par. 8.

[18] Tužilac protiv Brđanina, IT-99-36-PT, Odluka po zahtjevu za izdavanje sudskog naloga habeas corpus podnesenom u ime Radoslava Brđanina, 9. decembar 1999., str. 2, Tužilac protiv Brđanina i Talića, IT-99-36-PT, Odluka po zahtjevima Momira Talića: (1) za odbacivanje optužnice, (2) za puštanje na slobodu i (3) za dozvolu za podnošenje replike na odgovor Tužilaštva na zahtjev za puštanje na slobodu, 1. februar 2000., par. 17, Odluka o podnošenju replika, 7. juli 2000., par 1.

[19] Dodatni odgovor respondenta, par. 7-8.

[20] Izmijenjene žalbene osnove, str. 7.

[21] Zahtjev, par. 11.

[22] Dodatni podnesak respondenta, par. 42-62.

[23] Ibid.,par. 50.

[24] Ibid., par 51.

[25] Ibid., par. 53.

[26] Zbirka pravnih izvora za tužiočev dodatni podnesak respondenta, podnesena 26. aprila 2002. (u daljnjem tesktu: zbirka izvora), dokumenti 1-3.

[27] Izmijenjene žalbene osnove, str. 10.

[28] Tužilac protiv Tadića, IT-94-1-AR72, Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost Suda, 2. oktobar 1995., par. 137; Tužilac protiv Delalića i drugih, IT-96-21-A, Presuda, 20. februar 2001. (u daljnjem tekstu: presuda u predmetu Čelebići), par. 147.

[29] Tužilac protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-A, 24. mart 2000., par. 107; presuda u predmetu Čelebići, par. 8.

[30] Tužilac protiv Tadića, IT-94-1-AR72, Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost Suda, 2. oktobar 1999., par. 111.

[31] Zbirka izvora, dokument 4.

[32] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par 109-110.

[33] Odgovor, str. 16.