PRED ŽALBENIM VIJECEM

Nije službeni dokument

U sastavu : sudija David Hunt, predžalbeni sudija

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 14. juna 2002.

 

TUŽILAC

protiv

Miroslava KVOCKE, Mlade RADICA, Zorana ŽIGICA i Dragoljuba PRCACA


ODLUKA PO ZAHTJEVU OPTUŽBE ZA IZDAVANJE NALOGA ZORANU ŽIGICU ZA PODNOŠENJE OSNOVA ZA ŽALBU

Tužilaštvo:

g. Christopher Staker

Odbrana:

g. Krstan Simic za Miroslava Kvocku
g. Toma Fila za Mladu Radica
g. Slobodan Stojanovic za Zorana Žigica
g. Jovan Simic za Dragoljuba Prcaca

  1. Optužba je tražila izdavanje naloga žaliocu Zoranu Žigicu (dalje u tekstu: Žigic ) za podnošenje obavijesti sa navedenim "preciznim osnovama žalbe".( 1 ) Prije donošenja odluke o tome da li ce se udovoljiti Zahtjevu, nužno je razmotriti položaj Žigica, osobe protiv koje je izrecena osudujuca presuda i koja ocekuje žalbeni postupak, u odnosu na izmjene Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) koje su unešene nakon što je on podnio najavu žalbe i na Prakticno uputstvo koje je objavljeno nakon toga.

  2. U trenutku kad je Žigic podnio najavu žalbe 16. novembra prošle godine, odredbe Pravilnika nisu od žalioca zahtijevale da navede osnove za svoju žalbu prije nego što podnese svoj Žalbeni podnesak.( 2 ) Pravilo 108 je, medutim, izmijenjeno u meduvremenu i njime se sada od žalioca zahtijeva da u svojoj najavi žalbe identifikuje svoje osnove za žalbu. U slucajevima u kojima je najava žalbe podnešena prije izmjene pravila 108, obaveza preciznog navodenja osnova za žalbu ostaje nužno implicirana u formalnom zahtjevu iz Prakticnog uputstva , prema kojem Žalbeni podnesak žalioca mora da sadrži "argumente u prilog svakoj osnovi žalbe".( 3 )

  3. Prvi Žigicev odgovor na Zahtjev predstavljala je tvrdnja da Prakticno uputstvo u kojem je postavljen taj formalni zahtjev za njega nije obavezujuce jer je objavljeno nakon što je on podnio najavu žalbe i da, analogno pravilu 6(D), Prakticno uputstvo ugrožava prava koja on ima kao osoba protiv koje je izrecena osudujuca presuda, a koja ocekuje žalbeni postupak.( 4 ) Pravilo 6(D) propisuje sljedece:

    Izmjene i dopune [Pravilnika o postupku i dokazima] stupaju na snagu sedam dana nakon izdavanja službenog dokumenta Suda koji sadrži te izmjene i dopune, ali se nece primijeniti na nacin koji bi ugrozio prava optuženog ili osudenog ili osobe oslobodene optužbe u bilo kojem predmetu koji je u toku.

    Nije na prvi pogled jasno, a ni Žigic nije uspio da pokaže, kako bi se nametanje obaveze da se osnove za žalbu identifikuju u najavi žalbe, a ne u Žalbenom podnesku , uopšte moglo smatrati povredom prava žalioca. Teret uvjeravanja Žalbenog vijeca u valjanost žalbe leži na žaliocu. Stoga on mora objelodaniti svoje osnove za žalbu prije pocetka pretresa po njegovoj žalbi. Nije obaveza Žalbenog vijeca da za njega identifikuje osnove za žalbu. Štetu izazvanu propustom žalioca da jasno identifikuje te osnove za žalbu snose ne samo optužba, nego i sam žalilac, jer, ukoliko jasno ne identifikuje svoje osnove za žalbu, Žalbeno vijece bi moglo previdjeti neki argument po kojem bi se žalba mogla prihvatiti. Svrha izmjene pravila 108 kojom se od žalioca zahtijeva da u svojoj najavi žalbe identifikuje osnove za žalbu jeste da se Žalbenom vijecu omoguci da od samog pocetka razumije koja ce se pitanja pokrenuti u žalbenom postupku. To se smatralo nužnim, kako bi se osiguralo da se na primjereno obaviješten nacin razmotri neizbježno mnoštvo interlokutornih podnesaka koji prethode pretresu u žalbenom postupku.( 5 )

  4. U svakom slucaju, Prakticno uputstvo nije pravilo o postupku i dokazima, te Žigiceva analogija sa pravilom 6(D) nije valjana. Ukoliko ne postoje nikakve indicije koje bi ukazivale na suprotno, svrha Prakticnog uputstva obicno je kontrola nad prakticnim pitanjima koja su pokrenuta nakon što je Prakticno uputstvo objavljeno kao zvanicni dokument Medunarodnog suda. U tekucem predmetu, medutim, nije neophodno razmatrati ovo pitanje jer, ako se Prakticno uputstvo ne odnosi na njega (kako tvrdi Žigic), onda se pravila, onako kako su glasila u vrijeme kad je Žigic podnio svoju najavu žalbe, moraju nastaviti primjenjivati, i to na temelju istog onog pravila 6(D) na koje se on u svojoj tvrdnji pozvao. Pravilo 111 je tada od žalioca zahtijevalo da podnese Žalbeni podnesak "u kojem se iznose osnove za žalbu […]". Ovaj Žigicev argument da on nije bio obavezan da identifikuje svoje osnove za žalbu se odbacuje.

  5. U drugom Žigicevom odgovoru na Zahtjev tvrdi se da su njegove osnove za žalbu u svakom slucaju identifikovane u njegovom Žalbenom podnesku,( 6 ) u onoj mjeri u kojoj je izraz "osnove za žalbu" definisan u clanu 25 Statuta Medunarodnog suda.( 7 ) Clan 25.1 (Žalbeni postupak) odreduje:

    1. Žalbeno vijece razmatra žalbe osoba koje su osudila pretresna vijeca i žalbe tužioca na sljedecim osnovama:

      1. greška u primjeni prava koja odluku cini nevažecom, ili

      2. greška u utvrdivanju cinjenicnog stanja zbog koje je došlo do neostvarenja pravde .

      Žigicevo pozivanje na clan 25 jeste pogrešno. Taj clan definiše jurisdikciju Žalbenog vijeca. Njegova svrha jeste da se utvrdi da li je došlo do -

      1. greške u primjeni prava koja tu odluku cini nevažecom, ili

      2. greške u utvrdivanju cinjenicnog stanja zbog koje je došlo do
        neostvarenja pravde,

      cime se ta jurisdikcija ogranicava na žalbe stricto sensu. Iskljuceno je ponavljanje pretresa ili sudenje de novo. Clan 25 ne definiše osnove za žalbu u svrhu Pravilnika ili Prakticnog uputstva.

  6. Osnova za žalbu na presudu nije u dovoljnoj mjeri konkretno definisana pukim pozivanjem na primjenu prava od strane Pretresnog vijeca uz tvrdnju da se radi o greški koja presudu cini nevažecom, ili pozivanjem na neki cinjenicni nalaz Pretresnog vijeca uz tvrdnju da se radi o greški zbog koje je došlo do neostvarenja pravde. Osnova za žalbu mora da identifikuje kakvu je grešku napravilo Pretresno vijece u svojoj presudi (ili u odluci ili nalogu izdatom tokom sudenja).( 8 ) Od Žalbenog vijeca se ne može ocekivati da detaljno razmatra podneske strana ukoliko su oni nejasni, protivrjecni ili neodredeni, ili ako imaju neke druge formalne i ocigledne nedostatke.( 9 ) Žalilac treba jezgrovito navesti konkretan stav koji namjerava zastupati u vezi s osporavanom presudom ili nalazom, a koji pokazuje uzrocnu vezu izmedu navodne greške u primjeni prava i nevaljanosti odluke ili izmedu navodne greške kod utvrdivanja cinjenicnog stanja i neostvarenja pravde.( 10 )

  7. Tri razlicita primjera, koji se ticu hipotetickih proceduralnih, cinjenicnih i grešaka u primjeni prava, a navodenje kojih nema za svrhu poistovjecivanje s tekucim predmetom, mogu poslužiti kao ilustracija prihvatljivih osnova za žalbu:

    1. Odbijanjem zahtjeva žalioca za unakrsno ispitivanje svjedoka X optužbe Pretresno vijece je žaliocu uskratilo pravicno sudenje.

    2. Nalaz Pretresnog vijeca da je žalilac licno ucestvovao u ubistvu osobe Y zasnovan je iskljucivo na iskazu svjedoka Z optužbe, cije je svjedocenje, kako je na sudenju dokazano, nepouzdano. Stoga je to bio zakljucak do kakvog nije mogao doci nijedan razuman presudilac o cinjenicama.

    3. U vezi s optužbom za progon po clanu 5(h) Statuta Medunarodnog suda, Pretresno vijece je donijelo odluku da, ako je optužba dokazala da je žalilac pocinio djelo s namjerom da diskriminira žrtvu po bilo kojem od navedenih osnova, onda ona nije obavezna i da dokaže da je tim djelom žrtva zaista i bila diskriminisana. Ovakva odluka kosi se sa jurisprudencijom Medunarodnog suda, uspostavljenom presudom Pretresnog vijeca u predmetu Tužilac protiv Tadica. Buduci da optužba nije dokazala da je djelom žalioca žrtva zaista i bila diskriminisana, tom je odlukom žaliocu uskracena mogucnost izricanja oslobadajuce presude po toj optužbi.

    U vezi sa svakom osnovom za žalbu neophodno je i identifikovati (a) osporavanu odluku ili nalaz, uz konkretno navodenje broja stranice i paragrafa presude ili datuma objavljivanja i/ili broja stranice transkripta ili bilo koje druge odluke ili naloga , i (b) tacan pravni lijek koji se traži u slucaju da žalba po tom osnovu bude usvojena . Premda su ova dva dodatna elementa po prvi put izricito navedena u Pravilniku i Prakticnom uputstvu tek nakon što je poceo tekuci žalbeni postupak, ti su zahtjevi uvijek postojali u praksi Medunarodnog suda i oni su primjenjivi na osnove za žalbu koje treba da budu identifikovane u ovom žalbenom postupku.

  8. Optužba je usmeno obavijestila Žalbeno vijece da ne namjerava uložiti repliku na odgovor koji je podnio Žigic. Ona stoga ne osporava Žigicevu tvrdnju da su u njegovom Žalbenom podnesku u dovoljnoj mjeri identifikovane osnove za žalbu,( 11 ) premda je u Zahtjevu šturo i bez obrazloženja navela da to nije tako. Žigic je u tom odgovoru identifikovao svoje osnove za žalbu kao svako spominjanje clana 25 Statuta u njegovom Žalbenom podnesku,( 12 ) te se pozvao i na druge paragrafe tog podneska u kojima su, kako tvrdi, njegove osnove za žalbu "opisane u [sic] drugaciji, ali vrlo prepoznatljiv nacin".( 13 ) Žigic ove reference ne smatra sveoubuhvatnim, nego cak i dodaje da su "osnove za žalbu gotovo uvijek isprepletene".( 14 ) Njegov branilac je zakljucio odgovor ponudom da objasni svoju proceduru optužbi.( 15 )

  9. Za žaljenje je to što optužba na ovaj odgovor nije reagovala tako što bi pažnju Žalbenog vijeca usmjerila na konkretne poteškoce koje je imala u vezi sa formom Žalbenog podneska. Optužba je to ucinila onda kada je po prvi put usvojena njena žalba na formu takvog podneska.( 16 ) Njen propust da to ucini i u ovom predmetu mogao bi uputiti na to da se žalba optužbe zasniva prije na odsustvu forme, a ne sadržaja. Vrlo je ocigledno, naravno, da je Žigicev branilac pogrešno shvatio znacenje izraza "osnova za žalbu", te da nije upoznat sa praksom Medunarodnog suda u vezi sa žalbenim postupkom. Takode je vrlo ocigledno da on nije dostavio numerisan spisak osnova za žalbu sa svim detaljima koje takva praksa zahtijeva. Medutim, u slucajevima kad je žalilac u stvari identifikovao svoje osnove za žalbu u prihvatljivo jasnoj mjeri, optužba ne bi trebala da zauzme sitnicav stav u vezi sa formom osnova za žalbu samo zbog toga što je ta forma manjkava . Svrha postojanja Žalbenog vijeca nije kažnjavanje strana za ociglednu nesposobnost ili propust njihovih zastupnika da djeluju u skladu s Pravilnikom u slucajevima kada time neka od strana nije stekla neprimjerenu prednost.( 17 ) Od optužbe se ocekuje da ukaže na teškoce koje ima sa Žalbenim podneskom, a ne da se samo osloni na nedostatak forme. Za žaljenje je i to što optužba nije prihvatila ponudu Žigicevog branioca da joj pojasni formu svog Žalbenog podneska. Od zastupnika strana se ocekuje da razgovaraju kako bi riješili probleme prije nego što ulože ishitrene podneske koji bi se mogli pokazati nepotrebnima.( 18 )

  10. Primjer kako su se diskusijom izmedu zastupnika strana mogli ispraviti brojni nedostaci nevješto opisane osnove za žalbu, koja ne zadovoljava zahtjeve Medunarodnog suda, nalazi se u paragrafu 18 Žalbenog podneska.( 19 ) Nakon dugackog i nepovezanog niza uopštenih navoda u prethodnim paragrafima, žalilac navodi:

    Medutim, nema "ispravne" odluke bez dobro obrazloženog mišljenja koje je rezultat opsežnog i racionalnog razmatranja svih dokaza izvedenih na sudenju. Sudenje samo po sebi podrazumijeva ovu proceduru i njeno odsustvo, opet samo po sebi, predstavlja kako nacelnu grešku u utvrdivanju cinjenicnog stanja, tako i ozbiljnu grešku u primjeni prava, cime se zasigurno ispunjavaju uslovi iz clana 25 Statuta.

    U prihvatljivoj je mjeri jasno da se žalilac ovdje žali na to da Pretresno vijece nije obrazložilo svoje odluke po pitanjima prava niti svoje cinjenicne nalaze u skladu sa clanom 23.2 Statuta, te da je zbog tog propusta Pretresnog vijeca sudenje bilo nepravicno. Osnova za žalbu zasnovana na takvoj tvrdnji ima odredenu vrijednost .( 20 ) Ostaje da se vidi da li ce ona biti i usvojena. Ono što nedostaje u paragrafu 18 jeste bilo kakva identifikacija odluka i nalaza za koje se tvrdi da su pogrešni, te priroda svake od grešaka koje su navodno napravljene. Unatoc donekle cudnoj tvrdnji, iznesenoj u sljedecem paragrafu Žalbenog podneska, da bi bilo nepravicno "prisiliti" žalioca da dokaže da je Pretresno vijece pogriješilo prilikom procjenjivanja cinjenicnog stanja time što takvu procjenu nije ni napravilo, nema sumnje da ce Žigic biti u stanju da iz ostatka svog Žalbenog podneska izvuce konkretne greške na koje se ta tvrdnja odnosi.

  11. I pored toga, medutim, samo na osnovu pomnog citanja Žalbenog podneska jasno je da se njime ne daje dovoljno indikacija optužbi ili Žalbenom vijecu o pitanjima cije razmatranje Žigic traži od Žalbenog vijeca, a i ono malo indikacija koje podnesak sadrži mogu se izvuci samo nepotrebnim trošenjem znatnog vremena i truda, pri cemu nema nikakvih garancija da su zakljucci do kojih se na takav nacin dode tacni. Unatoc žaljenja vrijednom propustu optužbe da ukaže na konkretne probleme oko pripreme njenog podneska respondenta, u ovoj situaciji ona ima pravo na odobrenje pravnog lijeka koji traži.

  12. U skladu s tim, nalaže se Zoranu Žigicu da u roku od cetrnaest dana od datuma izdavanja ove odluke podnese novi dokument u kojem ce jasno i koncizno pobrojati svaku osnovu za žalbu na koju se poziva, te identifikovati stranice i paragrafe u kojima se te osnove za žalbu obraduju u njegovom Žalbenom podnesku. Svaka od tih osnova za žalbu mora biti oznacena brojem i Žigic mora navesti koju odluku ili nalaz osporava (uz konkretni navod broja stranice i paragrafa Presude), te kakav pravni lijek traži u slucaju da njegova osnova za žalbu bude usvojena. Pod jednom osnovom za žalbu on može da konsoliduje sve medusobno jasno povezane prigovore koje je naveo u svom Žalbenom podnesku i ne mora uz svaki takav povezani prigovor navoditi posebnu osnovu za žalbu. On mora jezgrovito navesti na koji je nacin Pretresno vijece navodno pogriješilo u vezi sa svakom od tih osnova za žalbu.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri cemu je mjerodovan engleski tekst.

Dana 14. juna 2002.

U Hagu,

Nizozemska

/potpis na originalu/

sudija David Hunt,

predžalbeni sudija

[pecat Medunarodnog suda]


1 - Zahtjev optužbe za podnošenje izjave o osnovama za žalbu, 24. maj 2002. (dalje u tekstu: Zahtjev), par. 1.

2 - Pravilo 108 nije propisivalo nikakve formalne zahtjeve vezane za najavu žalbe, ali je pravilo 111 zahtijevalo od žalioca da u svom Žalbenom podnesku izloži osnove za žalbu.

3 - Prakticno uputstvo o zvanicnim zahtjevima za žalbu na presudu (IT/201), 7. mart 2002. (dalje u tekstu: Prakticno uputstvo), par. 4(b).

4 - Odgovor na Zahtjev optužbe za podnošenje izjave o osnovama za žalbu - odbrana Zorana Žigica, 30. maj 2002. (dalje u tekstu: Odgovor), par. 3.

5 - Tužilac protiv Kordica i Cerkeza, IT-95-14/2-A, Odluka po drugim prijedlozima za produženje roka za podnošenje žalbenog podneska, 2. juli 2001., par. 14.

6 - Odgovor, par. 5.

7 - Ibid, par. 6.

8 - Tužilac protiv Kupreškica, IT-95-16-A, Presuda u žalbenom postupku, 23. oktobar 2001. (dalje u tekstu: drugostepena presuda u predmetu Kupreškic), par. 27.

9 - Tužilac protiv Kayisheme i Ruzindane, ICTR-95-1-A, Obrazloženje presude, 1. juni 2002., par. 137; Tužilac protiv Kunarca i drugih, IT-96-23 & 23/1A, Presuda, 12. juni 2002., par. 43.

10 - Tužilac protiv Kordica i Cerkeza, Nalog za podnošenje izmijenjenih osnova za žalbu, 18. februar 2002., str. 3.

11 - Odgovor, par. 5.

12 - Ibid, par. 6.

13 - Ibid, par. 7.

14 - Ibid, par. 11.

15 - Ibid, par. 12.

16 - To je bilo u predmetu Tužilac protiv Kordica i Cerkeza (gore).

17 - Tužilac protiv Kordica i Cerkeza, Odluka po zahtjevu Darija Kordica za dozvolu za podnošenje dodatne replike, 22. maj 2002., par. 9.

18 - Naravno, u slucajevima kad predstavnici strana postignu sporazum, nužno je podnijeti nekakav dokument u kojem ce se izložiti takav sporazum, kako bi se Žalbenom vijecu pružila pomoc na koju ima pravo.

19 - Žalbeni podnesak žalioca - odbrana optuženog Zorana Žigica, 21. maj 2002. (dalje u tekstu: Žalbeni podnesak).

20 - Tužilac protiv Furundžije, IT-95-17/1-A, Presuda, 21. juli 2000., par. 69; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškic, par. 32.