PRED TROČLANIM ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Claude Jorda, predsjedavajući
sudija Mehmet Güney
sudija Asoka de Zoysa Gunawardana

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 16. septembra 2002.

TUŽILAC

protiv

PAŠKA LJUBIČIĆA


ODLUKA KOJOM SE ODBIJA ZAHTJEV ZA DOZVOLU ZA ULAGANJE ŽALBE

Tužilaštvo:

g. Christopher Staker

Odbrana

g. Tomislav Jonjić

TROČLANO ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: "Tročlano žalbeno vijeće" i "Međunarodni sud"),

RJEŠAVAJUĆI PO ‹‹Zahtjevu za dozvolu za ulaganje žalbe na "Odluku po Zahtjevu odbrane za privremeno puštanje na slobodu optuženog" od 2. augusta 2002.›› koju je Paško Ljubičić dostavio 8. augusta 2002. u skladu s pravilom 65 (D) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: "zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe", "žalilac" i "Pravilnik"),

IMAJUĆI U VIDU "Odluku po Zahtjevu odbrane za privremeno puštanje na slobodu optuženog" koju je Pretresno vijeće I donijelo 2. augusta 2002. (dalje u tekstu: "pobijana odluka") i kojom je odbilo "Zahtjev odbrane za privremeno puštanje na slobodu" koji je žalilac dostavio 15. aprila 2002. godine,

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na Zahtjev optuženog za dozvolu za ulaganje žalbe" koji je tužilac dostavio 13. augusta 2002. (dalje u tekstu: "odgovor"),

IMAJUĆI U VIDU "Zahtjev odbrane za dozvolu da se uloži replika na Odgovor optužbe na Zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe" (dalje u tekstu: "Zahtjev za produženje roka") i "Repliku odbrane na Odgovor optužbe na Zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe" (dalje u tekstu: "replika"), koje je žalilac dostavio 14. odnosno 19. augusta 2002.,

SMATRAJUĆI da je replika dostavljena u roku koji je predviđen u paragrafu 6 Uputstva za postupak dostavljanja žalbenih podnesaka Međunarodnom sudu (IT/155 Rev. 1) i da, dakle, nije potrebno rješavati po Zahtjevu za produženje roka,

S OBZIROM DA u pobijanoj odluci Pretresno vijeće navodi da je razmotrilo sve "relevantne elemente" u odnosu na posebne činjenice ovog predmeta,[1] uključujući alternativne mjere koje su predložile strane - kućni pritvor i pritvor u Hrvatskoj - te činjenicu da nije jasno utvrđeno da predaja žalioca Međunarodnom sudu nije bila dobrovoljna,

S OBZIROM DA je Pretresno vijeće, razmotrivši date elemente, ocijenilo da, ipak, nije uvjereno da bi se žalilac pojavio na suđenju ako bi bio pušten na slobodu,[2] i to posebno s obzirom na to da je pokazao da može izbjeći izvršenje naloga za hapšenje, da raspolaže sredstvima za pribavljanje lažnih dokumenata, i s obzirom da su Vlada Republike Hrvatske, kao i jedan hrvatski sud, ukazali na rizik da optuženi pobjegne,

S OBZIROM DA je žalilac, u Zahtjevu za dozvolu za ulaganje žalbe, naveo da će, ako se njegov zahtjev usvoji:

i) podnijeti dodatne dokaze koji, s jedne strane, pokazuju da se dobrovoljno predao Međunarodnom sudu, i, s druge strane, da ne postoji rizik od bjekstva i/ili od ponovnog korištenja lažnih dokumenata,

ii) objasniti zašto kućni pritvor, predviđen u Zakonu o kaznenom postupku Republike Hrvatske, predstavlja dovoljnu garanciju da će se pojaviti na suđenju,

S OBZIROM DA se u odgovoru optužba protivi Zahtjevu za dozvolu za ulaganje žalbe zato što:

i) dati Zahtjev ne sadrži nijedan navod o učinjenoj grešci,

ii) čak i ako se žaliocu dozvoli da uloži žalbu, ne bi mu se trebalo dozvoliti da izvodi dodatne dokaze, osim ako ne pokaže da su ovi dokazi bili nedostupni za vrijeme prvostepenog postupka,

S OBZIROM DA u replici žalilac, s jedne strane, ponovo iznosi argumente za žalbu navedene u Zahtjevu za dozvolu za ulaganje žalbe i da, s druge strane, razvija dodatne argumente, naime, da Pretresno vijeće nije dovoljno razmotrilo neke elemente, kao što je činjenica da je lažne dokumente koristio kako bi zaštitio svoju porodicu i činjenica da je u Hrvatskoj kućni pritvor ekvivalentan pritvoru,

IMAJUĆI U VIDU pravila 65 (A) i (B) Pravilnika, koji predviđaju da optuženi, nakon što je pritvoren, može biti pušten na slobodu samo na osnovu naloga vijeća i da Pretresno vijeće može izdati takav nalog samo nakon što zemlji-domaćinu i državi u koju optuženi traži da bude pušten dade priliku da budu saslušane, i samo ako se uvjerilo da će se optuženi pojaviti na suđenju i da, u slučaju puštanja na slobodu, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu,

S OBZIROM DA pravilo 65 (D) Pravilnika, koje predviđa da se ulaganje žalbe na odluku o privremenom puštanju na slobodu može odobriti ako su izneseni valjani razlozi za to,

S OBZIROM DA "valjani razlozi" u smislu pravila 65 (D) Pravilnika podrazumijevaju da je žalilac uvjerio Tročlano žalbeno vijeće da je Pretresno vijeće možda učinilo grešku,

S OBZIROM DA u datom slučaju, žalilac nije pokazao na koji način je Pretresno vijeće eventualno pogriješilo u ocjeni kriterija navedenih u pravilu 65(B) Pravilnika,

S OBZIROM DA, uostalom, nije uputno da strane podnose dodatne dokaze u okviru žalbe na odluku donesenu na osnovu pravila 65 Pravilnika, s obzirom da, s jedne strane, ovi elementi trebaju najprije biti podneseni Pretresnom vijeću, i da je, s druge strane, uvijek moguće da žalilac podnese novi zahtjev za privremeno puštanje na slobodu, ako to okolnosti opravdavaju,

IZ TIH RAZLOGA,

ODBIJA Zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavna francuska verzija.

    /potpis na originalu/
sudija Claude Jorda,
predsjedavajući
     

Dana 16. septembra 2002.
U Hagu (Nizozemska)

[pečat Međunarodnog suda]

 

[1] Pobijana odluka, str. 6 i 7.

[2] Ibid.