Mediji

Tužilaštvo | | Haag |

Izjava Tužilaštva povodom presude u predmetu Tužilac protiv Jadranka Prlića i drugih

Tužilaštvo je zadovoljno presudom Žalbenog vijeća u predmetu Tužilac protiv Jadranka Prlića i drugih, koja je u najvažnijim aspektima potvrdila osuđujuće presude koje su donesene na suđenju Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću.

Žalbeno vijeće je potvrdilo da su šestorica optuženih, zajedno s tadašnjim visokim rukovodiocima Republike Hrvatske, bili ključni učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja bosanskih Muslimana počinjenjem zločina protiv čovječnosti, teškim kršenjima Ženevskih konvencija i drugim ratnim zločinima.

Oni su dijelili zajednički cilj da preuzmu kontrolu nad teritorijom u Bosni i Hercegovini na koju su polagali pravo prisilnim raseljavanjem desetina hiljada bosanskih Muslimana, kako bi omogućili ujedinjenje hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni.

Žalbeno vijeće je potvrdilo da je taj zločinački plan proveden etničkim čišćenjem bosanskih Muslimana iz njihovih domova i zajednica u više opština, uključujući Gornji Vakuf, Jablanicu, Prozor, Mostar, Ljubuški, Stolac i Čapljinu, u periodu od sredine januara 1993. do aprila 1994. Od opštine do opštine, snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) izvodile su vojne operacije koje su uključivale rasprostranjene i sistematske napade na civilno stanovništvo. Ti napadi doveli su do masovnih hapšenja i zatvaranja hiljada muslimanskih civila; razdvajanja muškaraca od žena, djece i starijih; zatočenja u nehumanim uslovima u jedinstvenoj mreži zatočeničkih centara HVO-a; ubistava i počinjenja mnogih drugih zločina.

Žalbeno vijeće je dalje potvrdilo da je HVO, počevši u junu 1993., držao istočni Mostar pod opsadom skoro deset mjeseci, tokom kojih je provodio kampanju zločina nad civilnim stanovništvom. Cilj je bio širenje terora među muslimanskim stanovništvom istočnog Mostara. Civilno stanovništvo, koje se usljed etničkog čišćenja Muslimana iz zapadnog Mostara i drugih lokacija više nego udvostručilo na otprilike 55.000, bilo je podvrgnuto konstantnom snajperskom djelovanju i granatiranju, te prisiljeno da živi u krajnje teškim uslovima. Već teška humanitarna situacija bila je još više pogoršana HVO-ovim namjernim sprečavanjem dostave humanitarne pomoći.

Kao što je u više navrata utvrđeno u predmetima pred Tribunalom, današnja presuda je potvrdila da je postojao međunarodni oružani sukob zato što je Hrvatska imala cjelokupnu kontrolu nad HVO-om, koji je počinio široko rasprostranjene zločine, što je dokazano u ovom predmetu. Hrvatska je razriješila dužnosti oficire Hrvatske vojske kako bi komandovali snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini, pružala logističku podršku i slala snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu kako bi direktno sudjelovale u sukobu. Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključke Pretresnog vijeća da su ključni članovi tadašnjeg rokovodstva Hrvatske, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i Janka Bobetka, visokog generala Hrvatske vojske, dijelili zločinački cilj da etnički očiste bosanske Muslimane i doprijenili ostvarivanju tog cilja.

Odgovorni zvaničnici trebaju promovisati prihvatanje ovih činjenica kao osnovu za pomirenje. Patnja žrtava i preživjelih mora biti priznata.

Iako je utvrđeno da su ova šestorica optuženih odgovorna za ovu kampanju etničkog čišćenja, veći broj visoko i srednje rangiranih zvaničnika i komandanata još uvijek mora biti priveden pravdi za te zločine. Mnogi od njih dostupni su hrvatskom pravosuđu.

Tužilaštvo izražava svoju punu podršku Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i očekuje da ono hitno procesuira te slučajeve. Tužilaštvo takođe poziva hrvatske vlasti da dozvole da pravosudni proces krene naprijed nezavisno i nepristrasno, što uključuje i omogućavanje regionalne pravne saradnje.