Danas, u četvrtak, 27. veljače 2003., stalni suci Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) održali su izvanrednu plenarnu sjednicu kako bi izabrali nasljednike za suca Clauda Jordu i suca Mohameda Shahabuddeena koji su podnijeli ostavke na svoje dužnosti predsjednika i potpredsjednika koje stupaju na snagu 11. ožujka, odnosno 26. veljače.

Suci su aklamacijom izabrali suca Theodora Merona (SAD) za predsjednika Suda, a suca Fausta Pocara (Italija) za potpredsjednika Suda.

Predsjednik Meron stupit će na dužnost 11. ožujka. Potpredsjednik Pocar preuzima dužnost odmah.

U prilogu su životopisi predsjednika Merona i potpredsjednika Pocara.

*****

Životopis

PREDSJEDNIK THEODOR MERON (stupio na dužnost 17. studenog 2001.)

Rođen: Kalisz, Poljska, 28. travnja 1930.

Obrazovanje: studij prava - Sveučilišta Jerusalem i Harvard; doktorat - Sveučilišta Harvard i Cambridge.

Stručno iskustvo: glavni su-urednik časopisa American Journal of International Law od 1993. do 1998., a sada počasni urednik; od 1978., profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u New Yorku; profesor međunarodnog prava na Institutu za međunarodne studije u Genevi (1991-1995); predavač pod pokroviteljstvom Fondacije Carnegie na Haškoj akademiji međunarodnog prava: stipendist Fondacije Rockefeller i Instituta Max Planck u Heidelbergu; predavač na Sir Hersch Lauterpacht Memorial, Sveučilište Cambridge i gostujući predavač u Oxfordu, All Souls College; gostujući predavač na Međunarodnom institutu za ljudska prava u Strasbourgu; voditelj godišnjih seminara o humanitarnom pravu Međunarodnog odbora Crvenog križa za diplomate UN-a na Sveučilištu New York (NYU); gostujući profesor na Sveučilištu Harvard (1999.) i gostujući profesor na Sveučilištu Kalifornije, Berkeley (2000.); izvjestitelj Odbora pravnih savjetnika Vijeća Europe o utjecaju Europske konvencije o ljudskim pravima na javno međunarodno pravo (2000.); Savjetnik za međunarodno pravo u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a (2000.-2001.); profesor prava Fondacije Charles L. Denison na Pravnom fakultetu Sveučilišta New York; 2003. na Haškoj će akademiji za međunarodno pravo držati predavanja o međunarodnom pravu u eri ljudskih prava.

Član: Uredništvo Godišnjaka međunarodnog humanitarnog prava (the Yearbook of International Humanitarian Law); Vijeće za vanjske odnose Američkog društva za međunarodno pravo, Francuskog društva za međunarodno pravo, Američkog ogranka Međunarodnog pravnog udruženja i Odvjetničke komore države New York. Bio je član savjetničkih tijela nekoliko organizacija za ljudska prava, uključujući Americas Watch i Međunarodnu ligu za ljudska prava. Godine 1997. izabran je kao član Instituta za međunarodno pravo. Godine 1998. bio je javni član delegacije SAD-a na konferenciji OESS-a o ljudskim pravima u Copenhagenu. Godine 1998. bio je član delegacije SAD-a na Rimskoj konferenciji o uspostavljanju Međunarodnog kaznenog suda - sudjelovao je u izradi nacrta zakonskih odredbi o zločinima, uključujući zločine protiv čovječnosti. Bio je član Povjerenstva za pripremu uspostavljanja Međunarodnog kaznenog suda, baveći se posebno pitanjem zločina agresije. Bio je član nekoliko odbora stručnjaka Međunarodnog odbora Crvenog križa: za unutarnje sukobe, za okoliš i oružane sukobe, Upravnog odbora stručnjaka Međunarodnog odbora Crvenog križa za običajna pravila međunarodnog humanitarnog prava.

Glavne publikacije: Investment Insurance in International Law (Osiguranje investicija u međunarodnom pravu), 1976; The United Nations Secretariat(Tajništvo Ujedinjenih naroda), 1977.; Human Rights in International Law (Ljudska prava u međunarodnom pravu), 1986. - za koju je nagrađen priznanjem Američkog društva za međunarodno pravo; Human Rights in Internal Strife: Their International Protection (Ljudska prava u unutarnjim sukobima: njihova međunarodna zaštita) - predavanja pod pokroviteljstvom Fondacije Sir Hersch Lauterpacht Memorial, 1987.; Human Rights and Humanitarian Norms as Customary Law (Ljudska prava i humanitarne norme kao običajno pravo), 1989.; Henry's Wars and Shakespeare's Laws (Henryjevi ratovi i Shakespeareovi zakoni), 1993.; Bloody Constraint: War and Chivalry in Shakespeare (Krvava prisila: rat i viteštvo kod Shakespearea), 1998.; War Crimes Law Comes of Age: Essays (Zakon o ratnim zločinima sazrijeva: eseji), 1998.; česti suradnik časopisa American Journal of International Law i drugih pravnih časopisa.

*****

Životopis

POTPREDSJEDNIK FAUSTO POCAR (Član Suda od veljače 2000.)

Rođen: Milano, Italija, 21. veljače 1939.

Obrazovanje: doktorirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Milanu, cum laude, 1961. g; "Libero Docente" međunarodnog prava, 1969.

Akademsko i predavačko iskustvo: od 1976. profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Milanu (trenutačno na dopustu). Od 1984. do 1997. bio je zamjenik rektora i član Upravnog odbora Sveučilišta u Milanu. Osnivač je i direktor Centra za postdiplomski studij prava i ekonomije Europske zajednice Sveučilišta u Milanu (1989.-2000.). Od 1981. do 1984. bio je dekan Fakulteta političkih znanosti i član Sveučilišnog vijeća Sveučilišta u Milanu. U razdoblju od 1980. do 1984., od 1986. do 1987. i od 1991. do 1994. bio je direktor Instituta za međunarodno pravo Sveučilišta u Milanu. Od 1981. do 1987. bio je član Odbora za pravna istraživanja Nacionalnog vijeća za sveučilišta. Od 1970. do 1976., na Sveučilištu u Milanu bio je profesor europskog prava, od 1985. privatnog međunarodnog prava, od 1989. do 1999. europskog radnog prava. Od 1995. do 2000. bio je profesor prava međunarodnih organizacija na Fakultetu za javne odnose, (IULM) u Milanu. Od 1981. do 1983. bio je glavni urednik "Rivista di diritto internazionale privato e processuale" i član uredništva periodike poput "Italian Yearbook of International Law", "La Communità internazionale" i "I diritti dellžuomo. Cronache e battaglie". Od 1981. do 1983. bio je profesor prava međunarodnih organizacija na postdiplomskom studiju Sveučilišta u Parmi. Od 1983. do 1984. bio je profesor prava Europske zajednice na Sveučililštu Johns Hopkins u Bologni. Godine 1983. i 1993. držao je kolegije na Haškoj akademiji za međunarodno pravo. Godine 1981. bio je direktor studija na istoj akademiji. Godine 1979. držao je predavanja na Institut universitaire international u Luxembourgu.

Stručno iskustvo na polju međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava: Član Raspravnog vijeća II, Međunarodnog kaznenog suda Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju (2000.) i član Žalbenog vijeća istog suda (2000.); član Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda Ujedinjenih naroda za Rwandu (2000.). U razdoblju od 1985. do 2000. član, a od 1991. do 1992. i predsjedatelj Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda prema Međunarodnom ugovoru o civilnim i političkim pravima: zamjenik predsjedatelja (1987.-1988.), izvjestitelj (1989.-1990.), izvjestitelj za nove individualne komunikacije (1995. - 1999.), izvjestitelj za praćenje konačnih stavova (1999. - 2000.) Bio je posebni predstavnik Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava za posjet Čečeniji 1995. i Ruskoj federaciji 1995. i 1996. Bio je pozvan da sudjeluje kao govornik u radionicama koje je organizirao Centar za ljudska prava Ujedinjenih naroda u raznim zemljama/gradovima: Lomé (1988., 1996.), Kigali (1988.), Moskva (1988., 1989., 1991.), Milano (1988.), Conakry (1989.), Banjul (1989.), Tokio (1989.), Ottawa (1990.), Beograd (1990.), Sofija (1990.), Barcelona (1992.), Jakarta (1993.), Tunis (1994.), Torino (1994., 1996.), Port of Spain (1999.). Bio je pravni savjetnik talijanske delegacije na zasjedanjima Opće skupštine UN-a (od 39. do 41. i 45. do 49., tj. u periodu od 1984. do 1986. i od 1990. do 1994.). Bio je pravni savjetnik talijanske delegacije u UN-ovom Povjerenstvu za ljudska prava (1984. i od 1988. do 1995.). Bio je član talijanske delegacije na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima održanoj u Beču 1993. Bio je talijanski delegat i predsjedatelj neformalne radne grupe UN-ovog Povjerenstva za ljudska prava koja je razrađivala Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama (1990. - 1991.) Godine 1993. bio je pravni savjetnik talijanske delegacije na Trećem odboru UN-ove Opće skupštine. Član je talijanskog Povjerenstva za ljudska prava (Commissione per i diritti umani presso la Presidenza del Consiglio dei Ministri). Član je Vijeća Međunarodnog instituta za humanitarno pravo u San Remu. Od 1989. do 1993. bio je profesor u oblasti ljudskih prava na Fakultetu diplomatskih i međunarodnih znanosti Sveučilišta Trst-Gorizia. Godine 1994. držao je kolegij "Mise en oeuvre universelle et régionale des droits de l'homme" na Institutu za međunarodno javno pravo i međunarodne odnose u Solunu. Godine 1999. bio je profesor međunarodnog prava u oblasti ljudskih prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Milanu. Bio je izvjestitelj na nekoliko znanstvenih sastanaka i gostujući predavač na raznim talijanskim i stranim sveučilištima i institutima, baveći se pitanjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.

Udruženja: Od 1997. suradnik Instituta za međunarodno pravo (Institut de droit international). Dopisni član milanskog instituta Istituto Lombardo, Academia di Scenze e Lettere. Član Nacionalne direkcije Talijanskog društva za međunarodnu organizaciju (SIOI) i bivši predsjedatelj milanske sekcije tog društva. Član Talijanskog društva za međunarodno pravo, francuskog društva Société française de droit international, Američkog društva za međunarodno pravo i Međunarodnog pravnog udruženja. Od 2000. predsjednik, od 1997. do 2000. potpredsjednik, od 1982. do 1997. glavni tajnik Talijansko-njemačkog udruženja pravnika. Član Upravnog odbora Instituta za studij međunarodne politike (ISPI) u Milanu. Član i bivši predsjedatelj Europske skupine za privatno međunarodno pravo.

Priznanja: "Medaglia džoro" za obrazovanje, kulturu i umjetnost koju mu je dodijelio Predsjednik Republike Italije. Član Reda Republike Italije. "Verdienstkreuz 1. Klasse" Savezne Republike Njemačke. Nagrada "Milano Produttiva" Trgovačke komore Milana.

Druge profesionalne aktivnosti: Član milanske Odvjetničke komore i odvjetnik na Kasacionom sudu i drugim višim talijanskim sudovima. Arbitrator i savjetnik u nacionalnim i međunarodnim predmetima. Član Znanstvenog odbora Instituta za unapređenje arbitraže (ISDACI) u Milanu. Član Association suise de l'arbitrage (ASA). Član talijanske delegacije na Haškoj konferenciji o privatnom međunarodnom pravu (1980., 1996.-1999.). Godine 1980. i 1981. talijanski delegat u Odboru Europske organizacije za patente u Minhenu. Od 1984. do 1995. pravni savjetnik talijanske delegacije u UN-ovom odboru za uporabu svemira u mirnodopske svrhe i član Pravnog pod-odbora istog Odbora. Od 1997. do 1999. bio je izvjestitelj ad hoc Skupine "Revizija konvencija iz Brisela i Lugana" Vijeća Europske Unije. Od 1997. do 2000. bio je su-izvjestitelj Posebnog povjerenstva za pitanje jurisdikcije, priznanja i provođenja stranih presuda Haške konferencije o privatnom međunarodnom pravu. Od 1995. do 1998. bio je član Znanstvenog vijeća programa "Alfa" Europske Unije (América Latina Formación Académica). Od 1971. do 1972. bio je član Regionalnog nadzornog povjerenstva regije Lombardije. Od 1977. do 1982. bio je član Zakonodavnog odbora regije Lombardije pri predsjedništvu regionalne uprave. Od 1985. do 1989. bio je član Odbora za reformu privatnog međunarodnog prava u talijanskom Ministarstvu pravosuđa. Godine 1993. predsjedao je Organizacijskim odborom milanskog zasjedanja Instituta za međunarodno pravo (Institut de droit international).

Napisao je (oko 100) članaka i eseja o javnom i privatnom međunarodnom pravu koji su objavljeni u raznim talijanskim i stranim časopisima.